REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-963/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari 1. tužiteljice PU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i

2. tužiteljice IU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obije zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, I. Z. Dijankovečkog 11, protiv tužene OTP banke d.d., OIB 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, koju zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik iz Žurić i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljica, tužiteljica osobno i zamjenice punomoćnika tužene odvjetničke vježbenice GU, s danom objave 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu br. 52282/06 zaključenog dana 26. rujna 2006. godine između pokojnog prednika tužiteljica EU kao korisnika kredita i prednika tužene SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi 1. tužiteljici i 2. tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.132,55 EUR sa zateznom kamatom od 27. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 204,45 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi u bitnome navode kako su 26. rujna 2006. prednik tužiteljica i prednik tužene SOCIETE GENERALESPLITSKA BANKA d.d., sklopili Ugovor o kreditu broj 52282/06, koji je solemniziran kod javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tužena je odobrila i isplatila tužitelju kredit u iznosu od 10.010,00 EUR po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja kredita pravnom predniku tužiteljica je naplaćena naknada za obradu kredita, i to u iznosu od 200,20 EUR dana 29. rujna 2006., a isto je bilo sadržano u čl. 5. Ugovora o kreditu, koji je Ugovor unaprijed pripremljen od tužene kao tipski Ugovor na sadržaj kojeg pravni prednik tužiteljica nije imao utjecaj i nije mogao pregovarati o odredbama istog. Tužiteljice ističu kako je odredba čl. 5. Ugovora nepoštena i ništetna ugovorna odredba. Naime, odredbom čl. 5. Ugovora određeno je: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva 2,00% (slovima: dvaposto) od iznosa odobrenog kredita -minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“ Ističu, kako je odredbama čl. 1021. Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; dalje: ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Navedenom odredbom definirano je što je tužena ovlaštena naplatiti temeljem ugovora o kreditu od pravnog prednika tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate. Upravo iz navedenog je razvidno da tužena nije imala zakonsko uporište od pravnog prednika tužiteljica naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tužena u predmetne ugovore o kreditu uvrstila odredbu koja je suprotna čl. 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Ističu, kako je pravni prednik tužiteljica zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl.5. Ugovora tuženoj bio dužan i uplatio iznos od 200,20 EUR, odnosno kredit za isti je iznos umanjen iznos isplaćenog kredita pravnom predniku tužiteljica 29. rujna 2006. Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; dalje: ZZP/03)propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP/03, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP/03 je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP/03 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP/03 propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Tužiteljice naglašavaju kako pravni prednik tužiteljica s tuženom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava i pravni interes tužiteljica za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao dopis tužene od 11. rujna 2023. (str. 5 spisa), Ugovor o kreditu broj 52282/06 (str. 6 i 7 spisa), rješenje o nasljeđivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Račkog, iz [adresa] poslovni broj O-273/2023 od 27. ožujka 2023. (str. 8 – 10 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1. tužiteljice PU (str. 32 i 33 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem 2. tužiteljice IU (str. 33 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 26. rujna 2006., a kojim je pravnom predniku tužiteljica EU kao korisniku kredita odobren nenamjenski kredit u iznosu od 10.010,00 CHF.

6. Nadalje, nije sporno da su tužiteljice pravne slijednice iza pokojnog EU. Naime, isto proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Ivanu Račkom, iz [adresa], poslovni broj O- 273/2023 od 27. ožujka 2023., koje je postalo pravomoćno 29. ožujka 2023., a po kojem su tužiteljice zakonske nasljednice iza pokojnog EU.

7. Najprije, je sporno pitanje pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe, budući da istom tužiteljice zahtjevaju isključivo utvrđenjem ništetnim pojedinih ugovornih odredaba. Ovaj sud smatra da tužiteljice, suprotno navodima tužene, imaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe u skladu sa odredbom čl. 187. st. 2. ZPP-a, jer nije sporno da je predmetna naknada i naplaćena, pa će u slučaju da sud pravomoćnom odlukom prihvati tužbeni zahtjev iste moći od tužene potraživati povrat iznosa plaćene naknade.

8. Iz ugovora o kreditu od 26. rujna 2006. (str. 6 i 7 spisa) razvidno je da su pravni prednik tužiteljica EU kao korisnik kredita i pravni prednik tužene SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. sklopili ugovor o kreditu kojim je pravnom predniku tužiteljica odobren i isplaćen kredit u iznosu od 10.010,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, na rok od 84 mjeseca i kamatnu stopu od 8,88 % godišnje, promjenjivu. Čl. 5. ugovora utvrđena je naknada za obradu zahtjeva od 2,00 % od iznosa odobrenog kredita, a koja se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu ugovora.

