Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-346/2025-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Milan Šutić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Đurđa Lipošćak, odvjetnica u [adresa], zbog brisanja pravno nevaljane uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. i nakon objave 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižne uknjižbe na temelju rješenja Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel u Gospiću poslovni broj Z-13415/2023 od 22. siječnja 2025. i određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja na kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (oranica) površine 1694 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (livada) površine 2039 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (voćnjak) površine 917 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (jedna kuća) površine 90 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (oranica) površine 3147 m² kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (livada) površine 227 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (oranica) površine 4575 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (livada) površine 11552 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (voćnjak) površine 637 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (dvorište) površine 270 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (voćnjak) površine 723 m², kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (livada) površine 342 m² i kč. [katastarska čestica] broj D. L. 32 rupčinka (oranica) površine 2838 m² sveukupne površine 29051 m² sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanjem vlasništva tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i istovremeno se određuje uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u tom zemljišnoknjižnom ulošku za te katastarske čestice uknjižbom prava vlasništva u korist tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 8.341,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24. studenog 2025. tužitelj je naveo da je bio upisan kao vlasnik u cijelosti nekretnina opisanih u izreci presude te da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 8. travnja 2009. sklopljenim s UŠ iz [adresa] na kojem je potpis UŠ istog dana ovjeren po javnom bilježniku Mili Fajdiću iz [adresa]. Na temelju navedenog ugovora, Zemljišnoknjižni odjel u Gospiću je rješenjem broj ZP-198/2009 od 22. travnja 2009. dopustio radi uknjižbe u posjedovnom listu 205. k. o. [katastarska općina] polog isprava u svrhu stjecanja prava vlasništva navedenih nekretnina s imena CŠ za korist ZŠ, ovdje tužitelja. Tužitelj navodi da je na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Gospić broj Z-13415/2023 od 22. siječnja 2025. dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika uz istodobno brisanje tog prava s imena tužitelja. Naime, tuženik je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak te se na temelju rješenja donesenog u tom postupku uknjižio na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Tužitelj smatra da takva uknjižba prava vlasništva u tuženikovu korist nije pravno valjana jer je predmetne nekretnine stekao još 2009. te iste koristi i drži u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu već 16 godina kada ga je raniji vlasnik i posjednik UŠ uveo u posjed. Ističe da nije pozvan da sudjeluje u postupku Z-13415/2023 i da se očituje o prijedlozima, činjenicama i dokazima koje je iznio tuženik u tom postupku te da su takvim postupanjem zemljišnoknjižnog suda i donošenjem rješenja odnosno takvom uknjižbom povrijeđena njegova vlasnička prava. Smatra da tuženik ne uživa zaštitu postupanja s povjerenjem u zemljišne knjige s obzirom da je znao ili morao znati da je u zemljišnim knjigama upisan tužitelj. S druge strane tužitelju je njegov prednik UŠ u trenutku stjecanja vlasništva na nekretninama, Ugovorom o kupoprodaji u članku 4. jamčio da su nekretnine njegovo isključivo vlasništvo. Tužitelj se poziva na odredbu članka 150. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024. - dalje u tekstu: ZZK) kojom je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju ko jih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno dok je stavkom 2. istog članka određeno da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena. S obzirom da je na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću nevaljan i nezakonit upis prava vlasništva tuženika na nekretninama u vlasništvu i posjedu tužitelja izvršen 22. siječnja 2025. pod brojem Z-13415/2023 i da rješenje o uknjižbi u korist tuženika nikada nije dostavljeno tužitelju, tužitelj je podnio brisovnu tužbu unutar zakonskog roka od 3 godine sa zahtjevom za brisanje uknjižbe pod Z-13415/2023 na nekretninama. Uz tužbu tužitelj je dostavio izvadak iz BZP-a, rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću ZP-198/2009 od 22. travnja 2009., kupoprodajni ugovor zaključen između UŠ i ZŠ od 8. travnja 2009. i zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću Z-13415/2023. od 22. siječnja 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor prekluzije podnošenja ovakve tužbe budući da je rješenjem broj Z-13415/2023 određeno da osobe koje polažu pravo na nekretnine u roku od 30 dana mogu zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) i to osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja, i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom odnesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili brisati. Ovo sudsko rješenje datira od 22. siječnja 2025., a tužba u ovom predmetu podnesena je tek 24. studenog 2025. pa tuženik smatra da je podnesena protekom roka za njezino podnošenja. Dalje navodi kako su se ugovori zaključivali prema stanju u posjedovnim listovima jer su zemljišne knjige bile izvan snage te se dozvoljavao polog isprava radi stjecanja prava vlasništva. Tvrdi da je u postupku broj Z-13415/2023, a nakon izvršenog snimanja, izmjere i saslušanja svih upisanih posjednika koji su se odazvali, upisano pravo vlasništva tuženika. Nadalje, tuženik ističe kako tužba nije osnovana jer je za podnošenje brisovne tužbe aktivno legitimiran nositelj knjižnog