Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-230/2023-3

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog sljednika iza ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Zajedničkom odvjetničkom uredu Veljko Knežević, Edi Bradamante, Bojana Pavković, Senka Perhat Smiljanić, Neven Knežević, Luka Božić, u Rijeci, protiv tuženice TĐ iz [adresa], sada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za sebe i kao pravna sljednica iza DĐ, ujedno i pravnog sljednika iza MĐ, zastupane po punomoćniku Ranku Alaču, odvjetniku iz [adresa], radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1822/2021-19 od 24. studenog 2022. i žalbi tužitelja protiv rješenja poslovni broj P-1822/2021 od 13. travnja 2022. i rješenja poslovni broj P-1822/2021-15 od 11. listopada 2022., u sjednici vijeća 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1822/2021-19 od 24. studenog 2022. u točkama I, II, III i IV izreke.

r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-1822/2021 od 13. travnja 2022 i rješenje poslovni broj P-1822/2021-15 od 11. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je glavni (prvopostavljeni) tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu brisanje zemljišno-knjižnog upisa pod Posl.br. Z-144/67 od 17. veljače 1967.g. na k. č. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište površine 194čhv u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanje svih kasnijih upisa te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije upisa pod Posl.br. Z-144/67.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

2. Točkom II izreke odbijen je prvi eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

2. Nalaže se upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist VĐ u 1/3 dijela, EĐ u 1/3 dijela te CĐ u 1/3 dijela.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

3. Točkom III izreke odbijen je drugi eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

2. Utvrđuje se da je tužiteljica ĆĐ vlasnica 7/12 dijela, TĐ vlasnica u 4/12 dijela te EĐ vlasnica u 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 194čhv u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu upis prava vlasništva tužiteljice ĆĐ u 7/12 dijela, TĐ u 4/12 dijela te EĐ u 1/12 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 194čhv u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

4. Točkom IV izreke tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 7.500,00 kn / 995,42 EUR u roku od 15 dana, dok je u preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnog troška odbijen, kao i u cijelosti zahtjev tužitelja.

5. Rješenjem suda prvog stupnja u istom pisanom otpravku odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojim je tražio da se tuženici zabrani otuđenje, opterećenje ili na bilo koji način raspolaganje nekretninom k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 194čhv. Zk.u.br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz nalaganje upisa zabilježbe privremene mjere.

6. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj istom ne pobija prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, međutim tužitelj navodi da pobija rješenje prvostupanjskog suda koje je donijeto i objavljeno na ročištu od 13. travnja 2022. (list 138) kojim je odbijen prijedlog tužitelja za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka broj O-791/2021, te odlučeno da se predmetni parnični postupak ima nastaviti te rješenje koje je donijeto i objavljeno na ročištu od 11. listopada 2022.(list 209.) kojim je prvostupanjski sud odbio ponovni prijedlog tužitelja za prekid postupka, nakon što je punomoćnik tužitelja na tom ročištu u spis uložio prijepis rješenja o nasljeđivanju broj O-791/2021 od 8. travnja 2022., koje donijeto u ostavinskom postupku iza ranije tužiteljice ĆĐ, a kojim je kao njezin zakonski nasljednici pored ovdje tužitelja ZĐ, utvrđen i njezin sin LĐ.

8. Tužitelj predlaže da se pobijana presuda i navedena rješenja ukinu ili preinače na način da se odredi prekid postupka do pravomoćnog završetka ostavinskog postupka iza pok. ĆĐ broj O-791/2021, odnosno da se LĐ, bratu tužitelja ZĐ, dopusti sudjelovanje u parnici kao novom tužitelju, te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba tužitelja protiv presude i citiranih rješenja nije osnovana.

11. Predmet spora su zahtjevi tužitelja, prvopostavljeni i eventualno kumulirani u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude.

12. U ovom žalbenom postupku sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom odbio kao neosnovane prvopostavljeni i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve. Sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno rješenjem broj P- 1822/2021 od 13. travnja 2022. odbio prijedlog tužitelja za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka broj O-791/2021 (ostavinski postupak iza pok. ĆĐ, ranije tužiteljice) dok s obzirom na sadržaj žalbe tužitelj istom ne pobija prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

- da je predmetnu tužbu podnijela ranija tužiteljica ĆĐ koja je umrla **.**.2018., da je pravomoćnim rješenjem suda od 11. siječnja 2021. postupak nastavljen, koji je zbog smrti ranije tužiteljice bio prekinut, da je na preuzimanje postupka pozvan sadašnji tužitelj ZĐ, sin ĆĐ, te da je to rješenje prvostupanjskog suda potvrđeno rješenjem ovoga suda broj

