REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-840/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mauricio Macan, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 27. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj CČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo vlasništva dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 2000 m2 koji je na skici lica mjesta iz dopunskog nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka dipl.ing.geod. NČ od 16.09.2025. markiran crvenom bojom, a koja skica čini sastavni dio ove izreke, te se ovlašćuje tužitelj da po pravomoćnosti ove presude izvrši cijepanje navedene nekretnine u skladu sa skicom lica mjesta od 16.09.2025., a što je tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna trpjeti, te se tužitelj ovlašćuje da po provedenom cijepanju izvrši uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom, položajem i površinom odgovarati naprijed opisanom dijelu predmetne nekretnine, a što je tužena dužna trpjeti.

Tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna je tužitelju ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, za iznos od 200,00 EUR, odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. prosinca 2022. navodi da je u skladu s odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku 26. kolovoza 2022. Općinskom državnom odvjetništvu u Puli podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a o kojem zahtjevu nije odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, pa stoga tužitelj protiv tuženice podnosi predmetnu tužbu. Navodi da je tuženica u zemljišnim knjigama ovoga suda upisana kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica], pašnjak 71577 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj dugi niz godina neprekinuti posjednik, korisnik i izvanknjižni vlasnik dijela iste površine cca 2000 m2. Naime, sada pokojni otac tužitelja ŠČ iz [adresa] da je još 1978. godine kao kooperant-proizvođač mlijeka nekadašnje radne organizacije „ Č“ započeo gradnju mini farme, a na temelju rješenja o sanitarnoj suglasnosti Sanitarne inspekcije broj: 05-UP-I11/1-77 od 25. siječnja 1977. te Zaključka Skupštine Općine Pula-Izvršnog vijeća broj: 01/III-12/10-1978 od 24. siječnja 1978. kojim se odobrava izgradnja gospodarskog objekta – štale za krave na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz urbanističke uvjete koji su između ostalog određivali da parcelu formira sa zapadne strane stambene zgrade podnosioca zahtjeva u površini od 1.500 m2 do 2.000 m2. Ističe da nakon što je od strane R.O. „Puljanka“ ocu tužitelja odobren kredit (temeljem ugovora o kreditu br. 71/1978 od 19. rujna 1978.) da je započeo gradnju mini farme krava te je istu izgradio do kraja godine. Nakon što je štala u grubo izgrađena da je izvršen tehnički pregled od strane R.O. Puljanka kojim je potvrđeno da su radovi izvršeni sukladno predmetnom kreditu, a dana mu je i dodatna pomoć od 30.000,00 Din. Ističe da je sljedeće godine pribavljena suglasnost od Instituta za sigurnost Zagreb zavoda za zaštitu na radu da električne instalacije u narečenoj farmi zadovoljavaju propise i normative zaštite na radu te da se može priključiti na električnu mrežu, a farma je puštena u pogon. Kasnije da je na temelju elaborata Geoprojekta broj 261-04/89 od 21. lipnja 1989., zgrada snimana, te da je kč. br. [katastarska čestica] cijepana, a da je od nje formirana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U pogledu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kod naslovljenog suda da se je između stranaka vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-1521/11, a koji je okončan sudskom nagodbom od 6. studenog 2014. kojom je tužitelj upisan kao vlasnik na navedenoj nekretnini. Premda, otac tužitelja nije u katastru formalno formirao novu parcelu površine 1500 -2000 m2 (sukladno Zaključku Skupštine Općine Pula-Izvršnog vijeća broj: 01/III-12/10-1978 od 24. siječnja 1978.) da su on i njegova obitelj taj "zapadni dio" od obiteljske kuće (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koristili oduvijek i tamo čuvali stoku (pašarili) te na obližnjoj lokvi napajali stoku s time što je u trenutku početka gradnje farme površinu od cca 2000 m2 otac tužitelja u potpunosti raskrčio i očistio te je počeo koristiti zajedno sa farmom za odlaganje sijena, gnoja, parkiranje radnih strojeva i priključaka itd., da bi kasnije, a nakon što je tužitelj predmetnu farmu prenamjenio u svoju obiteljsku kuću, navedenu površinu tužitelj koristio kao okućnicu, gdje je izgradio garažu i nadstrešnicu, parking za vozila, ima vrt, te općenito cijelu površinu koristi, kosi i uređuje kao svoju, a do dana današnjeg u tome ih nitko nije smetao. Tu činjenicu da znaju svi mještani [adresa] odnosno da su samo tužitelj i njegova obitelj to zemljište koristili. Stoga, je predmetni dio nekretnine do dana današnjeg u kvalificiranom posjedu tužitelja i njegove obitelji. Ističe da je sporna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme kada je otac tužitelja ušao u kvalificirani posjed (početkom 1977.) bila u društvenom vlasništvu korisnik Općina Pula, nakon čega se je upisao kao vlasnik Grad Vodnjan, a kasnije na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojem P- 1166/2015 od 4. srpnja 2019. da se je upisala tuženica. Ukazuje na već ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ističe da su u konkretnom slučaju tužitelj i njegovi pravni prednici predmetnu površinu od cca 2000 metara dobili na temelju Zaključka Skupštine Općine Pula-Izvršnog vijeća broj: 01/III-12/10-1978 od 24. siječnja 1978., te da su najkasnije već tada ušli u kvalificirani posjed iste a koji traje sve do današnjih dana, pa u tom smislu do 17. studenog 1999. (kada je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) da je svakako protekao rok dosjelosti od 20 godina sukladno čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno da je tužitelj narečenu površinu stekao redovnom dosjelošću. Također, tužitelju da pripada pravo vlasništva i na temelju odredbi čl. 359. do čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je uređena pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu u privatno pravo vlasništva za nositelje prava upravljanja korištenja i raspolaganja kao i za njihove nasljednike, s obzirom na to da je spornu nekretninu pravni prednik tužitelja dobio na korištenje na neodređeno vrijeme od Skupštine općine Pula-Izvršnog vijeća. Slijednom svega navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2000 m2 koji je na preglednoj skici označen crvenom bojom i čini sastavni dio presude, te da ovlasti tužitelja da po pravomoćnosti presude izvrši cijepanje navedene nekretnine u skladu sa preglednom skicom, a što je tuženica dužna trpjeti, kao i da ovlasti tužitelja da po provedenom cijepanju izvrše uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom, položajem i površinom odgovarati naprijed opisanom dijelu predmetne nekretnine, a što je tuženica dužna trpjeti.