prava dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije napadane promjene u zemljišnim knjigama, a isto tako i njegovi univerzalni sukcesori, stoga smatra kako je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati da je on ili pak njegov pravni prednik bio nositelj prava vlasništva na spornim nekretninama i da je to pravo povrijeđeno nezakonitom, odnosno nevaljanom uknjižbom tog prava u korist tuženika. Ističe kako je neistinit, nevaljan upis takav upis koji je različit od stvarnog, izvanknjižnog stanja nekretnina jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja nije stvarni, izvanknjižni nositelj ili se upisani sadržaj, opseg ili prvenstveni red knjižnog prava razlikuju od njegovog stvarnog, izvanknjižnog sadržaja, opsega ili prvenstva reda. Isto tako upis će biti neistinit kada u času kad je bio zahtjevan nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene određuju i odredbe materijalnog prava koje uređuju to knjižno pravo odnosno kada nisu bile ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom. Tuženik ističe da je postao vlasnikom predmetnih nekretnina na zakonom propisan način ispunivši sve pretpostavke valjanosti upisa u zemljišne knjige, i to protiv prednika koji je bio isto tako upisanim v lasnikom, u skladu s načelom povjerena u zemljišne knjige. Stoga smatra neosnovanim navod tužitelja da bi njegovo pravo vlasništva bilo povrijeđeno neistinitim upisom jer je stekao upis knjižnog prava na zakonom predviđen način, dapače, temeljem sudske odluke u zakonito provedenom postupku. Iz naprijed navedenoga nedvojbeno proizlazi da upisom tuženika kao vlasnika u zemljišne knjige nikome pa ni tužitelju nije povrijeđeno njegovo pravo vlasništva, a što na nedvojben način proizlazi iz ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenih između prodavatelja OŠ i tuženika, a radi se o ugovorima ovjerenim kod javnog bilježnika Mile Fajdića 12. prosinca 2019. Osim toga, iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige od 18. listopada 2019. proizlazi da su suvlasnici predmetnih nekretnina bili SŠ i ĐŠ svaki u ½ dijela, a iz izvatka od 23. srpnja 2020. da je vlasnik predmetnih nekretnina tuženik. Iz izvadaka iz zemljišne knjige iz studenog 2025. proizlazi da je vlasnik nekretnina tuženik nakon što je proveden ispravni postupak za k. o. [katastarska općina] po prijedlogu tuženika pod brojem Z-13415/2023. Tuženik ističe kako je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] pod brojem O-1043/19 od 30. listopada 2019. proveden ostavinski postupak iza ĐŠ, prednika prodavatelja nekretnina iz kojeg proizlazi da su predmetne nekretnine uručene prodavatelju OŠ u cijelosti. Dakle, nesporno je da je tuženik kupio predmetne nekretnine od prijašnjeg vlasnika. Tuženik posebno naglašava da tužitelj, a niti njegov prednik UŠ nikada nisu bili u neprekinutom, zakonitom i poštenom posjedu jer je uvidom u zemljišne knjige svatko mogao utvrditi slijed prijenosa prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću broj Z-13415/2023 od 22. siječnja 2025., ugovore o kupoprodaji nekretnina zaključene između OŠ i KŠ **.**.2019., rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1043/19 od 30. listopada 2019. iza pok. ĐŠ, rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću ZP-1500/2019., izvatke iz BZP-a, izvadak iz zemljišne knjige od 18. listopada 2019. i izvadak iz zemljišne knjige od 23. srpnja 2020.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je naveo da je navod tuženika da je prekludiran na podnošenje brisovne tužbe pogrešan, neistinit i neosnovan jer je prije podnošenja tužbe izvršio uvid u zemljišnoknjižni predmet koji se kod ovog suda vodio pod brojem Z-13415/2023 u kojem je tuženik stekao pravo vlasništva, te utvrdio da tužitelj nije uredno obavješten niti mu je dostavljeno rješenje o otvaranju ispravnog postupka, poziv na ročište i zapisnik od 22. siječnja 2025. kao ni rješenje Općinskog suda u Gospiću broj Z-13415/2023 od 22. siječnja 2025. temeljem kojeg je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Tužitelj smatra da je sud bio dužan pozvati tužitelja da sudjeluje u postupku i dostaviti mu predmetno rješenje. Stoga se u konkretnom slučaju za podnošenje brisovne tužbe primjenjuje objektivni rok od 3 godine odnosno na tužitelja se primjenjuje odredba članka 150 stavka 2. toč 2. ZZK -a. Kako je uknjižba zatražena na temelju rješenja od 22. siječnja 2025., a tužba je podnesena 24. studenog 2025., dakle unutar 11 mjeseci od uknjižbe, tužitelj smatra da je tužbu podnio u zakonom predviđenom roku. Dalje navodi kako u situaciji kada ne postoji zemljišna knjiga, polog isprava izjednačen je sa zemljišnom knjigom te se isto ima smatrati dokazom vlasništva. Tako je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 8. travnja 2009. Zemljišnoknjižni odjel u Gospiću rješenjem broj ZP:198/2009 od 22. travnja 2009. dopustio radi uknjižbe u posjedovnom listu 205. k. o. [katastarska općina] polog isprava u svrhu stjecanja prava vlasništva na nekretninama u kat. pol. br. 205 k. o. [katastarska općina] upisanih na imenu i vlasništvu CŠ iz [adresa] za korist ZŠ, ovdje tužitelja. Dakle, tužitelj je bio upisani knjižni vlasnik nekretnina koje su predmet ovog spora. U odnosu na navod tuženika da je tužitelj propustio u roku od 30 dana od dana donošenja rješenje podnijeti tužbu, tužitelj navodi kao ranije, pobijano rješenje mu nije dostavljeno te isti nije vezan tim rokom. Tužitelj je za potrebe postupka dostavio Povijest promjena na katastarskim česticama od 21. studenog 2025., međutim, niti tuženik niti njegov prednik nisu bili upisani u posjedovnim listovima nego su to bili UŠ od kojeg je tužitelj kupio nekretninu i onda nakon njega tužitelj. Tužitelj citira odredbu članka 150. ZZK-a kojom je određeno tko može pokrenuti brisovnu tužbu: Nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. U odnosu na aktivnu legitimaciju i na okolnost knjižnog vlasništva na predmetnim nekretninama tužitelj navodi kako je njegov punomoćnik pristupio u Zemljišnoknjižni odjel Gospić 24. studenog 2025. te zatražio povijest gruntovnih podataka za predmetne nekretnine te su u Zbirci isprava za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pohranjeni isključivo Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 8. travnja 2009. između UŠ, [adresa], kao prodavatelja i ZŠ, ovdje tužitelja kao kupca i rješenje Zemljišnoknjižnog odjel broj ZP-198/2009 od 22. travnja 2009. radi uknjižbe odnosno pologa isprava u svrhu stjecanja prava vlasništva na nekretninama upisanim u kat. pol. br. 205 k. o. [katastarska općina] za korist ZŠ, ovdje tužitelja. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 21. studenog 2025. vidljiv je kao posljednji, upis promjene: „uspostavom Baze zemljišnih podataka čestice se upisuju na ime HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Dakle, podaci iz katastra ukazuju da je uspostavom BZP-a upisani zemljišnoknjižni vlasnik upravo tužitelj. Pregledom povijesnog zk. izvatka vidljivo je da je crvenom bojom upisan tužitelj i da je tuženik svoje pravo vlasništva upisao protiv tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj je nedvojbeno sukladno odredbi članka 150 ZZK aktivno legitimiran na podnošenje brisovne tužbe u konkretnom slučaju. Tužitelj naglašava kako tuženik nije stekao vlasništvo od treće osobe nego se upisao upravo protiv tužitelja iako je u povijesnom pregledu vidljivo da je tužitelj knjižni vlasnik nekretnina. Isprave koje tuženik dostavlja u spis predmeta nisu deponirane u gruntovnici jer je isto tužitelj provjerio u gruntovnici ovog suda gdje se nalaze isključivo isprave koje određuju tužitelja kao knjižnog vlasnika. U odnosu na dokaze koje je dostavio tuženik, tužitelj ističe da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi kako je pok. ĐŠ preminuo još 1993. dok je ostavinski postupak proveden tek 2019., da ugovor o kupoprodaji uopće nije mogao valjano nastati jer je sklopljen s nevlasnikom slijedom čega je rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj ZP 1500/2019 od 2. siječnja 2020. utemeljeno na ništetnoj, odnosno nepostojećoj ispravi koja pritom nije položena u zbirku isprava za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da dostavljeni zemljišnoknjižni izvadci datiraju tek nakon što je tuženik kroz ispravni postupak faktično „oteo“ nekretninu tužitelju, da zapisnik Z-13415/2023 i raspravno rješenje nikada nisu dostavljeni tužitelju, te naposljetku da su priloženi prijedlozi zemljišnoknjižnih izvadaka očito nevaljani. Dodatno tužitelj napominje da pojedinačni ispravni postupak nije konačan niti je odluka u takvom postupku presuđena stvar upravo zato se i nakon takvog rješenja i poziva zainteresirane strane pokrenuti drugi postupak. Svi dokazi na koje se poziva tuženik nisu osnovani da bi isti dokazao valjanost svojeg upisa već su isključivo konstruirani za potrebe ispravnog postupka koji je nezakonito proveden bez tužitelja. Tužitelj pojašnjava kronologiju vlasništva i stjecanja nekretnine i navodi da je UŠ od kojeg je tužitelj kupio nekretnine stekao vlasništvo istih temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između UŠ kao kupca i JŠ i ŠŠ kao prodavatelja 12. srpnja 1967. Za predmetni Ugovor kao i potvrdu o plaćanju poreza Rješenjem Skupštine Općine Gospić broj: Pol. 93/1968 od 27.03.1968 osnovan je polog isprava u svrhu stjecanja uknjižbe prava vlasništva na nekretninama Lukac Martina i Lukac Tere za korist prednika tužitelja - UŠ te kao dokaz tužitelj u spis dostavlja rješenje Skupštine Općine Gospić broj Pol. 93/1968 od 27. ožujka 1968. Rješenjem Uprave za katastar 20/68 nekretnine su otpisane iz PL. 205 te su prepisane u P.. 150 na UŠ (prednika tužitelja) te kao dokaz tužitelj dostavlja u spis predmetno rješenje. Općinska uprava u [adresa] je omaškom rješenjem UP/I 05-696 od 22. siječnja 1971. izbrisala kao posjednika oca tužiteljeva prednika i to ZŠČ i umjesto njega upisala KŠČ. Da je omaškom izvršen pogrešan upis utvrđeno je rješenjem Općine Gospić broj UP/I 05- 51/73 od 27. lipnja 1973 - spisak promjene 22/72 kojim su u posjedovnom listu br. 150 upisanom na ime ĐŠ brisane čestice te su iste upisane u posjedovni list 702 na ime ĐŠ AŠ što tužitelj dokazuje predmetnim rješenjem Općine Gospić od 27. lipnja 1973. i spiskom promjene 22/72. Tužitelj ističe kako je ovo rješenje dostavljeno i ĐŠ te je očito da isti nikada nije polagao nikakva vlasnička prava na nekretnine već je omaškom koja je ispravljena upisan kao posjednik, a što je obrisano rješenjem koje mu je dostavljeno. Nadalje, tužitelj napominje da je nakon što je njegov prednik UŠ upisan u PL. 702 kupio nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 8. travnja 2009. godine na kojem je potpis UŠ ovjeren po javnom bilježniku Mili Fajdiću, te je na temelju navedenog ugovora Zemljišnoknjižni odjel u Gospiću rješenjem broj ZP-198/2009 od 22. travnja 2009. dopustio Polog isprava u svrhu stjecanja prava vlasništva na nekretninama upisanim u kat. pol. br. 205 k. o. [katastarska općina] na imenu i vlasništvu CŠ iz [adresa] za korist ZŠ, ovdje tužitelja. Osnivanjem BZP-a, a na temelju upisa u katastar i u polog isprava tužitelj je stekao pravo vlasništvo predmetnih nekretnina te se upisao u zemljišnu knjigu. Sve navedeno nedvojbeno dokazuje da je upravo tužitelj stekao pravo vlasništva od ranijeg vlasnika te da tuženik i njegovi preci nikada nisu polagali nikakva prava na predmetnim nekretninama te osobito nikada nisu stekli pravo vlasništva. Zaključno tužitelj navodi kako je nedvojbeno bio upisani knjižni vlasnik nekretnina koje je stekao od ranijeg vlasnika te se tuženik nezakonito i neosnovano upisao kao vlasnik 22. siječnja 2025. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću broj Z-13415/2023 koje nikad nije dostavljeno tužitelju čime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 150. ZZK-a. Uz podnesak tužitelj je dostavio povijest promjena na katastarskim česticama i povijesni prikaz - izvadak iz BZP-a, rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću Pol-93/1968 od 20. travnja 1968., rješenje Uprave za katastar o izmjeni podataka u PL 205 k. o. [katastarska općina], rješenje Uprave za katastar od 22. siječnja 1970. o upisu posjednika RŠ u posjedovnom listu 150 i brisanju posjednika ŽŠ, rješenje Uprave za katastar od 27. lipnja 1973. i rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću od 20. travnja 1968.