Gž-1813/2021 od 10. rujna 2021.,

- da se u tužbama navodi (spojeni predmeti) da je temeljem rješenja NO Općine Crikvenica od 12. travnja 1962. koje se temelji na kupoprodajnom ugovoru iz 1962. ranija tužiteljica zajedno s majkom, sada pok. MĐ te očuhom sada pok. DĐ postala trajnom sukorisnicom nacionaliziranom građevinskog zemljišta koje se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi izgradnje porodične stambene zgrade; da je na temelju tog rješenja zemljišno knjižni odjel izvršio rješenjem broj Z-358/63 otpis navedenih katastarskih čestica u novi z. k. ul. [broj ZK uloška] te izvršio upis prava trajnog korištenja radi izgradnje stambene zgrade; da su nakon takvog upisa stranke ishodile građevinsku dozvolu koja se temelji između ostalog i na rješenju o lokaciji iz 1959., da su kao takvi postali zajednički nositelji investitorskih prava kod izgradnje zgrade, odnosno da su vlasništvo stjecali po osnovi građenja u alikvotnom dijelu svaki u 1/3,

- da je navedena građevina s vremenom izgrađena u potpunosti u vezi čega je izdana i dozvola za uporabu 1964., da je greškom organa državne uprave dozvola za uporabu zgrade izdana na ime suinvestitora EĐ i DĐ, što da je ispravljeno zaključkom od 3. svibnja 2002. na način da se svim suinvestitorima dozvoljava uporaba jedinstvene stambene zgrade; da se tim zaključkom ranija tužiteljica obratila z.k. odjelu s prijedlogom za ispravak koji je odbijen rješenjem broj Z- 1207/02, koje je povodom žalbe ranije tužiteljice potvrđeno rješenjem ovog Županijskog suda broj Gž-1666/02,

- da je 1966. sastavljeni prijavni list za predmetnu nekretninu, da su katastru zemljišta pored ranije tužiteljice kao posjednici upisani EĐ i DĐ,

- da su EĐ i DĐ na temelju nepotpune dozvole za uporabu predmetne građevine iz 1964. zatražili upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u vezi čega je doneseno sporno rješenje broj Z-144/67; da je nakon donošenja tog rješenja zemljišno knjižni sud proveo i nekoliko daljnjih upisa na način da je MĐ prenijela ¼ dijela te nekretnine na raniju tužiteljicu i to 1979., da je na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju na dijelu DĐ upisano pravo vlasništvo u 2/4 dijela za korist TĐ, a koji suvlasnički omjeri da su s obzirom po prethodno opisane pogreške netočni jer da bi suvlasnički dio MĐ trebao biti 1/12, TĐ

[adresa] i tužiteljice 7/12,

- da je ranija tužiteljica ĆĐ jedina kćer MĐ, da su EĐ i DĐ bili supružnici, da isti nisu imali zajedničke djece, a niti da je DĐ imao vlastite djece, da je HĐ njegov nećak, a tuženica TĐ supruga HĐ,

- da ranija tužiteljica, jednako kao i sadašnji tužitelj glavnim (prvopostavljenim) zahtjevom traži da se naloži zemljišno knjižnom sudu brisanje upisa broj Z-144/67 na k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanje svih kasnijih upisa te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog upisa,

- da prvim eventualnim tužbenim zahtjevom uz točku I kao u prvopostavljenom zahtjevu se traži nalaganje upisa prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] za korist ranije tužiteljice, EĐ i DĐ svakog u 1/3 dijela,

- da drugim eventualnim tužbenim zahtjevom, uz zahtjev iz točke I prvopostavljenog zahtjeva se traži utvrđenje prava vlasništva za korist ranije tužiteljice u 7/12 djela, TĐ u 4/12 dijela te MĐ u 1/12 dijela uz nalog zemljišnoknjižnom sudu za upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u tim suvlasničkim omjerima,

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da su u z. k. ul. [broj ZK uloška] pod brojem Z-358/63 prenesene i upisane u A1 k. č. br. [katastarska čestica] (obje gradilište) otpisane iz z. k. ul. broj [broj ZK uloška] te da su iste ostale glasiti kao društveno vlasništvo pri čemu je pod istim brojem izvršen upis besplatnog trajnog korištenja radi izgradnje porodične stambene zgrade u A1 za korist OĐ (ranije tužiteljice) te VĐ i MĐ. Navedeni upis je proveden 3. svibnja 1963., dok je slijedeći, sporni upis pod brojem Z-144/67 proveden 17. veljače 1967. na način da je promjena izvršena i u popisnom listu (A), vlasničkom listu (B) i u teretnom listu (C) tako što je temeljem prijavnog lista od 31. prosinca 1966. te rješenja SO Crikvenica od 6. veljače 1964. izvršeno spajanje navedenih kat. čestica u jednu k. č. br. [katastarska čestica] površine 194 čhv (zbroj površina dosadašnjih kat. čestica), izvršena je promjena kulture na zemljište pod zgradom i dvorište te je ista kao takva upisana kao z.k. tijelo A1 pod rednim brojem 3 dok je kao z.k. tijelo A2 upisana kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te ista u vlasničkom listu B upisana kao vlasništvo EĐ i DĐ, dok da je pod istim brojem upisa u teretnom listu C upisano da se uslijed upisa kuće kao z.k. tijela A2 uknjižuje brisanje prava trajnog korištenja i temeljem čl. 37. Zakona o nacionalizaciji uknjiženo je pravo korištenja na zemljište u A1 za korist vlasnika zgrade iz A2 i to dok na toj kat. čestici postoji zgrada,

- da su daljnjim upisima izvršene promjene na način da je na ½ dijela MĐ temeljem darovnog ugovora (Z-311/79) izvršen upis prava vlasništva za korist ranije tužiteljice ĆĐ, zatim je na dijelu DĐ temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju (Z-1860/98) izvršen upis prava vlasništva TĐ dok je 1998. pod brojem Z-2867/98 temeljem čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 – dalje ZV) uknjiženo pravo vlasništva na nekretninu u A-k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište za korist MĐ u 1/4 (što čini 3/12), ranije tužiteljice ĆĐ u ¼ (također 3/12) te tuženice TĐ u 2/4 (što čini 6/12), a što da predstavlja i današnje zemljišnoknjižno stanje na toj nekretnini,

- da iz stanja u spisu broj P-438/08 proizlazi da je tužbu u tom predmetu podnijela ranija tužiteljica protiv tuženice TĐ **.**.2004., da je u tom predmetu donesena presuda 30. lipnja 2009. kojom je odbijen glavni (prvopostavljeni) tužbeni zahtjev za brisanje upisa izvršenog pod brojem Z-144/67 (koji upis se pobija i u predmetnom postupku); da su također odbijana oba eventualna tužbena zahtjeva pri čemu da je prvi glasio na brisanje prethodno navedenog upisa te nalog za upis prava vlasništva za korist ranije tužiteljice te VĐ i MĐ svakog u 1/3 dijela te drugi eventualni zahtjev upravljen na brisanje prethodno navedenog upisa te utvrđenje da je ranija tužiteljica suvlasnica 7/12 dijela, tuženica u 4/12, a MĐ u 1/12 dijela; da je ta presuda, presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1829/09 od 18. ožujka 2010. djelomično potvrđena na način da je odbijena žalba ranije tužiteljice protiv zahtjeva s nalogom za upis prava vlasništva i za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice u većem suvlasničkom omjeru i to i za glavni i za oba eventualna tužbena zahtjeva dok da je presuda djelomično preinačena u djelu kojim se nalaže brisanje upisa pod brojem Z-144/67 (točka I iz glavnog te točka I iz oba eventualna tužbena zahtjeva) na način da je tužba u tom dijelu odbačena, uz izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je brisovnom tužbom trebao biti obuhvaćen i pravni slijednik iza MĐ jer da su kod brisovne tužbe neposredni stjecatelji odnosno njihovi univerzalni pravni slijednici zajedno s trećim osobama koji su nekretnine naknadno stekli, jedinstveni suparničari,

- da iz stanja u spis broj P-271/13 (sada PuP-2401/15), proizlazi da je ranija tužiteljica podnijela tužbu s identičnim zahtjevima (glavnim i eventualnim) kao i u ovoj parnici protiv HĐ kao tuženika (HĐ je nećak BĐ te suprug sadašnje tuženice TĐ); da je u tom predmetu donijeta presuda od 30. svibnja 2014. kojom su glavni i oba eventualna tužbena zahtjeva (identični kao i u ovom predmetu) odbijeni kao neosnovani presudom ovog Županijskog suda broj Gž- 2714/14 od 20. rujna 2017., s time da je ranija tužiteljica protiv citirane drugostupanjske presude podnijela reviziju koja je odbačena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2763/19 od 9. srpnja 2019., te nadalje da je odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4672/19 od 5. ožujka 2020. odbijena i ustavna tužba ranije tužiteljice podnesena protiv citiranog rješenja Vrhovnog suda

Republike Hrvatske od 9. srpnja 2019,

-da iz stanja u spisu broj P-426/84 proizlazi da je ovaj postupak vođen po tužbi HĐ i TĐ, kao sljednika iza MĐ(majke ranije tužiteljice) protiv ranije tužiteljice ĆĐ kao tuženice radi poništenja darovnog ugovora sklopljenog između MĐ i ĆĐ **.**.1979. u kojem je predmet darovanja bila ½ dijela nekretnina MĐ iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te po protutužbi ranije tužiteljice ĆĐ protiv HĐ i TĐ kao protutuženika, radi utvrđenja prava vlasništva ranije tužiteljice u 7/12 dijela na stambenoj zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te prava sukorištenja iste(ĆĐ) na toj nekretnini u istom omjeru uz obvezu izdavanja tabularne isprave; da su presudom suda od 21. svibnja 1999. odbijeni i tužbeni i protutužbeni zahtjev, da je ta presuda potvrđena presudom ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-353/01 od 13. lipnja 2001.,

-da iz stanja u spisu broj P-549/98 proizlazi da je isti vođen po tužbi ranije tužiteljice ĆĐ protiv tuženice TĐ radi brisanja upisa u zemljišnoj knjizi provedenog rješenjem Zemljišnoknjižnog suda broj Z-1869/98 pod rednim brojem B7 kojim je tuženica(TĐ) upisana kao vlasnica, te po protutužbi TĐ protiv ĆĐ radi predaje u suposjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je presudom od 21. svibnja 1999. prihvaćen protutužbeni zahtjev TĐ za predaju u posjed dok da je tužba ranije tužiteljice ĆĐ za brisanje upisa pod brojem Z-1860/98 odbačena; te da je presudom i rješenjem ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-1623/99 od 22. studenog 2000. citirana prvostupanjska presuda i rješenje, potvrđeni.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na meritum spora prvostupanjski sud zaključuje da se glavni tužbeni zahtjev može razmatrati ili kao tužba za ispravak pogrešnog upisa iz čl. 117. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 - dalje ZZK) ili kao brisovna tužba iz čl. 129. ZZK-a, pri čemu sud navodi da bi iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo da se prvenstveno radi o zahtjevu za ispravak pogrešnog upisa iz čl. 117. ZZK-a, i to s obzirom na okolnost i sadržaj isprava priloženih po ranijoj tužiteljici odnosno rješenje Zemljišnoknjižnog suda broj Z-1207/02 od 10. lipnja 2002. kojim je bio odbijen prijedlog ranije tužiteljice, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-1666/02 od 19. veljače 2003.

15. Prvostupanjski sud citira odredbu čl. 117. st. 3. ZZK-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe(19. kolovoza 2009.)("Narodne novine" broj 91/96-108/17- dalje ZZK/96) koja odredba je propisivala da u slučaju kad se kod zemljišnoknjižnog suda ne izvrši ispravak pogrešnog upisa da će zemljišnoknjižni sud onog koji zahtijeva ispravak uputiti na parnicu i odrediti rok radi podnošenja tužbe.

16. Sud nadalje citira odredbu čl. 129. st. 1. ZZK/19 koja propisuje da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja.

17. Cijeneći da je tuženica ukoliko se radi o brisovnoj tužbi istakla prigovor prekluzije, prvostupanjski sud cijeneći da su za podnošenje brisovne tužbe propisani rokovi, kao i da se u konkretnom slučaju pobija zemljišnoknjižni upis broj Z-144/67, zaključuje da navedena odredba ZZK/19 ne dolazi u primjenu već da je potrebno primijeniti odredbe ranijeg ZZK iz 1930., koji je u to vrijeme bio na snazi, a s tim u vezi i odredbe Općeg građanskog zakonika(OgZ) o zastari s obzirom da ZZK nije sadržavao odredbe o prekluziji podnošenja brisovne tužbe.

18. S obzirom na to sud zaključuje da je potrebno razjasniti bi li sporni upis bio protivan zakonu ili aktima na kojima se isti temelji pa stoga, te bez obzira na to da li se prvopostavljeni tužbeni zahtjev razmatra kao tužba za ispravak pogrešnog upisa ili kao brisovna tužba, sud smatra da za udovoljenje tužbenom zahtjevu po bilo kojoj od navedenih osnova nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke jer da upisom prava vlasništva na predmetnoj zgradi u A2 i prava korištenja na zemljištu u A1 za korist EĐ i DĐ(prednika tuženice), a što predstavlja i sadržaj spornog upisa broj Z-144/67 kojim je ranija tužiteljica izostavljena kao dotadašnja nositeljica prava trajnog korištenja zemljišta u 1/3 dijela, nije došlo niti do pogreške u upisu niti do povrede tužiteljičinih knjižnih prava na način da bi se radilo o nevaljanoj provedbi upisa u zemljišnim knjigama.

19. U vezi toga sud u obrazloženju presuda navodi da je sporna uknjižba iz 1967. izvršena na temelju čl. 37. tada važećeg Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, da je tom odredbom bilo propisano ako se na nacionaliziranoj građevinskoj parceli a što je bio slučaj s predmetnom kč. br. [katastarska čestica], nalazi zgrada koja nije nacionalizirana, vlasnik te zgrade ima pravo besplatnog trajnog korištenja zemljišta koje pokriva zgrada i zemljišta koje služi za redovnu uporabu te zgrade sve dok na tom zemljištu postoji zgrada. Stav i zaključak prvostupanjskog suda je da s obzirom na izvršen upis u zk., taj upis je izvršen sukladno navedenoj odredbi Zakona o nacionalizaciji pri čemu zaključuje da su EĐ i DĐ se legitimirali kao vlasnici zgrade odnosno kuće, a koju da su izgradili vlastitim sredstvima, u čemu ranija tužiteljica ni na koji način nije učestvovala, te da su isti sukladno tada važećim propisima pravilno upisani i kao korisnici zemljišta pod zgradom i zemljišta koje je nužno za redovnu uporabu zgrade.

20. Osim toga sud zaključuje da je u vrijeme spornog upisa na snazi bilo Uputstvo o zemljišnoknjižnim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta objavljeno u Službenom listu FNRJ broj 49/59 koje je u točki 15. reguliralo da ako se nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište daje na korištenje radi podizanja porodične stambene zgrade, sud će u pogledu uknjižbe prava korištenja na zemljištu i vlasništva na podignutoj zgradi postupiti po Uputstvo o načinu upisivanja u zemljišnim knjigama prava vlasništva nad zgradama izgrađenim na zemljištu općenarodne imovine objavljenog u SL FNRJ broj 44/51. Utvrđuje da je navedenim Uputstvom iz 1951. u točki 2. bilo propisano da kada zgrada bude dovršena a na temelju zapisnika komisije za prijem građevinskih radova otvorit će se na prijedlog investitora poseban zk. ul. za podignutu zgradu te će se u posjedovni list takvog zk. ul. upisati zgrada sa kratkim opisom a u vlasnički list će se uknjižiti pravo vlasništva na podignutoj zgradi u korist investitora.

21. Slijedom navedenog sud zaključuje da se stoga u konkretnom slučaju ne radi niti o pogrešci u upisu niti o takvom upisu koji bi povrijedio knjižna prava ranije tužiteljice jer da je ista prvenstveno trebala dokazati da je suvlasnica tako izgrađene zgrade(kuće), a što da bi onda istu ovlašćivalo i na upis prava korištenja zemljišta. U vezi s tim sud zaključuje da dozvola za gradnju kao ni dozvola za uporabu predmetne zgrade koje su u konkretnom slučaju donesene ne predstavljaju isprave koje predstavljaju dokaz o pravu vlasništva zgrade jer da se radi o upravnim aktima kojom se daje dozvola za gradnju ili se dozvolom za uporabu utvrđuje da je zgrada izgrađena sukladno izdanoj dozvoli za gradnju, pa stoga sud zaključuje da uporabna dozvola nije akt koji dokazuje vlasništvo zgrade, slijedom čega zaključuje da u konkretnom slučaju nije od utjecaja zaključak ureda državne uprave o ispravku rješenja što je učinjeno zaključkom od 3. svibnja 2002. na način da se svim suinvestitorima dozvoljava uporaba jedinstvene stambene zgrade. Slijedom tih utvrđenja zaključuje kako se u odnosu na sporni upis ne radi o nevaljanom upisu kojim je povrijeđeno dotadašnje knjižno pravo ranije tužiteljice pri čemu sud posebno ukazuje na sadržaj pravomoćne presude broj P-426/84 a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da ranija tužiteljica nije bila niti investitor niti je na temelju očitovanja bake ĐĐ dobila ili bila ovlaštena raspolagati sredstvima koja je ista upravo za izgradnju predmetne kuće dala MĐ(majci ranije tužiteljice) i DĐ(očuhu ranije tužiteljice), dok da je u postupku zk. upisa na temelju ugovora o darovanju ranija tužiteljica već tada imala saznanja o postojećem zemljišnoknjižnom upisu pa da je ista smatrala da joj pripada veći suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini tada da zasigurno ne bi pristala na sklapanje ugovora kojim je na taj način stekla prethodno navedeni suvlasnički dio. Stoga sud također zaključuje da prvopostavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan i zbog činjenice da ranija tužiteljica zapravo u stvari osporava dio tog upisa koji se odnosi na brisanje njenog dotadašnjeg prava sukorištenja, dok da sam upis obuhvaća promjenu kulture nekretnine osnivanjem dva zemljišnoknjižna tijela (zemljište i kuća), upis vlasništva kuće te prava sukorištenja zemljišta pa da bi nalogom za brisanjem cijelog tog upisa te uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja proizlazilo kako je potrebno i brisanje upisa izgrađene zgrade a što da svakako ne predstavlja povredu knjižnog prava ranije tužiteljice u smislu odredbe članka 129. ZZK.

22. Osim toga prvostupanjski sud je ocijenio, ukoliko bi se radilo o zahtjevu brisovne tužbe, da je u tom slučaju osnovan i prigovor prekluzije koji iznosi tuženica. U vezi s tim sud navodi da u to vrijeme ZZK (upis izvršen 1967.) nije sadržavao odredbe o prekluziji već da se prema paragrafu 69. trajanje tužbenog prava prosuđivalo prema postojećim građanskopravnim naređenjima o zastari što da upućuje na primjenu paragrafa 1451. i 1478. OGZ-a i rok zastare od 30 godina, pa je s obzirom na to zaključio da je osnovan prigovor prekluzije (tužba podnesena 2009.) te i zbog tog razloga zaključio o neosnovanosti prvopostavljenog tužbenog zahtjeva.

23. Obrazlažući neosnovanost prvog eventualnog zahtjeva a kojim se u točki II traži i nalog za upis prava vlasništva ranije tužiteljice te VĐ i MĐ svakog u 1/3 dijela, odnosno u 4/12 dijela, sud zaključuje da taj zahtjev nije osnovan uz obrazloženje da isti ne predstavlja zahtjev za uspostavu prijašnjeg knjižnog stanja jer da isto kao takvo nije niti postojalo prije provedbe spornog upisa i to s obzirom na okolnost da se tada nije radilo o upisu vlasništva, već o pravu korištenja. Osim toga sud navodi da je stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. uvedeno pravno jedinstvo nekretnine u smislu odredbi članka 9. i članka 366. tog zakona, da je odredbom članka 369. stavak 1. ZV-a propisano da ako je do stupanja na snagu tog zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno djelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom dijelu u korist vlasnika zgrade. Sud zaključuje da je upravo temeljem citirane odredbe ZV-a proveden i daljnji upis pod brojem Z-2867/98 odnosno da su dotadašnji vlasnici zgrade (EĐ i DĐ) postali u opisanim suvlasničkim omjerima vlasnici zemljišta pod zgradom i zemljišta oko zgrade. U vezi toga sud također zaključuje da bi usvajanjem takvog tužbenog zahtjeva ranija tužiteljica i na zemljištu i na zgradi koje je sada jedinstveno z.k. tijelo postala vlasnica u 1/3 dijela, što da je u protivnosti s naprijed navedenim utvrđenjima vezanim uz neosnovanost prvopostavljenog tužbenog zahtjeva s obzirom na okolnost da tužiteljica nije dokazala da je vlasništvo zgrade stekla u većem omjeru od onog koji je prije toga bio upisan u zemljišnim knjigama pri čemu sud konstatira da iz mnogobrojnih i ranije vođenih parničnih postupaka između stranaka proizlazi utvrđenim da ranija tužiteljica ni na koji način nije sudjelovala u izgradnji predmetne zgrade i na taj način stekla pravo suvlasništva, a što da osobito proizlazi iz stanja u spisu broj P-426/84.

24. U odnosu na drugopostavljeni eventualni tužbeni zahtjev, a kojim je u točki II traženo utvrđenje da je ranija tužiteljica suvlasnica u 7/12, tuženica u 4/12 a MĐ u 1/12 sud također zaključuje da je i taj zahtjev neosnovan, prvenstveno uz obrazloženje da ovako postavljen tužbeni zahtjev zapravo predstavlja samostalan tužbeni zahtjev o kojem sud odlučuje u slučaju utvrđenja neosnovanim prvopostavljenog (glavnog) tužbenog zahtjeva pa da se u pogledu takvog zahtjeva mogu istaknuti svi prigovori jer da se radi o samostalnom tužbenom zahtjevu.

25. Sud također u vezi tog zahtjeva navodi da je pogrešno stajalište ranije tužiteljice da bi njen suvlasnički dio trebao iznositi 7/12, jer da bi se eventualno i samo u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva moglo raditi o suvlasništvu od 6/12 dijela, pri čemu sud navodi da po prijašnjem upisu je ranija tužiteljica te EĐ i DĐ bili upisani svaki u 1/3 dijela odnosno svaki u 4/12 dijela. S obzirom da je kasnije izvršen upis EĐ i DĐ svakog u 6/12 dijela (bez upisa ranije tužiteljice), zaključuje da ranija tužiteljica smatra kako joj pripada dotadašnjih 4/12 dijela kao i polovica upisanog suvlasničkog dijela MĐ (njezine majke) odnosno 3/12 stečenih darovnim ugovorom zaključenog s majkom a što da zajedno čini 7/12, što je prema stajalištu suda kontradiktorno jer da ukoliko ranija tužiteljica uračunava svoje 4/12 dijela stečenih upisom 1963. tada da suvlasnički dio MĐ u trenutku kada je ista raspolagala darovnim ugovorom za korist ranije tužiteljice nije mogao iznositi 6/12 već jedino 4/12 dijela pa prijenosom polovice tog dijela (2/12) proizlazi da bi jedino ranija tužiteljica mogla biti suvlasnica ukupno rečenih 6/12 dijela.

26. Stoga je odbio navedene zahtjeve tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Ujedno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog za određivanje privremene mjere u sadržaju navedenom u izreci rješenja, koje, tužitelj žalbom ne pobija.

27. Ispitujući pobijanu presudu kao i navedena rješenja pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

28. Tužitelj u žalbi, obrazlažući nezakonitost pobijane presude, kao i navedenih rješenja, navodi da je sud raspravnim rješenjem od 28. veljače 2022. odredio prilaganje ostavinskog predmeta broj O-791/2021 iza pok. ĆĐ radi donošenja odluke o prekidu postupka, da je potom raspravnim rješenjem od 13. travnja 2022. odbio prijedlog tužitelja za prekid postupka do pravomoćnog okončanja navedenog ostavinskog postupka, te da je nadalje raspravnim rješenjem od 11. listopada 2022. unatoč dostavi rješenja o nasljeđivanju iza prijašnje tužiteljice a temeljem kojeg da su utvrđeni njezini nasljednici, ZĐ i LĐ, odbio prijedlog tužitelja za prekid postupka i zaključio glavnu raspravu. Tužitelj smatra da je ovakvim postupanjem suda ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 212. i čl. 215. ZPP-a kao i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a.

29. Opisani žalbeni navodi tužitelja o postojanju navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu osnovani.

30. Iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem broj Pu P- 2401/2015-55 od 13. ožujka 2018. u točki I izreke utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužiteljica ĆĐ umrla, te je točkom II izreke odlučeno da će se postupak nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine, pri čemu je sud u obrazloženju tog rješenja naveo da je u spis 2. veljače 2018. zaprimljen podnesak punomoćnika tužiteljice s izvatkom iz matice umrlih iz kojeg proizlazi da je tužiteljica umrla **.**.2018.

31. Sud je nadalje 10. kolovoza 2018. sastavio službenu bilješku iz koje proizlazi da je uvidom u eSpis utvrđeno kako nije pokrenut ostavinski postupak iza pok. ĆĐ, nakon čega je sud dopisom od 30. kolovoza 2018. pozvao Ured državne uprave, Ispostava Crikvenica, Matični ured da dostavi sudu presliku smrtovnice ili bilo kakve podatke o nasljednicima ĆĐ, da se Ured državne uprave dopisom od 20. rujna 2018. očitovao kako smrtovnica nije sastavljena, te da ne raspolaže s podacima o nasljednicima nakon čega je sud 1. listopada 2018. donio rješenje kojim je u točki I izreke odlučio da se postupak u ovoj pravnoj stvari nastavlja, točkom II izreke pozvao je ZĐ iz [adresa], da kao nasljednik tužiteljice ĆĐ preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, te u točki III izreke odlučio da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada bude dostavljen prijepis rješenja. Proizlazi da je punomoćnik ranije tužiteljice protiv tog rješenja podnio žalbu, koja je, rješenjem ovog Županijskog suda broj Gž-1941/2018-2 od 20. studenog 2018. odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, pri čemu je ovaj sud u obrazloženju rješenja konstatirao da iz stanja u spisu odnosno uvidom u podatke pribavljene iz upisnika te podatke Matičnog ureda Crikvenica proizlazi da iza ostaviteljice(ĆĐ) nije sastavljena smrtovnica niti je pokrenut ostavinski postupak pa je nasljednik iza ostaviteljice utvrđen na temelju podataka iz spisa- punomoći kojom je ZĐ, sin ostaviteljice ovlašten istu zastupati slijedom čega je ovaj sud zaključio da je pobijano rješenje donijeto uz pravilnu primjenu odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a i zbog tih razloga odbio žalbu.

32. Također proizlazi da je u spojenom predmetu prvostupanjskog suda broj P- 704/2016 prvostupanjski sud donio rješenje od 11. siječnja 2021. kojim je u točki I izreke nastavio prekinuti postupak, točkom II izreke pozvan je ZĐ iz [adresa] da kao nasljednik tužiteljice ĆĐ preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te u točki III izreke odlučeno da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada joj bude dostavljen prijepis rješenja. Ovo rješenje prvostupanjskog suda potvrđeno je rješenjem ovog suda broj Gž-1813/2021-2 od 10. rujna 2021., uz identično obrazloženje, kao i u rješenju ovog suda broj Gž-1941/2018-2.

33. Dalje proizlazi da je prvostupanjski sud povodom podneska tužitelja(sada ZĐ) od 25. veljače 2022., pobijanim rješenjem donesenim i objavljenim na ročištu od 13. travnja 2022. odbio prijedlog tužitelja za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka broj O-791/2021 te odlučio da se isti ima odmah nastaviti, dok je rješenjem od 11. listopada 2022. ponovno odbio prijedlog tužitelja za prekid postupka do stupanja u parnicu drugog nasljednika ranije tužiteljice, njezina sina LĐ.

34. U opisanim okolnostima, kada je prema stanju u spisu jedino sadašnji tužitelj ZĐ, nakon smrti ranije tužiteljice dao punomoć istom odvjetničkom uredu za zastupanje u ovoj pravnoj stvari te kada nije naveo da je nasljednik ranije tužiteljice i njegov brat LĐ, pri čemu je prvostupanjsko rješenje od 11. siječnja 2021. doneseno u predmetu broj P-704/2016, a jednako tako i prvostupanjsko rješenje od 1. listopada 2018. postalo pravomoćno a kojim rješenjima je pozvan samo sadašnji tužitelj ZĐ da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, tada, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 212. i 215. ZPP- a, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, u odnosu na brata tužitelja, LĐ, koji se nikada do donošenja navedenih rješenja prvostupanjskog suda koja su postala pravomoćna nije legitimirao kao nasljednik ĆĐ.

35. Zbog tih razloga, a zbog suvišnosti ponavljanja, odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda donesenog i objavljenom na ročištu 13. travnja 2022.(list 138) kojim je odbijen prijedlog tužitelja za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka broj O-791/21, te protiv rješenja od 11. listopada 2022.(list 209.) te je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

36. Tužitelj u žalbi, u odnosu na pobijanu presudu i meritum spora neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza. Razlozi presude zbog kojih je sud odbio prvopostavljeni i eventualne zahtjeve tužitelja su jasni pri čemu je sud u odnosu na predmet spora i sporna pravna i činjenična pitanja u obrazloženju presude naveo jasna i argumentirana stajališta, te slijedom toga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

37. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka. Jednako tako nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je iz navedenih razloga, a koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, pravilno odlučeno o zahtjevima tužitelja.

38. Tužitelj u žalbi, u odnosu na meritum spora, ponavlja sve činjenice navedene u povijesnom dijelu tužbe, a koji su detaljno obrazloženi i navedeni kako u obrazloženju pobijane presude, tako i u ovoj presudi, te smatra da je pobijani upis broj Z-144/67 od 17. veljače 1967. nevaljan i nezakonit, te obrazlaže da tužitelj na predmetnoj nekretnini ima ista prava kao i MĐ i DĐ te smatra da se radi o ništetnom upisu, budući da je temeljem uporabne dozvole mijenjan suvlasnički omjer na štetu prijašnje tužiteljice i da je time njezino zemljišnoknjižno pravo povrijeđeno na način da je ista brisana iz zemljišne knjige a da iz građevinske dozvole, proizlazi tko su bili investitori, te da je ranija tužiteljica, uz ostala tada dva suvlasnika, naznačena kao investitor predmetne zgrade.

39. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava.

40. U vezi svih spornih navedenih činjeničnih i pravnih pitanja prvostupanjski sud se detaljno i argumentirano očitovao u obrazloženju pobijane presude, pri čemu, je o tužbenim zahtjevima raspravio kao o tužbi za ispravak pogrešnog upisa u smislu odredbe čl. 117. ZZK-a, i kao o brisovnoj tužbi iz čl. 129. ZZK. U vezi toga prvostupanjski sud je detaljno i jasno obrazložio zbog čega smatra neosnovanim prvopostavljeni zahtjev tužitelja, ako se isti promatra s aspekta tužbe za ispravak pogrešnog upisa, i s aspekta brisovne tužbe, naveo je relevantno činjenično stanje, kao i mjerodavne propise koji u oba slučaja dolaze u primjenu a te razloge prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud. Isto se odnosi i na odbiče eventualnih zahtjeva tužitelja, u vezi kojih je sud također u obrazloženju presude, a koji su sve razlozi navedeni i u obrazloženju ove presude, argumentirano i jasno obrazložio zbog čega smatra neosnovanim i eventualne zahtjeve tužitelja, pri čemu, ovaj sud, sve navedene razloge kao i primjenu mjerodavnog materijalnog prava na koje se prvostupanjski sud pozvao u obrazloženju presude odbijajući navedene zahtjeve tužitelja kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

41. Žalbeni navodi tužitelja o tome da je ranija tužiteljica ĆĐ bila suinvestitor u izgradnji predmetne zgrade(kuće) nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, a posebno iz stanja u spisu broj P-426/84 u kojem postupku je utvrđeno da ranija tužiteljica nije bila investitor u izgradnji predmetne zgrade, niti da je na temelju očitovanja bake ĐĐ dobila ili bila ovlaštena raspolagati sredstvima, koja je ista(ĐĐ) upravo za izgradnju predmetne kuće dala majci tužiteljice MĐ i njezinom očuhu DĐ slijedom čega su prvopostavljeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja pravilno odbijeni kao neosnovani. Završno se ukazuje da je u parničnom postupku vođenim kod prvostupanjskog suda pod brojem P-271/13(sada Pu P-2401/15), a u kojem postupku je ranija tužiteljica postavila identičan prvopostavljeni i eventualne zahtjeve u odnosu na tuženika HĐ, koje zahtjeve je temeljila na identičnim činjenicama i pravnoj osnovi, kao i u ovom postupku, da je taj parnični postupak pravomoćno završen na način da su zahtjevi ranije tužiteljice prvopostavljeni i eventualni, odbijeni kao neosnovani, te da je prvostupanjska presuda od 30. svibnja 2014. donesena u tom postupku postala pravomoćna donošenjem presude ovog suda broj Gž-2714/14 od 20. rujna 2017., pri čemu je i revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude odbačena rješenjem Vrhovnog suda RH od 9. srpnja 2019., te odbijena ustavna tužba odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-4672/19 od 5. ožujka 2020., tada iz svega jasno proizlazi da su zahtjevi tužitelja, u odnosu na tuženicu TĐ, pravilno odbijeni kao neosnovani.

42. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

43. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, dok se rješenje, kao što je to već rečeno temelji na odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a.

44. Prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 27. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte