POb-608/2020-161

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužiteljice FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vlatka Cvok, odvjetnica u Zagrebu, protiv I. -tužene RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Gojko Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, II. -tužene HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 35789 F, [adresa], III. -tuženika FVD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IV.-tuženika OV, [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene dana 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i odsutnosti stranaka osobno, 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanbračna supruga pokojnog ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je izvanbračna zajednica trajala od lipnja 2012. pa do smrti pokojnog, 15. svibnja 2018.“

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na IV.-tuženika OV (ranije RVD).

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi I.-tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.806,41 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 25. lipnja 2020. i zaprimljenom pod brojem P- 3176/20, navodi da je točkom II. ovosudnog rješenja O-5261/2018 od 20. travnja 2020., zaprimljenog po punomoćniku 20. svibnja 2020., upućena u roku od 30 dana pokrenuti parnicu protiv tuženih radi osporavanja pisane oporuke ostavitelja ĆV **.**.2018. pred svjedocima, proglašene na zapisniku od 09. listopada 2018. pred javnim bilježnikom Mladenom Ježekom kao povjerenikom suda u ostavinskom postupku O-526/18, UPP/OS-53/18 te radi dokazivanja statusa izvanbračne supruge. Navodi da je na ročištu od 09. listopada 2018. u spomenutom ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Mladenom Ježekom proglašena pisana oporuka ostavitelja ĆV pred svjedocima od 12. svibnja 2018., koja je navodna oporuka pisana preko tiskanog obrasca punomoći koji je izvan upotrebe od 2000., tiskanim slovima i bez naznake tko ga je pisano, datirana je na dan 12. svibnja 2018., te uz potpise dva svjedoka i navodnog potpisa ostavitelja, a istom se oporukom sva pokretna i nepokretna imovina ostavitelja ostavlja I.-tuženoj i povlače se sve dotadašnje oporuke. Navodi da oporuku osporava jer ista nije posljednja volja ostavitelja, a spornim smatra i potpis ostavitelja jer je sigurna da je ostavitelj stavio potpis davno prije 12. svibnja 2018. na praznu punomoć i da je kao takav izgubio na snazi. Dodatno tome, ostavitelju je 12. svibnja 2018. pozlilo u tolikoj mjeri da nije bio sposoban za poduzimanje ikakvih pravnih radnji jer je bio dezorijentiran i izgubljen radi čega je istoga dana i zaprimljen u bolnicu, a tri dana nakon toga dana je u bolnici i umro, pri čemu je iz otpusnog pisma vidljivo da je toga dana imao visoku vrućicu, nije bio adekvatnog kontakta, bio je poremećene svijesti i dezorijentiran. Dalje navodi da je izvanbračna supruga ostavitelja ĆV od 2012., od kada postoji njihova zajednica života koja se tijekom svih tih godina odvijala stanovanjem na različitim adresama, nekada zajedničkim, nekada odvojenim. Iako nisu bili službeno prijavljeni na istoj adresi, kroz cijelo to vrijeme vode brigu jedno o drugom, zajedno privređuju i pretežito žive zajedno. Fizički nisu bili zajedno samo kad su to zahtijevali posebni zdravstveni razlozi ili neki drugi bitni razlozi. Također, neko je vrijeme pokojni boravio u [adresa] radi bolje liječničke njege, u koje je vrijeme ona bila u Hrvatskoj, no od njegova povratka u Hrvatsku 2018., ponovno živi s pokojnim u [adresa], iako nije nikada bila prijavljena na toj adresi. Navodi da iako I.-tužena živi na istoj adresi na kojoj je živio pokojni ĆV, oni nisu živjeli u istom kućanstvu već u različitim stanovima. O njihovoj zajednici života mogu posvjedočiti brojni svjedoci, a također je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tužiteljice i pokojnog izričito navedeno da su bili u izvanbračnoj zajednici, a to je naveo i sam pokojni prilikom sastavljanja i ovjeravanja ugovora o doživotnom čemu mogu posvjedočiti odvjetnik PV, odvjetnička vježbenica ZV i javnobilježnička prisjednica JV. Navodi da je iz svega navedenog očito da su tužiteljica i pokojni ĆV svojevoljno i uz zajedničko razumijevanje živjeli u dugotrajnoj izvanbračnoj zajednici, pa predlaže sudu po provedenom dokaznom postupku u kojem će se saslušati stranke i svjedoci donijeti presudu kojom se utvrđuje da je pisana oporuka ostavitelja ĆV pred svjedocima od 12. svibnja 2018. nevaljana i ne proizvodi pravne učinke, kao i presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica izvanbračna supruga ostavitelja. Zatražila je i da joj tuženici solidarno nadoknade trošak postupka.

2. Ovosudnim rješenjem P-3176/20 od 15. srpnja 2020. razdvojen je postupak u odnosu na zahtjev kojim se traži utvrđenje izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog ĆV te je isti postupak dalje vođen pod predmetnim poslovnim brojem P Ob-608/20. Prema preciziranom tužbenom zahtjevu s ročišta od 11. lipnja 2026. tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je izvanbračna supruga pokojnog ĆV, koja je izvanbračna zajednica trajala od lipnja 2012. pa do smrti pokojnog, 15. svibnja 2018.

3. I.-tužena je u odgovoru na tužbu navela da je sestra pokojnog ĆV i da je s njim živjela u istom stanu u kući na adresi [adresa], pri čemu su imali odvojene sobe sa zajedničkom uporabom kupaone, hodnika, predsoblja i wc-a. Pokojni je za života samo povremeno dolazio u Hrvatsku i to u ljetnim mjesecima kada je uglavnom boravio u njezinoj kući u [adresa]. Također se brinula o bratu cijelo vrijeme, održavala je njegovu imovinu u Hrvatskoj, plaćala troškove i poduzimala sve potrebne radnje u smislu popravaka i potrebnih ulaganja kako bi nekretnine ostale u održavanom i funkcionalnom stanju. Pokojni je primao i određenu novčanu pomoć u Njemačkoj sve dok nije ostvario uvjete za mirovinu 2016., radi čega je imao stalno i prebivalište i boravište u [adresa]. U vremenu od travnja 2017. do travnja 2018. je živio u [adresa], a za vrijeme dok je živio u [adresa] mu je ona kuhala obroke i pomagala u obavljanju kućanskih poslova te ga je posjećivala u bolnici, što sve mogu potvrditi VV i UV koji su pokojnog jako dobro poznavali te CV i SV. Navodi da je upravo ona organizirala i platila troškove pogreba pokojnog braka, koje bi troškove zasigurno platila tužiteljica da je, kako to neistinito navodi, bila izvanbračna supruga pokojnog. Slijedno tako iznesenim navodima, osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su činjenični navodi tužbe neistiniti jer da tužiteljica nije s pokojnim ĆV bila u nikakvom drugom osim poslovnom odnosu na način da ju je angažirao kao povremenu njegovateljicu te ju je za taj posao plaćao, a novce za njezinu plaću je iz Njemačke slao i III. -tuženik. Dodatno tome, tužiteljica i pokojni nisu nikada imali prebivalište na istoj adresi, slijedno čemu zaključuje da tužiteljica nije bila izvanbračna supruga pokojnog ĆV, a navodi i da iz stručnog i objektivnog nalaza sudskog vještaka za grafologiju, kojeg prilaže uz podnesak od 25. studenoga 2021., proizlazi da pokojni nije potpisao Ugovor o doživotnom, niti oporuku od 11. svibnja 2018

3.1. U podnesku od 25. studenoga 2021. navodi i kako je predloženim svjedocima i LV, koji je bio najbolji prijatelj pok. ĆV, pokojni često govorio da će svu svoju imovinu nakon svoje smrti ostaviti svojoj sestri, I.-tuženici, te da su isti upoznati s time kako isti nije bio ni u kakvoj izvanbračnoj vezi niti vezi s tužiteljicom te istoj nije imao razloga ostaviti išta od imovine. Navodi i da od II. i III. - tuženih ima saznanje da je Nadzorni sud u Wetzlaru u Njemačkoj imenovao pokojnom ĆV zakonskog skrbnika, pa zaključuje da u situaciji da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim, treće osobe ne bi bile imenovane zakonskim skrbnicima već bi to bila tužiteljica. U prilogu podneska dostavlja dopis koji je ista 18. svibnja 2018. uputila odvjetniku PV koji, kako navodi, potvrđuje da je upravo I.-tužena kao njegova sestra primala pismena za pokojnog i kontaktirala njegovog odvjetnika. U odnosu na navode tužiteljice o sklapanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2018. navodi da je odmah čim je vidjela taj ugovor posumnjala u vjerodostojnost potpisa pokojnog. Predmet grafološkog vještačenja je bio i potpis na oporuci koju je istog dana kada je zaključen u ugovor, 11. svibnja 2018. navodno potpisao pok., kojom je oporukom kao oporučnu nasljednicu odredio tužiteljicu.

I.-tužena je stoga pokrenula parnični postupak radi utvrđenja da nije zaključen podredno da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2018., sklopljen između ostavitelja kao primatelja uzdržavanja i tužiteljice kao davateljice uzdržavanja, koji se postupak vodi pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu pod brojem P-840/19.

4. II. i III.-tuženici su 29. studenoga 2021. dostavili na spis predmeta zajednički odgovor na tužbu na hrvatskom jeziku, u kojem navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te da su činjenični navodi tužbe neistiniti. U podnesku se dalje iznosi da je tužiteljica bila isključivo u poslovnom odnosu s pokojnim ĆV jer ju angažirao kao povremenu njegovateljicu i za taj ju je posao plaćao, a novac za njezinu plaću je iz Njemačke slao i III.-tuženik. Budući da zbog profesionalnih razloga nisu mogli cijeli dan brinuti o ocu i njegovati ga, predložili su gđi. FV da dođe u Njemačku i pazi njihova oca, međutim, nije točno da bi njihov otac i ista živjeli u izvanbračnoj zajednici. Gđa FV je njihovom ocu bila spremačica i dobra prijateljica, a ne ljubavnica. Nisu živjeli u istom stanu, a tužiteljica je redovito primala novac od njihovog oca za kućanske usluge. Svaki mjesec u vremenu kad je njihov otac živio u [adresa] prenosio joj je iznos od 100 EUR na bankovni račun u Hrvatskoj, a s kojeg je računa ona podizala novac za svoje usluge te imaju saznanje da je ona na taj račun imala punomoć. Također je bila obaviještena o zakonskom skrbniku kojeg je imenovao Nadzorni sud Wetzlar u Njemačkoj, a da je gđa FV bila u izvanbračnoj zajednici s pok. ĆV, sigurno mu ne bi bio imenovan zakonski skrbnik, već bi tužiteljica bila njegova skrbnica. U odgovoru na tužbu dalje potvrđuju da je I. - tužena kao sestra pokojnog ĆV s njim živjela u istom stanu u kući na adresi [adresa] i da su imali odvojene sobe sa zajedničkom uporabom kupaone, hodnika, predsoblja, wc-a i kuhinje. Pokojni je za života dolazio u Hrvatsku u ljetnim mjesecima kada je uglavnom boravio u kući I. -tužene u [adresa], a I.-tužena je čitavo vrijeme održavala imovinu pokojnog u Hrvatskoj, plaćala je troškove i poduzimala potrebne radnje u smislu popravaka i potrebnih ulaganja kako bi nekretnine ostale u održavanom i funkcionalnom stanju. Pokojni je također primao određenu novčanu pomoć u Njemačkoj sve dok nije ostvario uvjete za mirovinu 2016. tako da je iz tog razloga imao stalno prebivalište i boravište u [adresa]. Od travnja 2017. do travnja 2018. je živio u [adresa], a za vrijeme dok je boravio u [adresa] mu je I. -tužena kuhala obroke i pomagala mu u obavljanju kućanskih poslova te ga je posjećivala u bolnici. Potvrđuju da je I.-tužena organizirala i platila troškove pogreba svog brata, a da je tužiteljica, kako neistinito prikazuje bila izvanbračna supruga pokojnog, onda bi ista organizirala i platila troškove pogreba. Također tužiteljica i pokojni nisu nikada imali prebivalište na istoj adresi, te zaključuju da tužiteljica nije bila izvanbračna supruga pokojnog.

4.1. IV.-tuženik je na spis putem faksa dostavio 13. svibnja 2022. podnesak u kojem navodi da ne može reći ništa o tome da li je tužiteljica bila partnerica njegova oca, a da isto nije nikada niti poricao i to ne može komentirati. Tužiteljicu je vidio nekoliko puta i s njom nije mogao komunicirati jer ne govori hrvatski. Tijekom očeva boravka u Hrvatskoj je s njim imao malo kontakta i nije dovodio u pitanje status njegove veze te zaključuje da je odbio nasljedstvo iza očeve smrti i da će se kao stranka povući iz postupka.

5. Tužiteljica je osporila iznesene navode I.-III.-tuženih. Iznosi da nije točno da bi I.-tužena živjela u istom stanu s pokojnim ĆV već da je isti na toj adresi imao svoj stan, a zapisnik o bodovanju je iz 1981. i ne odražava pravo stanje. I.- tužena nije brinula o pokojnom već je o njemu brigu vodila tužiteljica koja je s njim dijelila dobro i zlo, kako vezano uz plaćanje računa, održavanje higijene, prehranu i druge potrebe pokojnog. Dok je pokojni boravio u kući I. -tužene u Dalamaciji s njim je tamo bila i tužiteljica, a kada je I. -tužena zabranila tužiteljici dolazak, niti ĆV nije tamo želio odlaziti. Iako je pokojni iz financijskih razloga bio prijavljen u Njemačkoj, veći dio svog života je organizirao uz tužiteljicu i njihovo zajedništvo te fizički nisu bili zajedno jedino kada su to zahtijevalo zdravstveni ili drugi bitni razlozi. Osporila je dostavljene dijelova mišljenja vještaka grafologa, navodeći da isti nisu dokaz tvrdnji I.- tužene jer se vještak ogradio od danog mišljenja na način da nije imao nesporne potpise osoba nastalih u vremenu datiranja spornih potpisa. U odnosu na postupak postavljanja pokojnom zakonskog zastupnika navodi da se taj postupak vodio u Njemačkoj i da su podatke sudu davale treće osobe koje su tužiteljici osporavali svojstvo izvanbračne supruge te sud za nju niti nije znao. Nadalje, je osporila navode I. - III.-tuženih da bi bila u poslovnom odnosu s pokojnim navodeći i da je bila plaćena za brigu o pokojnom, ne bi joj bilo ništa plaćeno u periodu kada njega nije bilo, a niti bi imala mogućnost raspolagati novcima s njegova računa.