4. Na licu mjesta izvršena je identifikacija predmetnih nekretnina od strane geodetskog vještaka koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj sa sigurnošću pokazao predmetne katastarske čestice koje čine jedinstvenu cjelinu podvelebitskog gospodarstva na kojem se nalaze dva kućišta odnosno ostaci starih kamenih objekata.

5. Iz Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću dostavljeno je rješenje o nasljeđivanju iza pok. LŠ, sina ZŠČ broj O-1370 od 30. prosinca 1970. i rješenje Kotarskog suda u Perušiću od 29. ožujka 1960. kojim je brisano zadružno svojstvo kućne zadruge Jurčić kućni broj 46/46.

6. Na ročištu održanom 8. srpnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

6.1. Svjedok ĆŠ, otac tužitelja u svom je iskazu naveo da su on i njegov sin ZŠ 2009. od UŠ kupili predmetne nekretnine nakon što su prethodno u Zemljišnoknjižnom odjelu provjerili stanje i utvrdili da se nekretnine vode na UŠ u Pologu isprava. Kupoprodajna cijena isplaćena je odmah po sklapanju ugovora. Nakon kupnje, tužitelj i njegov otac stupili su u posjed nekretnina, tijekom dvije godine čistili su i krčili teren, održavali voćnjak, odvozili zemlju i raspolagali drvnom masom. Nitko ih nije ometao u posjedu niti je ikada osporavao njihovo vlasništvo. Cijelo selo znalo je da su kupili te nekretnine. Svjedok navodi da su Hrvatske šume od tužitelja tražile suglasnost za izgradnju šumske ceste preko predmetnih čestica. Za upis tuženika saznali su tek naknadnim uvidom u zemljišne knjige.

6.2. Svjedok ČŠ potvrdio je da su 2012. dok je radio za tužitelja, na predmetnim nekretninama tijekom duljeg razdoblja čistili teren i skupljali drva. U to vrijeme među mještanima i zaposlenicima hotela bilo je opće poznato da su HŠ i ĆŠ kupili predmetne nekretnine radi planirane izgradnje skijališta. Za vrijeme izvođenja radova nitko nije osporavao njihovo pravo niti ih ometao u posjedu.

6.3. Svjedok BŠ navodi da su prema obiteljskim saznanjima predmetne nekretnine pripadale ĐŠ, a nakon njegove smrti naslijedio ih je OŠ, koji ih je 2019. prodao tuženiku. Istodobno potvrđuje da je još 2010. ili 2011. vidio tužitelja i njegova oca kako na predmetnim nekretninama ruše šumu, krče teren i odvoze drvnu masu. Navodi da je smatrao kako su Šimići od UŠ kupili šumu odnosno drvnu masu, a ne same nekretnine, ali priznaje da mu je bilo poznato da je AŠ nešto prodao Šimićima. Potvrđuje da se nakon što je 2023. saznao za upis tužitelja kao vlasnika nije obratio tužitelju.

6.4. Tužitelj ZŠ iskazao je da je predmetne nekretnine kupio od Martina Jurčića 2009. nakon što je u gruntovnici provjerio stanje i utvrdio da je AŠ upisan kao vlasnik. Nakon sklapanja ugovora podnio je isprave radi upisa te je zaprimio rješenje o polaganju isprave. Pritom mu je objašnjeno da polog isprava ima pravni učinak zemljišnoknjižnog upisa. Odmah nakon kupnje stupio je u posjed nekretnina i tijekom više godina provodio opsežne radove krčenja, uređenja terena i gospodarskog iskorištavanja nekretnina. Hrvatske šume i Hrvatske vode obraćale su mu se kao vlasniku radi davanja suglasnosti. Navodi da je bio upisan kao vlasnik od 2009. do siječnja 2025. kada je bez svog znanja i bez poziva u pojedinačnom ispravnom postupku izbrisan iz zemljišnih knjiga. Za brisanje je saznao tek u studenome 2025.

6.5. Tuženik KŠ iskazao je da je predmetne nekretnine kupio 2019. od OŠ nakon što je pregledao vlasnički list iz kojeg je proizlazilo da je OŠ upisan kao vlasnik. Prije kupnje vidio je da je na nekretninama sječena šuma i da postoji put, a OŠ mu je rekao da je tužitelj od AŠ kupio šumu, ali ne i zemljište. Potvrđuje da je putem ZIS-a vidio da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina te da se unatoč tome nije obratio tužitelju. Također potvrđuje da je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak temeljem kojeg je upisan kao vlasnik.

6.6. Analizom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka nesporno proizlazi da među strankama prvenstveno postoji spor o pitanju pravnog kontinuiteta vlasništva prije 2009. i valjanosti pravnog temelja stjecanja od strane UŠ, dok je niz drugih odlučnih činjenica u bitnome nesporan. Prije svega, iskazi svjedoka NŠ, ČŠ i BŠ te samih stranaka podudaraju se u dijelu koji se odnosi na faktični posjed tužitelja. Svi potvrđuju da su tužitelj i njegov otac tijekom 2009., 2010. i 2011. provodili radove krčenja šume, čišćenja terena i gospodarskog iskorištavanja nekretnina. Također je nesporno da su ti radovi bili poznati mještanima. I sam svjedok BŠ, otac tuženika, potvrdio je da je osobno vidio tužitelja i njegovog oca kako koriste nekretnine te da je znao da je UŠ nešto prodao Z. Dakle, obitelji tuženika nije bilo nepoznato postojanje određenih prava tužitelja na predmetnim nekretninama.

6.7. Nadalje, i tuženik je izričito priznao da je prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka putem ZIS-a utvrdio da je upravo tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Unatoč tome, nije kontaktirao tužitelja niti pokušao razjasniti pravnu osnovu njegova upisa, već je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak radi vlastitog upisa.

6.8. U pogledu podrijetla vlasništva, tužitelj i njegov otac tvrde da je UŠ bio evidentiran kao vlasnik i da su na temelju takvog stanja zaključili kupoprodajni ugovor dok svjedok BŠ i tuženik smatraju da AŠ nije bio stvarni vlasnik, već da su nekretnine pripadale ĐŠ odnosno njegovim nasljednicima.

6.9. Međutim, budući da je u konkretnom slučaju riječ o brisovnoj tužbi, odlučno pitanje je samo da li je tužitelj bio upisan kao vlasnik, je li njegov upis naknadno izbrisan, te je li tuženik bio savjestan stjecatelj.

