REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj: P-359/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja: KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici u Zagrebu, Kraljevec II. 29., protiv tuženika: ET, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku, odvjetniku Martinu Milaku, Ulica Ivana Cankara 3, 42000 Varaždin, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. lipnja punomoćnice tužitelja te tuženika osobno i njegovog punomoćnika, na ročištu za objavu presude dana 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom da tužitelju isplati iznos od 2.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja 27. kolovoza 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 379,62 €.

III. Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 972,82 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 597,44 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi naveo da su stranke poznanici i prijatelji već više godina. Njihove obitelji povezane su i kumstvom jer je kćer tužitelja krizmana kuma kćeri tuženika.

Tuženik se bavi postavljanjem keramike, gletanjem, bojanjem kao i završnim radovima u građevinarstvu te ima za te poslove registrirano trgovačko društvo KERAMIKA GAJSKI, ali neke poslove dogovara i obavlja samostalno mimo trgovačkog društva, pa je tako zamolio tužitelja da mu pronađe neke poslove gdje bi mogao postaviti keramiku, gletati i farbati i da mu pri tome pomogne i tužitelj za određenu naknadu.

Tužitelj je tuženiku kao ortaku u dogovorenim poslovima u travnju 2024. našao posao postavljanja keramike i završne radove na kući, a koje radove je naručio g. TT CT.

Tužitelj je za taj posao kupio svojim novcem teranil i boje koje je donio na „gradilište“, kao i ostali potrebni materijal.

Parnične stranke su zajedno radili na tom gradilištu, no prema investitoru TT je nositelj posla bio tuženik.

Prije nego što je bio dovršen cijeli dogovoreni posao, tuženik je nakon što su bile postavljene pločice, jednostavno nestao i više uopće nije dolazio na gradilište. Tužitelj je zbog toga morao sam završiti dogovoreni posao, a investitor CT mu je rekao da je tuženiku isplatio na ruke 5.500,00 €, a u tome za njega/tužitelja 2.000,00 €, što mu je potvrdio i WAPP porukama.

Kako je tuženik naplatio od naručitelja posla g. CT TT cjelokupni dogovoreni iznos, a tužitelju nije isplatio njegov ortački dio od 2.000,00 €, niti mu je vratio novac za kupljeni materijal u iznosu od 379,62 € predlaže da su presudom tuženiku naloži plaćanje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako nije nikada bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem odnosno sa istim nikada nije zaključio bilo kakav ugovor ili drugi pravni posao, a pogotovo ne ortački odnos kako to tužitelj navodi. Naime, da bi se radilo o ortaštvu treba biti definiran zajednički cilj tj. za što je ortaštvo osnovano i što se njime želi postići, koji su ulozi ortaka, podjela dobiti i gubitaka, tko će voditi poslove ortaštva i prestanak ortaštva, a o čemu stranke nikada nisu niti pričale, a pogotovo što god ugovorile bilo usmeno ili pismeno.

Naime, tužitelj se u travnju 2024. godine pojavio na vratima tuženika znajući da se isti bavi keramičarskim i soboslikarskim radovima, bez da ga je to tuženik tražio i ponudio je tuženiku da isti može raditi na projektu kod g. CT, [adresa]. Pritom je tužitelj ponudio svoju besplatnu pomoć, također bez da ga je tuženik tražio ili da su o istome prije razgovarali. Tuženik je prema tome bio skeptičan s obzirom da tužitelj ne posjeduje potrebna znanja i vještine za obavljanje takvih poslova, jer inače popravlja i servisira viličare u tvrtki Viličar d.o.o., no naposljetku se nije protivio da besplatno radi na projektu za koji je radove naručio g. CT s obzirom da je isti spojio tuženika i naručitelja kako bi dogovorili posao. Taj posao bio je jedini takav posao di bi je tužitelj doveo tuženika u odnos s naručiteljem i zato je tuženik smatrao da tužitelj želi besplatno doprinijeti radovima jer možda postoji dogovor između tužitelja i naručitelja no u to nije nikada ulazio niti ga je to zanimalo. Radilo se o keramičarskim i soboslikarskim radovima, a koje je u cijelosti izvršio tuženik te ja za to bio i plaćen od strane naručitelja TT. Navedeni radovi dogovoreni su ispod svake cijene, odnosno uz popust od 50 % vrijednosti stvarnih radova, ukupno okvirno 5.500,00 EUR te je tuženik u cijelosti obavio ugovoreni posao, a što je naručitelj potvrdio isplatom dogovorenog iznosa.