1.1. Po provedenom vještačenju po vještaku mjerničke struke, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je predložio da skica lica mjesta iz dopunskog nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka dipl. ing. Geod. NČ od 16. rujna 2025. bude sastavni dio izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženica Republika Hrvatska je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti budući da iz tužbe i dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, kao ni čl. 359.-365. Zakona kojima je uređena pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu. Ističe da s obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, da u tom se slučaju trebaju primijeniti pravna pravila OGZ (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelj treba dokazati da su preko svojih pravnih prednika bili u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ. Smatra da nije protekao rok od 40 godina koji je počeo teći od 1991. Ukazuje kako je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao je odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu, a da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ. Tako da je odredbom čl. 388. st. 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenog 1999. da su ukinute odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, a u obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome navodi da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje, da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim nekretninama pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se se stoga moglo dogoditi da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo. Također da je obrazložio da odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ima i retroaktivno djelovanje te da se i zbog toga ne može primijeniti. Ističe da se odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. odnosi se samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV, a što da ovdje nije slučaj. Suprotno navodima iz tužbe, pravni prednik tužitelja da temeljem Zaključka Skupštine općine Pula od 24. siječnja 1978. nije stekao pravo korištenja predmetnog zemljišta, već mu je isključivo odobrena izgradnja gospodarskog objekta – štale uz urbanističke uvjete formiranja parcele u površini od 1500 do 2000 m2 , pa slijedom navedenoga nisu ostvarene zakonske pretpostavke za pretvorbu prava vlasništva temeljem odredbi čl. 359.-365. Zakona o vlasništvu. Ističe da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] k.o. Juršići 1989. godine cijepana te da je od nje formirana kč. br. [katastarska čestica] površine 92 m2, na kojoj čestici je prednik tužitelja i izgradio gospodarski objekt - štalu, a koju je kasnije prenamjenio u obiteljsku kuću. U odnosu na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je vođen parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva između ovdje tužitelja i Republike Hrvatske, koji postupak je okončan sudskom nagodbom, nakon što je tužitelj za tu česticu isplatio Republici Hrvatskoj procijenjenu tržišnu vrijednost nekretnine. Stoga, ističe prigovor presuđene stvari jer tužitelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2000 m2, dok u odnosu na dio te površine (92 m2) već postoji sklopljena sudska nagodba. Prelaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovanog uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U dokaznom postupku pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora, izvadak iz zemljišnih knjiga, kopija katastarskog plana, rješenje od 25. siječnja 1977., zaključak od 24. siječnja 1978., dopis izvršenog vijeća Skupštine općine Pula, prijedlog urbanističkih uvjeta, preslik povijesnog prikaza iz zemljišne knjige, preslik isprava iz zbirke isprava poslovni broj Z-3191/89, te povijest promjena na katastarskim česticama, pregledna skica, pročitani su iskazi svjedoka BČ, MČ, AČ i tužitelja kao parnične stranke, nalaz i mišljenje vještaka od 2. lipnja 2025. i dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 16. rujna 2025., izvršen je uvid u spis Grada Pule-Pola 01/III-12/10-1978 te u ovosudni spis P-1521/11.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2000 m2, a vezano uz koji dio predmetne nekretnine navodi da se nalazi u neprekinutom kvalificiranom posjedu tužitelja i njegove obitelji počevši od 1977. pa sve do dana podnošenja tužbe.