7. Čitanjem i pregledavanje materijalne dokumentacije u spisu, sud je utvrdio sljedeće:

- uvidom u spis Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću broj Z-13415/2023 i zapisnik od 22. siječnja 2025. utvrđeno je da je na temelju odredaba čl. 202. -204. Zakona o zemljišnim knjigama i čl. 196 st. 3 ZZK-a određena zabilježba prigovora KŠ poslovni broj Z- 13415/2023 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i djelomično odbijen prigovor KŠ, ovdje tuženika pod poslovnim br. Z-13415/2023 u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je isti upućen da svoje navodno pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ostvaruje u parnici tužbom za ispravak. Istim rješenjem prihvaćen je prijedlog/ prijava DŠ pod poslovnim brojem Z-13415/2023 tako što će se Kčbr. [katastarska čestica]/P142 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Kčbr. [katastarska čestica]/1AP113 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Kčbr. [katastarska čestica] upisati u korist KŠ u cijelosti te su stranke čiji je upis ovom odlukom izmijenjen upućene svoje navodno pravo ostvariti u parnici za ispravak.

- uvidom u izvadak iz BZP -a - povijesni prikaz - zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] od 21. studenog 2025. ( list 5 i 6 spisa) utvrđeno je da su predmetne nekretnine upisane na vlasnika KŠ, ovdje tuženika na temelju rješenja ovog suda od Z-13415/2023 od 22. siječnja 2025. nakon što je brisan upis prava vlasništva ZŠ ovdje tuženika

- uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću od 22. travnja 2009. utvrđeno je da je po prijedlogu ZŠ, ovdje tužitelja, radi uknjižbe u posjedovnom listu broj 205. K. o. [katastarska općina] (Pol-93/68), a na temelju kupoprodajnog ugovora od 8. travnja 2009. dopušten polog isprava u svrhu stjecanja prava vlasništva na nekretninama upisanim u kat. Pl. Broj 205. k. o. [katastarska općina] (Pol-93/68) na imenu i vlasništvu CŠ i to kčbr. [katastarska čestica] za korist ZŠ, ovdje tužitelja

- uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen 8. travnja 2009. utvrđeno je da su UŠ iz [adresa] kao prodavatelj i ZŠ, ovdje tužitelj kao kupac zaključili ugovor kojim UŠ prodaje, a kupac ZŠ kupuje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kuna, a kupac je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju što je prodavatelj potvrdio potpisom ovog ugovora. Člankom 3. ugovora ugovoreno je da kupac odmah stupa u posjed predmetne nekretnine, člankom 4. da prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo, a člankom 5. da prodavatelj dozvoljava kupcu da predmetne nekretnine upiše u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo

- uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen između OŠ i ovdje tuženika 12. prosinca 2019. (list 30-32 spisa) utvrđeno je da je OŠ iz [adresa] prodao u cijelosti nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupcu KŠ, ovdje tuženiku za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 10.000,00 kuna koja je prema članku 2. ugovora u cijelosti isplaćena prije potpisivanja ugovora. Člankom 3. prodavatelj je ovlastio kupca da bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i vlasništvo, člankom 4. ugovora prodavatelj jamči kupcu da nekretnine nisu opterećene nikakvim uknjiženim i neuknjiženim teretima, a člankom 5. ugovora da kupac stupa u posjed predmetnih nekretnina danom zaključenja ugovora

- uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen između OŠ i ovdje tuženika 12. prosinca 2019. (list 33-35 spisa) utvrđeno je da je OŠ iz [adresa] prodao u cijelosti, između ostalog, i nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koje su predmet ovog parničnog postupka) kupcu KŠ, ovdje tuženiku za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 25.000,00 kuna koja je prema članku 2. ugovora u cijelosti isplaćena prije potpisivanja ugovora. Člankom 3. prodavatelj je ovlastio kupca da bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i vlasništvo, člankom 4. ugovora prodavatelj jamči kupcu da nekretnine nisu opterećene nikakvim uknjiženim i neuknjiženim teretima, a člankom 5. da kupac stupa u posjed predmetnih nekretnina danom zaključenja ugovora

- uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1043/19 od 30. listopada 2019. iza pok. ĐŠ (Nikola) Jurčić, [adresa] utvrđeno je da njegovu ostavinsku imovinu čine između ostalog i nekretnine koje su predmet ovog postupka, a kojih je pok. ostavitelj bio vlasnik u ½ dijela te je njegovim nasljednikom proglašen OŠ iz [adresa], a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je pok. ĐŠ umro **.**.1993. te su na nasljedstvo pozvani nasljednici drugog nasljednog reda po pravu predstavljanja iza svog oca LŠ, brata ostavitelja: OŠ, BŠ i PŠ, te da su se nasljednici BŠ i PŠ prihvatili svojih nasljednih dijelova i iste ustupili nasljedniku OŠ koji se prihvatio kako svog nasljednog dijela tako i ustupljenih dijelova drugih nasljednika

- uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću broj ZP-1500/2019 od 2. siječnja 2020. da je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. prosinca 2019. dopušten polog isprava u svrhu uknjižbe prava vlasništva nekretnina upisanih u kat. PL. 150 k. o. [katastarska općina] upisanih na imenu i vlasništvu OŠ za korist KŠ, ovdje tuženika

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige - posjedovni list 150, Pol-201/71 i Pol- 357/60 utvrđeno je da su na dan 18. listopada 2019. kao vlasnici, između ostalog i predmetnih nekretnina, upisani SŠ rođena K iz [adresa], kućni broj 46, u ½ dijela i ĐŠ iz [adresa], kućni broj 46 u ½ dijela

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 23. srpnja 2020. - kat. Pl. 150 k. o. [katastarska općina], Pol-1498/2019 i Pol-1430/2019 utvrđeno je da je kao vlasnik između ostalog i predmetnih nekretnina upisan tuženik u cijelosti