6. Kraj činjenice da je I.-tužena na ročištu glavne rasprave od 06. listopada 2022. navela da II.-IV. tuženici ne razumiju i ne govore hrvatski jezik, slijedno čemu sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li zajednički podnesak od 29. studenoga 2021. predstavlja njihovu pravu volju, sve kraj činjenice da je činjenično veoma sličan odgovoru na tužbu I.-tužene, sud je raspravnim rješenjem s istoga ročišta naložio tužiteljici da izvrši prijevod na njemački jezik tužbe s prilozima i rješenja kojim se II.-IV.- tuženici pozivaju dostaviti odgovor na tužbu, kao i rješenja kojim se pozivaju postaviti punomoćnika za primanje pismena, slijedno čemu su, po izvršenom prijevodu istih isprava, ponovno pozvani dostaviti odgovor na tužbu. Isti, međutim, u dodijeljenom roku nisu dostavili odgovor na tužbu. Pritom je IV. -tuženik opetovano sudu dostavljao podneske u bitnome sadržajno jednake onome od 13. svibnja 2022.

7. Ovosudnim rješenjem od 25. rujna 2023. sud je II. -IV. – tuženicima imenovao punomoćnika za primanje pismena, međutim, cijeneći odluku suda Europske unije u predmetu C-325/11 R protiv H i H od 19. prosinca 2012., dostavu je istima vršio i putem Uredbe 1393/2007 o dostavi sudskih i izvansudskih pismena između država članica, obzirom prema istoj odluci, uredba ima prednost pred nacionalnim pravilima o dostavi.

8. Podneskom od 04. listopada 2023. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na IV. - tuženika OV, obrazlažući istu dispoziciju činjenicom da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1626/23 od 16. lipnja 2023. uvažena žalba HVD (ranije Družinec) te je u odnosu na njega ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-5261/18 od 20. travnja 2020. pod točkom II. izreke bez vraćanja na ponovni postupak.

8.1. Uvidom u točku II. izreke rješenja O-5261/18 od 20. travnja 2020. utvrđeno je da je njime upućena ovdje tužiteljica FV, da u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja, pokrene parnicu protiv RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], NV, KV, i ĐV, radi osporavanja pisane oporuke ostavitelja pred svjedocima od dana 12. svibnja 2018. proglašene na zapisniku dana 9. listopada 2018. pred javnim bilježnikom Mladenom Ježekom kao povjerenikom Općinskog suda u Zagrebu u ostavinskom postupku posl. br. O-5261/2018 UPP-OS- 53/18 te radi dokazivanja statusa izvanbračne supruge ostavitelja. Iz obrazloženja rješenja Gž-1626/23 od 16. lipnja 2023. slijedi da je iz sadržaja spisa te obrazloženja prvostupanjskog suda razvidno da su kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. ĆV navedeni sin RVD, kći NV i sin FVD; da se u ostavinski postupak prijavila kao nasljednica prvog nasljednog reda FV navodeći da je izvanbračna supruga ostavitelja; da se iz ovjerene nasljedničke izjave RVD, sina ostavitelja, utvrđuje da se isti odrekao nasljedstva, kao i da je razvidno da su FV status izvanbračne supruge osporili zakonski nasljednici NV i GV. U rješenju se citira odredba čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 - dalje: ZN) propisano je da za nasljednika koji se odrekao nasljedstva u svoje ime smatra da nikad nije bio nasljednik, slijedno čemu se zaključuje da iz utvrđenih činjenica slijedi da žalitelj nije osporio FV status izvanbračne supruge te da se odrekao nasljedstva iza pok. oca ĆV, dakle da nije nasljednik, u kojim je okolnostima pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZN FV uputio na pokretanje parnice protiv žalitelja.

8.2. IV.-tuženik se nije protivio povlačenju tužbe (list 328 spisa), slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/25, dalje ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje O-5261/18 od 20. travnja 2020. (list 5-7 spisa), punomoć (list 9 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 11- 14 spisa), otpusno pismo (list 16-17 spisa), izjavu od 28. svibnja 2018. (list 18 spisa), zapisnik o bodovanju stana od 25. ožujka 1981. (list 41-43 spisa), račun Pogrebnog poduzeća Zagreb d.o.o. od 16. svibnja 2018. (list 44 spisa), uplatnicu od 26. svibnja 2018. (list 45 spisa), rješenje Općinskog suda Wetzlar od 26. veljače 2018. (list 62-65 spisa), dopis od 18. svibnja 2015. (list 69 spisa), nasljedničku izjavu od 14. kolovoza 2018. (list 96 spisa), izvršen je očevid na adresi [adresa] te su saslušane tužiteljica i I.-tužena te svjedoci TV (ranije ZV) MV, ČV, IV, BV, CV, SV, ŠV, JV, AV, TV, LV, DV i UV.

9.1. Svjedoci EV, PV, ŽV i FA nisu saslušani jer je tužiteljica odustala od njihova saslušanja, kao niti svjedoci RA, HA, VV i OA jer je I.-tužena odustala od njihova saslušanja. Također, II. i III. -tuženici nisu saslušani jer nisu pristupili na ijedno ročište pred sudom, pa tako niti na ročište određeno radi njihova saslušanja.

10. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je s pokojnim ĆV živjela u izvanbračnoj zajednici od lipnja 2012. do smrti pokojnog, 15. svibnja 2015.

11.1. Pasivna legitimacija tuženika utvrđena je uvidom u ovosudno rješenje O- 5261/2018-5 od 20. travnja 2020. kojim je tužiteljica upućena u parnicu protiv zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda-sina RVD (OV), kćeri HV i sina FVD, kao i protiv RV.

12. Odredbom čl. 3. ObZ-a ("Narodne novine" 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,57/11, 61/11, 25/13 i 05/15) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. I odredbom čl. 11. st. 1. sada važećeg Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a prema st. 2. istog članka izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. toga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Iz navedenih zakonskih odredbi slijedi kako, da bi se zajednica dviju osoba smatrala izvanbračnom zajednicom, moraju biti kumulativno ispunjena četiri pretpostavke-postojanje životne zajednice, različitost spolova osoba, slobodan bračni status i vremensko trajanje životne zajednice najmanje tri godine. Izvanbračnu zajednicu definira i čl. 8. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" broj 48/03, 163/03. 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) na način da se izvanbračnom zajednicom definira životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

13. Uvidom u punomoć od 20. srpnja 2017. (list 9 spisa) utvrđeno je da je njome ĆV, s adresom [adresa] dao ovdje tužiteljici FV s adresom [adresa] punomoć za neograničeno raspolaganje sredstvima po njegovom tekućem računu u stranoj valuti HR 0523400093220037844 otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d.

14. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2018., ovjeren po javnom bilježniku EV istoga dana pod poslovnim brojem ovjere OV- 5685/18 utvrđeno je da je sklopljen između ĆV kao primatelj uzdržavanja i ovdje tužiteljice FV kao davateljice uzdržavanja i da njime primatelj uzdržavanja ostavlja nakon svoje smrti davateljici uzdržavanja sve svoje nekretnine u cijelosti. U t. I. ugovora se navodi da su ugovorne strane izvanbračni partneri, dok iz t.III. slijedi kako primatelj uzdržavanja izričito napominje da je u dosta lošem fizičkom stanju, no pri svijesti i zdravom razumu; da se od 2011. davateljica uzdržavanja brine o njemu, a da su godinu dana kasnije stupili u izvanbračnu zajednicu koja traje i danas; da su primatelj uzdržavanja i davateljica uzdržavanja živjeli neko vrijeme u Njemačkoj; a da se 2015. primatelj za stalno vratio u Hrvatsku te su prvo živjeli u stanu davateljice u [adresa], a kako se davatelju uzdržavanja zdravstveno stanje jako pogoršalo jer mu je jetra u potpunosti propala što je dovelo do gangrene i amputacije noge, to su se, najviše radi blizine doktora preselili i još danas žive u [adresa], te cijelo to vrijeme isključivu brigu o primatelju uzdržavanja vodi davateljica uzdržavanja.

14.1. Uz ugovor je priložena izjava potpisana od PV, ZV i FV dana 28. svibnja 2018. iz koje slijedi da su **.**.2018. ZV, odvjetnička vježbenica iz odvjetničke pisarnice Lakić i JV, javnobilježnička prisjednica iz javnobilježničkog ureda EV u 09:00 sati pristupili u stan sada pok. ĆV iz [adresa], gdje su bili prisutni ĆV i FV, izvanbračna partnerica pokojnog. Tom su prilikom sada pok. ĆV i FV sastavili i ovjerili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Navodi se da je g. ĆV, iako u lošem fizičkom stanju (amputirana mu je noga), bio je izuzetno bistar i priseban te se šalio na račun svog stanja. Po završetku ovjere je odvjetnička vježbenica ZV nazvala principala PV koji je došao te su pročitali univerzalnu oporuku sastavljenu po nalogu ĆV, kojom je svu svoju imovinu ostavio FV, a oporuka se radila jer je dio imovine još uvijek u sudskom postupku. Navodi se i kako svi prisutni mogu posvjedočiti da je g. ĆV bio bistar i priseban te svjestan svog čina i u potpunosti suglasan s ugovorom i oporukom.

14.2. Spisu dalje prileži (list 8 spisa) oporuka sačinjena na obrascu punomoći dana 12. svibnja 2018., dakle svega dan nakon sastavljanja ranije oporuke i ugovora o doživotnom uzdržavanju, prema sadržaju koje ĆV pred svjedocima VV i UV svu svoju imovinu ostavlja svojoj sestri, ovdje I.-tuženoj i povlači sve dosadašnje oporuke.

14.3. Svjedokinja TV, ranije ZV se u iskazu (list 739-740), po predočenju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2018. prisjetila, da je u to vrijeme i do 25. lipnja 2018. radila kao vježbenica kod odvjetnika PV te da joj je poznato ime ĆA, a da se ostalog ne sjeća, kao što se ne sjeća da li je ugovor bio unaprijed pripremljen ili se sačinjavao sa strankama, no sa sigurnošću zna da je ugovor sačinjavao odvjetnik PV čiji je ured bio blizu [adresa] te da je odvjetnik posebno volio sastavljati dijelove oko fizičkog stanja. Navela je da se pri sastavljanju ugovora nije provjeravala poslovna sposobnost stranke, no da je u ovom slučaju dostavljena medicinska dokumentacija. Tijekom iskazivanja i nakon što je pročitala ime na ugovoru i da je primatelj uzdržavanja bio u dosta lošem fizičkom stanju je navela da je isti bio dosta bolestan i da se ta žena za njega brinula, pri čemu je navela i da je to možda pomiješala s nekim jer je bilo dosta takvih stranaka. Upitana od strane punomoćnika I.-tužene je navela da je glede sadržaja ugovora dolazila neka žena, poznato joj je ime FV i RV, ne zna koja je koja, no zna da je dolazila neka žena, a nakon što je punomoćnik naveo da je odvjetnik PV zastupao O je navela da joj je onda odatle poznato to ime. Iskazala je da su ugovor uvijek potpisivale stranke, a da su se odredbe u ugovoru o izvanbračnoj zajednici unosile prema kazivaju stranaka, oni to nisu nikada provjeravali.

14.4. Svjedokinja JV je iskazala (list 742-743) da je po primitku poziva za ročište pogledala isprave, pa može reći da je tada radila kao prisjednica kod javnog bilježnika EV te da su oni solemnizirali jedan ugovor o doživotnom uzdržavanju s tim strankama. Poznato joj je koje su stranke i zna da je to bilo u [adresa] jer je tamo išla na vanjsko uredovanje. Nikada prije ni nikad poslije nije vidjela te stranke. Po predočenju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2018. (list 11 do 15 spisa) je navela da je to ugovor koji je ovjeravala i da je na ugovoru njezin potpis. Prisjetila se da je taj ugovor sastavio odvjetnik PV, koji je blizu u naselju. Pravilo je da ako odvjetnik sastavi ugovor, da im ga pošalje na mail i oni ga pogledaju te utvrđuju točnost svih podataka prije solemnizacije. U ovom slučaju je ona bila na vanjskom uredovanju, a vanjsko uredovanje je tražio odvjetnik te je ona komunicirala isključivo s njim, ne sa strankama. Iskazala je da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja potpisivanja ugovora, no da se u svim slučajevima, bilo da je riječ o vanjskom uredovanju, bilo o solemnizaciji u uredu, strankama pročita tekst ugovora, utvrde se svi relevantni podaci, sa strankama se porazgovara o sadržaju ugovora i pojasne se pravne posljedice. Provjerava se i utvrđuje identitet stranaka, te se utvrđuje da li je primatelj uzdržavanja vlasnik imovine koja je predmet ugovora. Nakon što joj je od strane suda pročitana točka 3 ugovora, pa upitana da li je navedeno provjeravala, navela je da isto odgovara stranačkoj volji i njihovom vlastitom utvrđenju te taj dio ona nije provjeravala, niti je na to ovlaštena, jer za samo sklapanje ugovora to javnom bilježniku nije relevantno. Prilikom sklapanja takvih ugovora ona kroz razgovor sa strankom utvrđuje da li je stranka razumije, a u situacijama kada utvrdi da stranka ne može shvatiti značaj onoga što potpisuje, tada nema ugovora. Glede statusa primatelja uzdržavanja ona sigurno nije imala dvojbi jer se u protivnom ugovor ne bi solemnizirao. Strankama kod takvog ugovora nastoji laički objasniti pravne posljedice ugovora, a razumije li stranka ugovora provjerava na način da uvijek pita stranke da li su je razumjele i da li se s time slažu te dodatno uvijek pita ima li primatelj uzdržavanja povjerenja u osobu s kojom sklapa ugovor. Strankama nije objasnila značaj izvanbračne zajednice jer za to niti nije ovlaštena, obzirom je riječ o stranačkoj volji. Čitav ugovor je strankama pročitan. Na vanjsko uredovanje je išla jer je, koliko se sjeća, gospodin bio u kolicima; nije s njim posebno razgovarala o njegovom zdravstvenom stanju, što piše i u ugovoru. U takvom slučaju su se referirali da li je stranci zbog zdravstvenog stanja potrebno takvo uzdržavanje, a u dijagnoze ne može ulaziti.

