Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje-Buie, Istarska 1 - Via dell’ Istria 1
Poslovni broj: P-367/2025-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: GS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Orjana Makovac, odvjetnica iz Buja, protiv tuženika:
Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave u ponovljenom suđenju, zaključene dana 22. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja GSH i zamjenske punomoćnice tuženika ĆS, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 27. srpnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da isplati tužitelju GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.613,85 (dvijetisućešestotrinaest eura i osamdesetpet centi) eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 01. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732,, da nadoknadi tužitelju GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.000,31 (tisuću eura i tridesetjedan cent) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 27. srpnja 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženog troška kao neosnovanom.
Obrazloženje
1. Između tužitelja GS i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., vodi se parnični postupak radi isplate.
2. Nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama -Buie donio je prvostupanjsku presudu poslovni broj: P-1696/2019-32, od 25. travnja 2024. godine, kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 13.490,19 eura temeljem djelomično ništetnih ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, te ugovara kamatne stope koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te tužitelju dosudio trošak postupka u iznosu od 3.788,19 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Protiv prvostupanjske presude poslovni broj: poslovni broj: P-1696/2019-32, od 25. travnja 2024. godine, tuženik je podnio žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, Presudom i Rješenjem poslovni broj: Gž- 3820/2024-2, od 17. travnja 2025., preinačio presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-1696/2019-32, od 25. travnja 2024. godine, na način da se odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naložena isplata glavničnog iznosa od 13.490,19 eura, dok je istu presudu ukinuo u dijelu u kojem je naložena isplata zakonskih zateznih kamata na iznose preplate s osnova kamata i preplate s osnova valutne klauzule, i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te naložio da sud u konačnoj odluci odluči i o troškovima prvostupanjskog postupka kao i onih nastalih povodom pravnog lijeka.
4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku, u odnosu na ukinut dio prvostupanjske presude, utvrdi činjenično stanje u odnosu na zatezne kamate na pojedine mjesečne anuitete preplate opisane u zaključku donesenom na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022., te da donese novu odluku.
5. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).
6. Prvostupanjski sud je stoga temeljem Presude i Rješenja Županijskog suda u Puli
- Pola, poslovni broj: Gž-3820/2024-2, od 17. travnja 2025., u odnosu na ukinutu dio prvostupanjske odluke postupka proveo ponovljeno suđenje, te je odlučeno da se u ponovljenom postupku ne saslušava tužitelj, već da se pročita zapisnik o njegovom saslušanju.
7. U ponovljenom suđenju tužitelj navodi da ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predložio provođenje dodatnog financijskog vještačenja sukladno obrazloženju odluke drugostupanjskog suda.
8. U ponovljenom suđenju tuženik je ostao u cijelosti kod ustraje kod odgovoru na tužbu, svih iznesenih navoda, da se na iznos preplate ne obračunavaju zatezne kamate, te da iznos kamate na iznos preplate snosi potrošač, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
9. Tijekom postupka između parničnih stranaka nije bilo sporno:
- da su zaključile Ugovor o kreditu broj: 9012362118, od 26.03.2007. na iznos od 109.000,00 CHF i s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,35% godišnje;
- da je provedena konverzija kredita sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9012362118, od 09.12.2015.
10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari u ponovljenom suđenju je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 2.613,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, s osnove pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15).
11. U dokaznom postupku izvršen je uvid i odluke koje su donesene u sporu koji se vodio po kolektivnoj tužbi udruge "Potrošač" protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika, a radi zaštite kolektivnim interesa potrošača, na koje se pozivaju tužiteljice u tužbi, i to u Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, od 04.07.2013., Presuda i Rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž - 7129/13-4, od 13.06.2014., Presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž - 6632/2017-10, od 14.06.2018., Presuda i Rješenje Vrhovnog suda RH posl.br. Revt 249/14-2, od 09.04.2015., Rješenje Vrhovnog suda RH broj: Gos-1/2019., od 04.03.2020.
12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene u spisu:
Ugovor o kreditu broj: 9012362118, od 26.03.2007. (stranica 7-9), otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope (stranica 10-12), plan otplate (stranica 13-15), knjigovodstvena kartica (stranica 16-26), Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012362118, od 09.12.2015. (stranica 27-30), izračun konverzije (stranica 31-36), izvod iz otvorenih stavaka na 30.05.2015. (stranica 37), plan otplate u valuti EUR (stranica 38-39), prijevremena otplata kredita (stranica 41), sudske odluke (stranica 60-66), odluka Suda Europske Unije broj: C-81/19 i broj: C-567/20, od 05.05.2022., Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Elvisa Tomana od 03.11.2023. (stranica 117-130), te Dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Elvisa Tomana, od 6. veljače 2026. (stranica 389-403).
13. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
14. Obzirom da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari u postupku koji je prethodio ovom ponovljenom suđenju, kao prethodno pitanje, uspio dokazati činjeničnu i pravnu osnovanost svoje tražbine pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s čl.502.c ZPP-a i čl.138.a ZZP/07, te obzirom da je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje da su klauzule o jednostrano promjenjivim kamatama i o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, da tužitelj nakon konverzije nema više pravo zahtijevati naknadu s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu, te da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu na pojedinačne mjesečne iznose preplate zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu tekuću od isplate svakog pojedinog anuiteta od početka otplate do konverzije, sve kako je navedeno pod točkom 26. obrazloženja drugostupanjske odluke, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku proveo dodatno financijsko vještačenje radi izračuna zatezne kamate na više plaćene iznose utvrđene preplate s osnove promjene kamatne stope i tečaja, koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije za razdoblje od dana svake pojedine uplate do dana do dana izvršene konverzije 30. rujna 2015.
15. Čitanjem i uvidom u Dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Elvisa Tomana, od 6. veljače 2026. (stranica 389 -403) vještak je utvrdio da iznos zateznih kamata na preplaćene obroke od datuma preplate do 30.rujna 2015. godine, kao datuma provođenje konverzije, iznosi 2.613,85 eura.
16. Nakon izvršenog financijskog vještačenja tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu novčanog iznosa od 2.613,85 eura , te niti tužitelj, niti tuženik nisu imali primjedbe na dopunu vještačkog nalaza i mišljenja.
17. Sud ocjenjuje da je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način, te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, pa isti u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo kojim je visina tužbenog zahtjeva s osnove zateznih kamata na preplaćene obroke od datuma preplate do 30.rujna 2015. godine, utvrđenja u iznosu od 2.613,85 eura, a što prihvaća i ovaj prvostupanjski sud.
18. Budući da je tuženik u postupku koji je prethodio ponovljenom suđenju istaknuo prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, te je ostao pri podnesenom prigovoru i tijekom ovog ponovljenog suđenja, ovaj prvostupanjski sud nalazi kako isti prigovor nije osnovan.
Obzirom na datum sklapanja Ugovora o kreditu broj: 9012362118, od 26.03.2007. godine, na obvezni odnos između parničnih stranaka primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO/05), temeljem čl.1163.st.1. u svezi s čl.1165. istog zakona. Kod ništetnih pravnih poslova pravo potraživanja danog temeljem takvog ugovora vrši se po pravilima za stjecanje bez osnove, a rok zastare u tom slučaju se primjenjuje prema čl.225. ZOO/05, odnosno primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina.
19. U pogledu računanja zastarnog roka ovaj prvostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".
Ovaj prvostupanjski sud se u cijelosti priklanja i objedinjenome pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF broj: Su-IV-33/2022-2, od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći eura od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“.
Stoga ovaj sud utvrđuje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj pravnoj stvari došlo do prekida zastare u smislu čl.241. ZOO/05, te da je zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu tužiteljice počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P - 1401/2012., zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.
Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P -1401/2012 podnesena je 04.04.2012., a drugostupanjska presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke donesena je dana 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćna 13.06.2014.), dok je drugostupanjska presuda u dijelu kojom je odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima donesena dana 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćna 14.06.2018.).