- uvidom u Povijest promjena na predmetnim katastarskim česticama utvrđeno je da su predmetne nekretnine osnivanjem knjižnog dijela operata za katastarsku općinu [adresa]. bile upisane u PL. 205 na ime ŠŠ AŠ, [adresa]. Temeljem kupoprodaje broj Pol-93/68 čestice se otpisuju u novi PL. 150 na ime RŠ (Mate) Popovača 46, a temeljem rješenja broj O -13/70 cijeli posjed iz PL. 150 upisuje se na ime KŠČ, [adresa]. Temeljem rješenja Pol-93/68 čestice se upisuju na ime CŠ (ZŠČ), [adresa] te temeljem rješenja ZP-198/09 Općinskog suda u Gospiću - kupoprodaja, čestice se otpisuju u novi PL. 877 na ime ZŠ, ovdje tužitelja. Dana 2. lipnja 2023. otvorena je zemljišna knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] temeljem odluke Ministarstva pravosuđa od 26. lipnja 2017. te je zatvoren Polog isprava za katastarsku općinu [katastarska općina] za koju je osnivanje provedeno jer je zemljišna knjiga nastupila na njeno mjesto. Konačno uspostavom Baze zemljišnih podataka (BZP) čestice se upisuju na ime ZŠ, ovdje tužitelja te je za daljnje promjene o nositeljima prava nadležan Zemljišnoknjižni odjel u Gospiću

- uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gospića Pol-93/68 od 20. travnja 1968. utvrđeno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 12. srpnja 1967. te potvrde o plaćenom porezu dozvoljen Polog isprava u svrhu stjecanja uknjižbe prava vlasništva na nekretninama [adresa] i [adresa] iz [adresa] upisanih u kat. pl. 205 k. o. [katastarska općina] (koje su predmet ovog postupka) za korist

CŠ iz [adresa] kbr. 46

- uvidom u rješenje Uprave za katastar Gospić broj Pol- 20/68 utvrđeno je da su tim rješenjem izmijenjeni podaci u katastru tako da se iz PL. 205 k. o. [katastarska općina] otpisuje dotadašnji posjednik Lukac [adresa] AŠ), [adresa] (na nekretninama koje su predmet ovog postupka) te prepisuju u PL. 150 na novog posjednika CŠ, [adresa]

- uvidom u rješenje Uprave za katastar Gospić iz 1970. utvrđeno je da je povodom prijave Općinskog suda u Gospiću broj O-18/70 u posjedovnom listu 250 k. o. [katastarska općina] brisan posjednik RŠ (Mate) i upisan posjednik ĐŠ (Nikola) iz [adresa]

- uvidom u rješenje Općinske uprave za katastar od 27. lipnja 1973. utvrđeno je da su u posjedovnom listu 150 upisanom na ime ĐŠ, [adresa] brisane čestice (koje su predmet ovog postupka) te su iste upisane u novi posjedovni list na ime UŠ, Nikolin, [adresa] te da iz obrazloženja rješenja proizlazi da je Općinski sud u Gospiću rješenjem od 20. travnja 1968. dozvolio polog isprava u svrhu stjecanja uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama za korist [adresa] te da su ove nekretnine bile u katastarskim knjigama pogrešno uknjižene na [adresa] pa je na temelju izjave CŠ od 17. siječnja 1973. izvršen ispravak u katastarskom operatu

- uvidom u Sporazum o gradnji šumske ceste Gredina od 16. srpnja 2010. zaključen između Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnica Gospić kao investitora i ZŠ, ovdje tužitelja kao vlasnika katastarskih čestica [katastarska čestica] utvrđeno je da je tužitelj kao vlasnik navedenih nekretnina dao suglasnost investitoru za gradnju šumske ceste koja prolazi dijelom preko navedenih čestica

- uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-13/70 iza pok. CŠ KŠČ (Mate) utvrđeno je da se njegova ostavinska imovina sastoji i od nekretnina koje su predmet ovog postupka te da je njegovim nasljednikom proglašen njegov sin ĐŠ, [adresa] kbr. 46

- uvidom u rješenje Kotarskog suda u Perušiću od 29. ožujka 1960. utvrđeno je da je brisano zadružno svojstvo kućne zadruge Jurčić kbr. 46/46 iz [adresa] te su nekretnine upisane u posjedovnom listu 150 k. o. [katastarska općina] upisane u vlasništvo RŠ, [adresa] i SŠ rođene K iz [adresa].

8. Analizom materijalne dokumentacije sud je utvrdio slijed koji je od odlučne važnosti za ocjenu osnovanosti brisovne tužbe iz članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024. - dalje u tekstu: ZZK). Navedena dokumentacija potvrđuje iskaze tužitelja i svjedoka NŠ dok istovremeno dovodi u pitanje određene navode tuženika i svjedoka BŠ osobito u pogledu kontinuiteta prava vlasništva i savjesnosti stjecanja.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe prava vlasništva izvršene u korist tuženika na temelju rješenja Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-13415/2023 od 22. siječnja 2025., te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnim nekretninama, sve temeljem odredbe članka 150. ZZK-a.

10. Iz dokumentacije u spisu nesporno proizlazi da je između UŠ i ZŠ **.**.2009. sklopljen valjan kupoprodajni ugovor kojim su predmetne nekretnine prodane tužitelju za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 kuna koja je prema sadržaju ugovora u cijelosti isplaćena. Ugovor sadrži klauzulu intabulandi odnosno izričitu suglasnost prodavatelja da se kupac upiše kao vlasnik kao i odredbu da kupac odmah stupa u posjed nekretnina. Ugovor potvrđuje navode svjedoka NŠ i tužitelja da je kupoprodaja doista izvršena, da je kupoprodajna cijena isplaćena i da je tužitelj odmah po sklapanju ugovora stupio u posjed nekretnina.

11. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela od 22. travnja 2009. dopušten je polog isprava radi stjecanja prava vlasništva u korist tužitelja. Iz povijesti promjena proizlazi da su uspostavom Baze zemljišnih podataka predmetne čestice evidentirane upravo na ime tužitelja. Time materijalna dokumentacija potvrđuje iskaz tužitelja da je nakon sklapanja ugovora bio evidentiran kao vlasnik te da je kroz dugi niz godina imao opravdano uvjerenje da je njegovo pravo vlasništva valjano upisano.