Stranke nisu radile zajedno na projektu već je na projektu kao izvođač radio tuženik kao keramičar i soboslikarski radnik i to poslove koje je sam dogovorio, preuzeo i odradio po nalogu TT dok je jedini doprinos tužitelja bio taj što ih je doveo u odnos da mogu sklopiti posao. Također, nejasno je zašto bi tužitelj kupovao teranil i boje koje ga nitko nije tražio kupiti, s obzirom da je sav materijal za ugovoreni posao osigurao naručitelj posla.

Također, tuženik je protiv tužitelja podnio privatnu tužbu radi klevete i uvrede zato što je dana 16. lipnja 2025. godine pa do dana podnošenja privatne tužbe 23. lipnja 2025. godine, u više navrata, putem društvene mreže „Facebook“ pred većim brojem drugih osoba, svjesno i namjerno, iznosio ili prenosio uvrede i neistinite tvrdnje s ciljem da naškode časti i ugledu tužitelja, znajući da su neistinite i to poglavito s osnove obavljenog posla tuženika, a što samo dokazuje da stranke nisu bile nikakvom poslovnom odnosu.

Nejasni su navodi tuženika „da je on morao sam dovršiti sav posao“ i to poglavito s osnove da nije navedeno koji su to poslovi s kime ih je dogovorio itd. s obzirom da su do tog trenutka svi poslovi bili dovršeni i plaćeni.

Tuženik ne poriče da je tužitelj bio prisutan na gradilištu no nikada ga isti nije pozvao, niti mu je naložio da radi neke poslove, niti je bilo dogovora o eventualnoj isplati. Tuženik navodi da je prisutnost tužitelja bila samo otežavajuća okolnost s obzirom da bi isti ne raspolaže stručnim vještinama za obavljanje radova pa bi tuženik morao dodatno raditi da očisti teren i pripremi gradilište za rad nakon zahvata tužitelja koje je on poduzeo na „vlastitu ruku“.

Opreza radi, vezano za visinu tužbenog zahtjeva, tuženik navodi kako je isti paušalno i očito previsoko postavljen te ga kao takvoga u cijelosti osporava. Tužitelj potražuje iznos od 2.379,62 EUR, a nije jasno s koje osnove bi isti iznos potraživao. Slijedom svega iznijetoga, a budući da je u potpunosti razvidno da je tužbeni zahtjev neosnovan, traži se od naslovnog Suda da nakon provedene rasprave odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka pročitan izvadak iz sudskog registra za KERAMIKA GAJSKI j.d.o.o. za graditeljstvo, ispis WhatsApp poruka, te gotovinski računi FASADER d.o.o., Zagrebačka cesta 143B, Zagreb 999/ZAG01/1 od 8. 04. 2024., 1020/ZAG01/1 od 9. 04.2024., 1022/ZAG01/1 od 9. travnja 2024. , 1125/ZAG01/1 od 13. 04. 2024., 1203/ZAG01/1 od 19. 04. 2024., 1241/ZAG01/1 od 23. 04. 2024., i 1523/ZAG01/1 od 13. 05. 2023. godine, privatna tužba ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi uvrede i klevete. Pregledane su fotografije na listu 110 do 117 spisa. Saslušane su stranke i svjedoci ŠT, CT, BT, ST i DT.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj dogovorio sastanak investitora TT i tuženika kao izvođača keramičarskih i soboslikarskih radova, koje je bilo potrebno izvesti na objektu investitora u Zagrebu, te da su se njih dvojica dogovorili da će tuženik izvesti te radove za određenu cijenu.