Budući da je uvidom u otisnuti štambilj utvrđeno da je tužitelj tužbu podnio neposredno dana 11.06.2019., što je unutar roka od 5 godina od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te budući da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenje tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, već uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sud utvrđuje da zastara tužiteljevog potraživanja nije nastupila, te je posljedično tome tuženikov prigovor zastare neosnovan.
20. Sukladno čl.1111.st.1. i st.3. ZOO/05 koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.), te da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl.3.), sud je stoga, u vezi s čl.19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos od 2.613,85 eura, sa zateznom kamatom od isplate svakog pojedinog iznosa do dana provedene konverzije.
21. Vezano uz troškove postupka ovaj prvostupanjski sud naglašava da bi za sve radnje koje su poduzete u prvom suđenju mjerodavna vrijednost predmeta spora za obračun troškova iznosila 13.490,19 eura, dok u ponovljenom suđenju (nakon smanjenja tužbenog zahtjeva) za sve radnje vrijednost bi se obračunavala prema novom iznosu od 2.613,85 eura.
22. Međutim ovaj prvostupanjski sud se priklanja snagom autoriteta pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi i rješenju broj: Rev-457/2025-21, od 27. svibnja 2026. godine, pod točkom 28. obrazloženja , da će kod odluke o trošku sudovi cijeniti odredbu čl.154.st.2. ZPP prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, obzirom jer je tuženik osporavao tužitelju bilo kakvo pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
23. Tužitelj je odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti tj. u omjeru od 100%, dok je obzirom na istaknutu visinu prvobitnog tužbenog zahtjeva od 13.490,19 eura, te dosuđeni tužbeni zahtjev od 2.613,85 eura, uspio u ovoj parnici u odnosu na visinu u omjeru od 19,38%, odnosno tužitelj je u parnici s obzirom na osnovu i visinu uspio u omjeru od 73% (100 + 19,38= 119,38 / 2 = 59,69), dok je tuženik u odnosu na osnovu i visinu uspio u omjeru od 40,31% (100 - 59,69 = 40,31).
24. Razlika uspjeha u sporu utvrđuje se u omjeru od 19,38% (59,69 – 40,31 = 19,38) u korist tužitelja.
25. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te da po Tbr.46. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.
26. Sud je tužitelju priznao troškove postupka kako slijedi:
- za sastav tužbe u visini od 250 bodova što iznosi 500,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;
- za zastupanje na 4 ročišta u prvom suđenju dana 22.12.2022., 09.03.2023., 01.06.2023. i 21.03.2024. svako u iznosu od po 250 bodova što za ukupno 1.000 bodova iznosi 2.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;
- za sastav obrazloženog podneska od 18.03.2024. u iznosu od 250 bodova što iznosi 500,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;
- za zastupanje na ročištu u ponovljenom suđenju dana 03.10.2025. i dana 22.05.2026. svako u visini od po 100 bodova što za ukupno 200 bodova iznosi 400,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;
- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 850,00 eura po Tbr.46. Tarife.
- troškove provedenog financijskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 577,16 eura, te dodatnog financijskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 123,35 eura, što ukupno iznosi 700,51 euro, jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da je navedenim dokaznim sredstvom tužitelj uspio dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;
- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 211,03 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).
27. Sukladno čl.11.st.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ne plaća sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu, a koje oslobođenje vrijedi od 20.05.2023. godine kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/2023).
28. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 5.161,54 eura, te mu pripada naknada dijela ukupnog troška koji odgovara postotku razlike uspjeha u sporu od 19,38%, što iznosi 1.000,31 eura, te je temeljem čl.154.st.2. u vezi čl.155. ZPP-a naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,31 eura, dok je tužitelj odbijen s razlikom zatraženog troška kao neosnovanom, slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom II izreke ove presude.
29. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.
30. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).
31. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.
U Bujama - Buie 27. srpnja 2026.
Sudac:
Sven Babić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
Dostaviti:
1. Tužitelju, putem punomoćnice,
2. Tuženiku, putem punomoćnika.