12. Nadalje, dokumentacija potvrđuje i navode tužitelja i svjedoka NŠ da je upravo UŠ bio nositelj prava na predmetnim nekretninama. Naime, iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Pol-93/68 od 20. travnja 1968. proizlazi da je UŠ dopušten polog isprava radi stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s Lukac Martinom i Lukac Terom. Jednako tako, iz rješenja Uprave za katastar proizlazi da su predmetne čestice još 1968., a potom i 1973. godine upisane na UŠ te da je prethodni upis ĐŠ bio posljedica pogreške u katastarskom operatu. Upravo navedene isprave potvrđuju navode svjedoka NŠ i samog tužitelja da su prije kupnje provjerili evidencije i utvrdili da je UŠ evidentiran kao vlasnik. Iako je nesporno da je ĐŠ u određenom razdoblju bio evidentiran kao posjednik odnosno suvlasnik nekretnina, iz dokumentacije proizlazi da je već 1973. utvrđeno da je upis ĐŠ u pogledu predmetnih čestica bio pogrešan te je izvršen ispravak u korist UŠ. Stoga tvrdnja svjedoka BŠ da su nekretnine cijelo vrijeme bile vlasništvo ĐŠ ne nalazi uporište u materijalnoj dokumentaciji. S druge strane, dokumentacija potvrđuje da je rješenjem o nasljeđivanju iz 2019. iza pok. ĐŠ utvrđeno da ostavinsku imovinu čine i predmetne nekretnine te da je nasljednikom proglašen OŠ. Upravo na temelju tog rješenja OŠ je iste godine prodao predmetne nekretnine tuženiku KŠ. Time su potvrđeni navodi tuženika i svjedoka BŠ da je kupoprodaja iz 2019. doista izvršena i da je tuženik raspolagao formalno pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva.

13. Prilikom uspostave Baze zemljišnih podataka i neposredno prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka kao vlasnik predmetnih nekretnina bio je evidentiran upravo tužitelj. Naime, povijesni prikaz BZP-a pokazuje da je upravo tužitelj bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina sve do 22. siječnja 2025. kada je temeljem odluke u pojedinačnom ispravnom postupku njegov upis izbrisan i izvršen upis tuženika.

14. Ova činjenica u kontekstu brisovne tužbe potvrđuje iskaz tužitelja da je njegovo pravo vlasništva bilo knjižno evidentirano i da je do njegovog brisanja došlo tek naknadno. Istodobno, ona potvrđuje i navod tuženika da mu je bilo poznato da je tužitelj bio upisan kao vlasnik budući da je sam izjavio da je u ZIS-u vidio upis tužitelja prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka.

15. Kada se materijalna dokumentacija dovede u vezu s iskazima svjedoka i stranaka proizlazi da među njima postoji značajna podudarnost glede činjenice dugogodišnjeg posjeda tužitelja. Svjedoci ĆŠ, ČŠ i BŠ, kao i sam tuženik potvrdili su da su tužitelj i njegov otac tijekom više godina nesmetano koristili predmetne nekretnine, krčili šumu, uređivali teren i raspolagali drvnom masom. Nitko od svjedoka nije osporio da su takvi radovi izvođeni. Čak je i svjedok BŠ, otac tuženika, potvrdio da je osobno vidio radove još 2010. ili 2011. dok tuženik priznaje da je prije kupnje nekretnina vidio tragove sječe šume i postojanje puta te da mu je bilo poznato da je tužitelj nešto kupio od UŠ. Iz toga proizlazi da ni tuženik ni njegova obitelj nisu bili u neznanju glede postojanja određene pravne i faktične veze između tužitelja i predmetnih nekretnina. U tom dijelu materijalna dokumentacija i iskazi svjedoka međusobno su suglasni i potvrđuju dugogodišnji posjed od strane tužitelja.

16. S druge strane, u pogledu pravnog kontinuiteta vlasništva prije 2009. tuženik i svjedok BŠ tvrde da UŠ nije mogao valjano prodati nekretnine jer one navodno nikada nisu bile njegove iako materijalna dokumentacija u spisu pokazuje da je UŠ još 1968. stekao prava temeljem kupoprodajnog ugovora, da je u njegovu korist dopušten polog isprava te da je 1973. izvršen ispravak pogrešnog upisa ĐŠ. Takve okolnosti potvrđuju da je prednik tužitelja UŠ imao pravni temelj za raspolaganje predmetnim nekretninama.

17. Konačno, cjelokupna dokumentacija u spisu potvrđuje navode tužitelja da nije sudjelovao u pojedinačnom ispravnom postupku koji je rezultirao njegovim brisanjem iz zemljišne knjige.

18. Sve navedeno upućuje na zaključak o dugogodišnjem posjedu i knjižnom statusu tužitelja dok istodobno potvrđuje da je tuženik prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka znao za postojanje upisa i faktičnog posjeda tužitelja. Upravo te okolnosti imaju odlučnu važnost za ocjenu je li upis tuženika povrijedio ranije knjižno pravo tužitelja i je li tuženik mogao imati status savjesnog stjecatelja u smislu odredbe članka 150. ZZK-a.

19. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da među strankama nije sporno da je tužitelj bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina prije donošenja rješenja poslovni broj Z-13415/2023 kao niti da je temeljem navedenog rješenja njegov upis brisan, a kao vlasnik upisan tuženik. Nije sporno niti da je tuženik pokrenuo pojedinačni ispravni postupak koji je rezultirao navedenim upisom, kao ni činjenica da tužitelj nije sudjelovao u tom postupku i da mu odluke donesene u tom postupku nisu bile dostavljene. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj 8. travnja 2009. sklopio kupoprodajni ugovor s UŠ te da je na temelju toga ugovora rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću broj ZP-198/2009 od 22. travnja 2009. dopušten polog isprava radi stjecanja prava vlasništva u njegovu korist. Također nije sporno da je tuženik 2019. sklopio kupoprodajne ugovore s OŠ koji je prethodno ishodio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nakon provedenog ostavinskog postupka iza pok. ĐŠ.

20. Između stranaka je bilo sporno tko je imao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama s time da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno samo je li tužitelj bio knjižni vlasnik čije je pravo povrijeđeno kasnijim upisom tuženika te je li tuženik bio savjestan stjecatelj koji uživa zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige.

21. Sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da materijalna dokumentacija u pretežitom dijelu potvrđuje navode tužitelja i iskaze svjedoka NŠ i ČŠ.