6. Nesporno je da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP prethodno obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Također, nesporno je da je kč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 71577 m2, upisan u k. o. [katastarska općina] te da u zemljišnim knjigama dolazi upisan kao vlasništvo tuženice u 1/1 dijela.

9. Sporno je između stranaka je li tužitelj neprekinutim pojedovanjem predmetnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2000 m2, stekao pravo vlasništva nad predmetnim dijelom nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno je li njegov posjed imao potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti. Sporno je i jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbi čl. 359. do 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP).

10. Uvidom u rješenje Općine Pula, Općinskog sekretarijata za opću upravu, Sanitarna inspekcija broj: 05-UP-I-11/1-77 od 25. siječnja 1977. utvrđeno je da je ŠČ dana sanitarna suglasnost za lokaciju gospodarskog objekta (štala za krave do 5 komada) koji će se izgraditi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], uz obvezu investitora da od navedene inspekcije zatraži sanitarno odobren je najkasnije 8 dana prije završetka izgradnje.

11. Nadalje, uvidom u predmet prijedloga urbanističkih uvjeta sa sjednice održane 26. prosinca 1977. Općine Pula, Komisije za predlaganje urbanističkih uvjeta izgradnje, broj 06-II/3-3802/1-1977 od 27. prosinca 1977., utvrđeno je da je povodom zahtjeva ŠČ broj 06-II/8-234/77 za izdavanje urbanističkih uvjeta izgradnje gospodarskog objekta štale na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] donesen zaključak kojim se usvaja takav zahtjev uz slijedeće urbanističke uvjete: da se parcelu formira sa zapadne strane stambene zgrade podnosioca zahtjeva u površini od 1500 m2 do 2000 m2; da je udaljenost objekta od prilaznog puta određena sa 12,00 m, a od južne granice parcele 14,00 m2; da su tlocrtne dimenzije vanjske mjere cca. 10x12m; da je kapaciteta 5 grla; da se septička jama smjesti sa južne strane budućeg objekta; da je visina objekta prizemno; da se prilikom izgradnje poštivaju HTZ mjere i PTP propisi. S time u vezi, uvidom u Zaključak Skupštine Općine Pula broj: 01/III-12/10-1978 od 24. siječnja 1978. utvrđeno je da je podnositelju zahtjeva ŠČ odobrena izgradnja gospodarskog objekta – štale za krave na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz ranije opisane urbanističe uvjete.

12. Uvidom u preslik povjesnog izvatka i preslik zbirke isprava Z-3191/89 utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije dolazila upisana kao opća narodna imovina, odnosno kao društveno vlasništvo Općine Pula (list 100-132 spisa). Utvrđeno je da je na zahtjev zainteresirane stranke ČČ (ovdje tužitelja) 1989. godine izvršeno snimanje novosagrađene štale te da je parcela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podjeljena na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sukladno prijavnom listu od 21. lipnja 1989. prema kojem je dotadašnja kč. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 77049 u društvenom vlasništvu

– korisnik: Skupština Općine Pula podijeljena na kč. br. [katastarska čestica] pašnjaka sada površine 76957m2 u društvenom vlasništvu – korisnik: Skupština Općine Pula i na kč. br. [katastarska čestica] gospodarska zgrada štala površine 92 m2 korisnika ĆČ, [adresa] (ovdje tužitelja).

12.1. Uvidom u povjest promjena na katastarskim česticama i to za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da se ista od osnutka operata k.o. Juršići 1952. vodi na posjednika:

Opća narodna imovina pod upravljanjem NO Pula (kasnije: Skupštine Općine Pula), a kasnije na posjednika Grad Pulu odnosno Grad Vodnjan, dok je 2019. upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Dakle, utvrđeno je da tužitelj nije nikada bio u katastru upisan kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj P-1521/2011 utvrđeno je da je isti pokrenut tužbom tužitelja ČČ protiv tuženice Republike Hrvatske 10. listopada 2011., a radi utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedni postupak okončan je sklapanjem sudske nagodbe kojom je utvrđena ukupna vrijednost nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 27.600,00 kuna te se tužitelj obvezao navedeni iznos isplati na račun tuženice Republike Hrvatske, a tuženica Republika Hrvatska je ovlastila tužitelja da po uplati navedenog iznosa upiše u zemljišnim kjigama svoje pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u isprave priložene u navedeni spis poslovni broj P-1521/2011 utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo – korisnik: Općina Pula te da je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio upisan CČ [adresa], a kako to proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista. Uvidom u ugovor o kreditu broj 71/1978 utvrđeno je da je „Puljanka“ PTU Pula, OOUR Mljekara kooperantu FČ **.**.1978. odobrila kredit u iznosu od 400.000,00 dinara za izgradnju štale, dopunu stada i dopunu opreme, te da je sukladno potvrdi od **.**.1979. ŠČ izvršio građevinske radove na osnovi ugovora br. 71/78, te da je „Puljanka“ isplatila ŠČ daljnji iznos od 30.000,00 dinara radi plaćanja radne snage. Iz zapisnika Instituta za sigurnost Zagreb o izvršenom ispitivanju el. instalacija farme krava u [adresa] od 23. kolovoza 1979. utvrđeno je ispitane el. instalacije zadovoljavaju propise i normative zaštite na radu pa se može trajno priključiti na električnu mrežu.

15. U postupku je proveden uviđaj na licu mjesta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Veting d.o.o. Vještak u nalazu i mišljenju od 2. lipnja 2025. navodi kako je izvršena identifikacija kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane kao pašnjak površine 71577 m2, te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane kao gospodarska zgrada štala površine 92 m2. Po tužitelju pokazan posjed koji koristi da se odnosi na kč. br. [katastarska čestica] i dio 2695/20, a što u naravi predstavlja stambenu zgradu, pomoćnu zgradu (garažu), krušnu peć i roštilj, plinski spremnik, septičku jamu i dvorište djelomično definirano ogradama. Vještak je izradio fotodokumentaciju i skicu lica mjesta pokazane nekretnine na dan očevida (list 60 do 63 spisa).

15.1. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je izradio skicu lica mjesta (list 79 spisa) na kojoj je prikazao crvenom linijom zaokružen pokazani posjed tužitelja na dan očevida površine 3640 m2, dok je crvenom bojom na skici markirao površinu od 2000 m2 prijedloga formiranja katastarske čestice za koju tužitelj u ovom postupku traži da mu pripadne u vlasništvo.

15.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka kao stručne i objektivne, jer je vještak jasno i detaljno prikazao utvrđeno stanje s očevida, a na nalaz i mišljenje odnosno dopunu nalaza i mišljenja nisu imale primjedbe ni parnične stranke te stoga sud ne nalazi razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost istih.

16. U postupku je proveden dokaz saslušanjem svjedoka AČ, BČ i MČ.

16.1. Iz iskaza svjedoka AČ utvrđeno je da je cijelo vrijeme mislio da je zemlja oko štale u vlasništvu tužitelja; da je tužitelj uvijek koristio zemlju oko štale i da je na njoj držao krave, sijeno, poljoprivredne strojeve; da nije nikada vidio da bi netko tužitelju govorio ili uskraćivao pravo da koristi zemlju oko štale; da oduvijek zna da tužitelj koristi tu zemlju i to sigurno negdje od 1975.; da živi u istom selu i da su on i njegova obitelj živjeli u kući na susjednoj parceli; da mu nije poznato je li tužitelju odnosno njegovoj obitelji predmetno zemljište netko dodijelio na korištenje kao Grad Pula, Općina Pula ili slično.

16.2. Iz iskaza svjedoka BČ utvrđeno je da su oduvijek tužitelj i njegova obitelj koristili predmetnu zemlju i da su na njoj držali krave, magarce, poljoprivredne strojeve i alate; da se kao dijete tu i igrao i da tamo nije nitko mogao ni pristupiti jer nije ni imao razlog za doći na taj dio zemlje; da nitko nikada nije tužitelju i njegovoj obitelji branio da koriste predmetno zemljište; da je negdje od 1960. tu zemlju koristila obitelj tužitelja i tužitelj i od tada je i dalje koriste; da su tužitelj i njegova obitelj oduvijek živjeli u kući na susjednoj parceli a da sada žive u kući koja je nekada bila štala; da kao dijete nije razmišljao o tome da li tužitelj i njegova obitelj predmetno zemljište koriste kao vlasnici te da samo zna da su oni to oduvijek koristili.

16.3. Iz iskaza svjedoka MČ utvrđeno je da su tužitelj i njegova obitelj koristili predmetno zemljište; da je uz to zemljište prolazio kada je odlazio u školu; da je negdje 1973.-1975. tužiteljeva obitelj izgradila štalu i koristili su zemlju oko štale; da su tu zemlju koristili za krave, magarce, odnosno za životinje koje su držali i da su to održavali, odnosno čistili da bude uredno; da su znali prolaziti po putu koji ide uz predmetno zemljište ali da nitko nikada nije tužitelju i njegovoj ob itelji branio da koristi tu zemlju; da su uvijek smatrali da je to od tužitelja i njegove obitelji; da su tužitelj i njegova obitelj u to vrijeme živjeli su u staroj kući na susjednoj parceli; da se uvijek smatralo da je ono što je oko njegove kuće njegovo.

16.4. Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka kao vjerodostojne s obzirom da su isti iskazivali detaljno i životno logično te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a iz čijih iskaza je utvrđeno da su tužitelj i njegova obitelj koristili predmetno zemljište uz štalu na kojoj su držali krave, magarce, poljoprivredne strojeve i alate te da ih u tome nitko nije smetao niti im je to branio. Iz iskaza navedenih svjedoka utvrđeno je da istima nije bilo poznato na koji su način tužitelj i njegova obitelj ušli u posjed dijela predmetne nekretnine.

17. Iz iskaza tužitelja utvrđeno da je stara kuća izgrađena negdje 1930. i da je u toj kući rođena njegova majka te da su i on i njegova obitelj tamo živjeli; da su njegova baka i djed držali krave a da su onda životinje nastavili držati i njegovi roditelji te da se oduvijek koristilo predmetno zemljište za životinje; da se njegova obitelj bavila poljoprivrednom i prodajom mlijeka i to za Puljanku; da je Č ponudila njegovoj obitelji da će kreditirati izgradnju farme krava koja je izgrađena; da su pribavljene sve dozvole i da su oni dobili cijeli ovaj prostor i da je bila oko štale sva zemlja i to sve do ceste ograđeno žičanom ogradom i da se sjeća da se plaćala pašarina lugaru koji je došao iz šumarije; da im je bilo dodijeljeno tih 1.500 do 2.000 m2 kako je navedeno u papirima ali da njegov otac nije išao to sve ishoditi pred sudom; da su njegova baka i otac uvijek govorili da je ova zemlja oko farme njihova; da je 1988. ili 1989. htio dignuti kredit preko Uljanika (u kojem je radio) i da su ga tražili da donese sve papire i onda da je vidio da je upisan samo kao posjednik a ne kao vlasnik na predmetnom zemljištu; da je moguće da je kredit htio dignuti godinu ili dvije ranije i da je onda započeo sa postupcima kako bi se utvrdio vlasnikom; da je počeo s otkupima zemlje i to za farmu; da su predmetno zemljište koristili za ispašu krava, držali su sijeno i poljoprivredne strojeve; da nikada tu nitko nije dolazio, niti im je branio da to koriste; da se plaćala pašarina i to na 70.000 m2 jer su koristili sve okolno zemljište; da se zemlje koristila sve do ceste koja se nalazi dolje južno u selu; da je kuća koju su moja baka i djed izgradili bila na parceli u vlasništvu moje bake i u toj kući su kasnije živjeli i njegovi roditelji i on; da je u vrijeme kada se ishodio kredit od Puljanke imao desetak godina i da se sjeća da su dolazili ljudi tu gledati; da ne znam da li su se tada od njegove obitelji tražili neki posebni papiri ali da zna da je kredit odobren; da su dane sve dozvole i da vezano uz to postoje papiri.

18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je 1978. godine pravnim prednicima tužitelja dano odobrenje za izgradnju gospodarskog objekta – štale za krave na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je pri tome u urbanističkim uvjetima bilo navedeno da se parcela formira sa zapadne strane stambene zgrade podnosioca zahtjeva ŠČ u površini od 1500 m2 do 2000 m2; da je navedeni građevinski objekt izgrađen i da je na zahtjev ovdje tužitelja Edija Perhata 1989. godine izvršeno snimanje novosagrađene štale te da je tada parcela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podjeljena na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sukladno prijavnom listu od 21. lipnja 1989.; da je tužitelju već tada 1988.-1989., odnosno i ranije (kako je to naveo tužitelj u svom iskazu), bilo poznato da nije upisan kao vlasnik odnosno korisnik predmetnog dijela zemljišta te da je onda započeo s postupcima kako bi se utvrdio vlasnikom i da je počeo s otkupima zemljišta za farmu; da se predmetno zemljište koristilo za ispašu krava, da su na istom držali sijeno i poljoprivredne strojeve te da su koristili i sve okolno zemljište (površine 70000 m2) i da su za to plaćali pašarinu.

18.1. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje ocjena je ovog suda kako je tužitelju odnosno njegovim pravnim prednicima bilo poznato da im ne pripada pravo vlasništva u odnosu na predmetni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 2000 m2. Naime, tužitelj je 1989. tražio izradu prijavnog lista samo u odnosu na izgrađenu štalu a ne i u odnosu na predmetni dio zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno ranije predviđenim urbanističkim uvjetima, što sve upućuje na zaključak da se isti nisu smatrali vlasnicima istog, već da su isto koristili za ispašu krava zajedno s preostalim zemljištem površine 70000 m2 za koje su plaćali pašarinu. Dakle, tužitelju i njegovim pravnim prednicima bilo je poznato da nisu upisani kao korisnici predmetnog dijela zemljišta te je tužitelj 1989. unatoč tome tražio da se upiše kao korisnik samo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno samo kao korisnik izgrađene gospodarske zgrade i da se ista izdvoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani pravnim pravilima iz paragrafa 1460.-1472. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuju prema odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Narodne novine“, broj 53/91), odnosno oni iz odredbe čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Službeni list” SFRJ, broj 60/80, 36/90, 53/91, 91/96 – dalje: ZOVO) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao ni oni propisani čl. 159. ZVDSP.

18.2. Također, suprotno navodima tužitelja u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl. 359.-365. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim dijelom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da tužitelj odnosno njegovi pravni prednici nisu nikada bili upisani kao korisnici predmetnog dijela nekretnine, niti su u postupku dostavili dokaz da bi im predmetna nekretnina bila dana na korištenje na neodređeno vrijeme, već samo da im je odobrena izgradnja gospodarskog objekata te da je s time u vezi tužitelj proveo postupak parcelacije predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tražeći da se u odnosu na njega kao korisnika iz iste izdvoji samo gospodarska zgrada – štala površine 92 m2 (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ali ne i okolno zemljište na kč. br. [katastarska čestica] k.o. te je time pravo korištenja tužitelj ograničio samo na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Kako je sud u cijelosti utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, te je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužitelja valjalo obvezati da tuženici nadoknadi troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tuženici je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (prema Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 3. srpnja 2025. u visini od 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima od 15. siječnja 2024., 11. travnja 2025., 4. ožujka 2026. i 11. lipnja 2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi ukupno 1.200,00 EUR. Međutim, tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora budući da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer istim tuženica samo obavještava tužitelja da spor nije moguće riješiti u izvansudskom postupku te da je potrebno povesti dokazni postupak.

U Puli-Pola, 27. srpnja 2026.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po zz