9. Tužiteljice su na ročištu za glavnu raspravu 6. srpnja 2026. saslušane kao stranke.

10. PU, ovdje 1. tužiteljica u bitnome je iskazala kako je njoj i pokojnom suprugu bio potreban kredit radi adaptacije krovišta i svaki puta su zajedno bili u banci te kada im je isplaćen kredit, primijetili su da im je isplaćen umanjeni iznos i onda su drugi dan išli u banku pitati zbog čega im je isplaćen manji iznos, budući da ih nitko nije upozorio na to. Referentica u banci im je rekla da je to tako, da se radi o troškovima obrade kredita. Kredit im je bio potreban isključivo za osobne potrebe, nisu imali niti firmu niti obrt, a na krovu su bile azbestne ploče pa ih je bilo potrebno zamijeniti. Nije im ništa posebno pojašnjeno, čak je bilo i malo arogancije od strane djelatnice banke u smislu zbog čega takvo pitanje. Nadalje, je 1. tužiteljica na poseban upit svog punomoćnika je li ona bila prisutna kada je sklapan predmetni Ugovor o kreditu odgovorila da je bila prisutna. Nadalje, je na poseban upit je li joj nakon što joj je pročitana odredba čl. 5. predmetnog Ugovor o kreditu, ista jasna, 1. tužiteljica odgovorila da nije jasno zbog čega je potrebno platiti naknadu banci.

11. IU, ovdje 2. tužiteljica je u svom iskazu izjavila kako nije bila prisutna sklapanju predmetnog ugovora o kreditu već su to obavili njezin pokojni otac i majka, ovdje 1. Tužiteljica.

12. Potrebno je istaknuti kako je punomoćnik tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu 6. srpnja 2026. ispravio predmetni tužbeni zahtjev na način da je ispravio o kojem se Ugovoru o kreditu radi, budući da je omaškom naveo pogrešan Ugovor o kreditu. Radi se o pukom ispravku tužbenog zahtjeva, kojem se tužena nije niti protivila.

13. Ovaj sud u svakom slučaju smatra da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja tzv. ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

14. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP/03 koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je kako se ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a, jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

17. Pravni prednik tužiteljica EU sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je banka nezakonito i nepošteno primjenjivala i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, a na koji način je dovela pravnog prednika tužiteljica u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa pravnim prednikom tužiteljica, a tužena suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazala, odnosno nije dokazala da je imala bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.

18. Pravno shvaćanje je ovog suda da je odredba o ulaznoj naknadi prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje pravnog prednika tužiteljica), te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog sud je predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 5. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva utvrdio ništetnom (točka I. izreke presude)

20. S obzirom na činjenicu da su tužiteljice u cijelosti uspjele u ovom sporu, u skladu sa odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka. U skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: Tarifa) trebalo je priznati tužiteljicama zatraženi trošak sastava tužbe od 6. listopada 2025. (Tbr.7.1.) u iznosu od 200,00 EUR, sastava obrazloženog podnesak od 26. studenoga 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na pripremnom ročištu 20. travnja 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 EUR i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 6. srpnja 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 EUR, dakle ukupno 800,00 EUR, uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 1.000,00 EUR, uvećano za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i sudsku pristojbu na presude u iznosu od 106,00 EUR, dakle sveukupno 1.132,55 EUR. Sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke, pa do isplate u skladu sa čl. 151.st.3. ZPP-a (točka II. izreke presude).

21. Naprotiv, tužiteljice nemaju pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 106,00 EUR, već u iznosu od 26,55 EUR koliku pristojbu su sukladno nalogu suda i platile. Naime, tijekom ovog postupka došlo je do promjene Uredbe o tarifi sudskih pristojbi te su one povećane od 1. lipnja 2026., međutim, u vrijeme podnošenja predmetne tužbe vrijedila je ranija Uredba o tarifi sudskih pristojbi te je sukladno istoj naloženo tužiteljicama plaćanje pristojbe na tužbu. Tužiteljice nemaju pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude 27. srpnja 2026. sa uključenim PDV-om u iznosu od 125,00 EUR, budući da za njih nitko nije pristupio na to ročište. Dakle, tužiteljice nemaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 204,45 EUR (točka III. izreke presude).

U Sesvetama 27. srpnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku Ivanu Vukoviću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 106,00 EUR

- tuženoj po odvjetniku Miroslavu Plašćaru