15. Tužbi prileži otpusno pismo KB „Sveti Duh“ iz kojeg slijedi da je **.**.2018. ĆV zaprimljen u istu kliniku kolima HMP zbog visokog febriliteta, a pri prijemu nije bio u adekvatnom kontaktu i bio je encefalopatičan. Iz otpusnog pisma slijedi da je prema podacima bolnice isti od travnja 2017. u četiri navrata pregledan u HIA i da su obrade uslijedile u svibnju 2017., 21. kolovoza 2017., od 07. do 13. srpnja 2017., od 31. srpnja do 04. kolovoza 2017. kada je bio hospitaliziran u KB Merkur, time da je zadnji pregled zabilježen 17. kolovoza 2017. Navodi se i da nije bio kandidat za transplatacijsko liječenje zbog kratkog apstinencijskog razdoblja. Prema heteroanamnestičkim podacima nevjenčane supruge FV, od 26. kolovoza 2017. je liječen u Frankfurtu zbog ciroze jetre kroz 6 mjeseci, a nakon toga je liječen tri mjeseca u drugoj bolnici u Njemačkoj gdje mu je amputirana desna noga; 16. travnja 2018. je otpušten s liječenja zbog dekompenzirane ciroze jetre i hepatalne encefalopatije, a od 03. svibnja 2018. do 10. svibnja 2018. je bio ponovno hospitaliziran zbog recidiva poremećaja stanja svijesti u sklopu portalne encefalopatije.

15.1. Iz otpusnog pisma i ovosudnog rješenja O-5261/2018 od 20. travnja 2020. slijedi da je ĆV umro **.**.2018. u KB Sveti Duh gdje je bio hospitaliziran 12. svibnja 2018.

16. Uvidom u zapisnik o bodovanju kuće-stana od 25. ožujka 1981. izdan od Općine Črnomerec, Sekreterijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove utvrđeno je da je kao vlasnik stana u ulici 13. Proleterska 26, sada [adresa], navedena I.-tužena RV; da se dio stana u površini od 42 m2 koristi za ugostiteljstvo; kao i da se stan sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a i hodnika ukupne površine 89,47 m2. I.-tužena je u odgovoru na tužbu upirala kako je iz istog zapisnika vidljivo da je riječ o jednom stanu u kojem je živjela s pokojnim bratom, time da su imali odvojene sobe za zajedničkom upotrebom kupaone. Tužiteljica je osporila sadržaj navedenog zapisnika navodeći da je prastari i da ne održava stvarno stanje na koju je okolnost sud po prijedlogu tužiteljice izvršio očevid na adresi stana [adresa].

16.1. Očevidom je utvrđeno da je riječ o kući u prizemlju koje se nalazi caffe bar, a krajnje lijevo od istoga se kroz vrata ulazi u prostor uskog hodnika te se ravno hodnikom kroz druga vrata stepenicama dolazi do kata gdje su dvoja vrata-jedna ravno i jedna krajnje desno. Prisutna I.-tužena je navela da je ravno stan njezina sina koji nema veze s ovim stanom i koji je kupljen, da je iznad stan koji su kupili od susjeda, te je uputila na vrata krajnje desno gdje je sud dočekala tužiteljica osobno, te za koji stan je navela da je bitan jer je to njezin stan. Ulaskom u prostor je utvrđeno da se sastoji od predsoblja u kojem je krajnje lijevo prostor kuhinje. Gledano iz predsoblja ravno gleda se u prostor kuhinje i blagovaone, a krajnje desno je hodnik kojim se dolazi do kupaone, WC-a i jedne spavaće sobe, u odnosu na koju je prisutna I. -tužena navela da je riječ o sobi u kojoj bi spavao pokojni kada bi došao. U istom hodniku se kroz vrata lijevo izlazi na prostor balkona. Gledajući od ulaza u stambeni prostor, kroz prostor dnevnog boravka i blagovaone, kroz vrata prostorije ravno se ulazi u sobu s krevetom na kat, kauč i fotelja. I.-tužena je navela da je na krevetu koji se nalazi u prostoru dnevnog boravka i blagovaone spavao pokojni, kako bi ga ona iz kuhinje mogla vidjeti, pri čemu je utvrđeno da se na te riječi tužiteljica nasmijala. Prisutna tužiteljica je u odnosu na sobu gdje se nalazio krevet na kat rekla da je iste dovezla iz [adresa], kao i da je dovezla stol koji se nalazi u dnevnom boravku i blagovaoni, dok je sve ostalo u stanu isto kao i 2012. kada je ušla u stan. U više navrata je rekla I.- tuženoj da maknu svoje stvari kako bi mogla stan renovirati. Upitana od strane punomoćnika, I.-tužena je navela da je u tom stanu spavala sa suprugom u sobi u koju se ulazi iz blagovaone i dnevnog boravka te da je u tom prostoru stanovala sve dok tužiteljici 2018. nije dala ključ, a nakon toga je stanovala gore kod sina.

16.2. Temeljem tako iznesenih stranačkih očitovanja i izvedenog dokaza očevidom te uvidom u zapisnik o bodovanju, sud je utvrdio da se u stambenom objektu uz stan koji je bio predmet očevida nalaze još dva stana (ravno od ulaza u predmetni stan za koji je I.-tužena navela da pripada njihovom sinu, kao i stan u potkrovlju za koji je navela je kupljen od susjeda), čime nije prihvatio navode I-tužene da je riječ o jednom stanu u kojem je živjela s pokojnim bratom. Dodatno tome, I. -tužena je u iskazu, ali i kroz navode na vanjskom uredovanju, navela da u stan nije mogla ući od vremena kako je tužiteljici dala ključ, slijedno čemu sud zaključuje da je I. -tužena u istoj kući imala drugi stambeni prostor (u potkrovlju ili desno od ovoga) u kojem je stanovala.

17. Uvidom u račun broj 503/18 od 16. svibnja 2018. utvrđeno je da se odnosi na pogrebnu uslugu za ĆV; izdan je na RV i sadrži naznaku uplatnice, kao i samo uplatnicu kao dokaz plaćanja.

18. Uvidom u dopis I.-tužene upućen 18. svibnja 2015. odvjetniku PV (list 69 spisa) utvrđeno je isti upućen od strane I. -tužene navedenom odvjetniku kao pravnom zastupniku ĆV, koji kako se navodi, godinama ne živi na adresi [adresa], niti u Hrvatskoj te mu dostavlja poziv s naznakom da je pošiljku (poziv za ostavinsku raspravu iza PA) potrebno preuzeti kod osoblja caffe bara u prizemlju. I. -tužena je u podnesku do 25. studenoga 2021. navela kako isti dopis potvrđuje da je ona kao sestra pokojnog primala za pokojnog brata pismena i da je ona kontaktirala odvjetnika, a da bi isto zasigurno činila tužiteljica da je bila izvanbračna supruga. Tužiteljica je u odnosu na navedeni dopis u podnesku od 09. prosinca 2021. navela kako I. -tužena tvrdi da je živjela s pok. bratom i brinula za njega, a da u dopisu upravo navodi da on ne živi na toj adresi, kao i da nije ona preuzela pošiljku već se ista nalazila kod djelatnika caffe bara. Navela je i da se u to vrijeme s pokojnim nalazila u Njemačkoj gdje je on sređivao mirovinu. Cijeneći sadržaj navedenog dopisa sud je iz istoga zaključio da I. -tužena odbija preuzeti za pokojnog braka pošiljku, te da je I.-tužena nije bila zastupnik za primanje bratovih pismena.

19. I.-tužena je na spis predmeta dostavila rješenje Općinskog suda u Wetzlaru od 26. veljače 2018. u predmetu skrbništva nad ĆV iz kojeg slijedi da je ĆV imenovan privremeni skrbnik u imenu osobe ZA za sve poslove oko pošte. Iz obrazloženja slijedi da je privremeni skrbnik ĆV postavljen stoga što zbog bolesti odnosno stanja nakon amputacije potkoljenice, citoze jetre i encefalopatije po fazama. Nadalje je dostavljeno rješenje istog suda od 22. ožujka 2018. kojim je ĆV promijenjena osoba privremenog skrbnika te je imenovana kćer HV. Iz oba rješenja slijedi da je za ĆV naznačena adresa prebivališta-Doma za starije osobe. U odnosu na isti podnesak tužiteljica je navela da je postupak vođen u Njemačkoj, gdje ona nema prebivalište niti boravište te da samim time niti nije mogla biti skrbnicom, kao i da je o tom postupku nije nitko obavijestio te je ona bila u Hrvatskoj. Navela je i da u Hrvatskoj takav postupak nije vođen jer da nitko nije iskazao sumnju u sposobnost rasuđivanja pokojnog. Svjedok SV je u iskazu pred ovim sudom naveo da su pokojnom bila oduzeta sva građanska prava, koji iskaz sud nije prihvatio, obzirom iz rješenja slijedi da je pokojnom od veljače 2018. bila ograničena poslovna sposobnost jedino u dijelu preuzimanja pismena. Iz istih je rješenja sud utvrdio i da je isti po otpustu iz bolnice bio smješten u domu za starije osobe.

20. Tužiteljica FV je iskazala da je ĆV upoznala 15. lipnja 2011. preko kuma jednom prilikom u kafiću u Zagrebu kad se on vratio iz Njemačke i bio je na putu za Silbu. Radi tog poznanstva se zadržao u Zagrebu nekoliko dana tijekom kojih su razgovarali, šetali i družili se. ĆV je inače živio u [adresa] i svake je godine dolazio 4 mjeseca na godišnji odmor u Hrvatsku. Nakon ta 4 mjeseca se vratio u Njemačku, a prethodno joj je ostavio laptop da bi se mogli čuti putem Skypa. Nekad su se čuli svaki dan, nekada i dva puta dnevno i razgovarali su o svakodnevnim stvarima, a u lipnju 2012. su počeli zajedno živjeti. Vidjeli su da je to bilo to; on je bio rastavljen, ona je bila udovica. Počeli su živjeti malo na njegovoj adresi u [adresa], a malo u njenom stanu u [adresa], nakon čega su dio vremena proveli na godišnjem odmoru na Silbi, u nekretnini od njegove sestre, ovdje I.-tužene. Funkcionirali su na način da su njenu plaću i njegovu socijalnu naknadu trošili za zajedničke namjene. Dogovarali su se što će toga dana kuhati, gdje će ići, a isto tako i dok su bili na moru. Bili su intimni i spavali su u istoj sobi te su se voljeli. On je u Njemačkoj dobio otkaz i morao je čekati mirovinu, pa je nakon ta četiri mjeseca ponovo otišao u Njemačku. Za to su se vrijeme čuli preko Skypa i posjetila ga je za Božić i Novu godinu. Ona je ostala u Hrvatskoj jer je radila kao servirka na Svetom Duhu, te je u mirovinu otišla 2013. i tada su zajedno otišli u Njemačku. U Njemačkoj su živjeli od 2013. do 2015., kada je on otišao u mirovinu. Iskazala je da u Njemačkoj nije bila nikad prijavljena jer je gore bila tjedan do dva, pa bi se na mjesec ili dva vratili u Hrvatsku, što ju je pokojni tražio radi tih prijava. Navela je da su to bile nekakve procedure i da je morao moliti bivšu suprugu da ga vozi, a njoj se to nije dalo. U Hrvatsku je ona morala odlaziti i jer joj se režije nisu plaćale, bile su ovrhe. Iskazala je da oni jesu od tada bili zajedno, no ona je radi tih problema morala odlaziti u Hrvatsku. On je imao propisano kada smije izaći iz Njemačke i to je tako bilo do 10. lipnja 2015. U Njemačkoj su živjeli su od njezine mirovine i njegovih primanja, sve su radili zajedno, a posjećivao ih je njegov prijatelj lvan iz Tribunja sa suprugom. Upoznala je njegovu djecu i često su dolazili kod njih na ručak. Sporazumijevali su se tako da joj je ĆV prevodio što bi oni govorili i obrnuto jer ona nije govorila njemački, niti su oni govorili hrvatski. Iskazala je da je ĆV u [adresa] živio u selu Bathamberg, koje je sat vremena udaljeno od Frankfurta. Tu je živio u kući koju je stekao sa bivšom suprugom i ostavio je supruzi i djeci, no sinovi i kćer su mu dozvolili da tu ostane. U kući u zasebnom stanu je bio samo sin CV, a na katu kuće je bila bivša supruga sa partnerom. Za vrijeme dok je s ĆV bila u Njemačkoj nisu ništa privređivali jer je plan bio vratiti se u Hrvatsku kad on ode u mirovinu. Tada nije imao nikakvih zdravstvenih problema, osim što je operirao mrene i ona je bila s njim u bolnici. Nisu nigdje putovali, znali su otići u šetnje, u kupovinu, njegova supruga ih je vozila s autom. Dogovorili su se oko kupnje auta i on je u ožujku 2015. od otpremnine kupio auto koji stoji u garaži, ne može se sjetiti kakav je. Sve su stvari potrpali u auto i došli su u Hrvatsku u lipnju 2015., kada su ponovo jedno vrijeme bili u Zagrebu, a zatim dio na moru. Zime su tada provodili u njenom stanu u [adresa], a ljeta u Zagrebu i na moru time da su do 2015. odlazili na Silbu, kada je I. - tužena njoj zabranila dolazak, pa ni ĆV više nije želio dolaziti. Iskazala je da su u Hrvatskoj živjeli na način da bi ujutro popili kavu, dogovorili bi se što će za ručak, otišli bi u kupnju, u šetnju, odmorili bi se, gledali televizor, odlazili su kod njezine rodbine na ručkove za vikend, njezine kćeri i nećaci su dolazili i kod njih. Odlazili su kod njezine sestre u Josipdol, Demerje, kod nećaka u Zagorje; išli su na rođendane njezine djece, a i na more s njezinom kćerkom i unucima, pa su tako bili u Vrsima kod Nina. Brinuli su i o njegovoj zemlji u Zagorju, odlazili su tamo pokositi travu i raditi u vinogradu. Zime su provodili u njezinom stanu u [adresa], a ljeta u njegovom stanu u [adresa] i na moru, te nisu bili prijavljeni na istim adresama te im to nije bilo bitno. Vjenčali se nisu jer bi u protivnom ona izgubila obiteljsku mirovinu. Režije su plaćali zajednički. Kad su se vratili iz Njemačke zajednički su kupili nekakve kućanske uređaje. Ništa veće od imovine nisu stekli. U travnju 2017. se ozbiljno razbolio. Prisjetila se da mu je pozlilo, zvala je Hitnu i dijagnosticirana je ciroza. Slabo je hodao, noga mu je bila gotovo trula te mu ju je ona previjala i odlazila je po lijekove i sve što je trebalo obavljati. Tada joj je dao i punomoć po računima, obzirom on nije mogao ići u banku zbog stanja u kojem se nalazio. Prisjetila se da je na Uskrsni ponedjeljak bio u bolnici i da su mu izvadili dosta vode. Čitavo to vrijeme je o njemu brinula, znala ga je ostaviti samog samo na kratko, a kada bi ona išla obavljati stvari, dolazio je prijatelj koji je sada pokojni. U Hrvatskoj su živjeli do 28. kolovoza 2017. kada je on otišao na liječenje u Njemačku misleći da će imati bolju liječnički skrb. Ona nije otišla s njim, zamolio ju je da mu čuva kuću, rješava probleme koje je ona imala i obveze koje je on imao i rekao je da će zvati da dođe po njega kada bude spreman za povratak. Nije ga nikad posjetila za vrijeme tog liječenja, no čuli su se telefonom svaki dan kad je bio dobro. Dok je ĆV bio u Njemačkoj na liječenju ona je bila u [adresa]. Stan u [adresa] je dolazila provjeriti samo povremeno, a režije za taj stan nije plaćala. U stanu nije nitko živio i nitko joj nije pokazao niti jedan račun. Na liječenju je bio od 28. kolovoza 2017. do 27. ožujka 2018. i u Njemačkoj su mu ugradili stent i amputirali nogu. Poznato joj je da je ĆV u [adresa] bio postavljen skrbnik i to je bilo tjedan dana dok je bio u bolnici ili staračkom domu jer je takav njihov zakon. Tamo su svi prema njemu bili arogantni i on ju je tražio da dođe po njega. Sin RVD i bivša supruga su joj slali mail da dođe po njega ako se za njega može brinuti jer on želi doma. Tada ga je zajedno s bratićem dovezla natrag u Hrvatsku i to u [adresa] gdje su bili dok nije malo zatoplilo. Tada je još bio u dobrom stanju. Bila je uz njega dan i noć. Znao je biti u redu sve dok mu valjda toksini iz jetre ne bi poremetili stanje jer se tada znao gubiti. Iza Uskrsa 2018. su došli u njegov stan i nakon toga je završio u bolnici, potom je bio dva dana doma i ponovno je završio u bolnici gdje je za dva dana umro. Taj dan kad je umro je bila kod njega u bolnici i razgovarala je s doktorom, a popodne su joj javili da je umro. Iskazala je da je ĆV napravio oporuku u svibnju 2018. kada se kratko vratio iz bolnice. Želio ju je napraviti i pozvao je odvjetnika PV koji je sada pokojni. Tom joj je oporukom sve ostavio, a koliko joj je poznato djeci u Njemačkoj nije ostavio ništa. Posebno upitana je navela da je troškove pogreba nažalost snosila njegova sestra. Nije joj dala da plati dio troška, a o razlozima je potrebno upitati nju. Pokopan je u grobnici gdje su pokopani i njegovi roditelji. Osmrtnicu nije niti vidjela, pa ne zna da li je na njoj bila naznačena, a pogreb su radili u tajnosti. Bila je na tom pogrebu, također i njegov sin i kćerka te njezine kćeri. I.-tužena nije željela izvjesiti osmrtnice da njegovi prijatelji ne vide kad je sprovod. U odnosu na ugovor o doživotnom je navela da ona tada nije znala što to znači, jer bi se za njega ionako brinula. To je inzistirao njegov odvjetnik. Iskazala je da za nju izvanbračna zajednica znači brak i da ne zna zašto I. -tužena kaže da bi ona bila u poslovnom odnosu s ĆV. Iznos od 100 EUR joj je ĆV znao slati na račun da bi se brinula o njegovom Zagorju i režijama u stanu. Taj je novac podigla kad nije dobio dvije za redom mirovine i to za kreme, pelene i slično, pri čemu je navela da je pelene dobio 2017. kad se razbolio. Na upit I.-tužene zašto na pogrebu nije stajala uz njegovu djecu ako je s njima bila dobra je navela da je ona nakon sprovoda priredila karmine kod sebe doma, na koje oni nisu željeli doći te je nisu željeli niti pozdraviti. Tražili su ima li još nekih papira od oporuke. Iskazala je da su možda od nje očekivali da će biti uz ĆV dok je bio u Njemačkoj na liječenju, no i da su dobro znali da nije imala uvjete jer nije znala jezik i nije imala smještaj. Oni su više komunicirali s tetom, a odnosi su bili takvi. Dalje je iskazala da je u braku pokojnog i bivše supruge rođeno četvero djece, a prvo, Ć je umro. Ona i pokojni su mu zajedno uređivali grob. ĆV joj je ispričao da se od supruge razveo jer nije bila dobra žena. Vozila se s bajkerima i izbivala iz kuće, a sva briga o djeci je bila na njemu. Po razvodu su ostali stanovati u istoj kući jer ga je sin molio da ostane. FVD je isto u blizini i on ima bolesno dijete.

20.1. Iskazala je da za vrijeme zajedničkog suživota s ĆV upoznala njegovu sestru, šogora Majka i druga dva šogora. S njima se nisu pretjerano družili jer je svatko od njih imao svoj život. Sa I.-tuženom nije razgovarala jer nije željela ulaziti u njihov odnos. Iskazala je da se njihov odnos narušio kad je ona shvatila da se ĆV za stalno vraća iz Njemačke i kada je po njezinom mišljenju propao sestrin plan da će cijela kuća biti njezina. On je njoj već puno ranije dao potpis da si može urediti stan u potkrovlju, pa bi on bio na prvom katu, a ona u stanu u potkrovlju. Navela je da je riječ o dva odvojena kućanstva, ali su režije bile zajedničke. Oni su imali kontrolno brojilo u hodniku, režije su glasile na I.-tuženu i onda bi se na kraju mjeseca podijelili računi. Komunicirati su morali jer su ipak bili brat i sestra. Stan u [adresa] je do 2014. održavala I. -tužena, a ona je te godine dobila ključeve od tog stana, dok je do tada bila u [adresa]. Od kada se on vratio s liječenja iz Njemačke, te nakon prvog dana kako su iz [adresa] došli u njegov stan, ona je u njemu sve do danas.

21.I.-tužena RV, sestra pokojnog ĆV je u iskazu navela kako ne odgovara istini da bi tužiteljica bila s njezinim bratom u izvanbračnoj zajednici. S njim se upoznala preko prijatelja JA, koji je sada pokojni, i koji je s tužiteljicom bio u vezi. JA je jednom prilikom došao na Silbu kao gost i s njim je na par dana došla i tužiteljica te ju je tada prvi puta upoznala. Ne zna kada je to bilo, no bilo je ranije od 2017. Njezin brat je svake godine dolazio u Zagreb uoči Uskrsa iz Njemačke, kada bi se u Zagrebu zadržao par dana dok se ona i suprug ne bi spremili za Silbu i svi zajedno bi tamo otišli jer je njezin suprug imao koncesiju za vezove, a ĆV je znao nekoliko jezika i pomagao mu je i tako je bilo svake godine. Iskazala je da je isto tako došao 2017. i gotovo preko noći mu je pozlilo, te je nakon toga hospitaliziran. Još se nije znala dijagnoza, ali se sumnjalo. Počele su mu oticati noge i otpustili su ga doma. Brat joj se pohvalio da je na Sv. Duhu sreo tužiteljicu i da mu je rekla da ima veze kod liječnika i da može ispitati što se događa. U to vrijeme kako je bio hospitaliziran na Sv. Duhu se u sve umiješala tužiteljica. Brat je potom u dva do tri navrata bio na Sv. Duhu radi vode u trbuhu nakon čega bi ga otpustili kući te je cijelo vrijeme bio kod nje u stanu. Navela je da je riječ o jednom dvosobnom stanu gdje je ona od kuhinje napravila jednu sobu koju je on koristio kada bi dolazio iz Njemačke. Kako se tužiteljica umiješala, počela je tražiti brata novce za skupa pića za liječnike, išle su sve veće i veće svote, te se prisjetila da joj je brat znao davati po 200,00 - 300,00 EUR, koliko je već tražila. Rekla mu je da ima vezu u Merkuru, kamo je brat prebačen i tamo je bio tjedan dana, no nisu ga prihvatili za transplataciju. Noga mu je bila u strašnom stanju; imala je i patronažnu sestru koja je dolazila radi previjanja, trpio je velike bolove. Djeca su utjecala na njega da se vrati u Njemačku i tamo nastavi liječenje te su došli po njega u srpnju ili kolovozu 2017. i odvezli ga u Njemačku. Za vrijeme dok je ĆV bio u stanu tužiteljica je na navrate dolazila s informacijama o liječnicima i vezama, obećavala mu je da će ga staviti prvog na listu za transplataciju, a brat se hvatao za slamku spasa. Iskazala je da se u tom periodu s tužiteljicom sprijateljila, no i da tužiteljica do te 2017. nije nikada dolazila kod njih u stan. Znala je s P navratiti u kafić koji je u prizemlju zgrade i koji ona drži. Posebno upitana je navela da je s bratom bila u izvrsnim odnosima. Znali su se čuti i po par puta dnevno, a svake godine je u Hrvatsku dolazio po nekoliko mjeseci. On je sa suprugom Z je bio razveden samo papirnato kako bi ona mogla preuzeti skrb za najmlađeg sina koji je imao neku bolest vezno uz imunitet, no i dalje su živjeli u istoj kući. J je zadnji puta bila na Silbi 2015., nakon toga je oboljela i više nije dolazila, a dolazila su i djeca. U iskazu je dalje navela da kad su djeca došla po ĆV i odvezla ga u Njemačku, on je odmah odvezen u bolnicu u Frankfurtu, amputirali su mu potkoljenicu i stanje mu je postajalo sve lošije. Čula se s njim telefonom, rekao joj je i da se čuje s tužiteljicom i da mu daje informacije vezane uz transplataciju te ga traži novac za doktore, pa joj je tako poznato da joj je slao po 100,00 EUR za liječnike ili slično. Kad joj se prestao javljati jer je već bio umirući, stupila je u kontakt s njegovom djecom i počela ih je uvjeravati da je on prvi na listi u Merkuru, no da se mora čekati primarijusa. U međuvremenu su ga iz bolnice otpustili na palijativu, a tužiteljicu su prethodno djeca zvala da bi došla u Njemačku i pazila oca za naknadu, no rekla je da mora čuvati unuke. Oni su ga također odbili odvesti u Merkur jer je bio preslab za put. Kada je tužiteljica to shvatila, organizirala je put i umjesto u Merkur ga je odvela k sebi u [adresa]. Djeca su joj dala neku svotu novaca kad je došla i papire da je pod skrbništvom. Tužiteljica njoj nije rekla da je dovezla brata u [adresa], pa je to saznala tek kad ju je V kroz neko vrijeme nazvala i pitala da li je tata operiran. Navela je da je sa suprugom otišla u Merkur, pa na Sveti Duh, gdje ga nisu našli i tada im je V dala adresu od tužiteljice pa su otišli kod nje. Tamo je zatekla brata na madracu, ležao je i puta ga je vidjela vez noge, nije je prepoznao. Nikoga nije prepoznavao. Tada su ga oni odvezli u stan i odmah je za par dana završio na Hitnoj. Iskazala je kako misli da ga je dovezla pred kraj travnja 2018. Uslijedilo je vrijeme kada je brat nekoliko dana bio kod kuće, a potom u bolnici te se ona o njemu čitavo vrijeme skrbila. Tužiteljica je znala dolaziti dajući mu lažnu nadu oko doktora i transplatacije. Uvjerila ju je da ostane spavati da ne bi morala putovati iz [adresa], pa joj je dala ključ od stana, a to je bilo maksimalno 10 dana prije bratove smrti. Brat je umro **.**.2018. i pogreb je organizirala ona. Navela je da nije točno da bi joj tužiteljica nudila polovicu cijene pogreba ili da bi išta platila. Tužiteljica nije bila naznačena na osmrtnici jer nije imala niti zašto biti naznačena, a na sprovodu je nije niti vidjela. U odnosu na vozilo, navela je da ga je brat registrirao i da je to vozilo kojim je i došao iz Njemačke, a kupio ga je 2016., te je kod nje u garaži.

22. Svjedok ČV, zet tužiteljice, je iskazao kako mu je poznato da je danas ovdje da bi svjedočio o vezi U, kako su zvali ĆV i FV te da su se njih dvoje našli kao prst i nokat. Bili su oboje veseli po prirodi, voljeli su si popiti, družili su se, no kad su se posvađali bilo je i suza. Zna da ga je negdje 2012. ili 2013. dovela u [adresa] na ručak koji je organizirala i sve ih je pozvala da bi ga upoznali, no nije mu poznato kako su se upoznali. Od te 2012. su prema Josipinim riječima zajedno živjeli. Zna da je on zbog mirovine često odlazio u Njemačku i da je FV tada ostavljao laptop da bi se mogli čuti preko video veze. FV je do 2015. radila kao servirka u KB Sveti Duh, a kad je ona 2015. otišla u mirovinu odlazila je s njim u Njemačku i znala je biti s njim gore po par mjeseci, što mu je sve poznato iz onoga što je sam vidio i što mu je ona rekla. Iskazao je da je punicom bio u dobrim odnosima. Ona je živjela u [adresa] u stanu, on na Črnomercu i viđali su se nekoliko puta tjedno ili vikendima, a znalo je biti i po 15 dana da se ne bi vidjeli. Dalje je glede odnosa tužiteljice i ĆV naveo kako misli da za vrijeme zajedničkog života nisu stekli nikakvu konkretnu imovinu, ali zna da su zajedno kupovali namirnice. Kada je ĆV bio u Hrvatskoj živjeli su jedno vrijeme kod nje u [adresa], a jedno vrijeme u Zagrebu kod njega u [adresa] gdje je imao stan. ĆV je bio na rođendanu njegove djece, misli da je to bila 2015. ili 2016., a slavili su i njegove rođendane, no ne zna kojeg je datuma bio njegov rođendan. Tužiteljica i njegova supruga imaju rođendane na isti dan i to su slavili te je bio prisutan i ĆV, time da je možda koju godinu bio u Njemačkoj, pa nije bio prisutan, prošlo je puno vremena pa više ne zna. Režije za stan u [adresa], koji je bio u vlasništvu HVD, plaćala je FV dok je on bio u Njemačkoj. Zna da joj je svaki mjesec plaćao 100,00 EUR okruglo da poplati režije. Dalje je naveo je da FV imala ključ od Franjinog stana u [adresa] od vremena nešto prije kako je otišla u mirovinu. Brinuli su se jedan o drugome što je vidio iz toga da su se znali pitati kako je tko, a kada je on već bio jako bolestan, ona je tada izrazito brinula za njega. Imao je cirozu i 2017. -te su mu u Njemačkoj amputirali nogu. Zna da je FV željela da bude liječen u Zagrebu i da je postojala mogućnost neke transplantacije, no da su djeca inzistirala da bude u Njemačkoj, što je čuo od FV. Ispostavilo se da su prema njemu u Njemačkoj bili grozni i zna da je FV tražila da se vrati u Hrvatsku, navodeći i kako ispravlja navod i navodi da je on tražio nju da dođe po njega u Njemačku. FV je to organizirala na način da je bratić od njegove žene išao s autom po njega u Njemačku. Ne zna u koji grad je išao. ĆV je živio u nekom selu, ne zna ime. Za vrijeme tog liječenja FV nije bila s njim u Njemačkoj. Dijelom jer se ona nije slagala da on ide gore, a dijelom zbog jezične barijere. Dok je on bio u bolnici ona nije imala gdje biti. Kuća u kojoj je živio u selu nije više bila njegovo vlasništvo, prisjetio se da je ĆV rekao da je sve dao ženi i djeci. Također, zna da se nije baš slagala s njegovom djecom, osim s OV i da su imali toplo-hladni odnos. Zna da su pokojni i FV imali zajedničkih prijatelja, ali ih nije upoznao. Kada je ĆV dolazio u Hrvatsku, oni su preko ljeta znali odlaziti na Silbu gdje su imali neku koncesiju na čamce. Misli da na Silbu nisu odlazili negdje od 2014. ili 2015. zbog njegove svađe sa sestrom. Na poseban je upit naveo da je ĆV preminuo negdje 2018., ne zna datum. Umro je u Zagrebu u bolnici od ciroze. Bio mu je na sprovodu. Zajedno s FV stajao je s ostalim ljudima, odnosno ona nije stajala blizu odra. Zna da su bili narušeni odnosi s njegovom djecom i sestrom i njegov je dojam da su se oni svi željeli dočekati njegove imovine. S jedne strane sestra koja je bila uvjerena da će dobiti njegov stan i čak ga je iznajmljivala dok je on bio u Njemačkoj, a s druge strane njegova djeca. FV je jedina bila uvjerena da neće dobiti ništa, a on joj je rekao da će je iznenaditi i zna da joj je ostavio stan jer je bio prisutan kada je on to tako izjavio. Posebno upitan naveo je i kako iz onoga što je on vidio može reći da su se oni voljeli i da su živjeli normalnim životom ljudi koji su u vezi. Iz nekih priča može reći da su spavali u istom kreveti i da su bili čudni te da su se čak i snimali. Upitan od strane punomoćnice tužiteljice naveo je da je bio u kući u [adresa] i da je može opisati na način da je stan iznad kafića. Pored kafića je stepenište koje ide do tog stana, a u produžetku je stan od sestre. To nije zajednički stan, pojašnjavajući da kada se stepeništem uđe u tu kuću, stubištem se ide na prvi kat gdje je stan od U, a dalje se u produžetku dolazi do vrata koja vode u potkrovlje gdje je stan od sestre od HVD. Na katu od HVD nema drugog stana, nije vidio da bi netko drugi tu živio. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da opiše stan u [adresa], naveo je da kad se uđe u hodnik s lijeve strane je kuhinjica, s desne strane je hodnik koji vodi prema sobi, prije toga je wc i kupaonica, ravno se ide u dnevni boravak, i nakon toga je još i soba. Ima 3 sobe, kupaonicu i wc. Dalje upitan je naveo da je on FV vozio stvari u [adresa], uglavnom robu. Franjine stvari nije viđao u [adresa]. U stan je dolazio češće pod 2016., a u početku ne baš četo. Više je dolazio u [adresa]. Upitan kako je funkcionirao život HVD i FV dok su bili skupa, naveo je da su živjeli kao dva penzionera, ujutro bi pripremali kavu, ĆV bi odlazio kupiti namirnice, FV je skuhala, šetali su, klasika. FV je pospremala po stanu. Dok on nije otišao u mirovinu je više financijski doprinosila ona, mislm da su dijelili troškove za režije i troškove kućanstva. Upitan kako zna da su zajedno snosili troškove kućanstva i dijelili financije, naveo je da nije kuhala samo za njega, nego je i njih znala zvati na ručak, a ponekad je i ĆV znao skuhati svoje specijalitete. Također, 2016. su išli na more zajedno sa MV, njezinim suprugom i djecom, no ne zna gdje su išli. RV je sreo u prolazu, no ĆV ga nije s njom upoznao. Upitan da li mu je poznata osoba JA, naveo je da nije. Prije veze s ĆV je FV bila sa suprugom VA, koji je preminuo negdje 2011. uslijed bolesti i zna da ju je ĆV tješio. Koliko mu je poznato FV i ĆV nisu nikada prekidali vezu, znalo je biti da su se posvađali, pa da par dana nisu bili zajedno.

23. Svjedokinja MV je iskazala da je kćer od tužiteljice i poznato joj je da je pozvana govoriti o izvanbračnoj zajednici njezine mame i gospodina ĆV. Živjeli su zajedno dosta dugo i pretpostavlja da je to izvanbračna zajednica. Zajedno su živjeli od 2012. ili 2013., a poznavali su se i ranije. 2012. je preminuo njezin otac i nakon toga su se oni zbližili. Vidjeli su da su oboje sami, da si pašu i tako su se zbližili, a upoznali su se u kafiću. Ona je živjela u [adresa], ali je dolazila na obiteljska druženja u [adresa]. Preko zime su bili u [adresa], a preko proljeća i ljeta u Zagrebu, te su se razdvajali samo onda kad je on išao u Njemačku. Navela je da ne zna godine, no da je išao u Njemačku jer je još bio u radnom odnosu i čekao je mirovinu. Ne zna što je ĆV radio i što je bio po struci. Ne zna kada je otišao u mirovinu, ali do tog vremena je bio u Hrvatskoj kada je imao slobodne dane ili godišnji. Izvan toga je svaki dan bio na vezi sa mojoj mamom, što zna iz toga joj je mama znala reći da se s njim čula. Njezina je majka bila u Njemačkoj za jedan Božić i Novu godinu. On je još bio u radnom odnosu i nije mogao doći u Hrvatsku pa su proslavili blagdane gore. Ona nije odlazila u Njemačku na dulje vrijeme. Ranije, jer je i ona radila, a kada je bila u mirovini više nije odlazila. Potom je na upit punomoćnika I. -tužene navela da je bila još jednom kada je već ĆV bio u mirovini. Bili su s autom koji je kupio i tada su odvezli sve stvari. Kako majka nije vozila angažirala je bratića koji je onda zajedno s njom otišao u Njemačku te su dovezli ĆV i sve stvari. Ne zna kada je to bilo. U iskazu je opisala njihov dan iz onoga što joj je poznato kad je prespavala u [adresa], pa je tako navela da bi ujutro popili kavu, da bi mama skuhala, obavezno su imali popodnevni odmor, kartali su, igrali igrice, gledali svako svoj program. Imali su zajedničke prijatelje, ali ih ne zna ih poimence, osim nekog C koji je živio u [adresa]. Od zajedničke imovine su kupili pećnicu koja je u [adresa], veš mašinu koja je u [adresa] i televizor. Između njih su postojale emocije i voljeli su se. Spavali su u istoj sobi. Zna da su imali zajedničke troškove jer su raspravljali o tome što im treba, a što ne i da su radili popise za dućane. Na daljnji upit da li zna kako su oni snosili troškove režija, kućanstva, navela je da misli da su zajednički, a kako su se dogovarali, ne zna. Dolazili su k njoj u posjetu i zajedno su odlazili na bazene, ručkove, išli su zajedno na more. Njegovu djecu S i sina OV je upoznala dan prije sprovoda u [adresa] gdje je mama živjela, a ranije nije bilo prilike. Upitana da li joj je poznato gdje su bila smještena Franjina djeca kad su došli na pogreb, navela je da su bili u apartmanima od I.-tužene, kao i da njezina majka nije stajala uz lijes na sprovodu jer se oko toga s djecom nije dogovorila. Navela je da je njezina majka bila u šoku i nije razmišljala o tome gdje treba stajati. Franjina djeca su stali uz I. -tuženu, a njezina se majka nije htjela nametati. Navela je da ne zna kojeg je datuma 2018. umro ĆV, no zna da je umro od ciroze i da je stajala s mamom sa strane pored lijesa. Dalje je navela da je ĆV 2016. otišao u Njemačku na liječenje jer mu se stanje pogoršavalo, a bivša supruga i sin su mu reli da gore ima neki poseban sustav za tu jetru. Njezina majka nije otišla s njim jer su se dogovorili da pazi na stan, plaća režije, a dodatno tome nije znala jezik, nije gore imala gdje biti, a nije željela biti na teret njegovoj bivšoj ženi i sinu u kući. Ne zna koliko dugo je ĆV bio gore na liječenju, misli da duže nego što je mislio.

24. Svjedokinja IV je iskazala da poznaje tužiteljicu jer su zajedno radile u bolnici. FV je radila kao servirka na odjelu, a ona u centralnoj kuhinji i dolazila je kod njih po hranu. RV nije nikada upoznala. Zna da su ona i ĆV bili u izvanbračnoj zajednici. To joj je rekla FV, a vidjela je to i po njihovom držanju. Izgledali su kao par, kao da žive zajedno, a nisu vjenčani. FV joj je rekla da nisu vjenčani. Ona ih je posjećivala s djecom u [adresa] i [adresa], jer živi blizu Franje u [adresa]. Preko zime su bili uglavnom u [adresa], a ljeti na [adresa]. Posjećivala ih je jedan do dva puta mjesečno, a posjećivala je i ĆV kad je bio kod njih u bolnici., no ne zna kada je to bilo. Zna da su živjeli zajedno od kraja 2012., pa do njegove smrti, a to joj je poznato jer joj se te godine rodio sin. Oni su odlazili i kod njega u Njemačku, zna da je u jednom navratu tužiteljica bila dulje vrijeme kod njega u Njemačkoj, no ne zna kada je to točno bilo. ĆV je povremeno odlazio u Njemačku. On je 4 do 6 mjeseci bio ovdje, a onda bi neko vrijeme otišao u Njemačku, ne zna zašto, nije nikada pitala. Uvid u njihove financije nije mala. Zna da nisu zajedno kupili nikakve nekretnine ili pokretnine, no zna da su sve radili zajedno. Viđala ih je zajedno u Konzumu na Črnomercu i na [adresa]. U njihovoj vezi nije bilo prekida što zna jer dok je FV još radila on je dolazio po nju pred bolnicu. ĆV je bila na sprovodu, misli da je umro 2018. Zna da je ĆV imao 2 sina i kćer, koji su se poznavali s FV i družili se dok je FV bila u Njemačkoj, a FV si je bila dobra i s njegovom bivšom ženom. Zajedno su odlazili na more svake godine, jedno vrijeme su išli na Silbu, a onda zna da je bilo nešto sa njegovom sestrom i da FV nije više smjela odlaziti, pa nije odlazio niti on. Rjeđe ga je viđala kad je obolio, no ne zna kada je to bilo jer su već prošle godine.

25. Svjedok BV, nećak tužiteljice, je u iskazu naveo da je sa svojom tetom bio uvijek u dobrim odnosima i posjećivao ju je dok je živjela sa bivšim mužem, tećekom VA koji je umro 2011., i dok je živjela zajedno s ĆV. S ĆV je živjela zajedno u [adresa] i na [adresa], a zajedno su živjeli od 2012., što pamti po tome jer mu se te godine rodio sin. Posjećivao ih je barem mjesečno jednom ili dva puta ili su oni dolazili kod njega u Stubicu. ĆV je imao vinograd i malu kućicu u Milekovom selu, blizu Donje Stubice i tu su zajedno znali raditi vinograd i roštiljati. Oni su živjeli zajedno sve do njegove smrti. Nisu bili zajedno jedino kad je on radi nekih dokumenata išao u Njemačku i tada ga nije bilo mjesec do dva, a FV nije mogla s njim ići. Iskazao je da je on išao po UA pred njegovu smrt 2018. u Njemačku. On ga je zvao i pitao ga da dođe po njega. Za njega bi učinio sve jer je bio dobar. Bili su si prijatelji. Otišao je po njega zajedno sa FV jer je ona gore već bila u jednom malom selu blizu Frankfurta, a rekao mu je da ne može voziti. Na upit punomoćnika I. tužene je naveo da je ĆV tada bio u kući od bivše supruge u nekom selu, ne zna ime, u jednoj maloj sobici na katu. Njegova bivša supruga ga je ponudila da se odmori i sjeća se da je odspavao 2 sata u sobi u prizemlju. S njegovom bivšom suprugom je bio neki muškarac, misli da je to bio njezin muž. U Njemačku je krenuo u petak iz [adresa] u 11, a došao je oko pola 12, dok je natrag krenuo navečer oko 7 i došao ujutro u [adresa] oko pola 9. U [adresa] je ĆV bio nekih 10-tak dana, a onda ga je zajedno s tetom odvezao u [adresa]. U kafiću su dolje popili kavu i onda mu ga je jedan susjed pomogao odnijeti gore u stan. U stanu su ostali on i teta. Vidio je njegovu sestru dva puta. Jednom gore na njezinoj terasi kada je izlazila van i jednom kada je zatvarala vrata. Upitan o odnosu tužiteljice i pokojnog naveo je da bi njihov odnos opisao kao da su bili par. ĆV je bio zaljubljen u tetu, dobro su se slagali i nije nikad primijetio da bi između njih bilo kakvih razmirica. Bio je na jednom Franjinom rođendanu koji se slavio u [adresa], a oni su također dolazili kod njega na rođendane. Zna da je imao cirozu jetre i da je umro od toga. Bio je na sprovodu, ali je zakasnio zbog posla. Upitan opisati stan u [adresa], naveo je da je dolje kafić, stepenicama se ide na kat, dalje se ide kod njegove sestre koliko je upoznat. Po ulazu je hodnik, potom kuhinja, ravno je boravak, iza boravka je soba, desno prije boravka su soba i kupaona odvojeni, potom je još jedna soba i vani je terasa na koju se ide iz hodnika. Koliko je njemu poznato u tom stanu nije više nitko živio, imali su mačka. Posebno upitan naveo je da o njihovim financijama ne zna ništa osim da kad su išli u dućan ili na benzinsku, kad su išli gore u vinograd, da je nekad platio jedan, nekad drugi.

26. Svjedok CV, sin I. -tužene te bratić II.-IV. tuženika je iskazao kako zna da je danas pozvan radi dokazivanja da li je postojala izvanbračna zajednica između ujaka i dotične gospođe VA, a o tome zna da oni nisu bili u izvanbračnoj zajednici jer za njega izvanbračna zajednica znači život s nekim konstantno na istoj adresi. Smatra da ujak i dotična gospođa nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici zato što je on nije uopće vidio. Iskazao je da je on od 2011. do 2018. živio u [adresa], nije bio konstanto prisutan u ujakovom životu, ali je s njim bio jako dobar i zna da od kad se ujak rastao (prije nekih 15 godina računajući od danas) je u njegovom životu bilo stalno prisutnih žena. Izlazio je i družio se s nekim konobaricama, što zna po njegovim pričama i po onome što je vidio. Ujak je u principu živio u [adresa] i povremeno je dolazio u Hrvatsku, a kad je dolazio, dolazio bi oko Uskrsa kod njegove mame u [adresa] i nakon toga bi išli na more i u tom periodu ga je viđao u Zagrebu i na moru. Sezona na moru je počinjala u svibnju i na moru bi bio do rujna. U [adresa] je bio u stanu iznad kafića na 1. katu, odnosno u sobi koju mu je mama uredila da može spavati. Ostatak stana nije bio adekvatan za život. Iskazao da je u stanu bio prije nego što se ujaku stanje pogoršalo i nekoliko puta nakon toga, ali i periodički svake godine kada bi on dolazio u Hrvatsku jer je ujak zimske mjesece bio u Domu u Njemačkoj, a ljeti je dolazio. Gospođu VA je vidio u kafiću. Nije je nikada službeno upoznao i vidio ju je možda 2 do 3 puta u životu. S ujakom nije nikada o njoj razgovarao, iako su on i ujak otvoreno pričali. Nije vidio da je to osoba koja bi bila posebno bitnija od drugih jer je volio koketirati. Posebno upitan je naveo je da ujak na Silbu dolazio do trenutka kako mu se zdravstveno stanje pogoršalo i to nekih godinu, možda nešto više prije smrti, a gospođu VA na Silbi nije nikada vidio. U tom periodu kako se ujaku zdravstveno stanje pogoršalo je on sam prolazio razvod braka i nije odlazio na Silbu, ali je bio u kontaktu sa S i bratićima i sjeća se da mu je rekla da ujaku nije dobro. Ne zna reći točno dijagnozu od čega je ujak bolovao, no zna da je imao šećer, cirozu i da se gubio. Zadnju godinu njegova života, možda nešto više, ga baš nije viđao. Ujak je bio u Njemačkoj otkako je L dobila skrbništvo. Zna da mu je rekla da se gore pojavila ta gospođa VA i da se razgovaralo da bi mu se nekako pomoglo oko transplatacije, ne zna detalje. Zna i da mu je u Zagrebu amputirana noga i da je bio sav naotečen, što zna iz priče majke koja je o njemu brinula.

27. Svjedok SV, suprug I. -tužene, je naveo da je s pokojnim šogorom ĆV bio u odličnim odnosima. On je svake godine dolazio po par mjeseci u Hrvatsku. Do 2015. je na Silbu dolazio po 15-tak dana, a od 2015. i 2016. je dolazio na dulji period, dok 2017. i 2018. uopće nije dolazio, time da je u Zagreb dolazio. Kad je dolazio u Zagreb stanovao je u obiteljskoj kući u [adresa], u stanu na 1. katu koji je zajednički s njegovom suprugom i to je njihova očevina. On je u tom stanu bio sam, a oni su se preselili gore na kat u prostor koji su otkupili. On je bio u jednoj sobi koja je bila uređena, a u drugoj sobi je bio njegov sin FVD, koji je tu bio do 2015.-te kada se odselio. Od kada je ĆV umro, u stan je ušla FV. Prije njegove smrti je znala povremeno doći i pomoći kao bedinerica, ali ništa drugo. Ona je tako radila i na Svetom Duhu. FV je s ĆV upoznao CA. Kad je vidio da U treba pomoć, rekao mu je da ima jednu osobu koja bi mu mogla pomoći. To je bilo kada je već počeo obolijevati, negdje 2017., 2018., a posebno upitan je naveo da ih je CA upoznao negdje 2015. ili 2016. Ona je te 2015. ili 2016. s CA došla na Silbu i donijela je neku hranu te su se zadržali dva dana. Zna da je lupila neku visoku cijenu za tog odojka i da ju je ĆV sprašio jer on zna koliko to košta. FV nije nikada stanovala sa pokojnim ĆV. Upitan da li je ĆV pričao o tužiteljici, naveo je da je, kad je obolio, pričao da ona ima veze i da će dobiti preko veze operaciju u Dubravi, što će i koštati. ĆV mu je pričao da nije bio u vezi s FV jer je on imao svoju obitelj u Njemačkoj. Pitao ga je tko mu to dolazi, pa mu je rekao da mu dolazi previti nogu kad ne može doći patronažna sestra, a za to su djeca iz Njemačke i oni davali novce. Upitan zašto je FV u tom stanu u [adresa], naveo je da je ona u tom stanu ostala par dana prije nego što je U umro da mu pomogne i da ne ide u [adresa]. Njegova supruga joj je dala ključ da može doći u stan i prenoćiti. Kada je U umro, ona je rekla da joj je odvjetnik rekao da može ostati u stanu dokle god se ne riješi sudski spor. U je umro u bolnici, kamo ga je odvezla hitna, koju je zvala njegova supruga. Troškove pogreba su platili oni, šogor i sestra, navodeći „nego tko će platiti pogreb“. Točno je da on ima djecu, no on i supruga su rekli da su oni platiti pogreb i da ništa ne potražuju. Da mu je tužiteljica supruga došla bi pitati da li treba što platiti. Upitan gdje se pokojni liječio naveo je da se liječio Njemačkoj i na Svetom Dugu gdje pripada. U Njemačkoj se liječio non-stop kada je nešto bilo. 2017. su mu amputirali nogu i određena mu je palijativna skrb. L je tražila tužiteljicu da dođe gore i da bi se brinula za njega da ne bi išao na palijativnu skrb, ali je ona rekla da ne može jer mora paziti na unuke. Najprije mu je sud odredio skrbnika, a onda je preuzela kćerka te su mu oduzeta sva građanska prava. ĆV su 2017., kada mu je bilo jako loše, u Njemačku odvezla djeca. Tužiteljica je nazvala S i rekla joj da je prvi na listi čekanja za presađivanje jetre i otišla je sama gore i uzela ga. FV je tražila određeni iznos novaca da tu mora platiti doktora, što oni nisu znali. Kad je kćerka nazvala da pita kako je otac, rekla je da je došla FV i da ga je odvezla radi transplatacije. Išli su i bolnicu u Dubravi, tamo ga nisu našli, zatim na Sveti Duh, ni tamo ga nije bilo, a onda im je L dala adresu u [adresa] gdje smo otišli. Gospođa je otvorila vrata i vidjeli su ga tamo da leži na nekom kao „kinderbetu“, stavili su ga u auto i odvezli u stan, a za par dana ga je hitna odvezla u bolnicu i tada je umro, a ta gospođa uopće nije dolazila.

28. Svjedok ŠV je iskazao da je radio u tom kafiću "Šišmiš" u Kustošijaskoj ulici od 2016./2017. nekih godinu i pol do dvije i znam sve koji su tamo živjeli u toj kući, time da ih zna više po nadimku. Njegov tadašnji poslodavac je bio SA, misli da je kafić bio tada u najmu, ne zna tko su bili pravni vlasnici. Zna i viđao je Majka, njegovu Seku, UA, ali on je živio u biti u Njemačkoj i svega je par puta znao doći, sve dok se nije razbolio. Prisjetio se da je bio kraj radnog vremena negdje oko 23:00 kada je pomagao dečkima iz hitne koji su došli po njega i pretpostavlja da su ga odvezli u bolnicu, a koliko se sjeća više se iz bolnice nije vratio. Zna da je do stana vodilo usko stepenište i stoga su ga i zamolili da im pomogne jer im je bilo teško čovjeka u bolovima nositi niz stepenište. Koliko se sjeća, kada je ušao u stan, desno je bio kauč na kojem je ležao gospodin i fokus mu je bio na tome da pomogne gospodinu, nije gledao kako stan izgleda. Tada je bio prisutan SV sigurno i njih nekoliko, ne sjeća se tko sve. Naveo je da je, koliko se sjeća, Franc živio i radio gore u Njemačkoj, znao je doći tu i tamo kada je imao godišnji ili kada je imao slobodno. Znao je doći u kafić, okrenuti rundu za šankom i otići. Dolazio je sam. Nije ga nikada vidio s nekom ženskom osobom, pri čemu je naveo da se sada sjetio da je živio u toj kući živio jedan stariji gospodin koji je pomagao Majku. Nije primijetio da bi u toj kući živjela još neka ženska osoba. Na upit punomoćnika I.-tužene naveo je da je gospođa N supruga od Majka, kao i da ne zna tko je ona bila UA.

29. Svjedok AV, bivši zet tužiteljice je iskazao da je bio u braku s tužiteljičinom kćeri MV od 2010. do 2017. i da je s punicom bio u dobrim odnosima. Nisu živjeli zajedno, niti blizu. Oni su živjeli jedno vrijeme na Volovčici, a onda u [adresa] i viđali su se s njom jedno mjesečno, otprilike, nekad manje, nekad više, uglavnom na obiteljskim ručkovima. Upitan poznaje li osobu imena ĆV, odgovorio je da ne, a potom i da li je to osoba zbog koje je ovdje. Naveo je da ga ne zna po prezimenu ĆV, ali ga je zvao UA i još su ga zvali U. Upoznao ga je 2015. na obiteljskom ručku gdje su ih zvali u njegov stan u [adresa]. Zna da je to bilo upravo 2015. jer su o tome raspravljali prije ročišta i prisjetio se tog datuma. On i bivša supruga su se toga prisjetili, gledali su slike, pa tako ima slika iz 2016. gdje su bili zajedno na moru u mjestu Vrsi pokraj Nina i radili roštilj. Bili su on, bivša supruga, njihova kćer K, UA i FV. FV i UA su tada spavali u jednoj sobi u zajedničkom krevetu, a oni u drugoj i zajedno su izlazili. Bili su na ribarskoj fešti i bilo je čudno za vidjeti, ali i smiješno kako se on i bivša supruga kao bračni par ne držeeo zajedno, a oni su se držali za ruke, plesali su i ljubakali se. Takav njihov odnos je vidio na svakom ručku jer su oni dolazili kod njih u [adresa] na ručak i oni kod njih. Zimi su više dolazili kod njih u [adresa], a ljeti u [adresa]. Zna da su u to vrijeme kad ga je upoznao oni već zajedno živjeli. Ona je bila kod njega u stanu i on je dolazio iz Njemačke i povremeno odlazio. Ne zna koliko su prethodno tome bili zajedno od kada ga je upoznao, no zna da su kupovali neke kućanske aparate. Zna da je on odlazio u Njemačku i da je ona odlazila isto s njim. On se 2017. razveo od bivše supruge, ali se sjeća da kad je dolazio po kćer Đ vikendima gdje je s majkom živjela u [adresa], da je u stanu viđao UA i tada je bio bez noge. Upitan opisati stan u [adresa] naveo je da je dolje u prizemlju birtija koja je nekad radila, nekad nije. Lijevo se ulazilo na prvi sprat i desno su bila vrata od stana. Po ulasku u stan lijevo je mala kuhinja, a ravno se ide u boravak, iza je bila soba. Po ulazu lijevo je kuhinja, a desno je hodnik gdje se nalazi wc i još jedna soba. Iz hodnika je bio izlazak na balkon gdje se radio električni roštilj za ručkove. U stanu su stanovali njih svoje i nije mu poznato da li je bio još netko. Dalje je naveo da su FV i ĆV dolazili k njima na ručkove i to najbolje može vidjeli po slikama rođendana od G, kada su se okupljali i s njima je bio UA. Ne može reći koje su rođendane od G slavili, ali vjerojatno od 5.-og jer je rođena 2010. Može se vidjeti po slikama torti. Dalje je naveo da je rutina tužiteljice i pokojnog bila da su zajedno išli u dućan, kuhali, bili su cijele dane zajedno. FV je bila s njim dok nije otišao u Njemačku zbog doktora. Ona ga je vratila. Zna da je po njega išao bratić T. Nije siguran gdje je Franc bio kada se vratio iz Njemačke u tom periodu kada je već bio bolestan, ali zna da ga je 2018. vidio u [adresa] kad je za vikend došao po Đ. Tada je bio bez noge. Na upit punomoćnika I. tužene je naveo je u kući u [adresa] kat iznad živjela sestra i njezin suprug. Franc ih nikada nije s njima upoznao, smatra da nisu bili u dobrim odnosima. Nisu nikada došli kada su oni bili tamo i načuo je da nisu bili u dobrim odnosima. Iskazao je i da je gospođa FV bila u Njemačkoj za Božić, Novu godinu i još do 4 puta koliko je njemu poznato. a na ljetovanju su zajedno bili samo jednom, 2016., kada su iznajmili apartman od Josipine poznanice iz Zagreba.

30. Svjedok LA je po čitanju imena stranaka naveo da poznaje I. - tuženu i njezinog muža Majka te pokojnog UA, a kada mu je od strane suda rečeno da ime UA nije pročitano, naveo je kako je mislio da je. Iskazao je dalje da RV i njezinog muža zna sigurno oko 20 godina i upoznao ih je kada je bio na Silbi s prijateljem koji ima brod, a zadnji puta je na Silbi bio prije nekih 7 do 8 godina. RV i SV sada više ne odlaze dolje, sada nešto njihov sin radi, čuje se s njima mjesečno barem jednom i to s Majkom. Do tada je na Silbu odlazio godišnje 3 do 4 puta, čak i na zimu. Uvijek je odsjedao kod njih osim jednom kada su imali neke goste i za taj smještaj nije ništa plaćao već bi uvijek znao nešto donijeti. Kada je dolje odlazio bio je u kući s njima, a bio je i Franc dosta puta kada je bio doma. Naveo je da se ne može izjasniti o tomu kada Franc dolje nije bio. UA je živio u [adresa]. Dosta puta je bio kod njega u mjestu pored Linburga. Vozio je kamion i kako mu je njegova kuća bila blizu autoputa, nekih 5 do 6 kilometara i imao je gdje parkirati, svaki put bi kod njega stao ako je bio doma i ako je imao vremena. Došao bih navečer između 8 i 10 i odlazio bih ujutro već oko 5 ili 6. Večerali bi i otišao bi spavati. On je u Njemačkoj živio sa svojom ženom Z. Uvijek kada sam bio tamo bila je ona, djecu osobno nije upoznao, možda jednog sina. Kod njega je odlazio od negdje 2002. do 2010. i to mjesečno barem 2 puta, a ponekad i nakon te godine ako je imao vremena možda jednom ili dva puta godišnje. Kao vozač je poslije imao druge relacije. Kad god je U zvao na telefon da prolazim pokraj njega i da će stati, nije mu se nikada javio i rekao da bi bio u Zagrebu. Ako nije dobio njega, zvao je Z. Nije mu poznato da li je UA do svoje smrti živio u [adresa]. Zna da je povremeno dolazio u Hrvatsku kad je otišao u penziju, znao je tada otići na Silbu. Franc je umro negdje 2017. ili 2018., misli da je to ipak bilo 2018., jer je 2017. bio u Njemačkoj u bolnici. Zna da mu se tada nije javljao pa je zvao njegovu ženu Z koja mu je rekla da je u bolnici. Pokušao ga je posjetiti, ali ga nisu pustili. Zna da je bio bolestan, ali ne zna od čega. Na daljnji upit je naveo da se njemu odnos UA i J činio u granicama normale. Mislio je da su oni u braku. Nije nikada s M razgovarao o njihovom odnosu jer ga to nije interesiralo. U toj kući u [adresa] nije nikada vidio nikakvog drugog muškarca osim UA. Franc ga nije nikada upoznao s nekom drugom ženskom osobom osim Z. Dok su bili na Silbi su nešto pričali da ima neku žensku osobu, ali njega to nije interesiralo, niti je koju na Silbi vidio. To je bilo 2012., 2013., 2015. Rekli su da ima neku manju žensku, zvali su je Č. On tog I nije nikad vidio, niti ga je to interesiralo i to ga nije pitao jer ga njegove privatne stvari nisu interesirale. On je upoznao njegovu ženu i moju djecu. Zna da je uvijek u Njemačkoj pričao da ima svoju kuću u [adresa], da je to nešto u suvlasništvu sa sestrom i da će to sve ostaviti sestri. O tome ga nije dalje ništa pitao. Dalje je naveo da je vidio kuću u [adresa] kada su ga negdje 2009. ili 2010. pokupili u prizemlju kafića na putu za Silbu. Dalje je naveo da na Silbi nije nikada vidio UA sa Z. Uvijek kada ga je vidio je bio sam.

31. Svjedok DV, šogor I. -tužene je iskazao da je tužiteljicu FV znao kao osobu koja je bila s pokojnim ĆV, bratom njegove šogorice, RV. On je umro 2018., a gospođu FV je upoznao 2017., dok je njega znao površno. Živio je u Njemačkoj i došao je u Zagreb kada je otišao u mirovinu negdje 2017. i tada je stanovao u istoj obiteljskoj kući gdje stanuje i šogorica. Kada je išao kod šogorice znao je njemu pokucati na vrata i pozdraviti ga, pa je tako kod njega u stanu bio dva puta i tada je kod njega u stanu vidio FV. To je bilo negdje 2017. S njima se nije družio jer za to nije imao potrebu. Nije često dolazio niti kod šogorice jer su oni većinu godine bili na Silbi. Dolazio je možda za Božić, na rođendane nisam dolazio, sada nije bio već 6 mjeseci kod nje. Od šogorice je znao da je ĆV rastavljen. Iskazao je da on nije bio Franjin prijatelj. Jednom mu je rekao da mu je FV cura, a to je valjda te 2017., pri čemu mu je to rekao dok je bio pod utjecajem alkohola. Nije ga shvaćao ozbiljno. Taj dan mu je ĆV rekao da ona ima svoj stan u [adresa] i da već ima klince. Kod njega je u stanu s nogu u kuhinji popio pivo. Bila je i gospođa FV. Sjećam se njih dvoje, oboje niskoga rasta. Gospođa FV je rekla da peče štrudlu i ponudila ga je te je pojeo komad štrudle. ĆV nije nikada došao na njegovu kućnu adresu. Naveo je i da mu je brat, kad se znao s njim čuti tokom ljeta, rekao da je s njima na Silbi "mali čovjek" i tu je mislio na UA. On je dolje odlazio kad je bio u mirovini. Nije mu spominjao nikoga drugog. Čuo se telefonom sa bratom i šogoricom, ali nismo imali takav odnos da bi pričali o intimnim stvarima da bi stvorio dojam o njihovoj vezi. Upitan da li su FV i ĆV bili u vezi, naveo je da on to ne može znati ni potvrditi jer s njima nije živio, niti je s njima bio intiman prijatelj.

32. Svjedok NA je iskazao da je stanovao na adresi [adresa] i da tamo prespava. Poznavao je ĆV. Kartali su i pili kavicu kad je dolazio na godišnji odmor u Hrvatsku. On je radio u Njemačkoj i jednom je godišnje za godišnji dolazio u Hrvatsku. Sjeća se da mu je znao reći: "Vidimo se na godinu, ako B da“. O svom privatnom životu mu ĆV nije govorio. Zna da je imao ženu u Njemačkoj koju je vidio jednom kada je bila u prolazu, da je imao djecu i da mu je jedan sin bio bolestan. Kada je došao u Zagreb bio je u sestrinom stanu na [adresa], a nju zna od djetinjstva jer je odrastao u toj ulici. Ovu poštu odnosno poziv za ročište mu je dala konobarica koja radi u kafiću na toj adresi, jer si sada sređuje stan i malo je tu i tamo. Dalje je naveo da je bio možda dva puta kod njega u stanu na [adresa]. Tamo je imao samo jednu sobu, a sestra se za njega brinula i dolazila je dolje po njega za ručak u kafić gdje su kartali. Sestra mu je kuhala, prala, znala mu je počistiti sobu. Nikada nije vidio nikakvu žensku osobu s njime i nikada mu nije pričao o prijateljici. Nikada mu nije spominjao FV. Zna da je umro **.**.2018. jer mu je bio na sprovodu. Zna da su mu odrezali nogu i da je imao bolesnu jetru. Na poseban upit je naveo da je ĆV u [adresa] radio dok se nije razbolio. Ne zna kada ga je zadnje vidio prije nego je umro jer to ne pamti. Misli da ga je vidio kada su mu odrezali nogu pa su ga dopeljali. Ne zna koliko je to bilo prije smrti.

33. Sukladno odredbama ranije spomenutih Zakona, učinci izvanbračne zajednice imaju jednaki pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice. Iz navedenog slijedi da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici uz uvjet da je trajala preko tri godine. U navedenom periodu stoga mora postojati uzajamna briga i pomaganje između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko održavanje domaćinstva, zajedničko plaćanje režijskih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, kao i druge okolnosti koje označavaju odnose u braku. Pritom je za navesti da sama činjenica postojanja emotivne zajednice ne znači nužno i postojanje izvanbračne zajednice koja bi u svojim imovinsko- pravnim učincima bila izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva dakle zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, pa i namjeru da takva zajednica bude trajna jer upravo u takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe.

34. Činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da je bila izvanbračna supruga pokojnog ĆV od lipnja 2012. pa do njegove smrti, 15. svibnja 2018., u kojem da se periodu njihova zajednica života odvijala stanovanjem na adresama koje su nekada bile zajedničke, a nekada odvojene, no da kroz cijelo to vrijeme vode brigu jedan o drugome, zajedno privređuju i pretežito žive zajedno. Svoje je tvrdnje za razdoblje od naznačenog početka trajanja izvanbračne zajednice dokazivala personalnim dokazima i to stranačkim saslušanjem i saslušanjem svjedoka koji su bili bliski s njom i posredno preko nje poznavali pokojnog, a tek od 2017. pisanim dokazima-punomoći po računu pokojnog ĆV, ugovorom o doživotnom uzdržavanju, izjavom od 28. svibnja 2018. i otpusnim pismom od 15. svibnja 2018. I.-tužena, ali i II.-III.-tuženici u zajedničkom odgovoru na tužbu pak činjeničnu osnovu protivljenja tužbenom zahtjevu temelje na tvrdnji o postojanju poslovnog odnosa tužiteljice i ĆV u kojem da je on tužiteljicu angažirao kao povremenu njegovateljicu. Upiru i da tužiteljica i pokojni nisu imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi, da su prema zapisniku o bodovanju stana koji prilažu u spis, I.-tužena i ĆV živjeli u jednom stanu, kao i da je I. -tužena snosila sav trošak pogreba ĆV. Svoje tvrdnje također dokazuju personalnim dokazima i to saslušanjem svjedoka Majka i CV, KA, svjedoka LV i NA. Iz rezultata dokaznog postupka kao neprijeporna slijedi činjenica narušenog odnosa tužiteljice i I. -III.-tuženih koja svoje ishodište, izuzev u odnosu na I. - tuženu s kojom je odnos tužiteljice narušen i ranije, ima u činjenici da je ĆV nekoliko dana prije smrti temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali i oporuke raspolagao svom svojom imovinom u Hrvatskoj u korist tužiteljice. Izvor prijepora između tužiteljice i I.-tužene je dodatno u činjenici da je tužiteljica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, postupak pobijanja kojega je i dalje u tijeku pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu (P-840/19), u posjedu stana u [adresa], kao sastavnog dijela nekretnine u vlasništvu I. -tužene. Iz ocjene rezultata dokaznog postupka u njihovoj ukupnosti, sud nalazi da je između tužiteljice i ĆV postojao emotivan i partnerski odnos, radi čega prvenstveno nije prihvaćena tvrdnja I.-tužene i II.-III.-tuženika da bi odnos istih bio isključivo poslovne naravi. Osim što emotivni i partnerski odnos potvrđuju svjedoci predloženi po tužiteljici- ČV, MV, IV, BV, AV, koji su tužiteljicu i pokojnog viđali na zajedničkim obiteljskim druženjima u [adresa] i [adresa], na putovanjima i ljetovanju te su ih doživljavali kao par, svjedoci ČV, MV, BV i AV su opisivali i njihovu zajedničku svakodnevnicu, kupovanje namirnica u dućanima, pripremanje obroka, zajednička druženja, dok je svjedok AV iskazao i da ih je na zajedničkom ljetovanju 2016. u Vrsima kod Nina, gdje su bili ĆV, tužiteljica, svjedok, bivša supruga MV i njihovo zajedničko dijete, vidio kako spavaju u istoj sobi i zajedničkom krevetu te u trenucima iskazivanja nježnosti pri zajedničkim izlascima. Takav zaključak dodatno podupire i iskaz svjedoka predloženog po I. -tuženoj, DV, šogora I.-tužene, koji u iskazu navodi kako je tužiteljicu poznavao kao osobu koja je bila s pokojnim ĆV, da mu je ĆV jednom prilikom tijekom 2017. rekao da mu je tužiteljica cura, kao i da ju je tijekom 2017. u dva navrata kada je dolazio kod šogorice (I.-tužene) zatekao kod HVD u stanu kako priprema hranu. Upravo potonji iskaz sud cijeni značajnim u odnosu na kategoričke tvrdnje I. -tužene i njezina supruga, saslušanog svjedoka Majka Hozdića, da između tužiteljice i ĆV nije bilo partnerskog odnosa. Sud također nije prihvatio niti navod I. -tužene da je s pokojnim čitavo vrijeme živjela u istom stanu u [adresa]. To stoga što je provedenim očevidom utvrđeno je da se u istoj kući nalaze odvojeni stambeni prostori, kao i da je I.-tužena sama navela da je stanovala u drugom prostoru u istoj kući. Stoga okolnost da su ĆV i I.-tužena bili prijavljeni odnosno boravili na istoj adresi ne dokazuje da su vodili isto kućanstvo, niti opovrgava mogućnost da je tužiteljica s pokojnim boravila u predmetnom stanu. Međutim, sam partnerski i emocionalni odnos dvoje ljudi sam po sebi ne podrazumijeva postojanje izvanbračne zajednice. Nastavno na ranije izneseno, sud polazi od toga da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila na način da traži pružanje deklaratorne pravne zaštite o postojanju izvanbračne zajednice od lipnja 2012. do 15. svibnja 2018., slijedno čemu je na njoj bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da je najkasnije od lipnja 2012. njihov odnos imao sadržaj životne zajednice usporedive s bračnom te da je takva zajednica trajala zakonom određeno vrijeme. Iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka MV, ČV, BV i AV, što kroz neposredna, što kroz posredna saznanja od tužiteljice slijedi da je suprug tužiteljice umro tijekom 2011., a prema iskazu svjedokinje MV, kćeri tužiteljice tijekom 2012., iz čega slijedi da bi tužiteljica i ĆV od tada odražavali kontinuiranu emocionalnu i partnersku povezanost s voljom u isto i unatoč tome što nisu neprekidno bivali u istom mjestu i na istoj adresi. Tužiteljica je naime iskazala da je ĆV upoznala u lipnju 2011. i da su u lipnju 2012. započeli zajednički život te da je pokojni nakon četveromjesečnog boravka u Hrvatskoj ponovno odlazio u Njemačku, pri čemu su svakodnevno komunicirali putem Skypea, da ga je posjećivala, a nakon umirovljenja, pri čemu sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je tužiteljica otišla u mirovinu 2013., kako je sama iznosila u iskazu ili tijekom 2015., kako je to iskazivala njezina kćer, svjedokinja MV, slijedno čemu je o toj činjenici zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a. Iz iskaza također slijedi da se za vrijeme boravka u Njemačkoj povremeno vraćala u Hrvatsku radi svojih obveza, režijskih troškova i drugih razloga. Okolnost takvih povremenih povrataka u Hrvatsku, kao i činjenica da je od 28. kolovoza 2017. do **.**.2018. ĆV bio u Njemačkoj na liječenju, sud ne cijeni u smislu nemogućnosti postojanja izvanbračne zajednice, obzirom provedeni dokazni postupak ukazuje da su tužiteljica i ĆV i tada održavali kontakt te da je tužiteljica u konačnici sudjelovala u njegovom povratku u Hrvatsku nakon amputacije noge. Sve navedeno govori u prilog postojanja voljne i emocionalne povezanosti između. Međutim, iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da za razdoblje s početkom od lipnja 2012. nije dokazano da je njihov odnos već tada, osim emocionalne povezanosti, imao sve ostale bitne sadržaje zajednice u svemu nalik bračnoj. Naime, pretežiti dio svjedoka je o svakodnevnici tužiteljice i HVD imalo saznanja koja se odnose na razdoblje od 2015. -2017., dok je AV upoznao ĆV tek 2015., iako je i ranije bio u bračnoj zajednici s kćeri tužiteljice MV koja iskazuje drugačije te faktično o zajedničkom životu tužiteljice i HVD prije toga nema neposrednih saznanja. Svjedok ČV dio saznanja o početku zajedničkog života temelji na onome što mu je govorila sama tužiteljica; svjedokinja MV početak zajedničkog života vremenski određuje kao 2012. ili 2013., dok glede boravaka tužiteljice u Njemačkoj navodi da ondje nije odlazila na dulje vrijeme, osim jednog boravka za Božić i Novu godinu i još jednog kasnijeg odlaska, a ĐA navodi da su zajedno živjeli od kraja 2012., pri čemu njezina saznanja o njihovim boravcima u Njemačkoj nisu vremenski određena, iz čega sud zaključuje da iskazi svjedoka predloženih po tužiteljici, iako nedvojbeno potvrđuju partnerski odnos, ne daju dovoljno jasnu i međusobno suglasnu sliku o tome kada je taj odnos prerastao u cjelovitu životnu zajednicu bračne kvalitete. Pritom sud posebno dvojbenom nazali element životne zajednice koji se tiče ekonomske zajednice. Tužiteljica je iskazala da su njezinu plaću i socijalna primanja GA u vremenu još nepriznatog prava na mirovinu, odnosno kasnije mirovine obaju, a sve u vrijeme zajedničkog suživota, koristili za zajedničke potrebe. Nadalje, većina saslušanih svjedoka po prijedlogu tužiteljice koji potvrđuju partnerski odnos nema saznanja o načinu na koji su raspolagali prihodima i podmirivali troškove. Svjedokinja MV je tako iskazala je da misli da su troškove podmirivali zajednički, ali nije znala kako su se o tome dogovarali; IV nije imala uvid u njihove financije; BV o njihovim financijama ne zna ništa, osim što je prilikom pojedinih kupnji vidio da je nekada platio jedan, a nekada drugi. Ni ČV nije imao neposredan uvid u financijske odnose među njima, već zaključak o dijeljenju troškova izvodi prvenstveno iz načina njihova zajedničkog života, kupnje namirnica i pripremanja obroka. Nadalje, i tužiteljica i svjedoci koje je predložila saslušati potvrđuju da su njih dvoje kupili neke uređaje za stan u [adresa] i [adresa], međutim, predlagateljica ničim ne čini iskaz u tom dijelu sigurnijim navođenjem podatka o proizvođaču uređaja, cijeni, računu niti tome u kojoj je trgovini kupljen, nadalje ne nudi fotografiju uređaja kojeg je mogla slikati u stanu ili ako je uređaj zbog amortizacije propao, navesti da se to dogodilo. Sve izneseno u svojoj ukupnosti potvrđuje činjenicu zajedničkog podmirivanja svakodnevnih potreba, no ne upućuju na ekonomsku zajednicu dostatnog trajanja usporedivu s bračnom odnosno da bi svoje prihode, obveze i životne troškove trajno organizirali kao jedinstvenu ekonomsku cjelinu. Punomoć od 20. srpnja 2017. pritom potvrđuje visoki stupanj povjerenja ĆV prema tužiteljici i činjenicu da je mogla za njega podizati novac, međutim, u vremenu od 20. srpnja 2017. pa nadalje, a ne od lipnja 2012. Okolnost pak da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2018. navedeno da su tužiteljica i ĆV izvanbračni partneri i da njihova zajednica traje od 2012., sud nije cijenio kao isključivi dokaz postojanja izvanbračne zajednice. To stoga iz iskaza TA i TV slijedi da činjenica postojanja izvanbračne zajednice pri sklapanju tog ugovora nije ničim provjeravala već se navedeno u ugovor unosilo temeljem stranačkog kazivanja i dio je volje stranaka, koji niti odvjetnik, koji je ugovor sastavljao, niti javni bilježnik nemaju ovlast provjeravati. Za zaključiti je da stoga sadržaj tog ugovora potvrđuje stranačku izjavu o tome kako su sami definirali svoj odnos u svibnju 2018., no ne dokazuje da je izvanbračna zajednica s potrebnim sastavnicama postojala od lipnja 2012. Na jednaki je način sud cijenio medicinsku dokumentaciju. Iz iste naime slijedi da je tužiteljica prema zdravstvenom osoblju nastupala kao nevjenčana supruga, pri čemu bolnica nije utvrđivala pravni status niti trajanja njihove zajednice, čime navedena isprava sama po sebi ne dokazuje postojanje potrebnih pretpostavki izvanbračne zajednice. Glede pak okolnosti na koju I. -tužena upire da je samostalno organizirala i platila trošak sahrane, što dokazuje računom i uplatnicom na svoje ime, sud je isto cijenio u okolnostima narušenih odnosa tužiteljice i obitelji pokojnog, što dodatno potvrđuje svjedok ČV, čime nije temeljem istoga izvodio samostalan zaključak o naravi izvanbračne zajednice, a na isti je način prosuđivao i činjenicu da je ĆV nakon liječenja i po otpustu iz bolnice bio imenovan privremeni skrbnik. Okolnosti koje iz spisa predmeta slijede vezano uz privremenog skrbnika same po sebi ne upućuju na pravnu narav zajednice tužiteljice i pokojnog, međutim, prema ocjeni suda i u korelaciji s činjenicom da tužiteljica nije ĆV za vrijeme liječenja niti jednom posjetila u Njemačkoj, pri čemu svjedok ČV iznosi o u to vrijeme naručenim odnosima tužiteljice i Franjine djece, upućuje na zaključak, da se tužiteljica nije slagala s njegovim odlaskom na liječenje u Njemačku te da je u tom dijelu nastao prijepor s njegovom djecom. Dodatno tome, ona na njihov poziv da dođe u Njemačku i brine za njega isto odbija navodeći kao razlog čuvanje unuka, čuvanje kojih ne spominje nikada do tada.

34.1. Sud primjećuje da se na okolnost postojanja izvanbračne zajednice za razdoblje od lipnja 2012. do 2017. nude isključivo personalni dokazi, koji su, ovisno o stranci koja ih predlaže usko vezani uz interes te stranke, pri čemu je sud iskaz svjedoka CV posmatrao na način da isti nije bio stalno prisutan u ujakovom životu, a svoj zaključak o tome da izvanbračne zajednice nije bilo zaključuje iz toga što tužiteljicu nije viđao. Nadalje, svjedok KA sam iskazuje da je radio u kafiću ispod stana u [adresa] u vremenu od 2016./2017. do 2018., međutim, isti sam iskazuje da nije promatrao život u stanu, dok svjedok NA, premda je prema oporuci u spisu od 12. svibnja 2015. bio svjedokom oporuke uopće ne iskazuje o tome kako se toga dana našao uz ĆV, već tvrdi da mu ĆV nije nikada spominjao tužiteljicu niti ju je on vidio, što samo po sebi ne znači odsustvo zajednice tužiteljice i GA, već po ocjeni suda, iskaz koji je usko vezan uz nastojanje povoljnijeg uspjeha I. - tužene u postupku. Nadalje, svjedok ČV većinu činjenica, izuzev da im je tužiteljica ĆV predstavila 2012. ili 2013. izvodi iz posrednih navoda tužiteljice, dok svjedokinja MV, kćer tužiteljice, izrazito detaljno iskazuje o svakodnevnici, ne zna konkretno o postojanju financijske zajednice majke i GA, no istovremeno uvodi u činjeničnu konstrukciju da je njezina majka u mirovinu otišla 2015., a ne 2013., kako to tužiteljica iskazuje, te dalje iskazuje da majka nije na dulje vrijeme odlazila u Njemačku, za razliku od tužiteljice koja iskazuje o životu u Njemačkoj uz ĆV od 2013. do 2015., uz povremene odlaske u Hrvatsku. Ovaj sud smatra važnim da u svim personalnim dokazima, niti jedan zajednički događaj, rođendan, posjeti obitelji u Demerje, u Donju Stubicu, odlazak na more, nije zabilježen zajedničkom fotografijom, ili barem nije dostavljen u spis predmeta, premda pojedini iskazi upućuju na postojanje takvih dokaza. Tako svjedok AV navodi da je prije iskazivanja s bivšom suprugom pregledavao fotografije sa zajedničkog ljetovanja tužiteljice i pokojnog. Sud iz činjenice da fotografije nisu predložene kao dokaz ne zaključuje da partnerski odnos nije postojao, niti bi fotografije same po sebi dokazivale životnu zajednicu sa svim odrednicama izvanbračne zajednice, međutim, u situaciji u kojoj je sporno vrijeme nastanka i sadržaj višegodišnje zajednice, sud izostanak objektivnih dokaza koji su, prema samim iskazima svjedoka, postojali, cijeni zajedno s činjenicom da se dokazivanje početnog razdoblja zajednice u pretežitom dijelu temelji na iskazu same tužiteljice i osoba koje su joj obiteljski ili osobno bliske.

34.2. Nadalje, jedna od kumulativnih zakonskih pretpostavki postojanja izvanbračne zajednice jest slobodan bračni status obiju osoba. Iz iskaza tužiteljice i iskaza svjedoka BV, MV i ČV proizlazi da je tužiteljičin suprug VA umro prije početka veze s ĆV, dok u odnosu na ĆV tijekom postupka nije utvrđeno kada je njegov brak s suprugom Z, u kojem su braku rođeni II.-IV. tuženici, prestao. Tužiteljica je iskazala da je pokojni u već lipnju 2012. kada su počeli suživot bio razveden, I.-tužena navodi da su pokojni i J bili „razvedeni samo papirnato“ zbog zdravstvenog stanja djeteta i da je J posljednje na Silbi bila 2015., a pojedini svjedoci govore o J kao njegovoj bivšoj supruzi, time da svjedok LV, koji govori o periodu do 2010., ali i vremenu koje je uslijedilo za vrijeme Franjina liječenja kada je kontaktirao Z jer mu je ĆV nije javio, da je njihov odnos posmatrao na način da je mislio da su u braku. Uslijed takvih iskaza i samo iz personalnih dokaza sud nije mogao zaključiti da bi već u lipnju 2012., odnosno od trenutka od kojeg tužiteljica traži utvrđenje izvanbračne zajednice, ĆV bio slobodnog bračnog statusa, te je tu činjenicu tužiteljica trebala dokazivati izvodom iz matice rođenih, presudom o razvodu braka iz drugom javnom ispravom iz koje bi sud mogao utvrditi činjenicu slobodnog bračnog statusa i datuma istoga. Kako pak, slobodan bračni status predstavlja jednu od kumulativnih pretpostavki za postojanje izvanbračne zajednice, a tužiteljica nije dokazala da je ta pretpostavka postojala već od početka razdoblja obuhvaćenog tužbenim zahtjevom, to sud zaključuje da tužiteljica nije u tom dijelu dokazala sve činjenice na kojima temelji zahtjev.

34.4. Rezultati dokaznog postupka upućuju na bitan stupanj međusobne povezanosti naročito u vremenu od 2015. do 2018. obzirom za taj period proizlazi da je tužiteljica preuzela znatan dio brige za pokojnog te da je u konačnici sudjelovala u njegovom povratku u Hrvatsku. Međutim, predmet ovog postupka nije utvrđenje postojanja emotivne veze niti ocjena koliko su tužiteljica i pokojni bili bliski, već zahtjev za utvrđenje postojanje izvanbračne zajednice od lipnja 2012. do smrti pokojnog, 15. svibnja 2018., a u odnosu na tako postavljen zahtjev tužiteljica nije dokazala da je od lipnja 2012. postojao odnos koji je, osim emotivne i voljne povezanosti, sadržavao dovoljno intenzivnu i trajnu zajedničku svakodnevicu i gospodarsku povezanost da bi bio sadržajno izjednačena s bračnom zajednicom, niti je dokazala da je u to vrijeme bila ispunjena pretpostavka slobodnog bračnog statusa pokojnog ĆV. Stoga je primjenom gore citiranih odredbi odlučeno kao u točki I. izreke.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, naznačenoj vrijednosti predmeta spora u skladu s kojom je i sama tuženica postavila zahtjev za naknadu troška, te prema priloženim troškovniku. I.-tuženoj je trošak u visini od 100 bodova za sastav tužbe od 05.05.2021. (Tbr. 7/1), zastupanja na ročištima od 22.12.2021., 06.10.2022., 27.05.2024., 10.06.2025., 11.06.2026., 12.06.2025., 01.07.2025., 25.11.2025. i 11.06.2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1), a na ročištima od 15.06.2022., 17.01.2024., 23.01.2025. i 03.03.2026. u iznosu po 25 bodova (Tbr. 9/5) obzirom su navedena ročišta uslijed neispunjenja procesnih pretpostavki odgođena prije početka raspravljanja. Nadalje, sud je I.-tuženoj priznao trošak jednog zastupanja za dan 01. srpnja 2025., dok nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 15.10.2024. jer se to ročište niti nije održalo. Trošak sastava podneska od 25.11.2021. I. -tuženoj nije priznat jer podnesak nije bio potreban za svrsishodno raspravljanje. Time je I. -tuženoj priznata naknada trošak u ukupnoj visini od 1100 bodova ili 2.200,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 2.750,00 EUR. Tužiteljici je također priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 56,41 EUR (Tar. br. 1. t. 2. Tarife sudskih pristojbi), čime joj je priznat ukupni trošak od 2.806,41 EUR, koja je odluka sadržana u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 27. srpnja 2026. godine

Sudac

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužiteljice

2. pun. I.-tuženika

3. II.-IV.-tuženici