22. Iz kupoprodajnog ugovora od 8. travnja 2009. nedvojbeno proizlazi da je UŠ prodao tužitelju upravo predmetne nekretnine, da je kupoprodajna cijena od 30.000,00 kuna u cijelosti isplaćena te da je tužitelj odmah stupio u posjed nekretnina. Ove činjenice potvrđene su iskazom tužitelja i svjedoka NŠ čije sud iskaze ocjenjuje životnima, logičnima i međusobno podudarnima. Njihove iskaze dodatno je potvrdio svjedok ČŠ koji je kao osoba nesrodna sa strankama i bez neposrednog pravnog interesa za ishod postupka potvrdio da je još 2012. radio na predmetnim nekretninama zajedno s tužiteljem, da su se na nekretninama izvodili radovi krčenja i uređenja te da je među mještanima bilo općepoznato da su nekretnine kupili HŠ i ĆŠ.

23. Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka BŠ, oca tuženika koji je potvrdio da je 2010. i 2011. osobno vidio tužitelja i njegovog oca kako vrše sječu šume, uređuju teren i odvoze drvnu masu s predmetnih nekretnina.

24. Iz Sporazuma o gradnji šumske ceste od 16. srpnja 2010. proizlazi da su Hrvatske šume upravo tužitelja smatrale vlasnikom predmetnih čestica i od njega zatražile suglasnost za gradnju šumske ceste preko njegovih nekretnina.

25. Jednako tako, iz Povijesti promjena na predmetnim česticama proizlazi da su uspostavom Baze zemljišnih podataka predmetne čestice upisane upravo na ime tužitelja čime je potvrđen njegov status knjižnog vlasnika.

26. Sud je posebno cijenio činjenicu da iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Pol-93/68 od 20. travnja 1968. proizlazi da je UŠ dopušten polog isprava radi stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s Lukac Martinom i Lukac Terom. Nadalje, iz rješenja Općinske uprave Gospić od 27. lipnja 1973. proizlazi da su predmetne nekretnine bile pogrešno evidentirane na ĐŠ te da je izvršen isp ravak tog pogrešnog upisa i ponovni upis u korist UŠ.

27. Slijedom navedenoga proizlazi da navodi tuženika i svjedoka BŠ prema kojima UŠ nikada nije bio vlasnik predmetnih nekretnina nisu u skladu sa sadržajem dokumentacije u spisu jer suprotno iskazu tuženika i svjedoka BŠ potvrđuje pravni kontinuitet prava UŠ i predstavlja pravni temelj na kojem je tužitelj 2009. stekao svoje pravo.

28. Sud nadalje nalazi da tuženik ne može uživati zaštitu iz načela povjerenja u zemljišne knjige. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da mu je prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka bilo poznato da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Tuženik je izričito naveo da je putem ZIS-a vidio upis tužitelja. Osim toga, i tuženik i njegov otac priznaju da im je bilo poznato da su tužitelj i njegov otac godinama koristili predmetne nekretnine, da su na njima vršili radove te da je UŠ nešto prodao Z. Unatoč svim navedenim okolnostima, tuženik nije stupio u kontakt s tužiteljem, nije pokušao razjasniti razloge njegova upisa niti pravni temelj njegova stjecanja, nego je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak. Takvo postupanje, prema ocjeni suda, isključuje postojanje dobre vjere i savjesnosti.

29. Naime, osoba koja zna da je druga osoba upisana kao vlasnik, da dugi niz godina nesmetano posjeduje nekretnine i da svoje pravo temelji na određenom pravnom poslu, ne može se smatrati savjesnim stjecateljem.

30. Prigovor tuženika o prekluziji podnošenja tužbe sud je ocijenio neosnovanim jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelju nije dostavljeno rješenje doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku niti je sudjelovao u tom postupku. Stoga se na konkretan slučaj primjenjuje odredba članka 150 stavka 2 ZZK-a prema kojoj nositelj knjižnog prava kojem nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi može podnijeti brisovnu tužbu u roku od tri godine od dana kada je uknjižba bila zatražena.

31. Budući da je osporavana uknjižba izvršena 22. siječnja 2025., a tužba podnesena 24. studenoga 2025., proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog objektivnog roka.

32. Prema odredbi članka 150. stavka 1. ZZK-a, nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe ovlašten je zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. U konkretnom slučaju sud je nespornim utvrdio da je tužitelj prije osporavanog upisa bio knjižn i vlasnik predmetnih nekretnina, da je njegovo pravo brisano rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću poslovni broj Z-13415/2023, da navedeno rješenje nije bilo dostavljeno tužitelju, da je brisovna tužba podnesena u zakonskom roku i da tuženik nije bio savjestan stjecatelj jer je znao za postojanje prava tužitelja i njegov dugogodišnji posjed. Stoga su po ocjeni suda ispunjene su sve pretpostavke iz članka 150. ZZK-a za podnošenje brisovne tužbe.

33. Sve priložene isprave, povijest zemljišnoknjižnih i katastarskih upisa, kupoprodajni ugovor iz 2009., rješenje o pologu isprava, sporazum s Hrvatskim šumama te međusobno podudarni iskazi svjedoka NŠ, ČŠ, BŠ i samih stranaka, nedvojbeno potvrđuju da je tužitelj bio knjižni i faktični vlasnik predmetnih nekretnina te da je njegovo pravo vlasništva povrijeđeno upisom tuženika. Istodobno, utvrđeno je da tuženik nije postupao u dobroj vjeri niti može uživati zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige budući da je nesporno znao za postojanje upisa i posjeda tužitelja te za pravni posao između UŠ i tužitelja.

34. Stoga sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

35. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

36. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP). Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife, Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

37. S obzirom da je izgubio spor tuženik je dužan tužitelju naknaditi opravdane troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife. Tužitelju su prema označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 70.000,00 EUR priznati troškovi: za sastav tužbe u iznosu od 1.320,00 EUR (Tbr. 7 t. 1. Tarife), za sastavljanje podneska od 27. siječnja 2026. u iznosu od 1.320,00 EUR (Tbr. 7 t. 1. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu 31. ožujka 2026. u iznosu od 660,00 EUR (Tbr. 9 t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištu na licu mjesta 8. svibnja 2026. u iznosu od 1.320,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. i 7. Tarife), za zastupanje na ročištu 8. srpnja 2026. u iznosu od 1.320,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife), trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 1.200,00 EUR, trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,61 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 820,00 EUR.

38. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 8.341,09 EUR.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Gospiću 27. srpnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Milan Šutić, odvjetnik u [adresa]

2. Đurđa Lipošćak, odvjetnica u [adresa]

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte