REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: P-272/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kotromanoviću, odvjetniku u Pločama, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tuženice, 27. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pašnjak, u površini od 397 m², koji je u skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše, dipl. ing. geod., od 25. svibnja 2026. prikazan kao lik omeđen točkama A-B-C-D-E-F-G-A, koja skica čini sastavni dio ove presude, zatim kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1.833 m², od čega zemljište pod zgradama površine 90 m², 12 m² i 81 m² te dvorište površine 1.650 m², kao i kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 105 m², od čega zemljište pod zgradom površine 26 m² i dvorište površine 79 m², sve u [adresa], pa je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva Republike Hrvatske, time da će se u odnosu na opisani dio kat. čest. [katastarska čestica] upis provesti na temelju ove presude i prijavnog lista izrađenog po ovlaštenom inženjeru geodezije.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obiteljska starina obitelji FČ te da je njegov djed EČ predmetno zemljište držao u samostalnom i mirnom posjedu još prije izgradnje obiteljske kuće, koja se počela graditi 1956. ili 1957. godine. Tvrdi da su on i njegovi pravni prednici nekretnine neprekidno koristili kao svoje, na njima gradili i stanovali, držali stoku, obrađivali zemljište i održavali međe, a da ih u tome nitko, uključujući tijela javne vlasti, nije ometao.
2. Nadalje navodi da je kat. čest. [katastarska čestica] stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. ožujka 2019., sklopljenog s EČ i ŠČ, dok se u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] poziva na pravno i posjedovno sljedništvo iza svojega djeda EČ. Upis tuženice, prema tvrdnji tužitelja, proveden je pri osnivanju i preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] premda Republika Hrvatska niti njezini pravni prednici nikada nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina niti su na njima izvršavali vlasničke ovlasti.
3. Tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da tužitelj nije dokazao tko je od njegovih pravnih prednika, kada i na koji način stupio u posjed predmetnih nekretnina, kakve je kakvoće posjed bio ni postoji li neprekinuti posjedovni slijed do tužitelja. Posebno navodi da pravni posao sklopljen s osobom koja nije vlasnik sam po sebi ne može biti osnova stjecanja vlasništva te predlaže geodetsku identifikaciju predmeta spora i provjeru predstavlja li koji dio nekretnina javno dobro, cestovno ili šumsko zemljište.
4. Nakon geodetske identifikacije tužitelj je podneskom od 23. lipnja 2026. uredio tužbeni zahtjev tako da u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] više nije tražio utvrđenje vlasništva cijele čestice površine 1.002 m², nego samo dijela površine 397 m², prikazanog u skici vještaka kao lik A-B-C-D-E-F-G-A. Sud je stoga raspravljao i odlučio o konačno postavljenom, smanjenom tužbenom zahtjevu.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. ožujka 2019., rješenje o nasljeđivanju iza EČ poslovni broj O -374/20, UPP/OS-89/20 od 5. studenoga 2020., rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko-neretvanske županije od 28. siječnja 2022., popisne listove i identifikacije čestica nove izmjere te zemljišnoknjižne izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sud je obavio očevid na licu mjesta 22. svibnja 2026., pregledao skicu lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše od 25. svibnja 2026. i saslušao svjedoke LČ i MČ.
6. Sud je, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane.
7. Među strankama nije sporno da je Republika Hrvatska u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina za cijelo, da se na kat. čest. [katastarska čestica] nalazi obiteljska kuća s pripadajućim dvorištem i pomoćnim objektima te da je dio građevine postojao prije 15. veljače 1968. Sporno je jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici predmetne nekretnine neprekidno, samostalno i pošteno posjedovali kroz zakonom potrebno vrijeme, postoji li neprekinuti posjedovni slijed do tužitelja, je li predmet zahtjeva dovoljno određen te predstavlja li koji njegov dio javno dobro odnosno cestovno ili šumsko zemljište na kojem se vlasništvo ne bi moglo steći dosjelošću.
8. Očevidom je utvrđeno da kat. čest. [katastarska čestica] u naravi čine jedinstvenu stambenu i gospodarsku cjelinu koja se pruža sjeveroistočno od županijske ceste. Na nekretnini se nalazi obiteljska kuća s okućnicom, popločana terasa s nadstrešnicom, uređeni parking i prilazna rampa, gospodarski objekti s betonskim konstrukcijama, stabla maslina i suhozidne konstrukcije. Sa sjeverne i istočne strane nekretnina je omeđena suhozidom, a s jugoistočne strane vidljivom međom označenom crvenom bojom. Zatečeno stanje pokazuje dugotrajan, organiziran i isključiv način korištenja nekretnine kao jedinstvene cjeline.
9. U odnosu na dio kat. čest. [katastarska čestica] očevidom je utvrđeno da se nalazi oko 20 metara sjeverno od prve nekretnine, uz županijsku cestu. Pravokutnog je oblika, djelomično se koristi kao vrt, a u jednom dijelu nalazi se manja zidana građevina približnih dimenzija 16 x 8 metara, u nastavku koje su ostaci stare kamene kuće. Vještak je predmetni dio identificirao i izmjerio u površini od 397 m². Iz skice i stanja zatečenog na očevidu ne proizlazi da taj dio obuhvaća kolnik ili cestovnu površinu, nego da neposredno graniči s prometnicom.
10. Svjedok LČ iskazao je da je rođen 1953. godine, da je cijeli život vezan uz [adresa] i da predmetne nekretnine poznaje od djetinjstva. Naveo je da su na njima živjeli F i ČČ, potom njihov sin EČ sa suprugom ŠČ, a da je nekretnine nakon njih nastavio koristiti FČ. Opisao je držanje domaćih životinja iza kuće, među ostalim svinja, kokoši i koza, postojanje suhozida, obrađivanje zemljišta, vinovu lozu, bob, kupus i druge kulture te stalno korištenje prostora oko kuće.
11. Svjedok MČ iskazao je da je rođen 1949. godine, da od rođenja živi u [adresa] i da je najbliži susjed obitelji FČ. Naveo je da su predmetne nekretnine bile u neometanom posjedu E i ČČ, zatim EČ i ŠČ, a sada FČ. Prema njegovu sjećanju, kuća se počela graditi početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, dok se zemljište obrađivalo i prije gradnje. Potvrdio je da tužitelja i njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u posjedu, da su na zemljištu uzgajali povrtne kulture te da su odnosi sa susjedima i međe bili uređeni.
12. Sud je iskaze svjedoka prihvatio kao vjerodostojne. Obojica dugo i neposredno poznaju predmetni prostor, njihovi iskazi temelje se na vlastitom opažanju te su međusobno suglasni u odlučnim činjenicama: dugotrajnom posjedu obitelji FČ, prijenosu faktične vlasti s jedne generacije na drugu, izgradnji i korištenju kuće, obrađivanju okolnog zemljišta te nepostojanju osporavanja posjeda. Njihovi su iskazi životni, logični i podudarni sa stanjem zatečenim na očevidu. Manje nepreciznosti u označavanju rodbinskih odnosa ili točne godine početka gradnje razumljiva su posljedica proteka vremena i ne umanjuju dokaznu vrijednost iskaza u njihovoj biti.
13. Iskazi svjedoka potvrđeni su objektivnim ispravama. U popisnim listovima nove izmjere EČ. E evidentiran je kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica], a iz identifikacije proizlazi njihov odnos prema česticama starog premjera. Zemljišnoknjižni izvadci potvrđuju upis Republike Hrvatske, ali ne dokazuju da je tuženica ili njezin pravni prednik ikada preuzeo faktičnu vlast nad predmetnim nekretninama. Rješenjem o izvedenom stanju potvrđeno je da je dio zgrade na kat. čest. [katastarska čestica] izgrađen do 15. veljače 1968., što vremenski potvrđuje iskaze svjedoka o dugotrajnoj gradnji i korištenju kućnog sklopa.
14. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. ožujka 2019. izričito obuhvaća kat. čest. [katastarska čestica]. Rješenje o nasljeđivanju iza EČ potvrđuje da nekretnine u k. o. [katastarska općina] nisu raspravljene kao njegova ostavina jer je ostavitelj njima raspolagao za života u korist tužitelja. Te isprave same za sebe ne dokazuju vlasništvo prema tuženici, ali u vezi s iskazima svjedoka, popisnim listovima i zatečenim stanjem potvrđuju prijenos posjeda i pravno-posjedovni kontinuitet od EČ i ŠČ na tužitelja.
15. Na temelju svih navedenih dokaza sud je utvrdio da su predmetne nekretnine najkasnije od početka pedesetih godina prošlog stoljeća bile u kontinuiranom, samostalnom, javno očitovanom i mirnom posjedu obitelji ŠČ. Posjed se ostvarivao stanovanjem, gradnjom i održavanjem kuće i pomoćnih objekata, držanjem domaćih životinja, obrađivanjem vrta i okolnog zemljišta, sadnjom trajnih nasada, održavanjem suhozida i poštovanjem vidljivih međa. Tuženica nije dokazala da je ona ili njezin pravni prednik ikada preuzeo posjed, da je posjed obitelji ŠČ bio prekinut ili da se izvršavao uz dopuštenje druge osobe, kao nesamostalni posjed.
16. Na utvrđeno činjenično stanje primjenjuje se Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 – ispravak pročišćenog teksta i 52/25; dalje: ZV).
17. Prema članku 18. stavcima 3. i 5. ZV-a posjed je pošten ako posjednik, kada ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda se predmnijeva. Na temelju članka 19. stavka 2. ZV-a smatra se da posjed, nakon što je stečen, traje neprekidno dalje, dok onaj tko tvrdi da je prestao ili bio prekinut mora dokazati suprotno. Odredbom članka 160. stavka 2. ZV-a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika nekretninu neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.
18. Odredbom članka 159. stavaka 1. i 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Kada je riječ o stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, stavkom 4. istoga članka propisano je dvostruko vrijeme, pa je za izvanrednu dosjelost potreban neprekidni pošteni samostalni posjed u trajanju od četrdeset godina.
19. Za odluku je potrebno uzeti u obzir i prijelazni režim iz članka 388. ZV -a. Izvornom odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a, koja je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 i dr. od 17. studenoga 1999. Prema pravnom shvaćanju proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev - 129/2025-6 od 27. svibnja 2026., vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. uračunava se ako su sve pretpostavke stjecanja stvarnog prava dosjelošću bile ispunjene najkasnije do 17. studenoga 1999. i ako se time ne vrijeđaju suprotstavljena prava trećih osoba.
20. U konkretnom slučaju taj je uvjet ispunjen. Iz suglasnih iskaza svjedoka, stanja zatečenog na očevidu i navedenih isprava proizlazi da su pravni prednici tužitelja predmetne nekretnine samostalno i pošteno posjedovali najkasnije od početka pedesetih godina prošlog stoljeća. Do 17. studenoga 1999. proteklo je stoga više od četrdeset godina neprekidnog posjeda. Nije utvrđeno postojanje suprotstavljenog prava bilo koje treće osobe stečenog na drugoj pravnoj osnovi. Slijedom toga, naknadno ukidanje izvorne odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ne oduzima pravni učinak dosjelosti dovršene do navedenog datuma.
21. Tuženica nije oborila zakonsku predmnjevu poštenja posjeda. Nije dokazala nijednu konkretnu okolnost iz koje bi proizlazilo da su F i ČČ, EČ i ŠČ ili tužitelj znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed. Višedesetljetno otvoreno korištenje, izgradnja i održavanje obiteljske kuće, javno evidentiranje EČ kao posjednika te izostanak protivljenja tijela vlasti i susjeda podupiru suprotan zaključak. Ni sama činjenica zemljišnoknjižnog upisa druge osobe ne čini posjed nepoštenim kada posjednik prema svim okolnostima nekretninu opravdano drži i koristi kao svoju, što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-494/2021-2.
24. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. ožujka 2019. dodatno potvrđuje pravni i posjedovni kontinuitet u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], jer su te čestice u ugovoru pojedinačno označene. Osnovanost tužbenog zahtjeva, međutim, ne počiva na tome da bi taj ugovor sam po sebi djelovao prema tuženici, nego na izvornom stjecanju prava vlasništva dosjelošću, uz uračunavanje vremena posjeda tužiteljevih pravnih prednika. Stoga nije odlučno što kat. čest. [katastarska čestica] nije pojedinačno navedena u ugovoru, jer je za dosuđeni dio te čestice drugim izvedenim dokazima utvrđen isti neprekinuti posjedovni slijed.
25. Tužitelj je dokazao i identitet te opseg predmeta spora. Kat. čest. [katastarska čestica] određene su podacima zemljišne knjige i katastra, dok je dosuđeni dio kat. čest. [katastarska čestica] određen katastarskom oznakom, površinom od 397 m², lomnim točkama A -B-C-D-E- F-G-A i grafičkim prikazom u skici vještaka. Takva individualizacija omogućuje provedbu presude nakon izrade odgovarajućeg prijavnog lista.
26. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članaka 159. i 160. ZV -a, u vezi s izvornom odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a i citiranim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrdio da je tužitelj, uračunavanjem posjeda svojih pravnih prednika, stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama pobliže označenima u točki I. izreke. Budući da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom pravnom stanju, tužitelj je ovlašten zahtijevati brisanje upisa tuženice i uknjižbu svojega prava vlasništva, pa je odlučeno kao u izreci.
27. Odluka o trošku postupka nije donesena jer stranke do zaključenja glavne rasprave nisu popisale parnični trošak, pa nisu bile ispunjene pretpostavke za odlučivanje o naknadi troškova postupka u smislu članka 164. ZPP-a.
U Metkoviću 27. srpnja 2026.
Sudac
Damir Ujdur
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. ODO Metković, Građansko upravni odjel