Nesporno je da o tome nije sastavljen pisani ugovor, te da tuženik u nije nastupao kao zakonski zastupnik odnosno direktor trgovačkog društva KERAMIKA GAJSKI j.d.o.o. za graditeljstvo, već kao fizička osoba.

Nadalje nije sporo da su radovi vršeni u razdoblju od travnja do lipnja 2024. godine, te da je keramičarske radova obavljao tuženik, a da je soboslikarske radove obavio tužitelj.

Nesporna je činjenica da je tuženik naplatio ove radove od investitora tj. da je za iste primio dogovorenu novčanu naknadu, a u okviru koje je 2.000,00 € naručitelj isplatio na ime izvršenih soboslikarski radova.

6. Sporna je pravna priroda odnosa između stranaka tj. da li su bili ortaci te da li je tuženik u obvezi tužitelju platiti tih 2.000,00 € za obavljene radove, odnosno vratiti mu i iznos od 379,62 €, a koliko je tužitelj platio račune za kupnju materijala kod FASADER d.o.o., Zagrebačka cesta 143B, Zagreb.

7. Evidentno su tužitelj i tuženik bili dobri poznanici, njihove supruge su bile u prijateljskim odnosima, a obitelji su povezane i kumstvom jer je kćer tužitelja krizmana kuma kćeri tuženika.

Ove činjenice nitko ne negira.

8. Isto tako nesporno je kako je tužitelj od ranije poznavao naručitelja radova TT te mu je ponudio tuženika kao keramičara koji mu je bio potreban.

9. Također je, a koju činjenicu potvrđuje svjedok BT, tužitelj omogućio tužitelju da preko tvrtke tog svjedoka Dia Media d.o.o. ima reklame za svoje trgovačko društvo, u obliku plakata u poslovnicama Financijske agencije i nekih 5 gradova.

10. Dakle, odnos stranka nije bio samo privatno obiteljski već je u sebi uključivao i neku vrstu poslovne suradnje, kroz koju je tužitelj vjerojatno očekivao i određenu materijalnu korist odnosno zaradu.

11. Međutim da bi se radilo o ortačkom ugovoru iz članka 637. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026), za kojeg doduše nije propisana pisana forma, bilo bi potrebno da su stranke definirale zajednički cilj, uložile rad i/ili imovinu u ostvarenje tog cilja, da su dogovorile ovlaštenja u vođenju poslova, podjelu dobiti i gubitaka i postigle dogovor i o drugim bitnim pitanjima za ovakav ugovorni odnos koji je reguliran u člancima 638. do 660. tog Zakona.

Tužitelj ove okolnosti nije ničim dokazao.

12. Ali, unatoč tome činjenica je da je tužitelj izveo ugovorene soboslikarske radove, a što potvrđuje svjedoci HT koji je bio na građevini i vidio tužitelja da radi, CT, sam naručitelj, bivša supruga tužitelja ŠT, koja je također više puta bila na gradilištu i koja je donosila tužitelju boju i drugi materijal, te DT kojeg je tuženik angažirao da mu pomogne kod keramičarskih radova.

13. Tvrdnje i objašnjenje tuženika da je tužitelj došao samoinicijativno te da je besplatno pomagao, pri čemu se koristio i vlastitim uređajem za gletanje/bojanje zidova, životno su neuvjerljive i nelogične.

14. Naime iz ispisa WhatsApp poruka, čiju vjerodostojnost nitko nije doveo u pitanje, a koje su u vrijeme izvođenja radova izmjenjivale stranke, sasvim je razvidno da su se dogovarale kada će se naći na građevini, što treba napraviti od soboslikarskih radova i kojim redom, što je napravljeno i da li što treba i na koji način popravljati zbog uočenih nedostataka, što je naručitelj donio od materijala, a što fali i sl., time da je tuženik čak davao upute tužitelju vezano za predmetne radove, iz čega slijedi da se tu nije radilo o nikakvom samoinicijativnom poslu tužitelja, kojeg je tuženik benevolentno prihvatio i od kojeg nije imao koristi, već o koordiniranom zajedničkom djelovanju.

15. S obzirom na ovu činjenicu sud vjeruje tužitelju da je on trebao dobiti dio novca kojim su plaćeni soboslikarski radovi što ih je on izveo, odnosno da je tako bilo dogovoreno, a što potvrđuje i svjedokinja ŠT.

16. Svjedokinja ST, tvrdi suprotno, dakle da nije postojano nikakav dogovor da bi stranke zajednički radile na objektu naručitelja CT, a niti da bi vezano za to tuženik trebao tužitelju isplatiti neke novce.

No u nastavku svog iskaza priznaje da ustvari o tome nije imala saznanja, već da joj je bivša supruga tužitelja naknadno slala "screen shot-ove" poruka koje su razmjenjivali tužitelj i gospodin CT, a u kojima je stajalo da je on isplatio njenom suprugu dva puta po 1.000,00 € za soboslikarske radove.

Ova svjedokinja nema saznanja o tome da li je tužitelj zaista obavio te radove, budući je navela kako je samo jednom bila na predmetnoj lokaciji ali nije izlazila iz auta. Potvrdila je kako je bivšoj supruzi tužitelja odgovorila na poruku, napisavši da će ako je njen muž stvarno tužitelju dužan, ona sama otplaćivati taj dug.

17. Svjedok CT u svom iskazu potvrdio činjenicu kako je tuženiku za radove koje je obavio tužitelj isplatio novac, (doduše, za razliku od WhatsApp poruke u kojoj govori o isplati iznosa od dva puta po 1.000,00 €, u iskazu govori da je cijena soboslikarskih radova bez materijala koju je on isplatio tuženiku iznosila oko 3.000,00 €) , a što i sam tuženik u konačnici ne negira ( mada tvrdi da mu je za soboslikarske radove isplaćeno 1.900,00 €).

18. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da je na ovaj način tuženik primivši novac za radove koje je obavio tužitelj, stekao nepripadnu materijalnu korist u smislu članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO-a.

19. Iz tog razloga tuženik je dužan utuženi iznos od 2.000,00 € vratiti tužitelju, a kao nesavjesni stjecatelj, jer je znao da prima novac za posao koji je obavio tužitelj, dužan prema članku 1115. ZOO-a je platiti kamatu od dana stjecanja.

No budući da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, kamate su dosuđene od dana podnošenja tužbe jer je to tako tužitelj zatražio.

20. Što se tiče iznosa računa koji su i plaćeni od strane tužitelja upravo u vrijeme izvođenja predmetnih radova i koji se odnose na kupovinu boje, kistova i sl., sud vjeruje tužitelju da se radi o materijalu koji je bio potreban i utrošen je za izvođenje tih radova. Međutim, kako je bilo dogovoreno da će naručitelj kupiti sav potreban materijal, to tuženik nije u obvezi cijenu tog materijala naknaditi tužitelju, već bi to bio dužan naručitelj.

21. Zbog toga je ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti.

21. Rješenje o troškovima postupka iz točke III, temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a.

22. Uspjeh tužitelja s obzirom na dosuđeni iznos je 84,04 %, a uspjeh tuženika 15,96 %, tako da je tužitelju valjalo dosuditi 68,08 % troškova postupka.

23. Trošak koji je tuženik, dužan naknaditi tužitelju, odnosi se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. ), sastav podneska od 3. studenog 2025., u visini od 100 bodova, (Tbr. 8. t. 1. ) te zastupanja na ročištima 23. ožujka, 18. svibnja i 29. lipnja 2026., svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9. t. 1.), dakle ukupno 500 bodova.

Prema Tbr. 54. iste Tarife vrijednost boda je 2,00 € tako da je riječ o naknadi u iznosu od 1.000,00 €, na što je po Tbr. 46 obračunat i porez na dodatnu vrijednost u iznosu od 25 %, tj. 250,00 €.

Pored toga tužitelj ima pravo na naknadu sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,13 € te na ovu presudu u iznosu od 143,80 €, prema Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/2026).

24. Razmjerno uspjehu pripada mu iznos troškova od 972,82 €.

25. Preostali dio zatražene naknade valjalo je odbiti kao neosnovan.

U Donjoj Stubici, dana 27. srpnja 2026.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika