Poslovni broj: Us I-3467/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi inkluzivnog dodatka, 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25- 01/6420, URBROJ: 524-11-02/6-25-5 od 11. prosinca 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zaprešić, KLASA: UP/I-551-06/24-09/308, URBROJ: 139-108-04/3-25-6 od 21. veljače 2025.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 1.250,00 Eur, dok se u preostalom dijelu zatraženog troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-09/25-01/6420, URBROJ: 524-11-02/6-25-5 od 11. prosinca 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-551-06/24-09/308, URBROJ: 139-108-04/3- 25-6 od 21. veljače 2025. kojim je obustavljen postupak u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak EĆ, čiji je nasljednik tužiteljica.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak priznavanja prava na inkluzivni dodatak temeljem zahtjeva prednika tužiteljice EĆ od 27. veljače 2024. te smatra kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno donijelo odluku o obustavi postupka zbog nesporne činjenice da je EĆ preminuo **.**.2024., prvenstveno iz razloga što se sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku postupak za priznavanje prava na inkluzivni dodatak trebao okončati do 27. travnja 2024. i u slučaju usvajanja zahtjeva pokojni prednik tužiteljice primao bi naknadu od 27. veljače 2024. pa do svoje smrti 23. prosinca 2024. Također se poziva na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice mirovinsko- invalidsko -zdravstvenog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 31 ožujka 2011. prema kojem ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, i ako se radi o osobnom pravu kad zahtjev sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć i sl.). Stoga tužiteljica smatra da je kao nasljednica ovlaštena nastaviti postupak radi donošenja meritorne odluke o pravu na inkluzivni dodatak u kojem bi se to pravo priznalo od podnošenja zahtjeva pa do smrti stranke odnosno pokojnog supruga kojeg je naslijedila. Poziva se i na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3021/2024. od 18. prosinca 2024. koje se izraženo pravno shvaćanje može primijeniti i u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao je kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenje, ne spori da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva i prestaje s danom smrti korisnika prava na inkluzivni dodatak međutim za navedeno je potrebno da rješenje o priznavanju prava na inkluzivni dodatak postane izvršno a što u konkretnom slučaju nije moguće jer je suprug tužiteljice preminuo prije donošenja rješenja o priznavanju prava na inkluzivni dodatak te tužiteljica kao nasljednica nema pravo zahtijevati isplatu naknade u neutvrđenom iznosu a koju bi naknadu u slučaju usvajanja zahtjeva suprug tužiteljice eventualno ostvario od dana podnošenja zahtjeva pa do smrti. Suprug tužiteljice nije niti bio korisnik prava na inkluzivni dodatak budući da je preminuo u tijeku postupka utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje navedenog prava odnosno prije donošenja rješenja o priznavanju prava na inkluzivni dodatak. Stoga ne postoje niti dospjele niti ne dospjele novčane naknade koja bi tužiteljica kao nasljednica imala pravo potraživati u bilo kojem postupku. Osporava pozivanje tužiteljice na pravno shvaćanje visokog upravnog suda Republike Hrvatske jer se navedeno ne odnosi na postupak priznavanja prava na inkluzivni dodatak već prava na invalidsku mirovinu. Ostaje kod navoda da se ne radi o nasljedivom, neostvarenom imovinskom potraživanju te predlaže da sud odbije tužbu tužiteljice kao neosnovanu.

4. Ovaj sud je rješenjem od 2. ožujka 2026. prekinuo spor temeljem članka 108. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i odlučio da će nastaviti nakon pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu pa kako je tužiteljica predložila nastavak ovog spora budući da je postala pravomoćna presuda dana 11. veljače 2026. poslovni broj UsI-3006/2025, to je rješenjem od 27. srpnja 2026. ovaj spor nastavljen.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Ovaj predmet rješava se na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu poslovni broj UsI-3006/25 od 23. siječnja 2026., zbog čega je ovaj spor riješen bez rasprave, na temelju članka 98. točka 2. i članka 108. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24 i 39/26, dalje ZUS).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.

8. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21) propisano je ako u toku postupka stranka umre postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

9. Člankom 20. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/23) propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, koji je postupak sukladno članku 19. Zakona žuran i rješenje se donosi u roku od 15 dana od podnesenog zahtjeva odnosno u slučaju provođenja ispitnog postupka u roku od 30 dana od podnesenog zahtjeva.

10. Člankom 7. stavkom 3. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23) propisano je da dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje.

11. Iz podataka spisa u bitnom proizlazi da je povodom zahtjeva EĆ od 27. veljače 2024. pokrenut postupak radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak, da u propisanom roku iz čl. 19. Zakona o inkluzivnom dodatku, nije donesena odluka o tom zahtjevu te da je EĆ preminuo **.**.2024., nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 21. veljače 2025. o obustavi postupka. Protiv tog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica, supruga i nasljednica EĆ, koju je žalbu tuženik odbio osporenim rješenjem od 11. prosinca 2025.

12. U konkretnom slučaju sporno je pravno pitanje da li je pravo na inkluzivni dodatak strogo osobne naravi i uslijed smrti stranke postupak se obustavlja ili sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje (iznosi dodatka koji proizlaze iz tog prava) koje može biti predmetnom nasljeđivanja.

13. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji - iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi - u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke.

14. Naime, pravo na inkluzivni dodatak ne vezuje uz dan donošenja upravnog akta niti uz njegove izvršnosti, nego uz trenutak podnošenja urednog zahtjeva pa tako u slučaju da stranka ispunjava propisane pretpostavke za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, to joj se pravo priznaje od trenutka podnošenja urednog zahtjeva.

15. U skladu s tim, kada se obustavi postupak u slučaju smrti stranke a javno pravno tijelo nije u zakonskom roku odlučilo o pravu na inkluzivni dodatak, došlo bi do situacije da bi se onemogućilo ostvarenje onoga što proizlazi iz zakonskog uređenja koje priznavanje prava vezuje uz dan podnošenja urednog zahtjeva, tj. onemogućilo bi se da se priznaju oni iznosi inkluzivnog dodatka koji se odnose na razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti stranke odnosno onemogućilo bi se ispitivanje je li uopće prednik nasljednika ispunjavao sve propisane pretpostavke za priznavanje prava. Također riječ je i o odnosu iz područja upravnog prava u kojem javnopravno tijelo odlučuje o pravu stranke koja osnovano očekuje donošenje odluke u zakonskom roku.

16. Stoga neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi propisana člankom 7. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak, odnosi se samo na neprenosivost samog prava ali ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od trenutka podnošenja zahtjeva.

17. Istovrsno pravno uređenje postoji i kod prava iz mirovinskog osiguranja u pogledu nasljedivosti dospjelih novčanih primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika. Stoga sud ne nalazi zapreke da se kod tumačenja pravila koja se tiču inkluzivnog dodatka primjenjuju stajališta koja su u sudskoj praksi izražena kod tumačenja u bitnom istih pravila iz mirovinskog osiguranja.

18. Na ovakav stav suda upućuje i činjenica da odredbe važećeg Zakona o socijalnoj skrbi ne sadrže odredbe o obustavi postupka uslijed smrti stranka a kako je to ranije bilo propisano u članku 109. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20) koji je izričito propisivao da se postupak obustavlja ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo.

19. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja je takve naravi da se postupak ne može nastaviti s nasljednicima umrle stranke. Stoga su osporavana rješenja nezakonita te je odlučeno na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a.

20. Obzirom da je sud poništio prvostupanjsko i osporeno rješenje, potrebno je provesti upravni postupak sa nasljednikom pok. EĆ i odlučiti o pravu na inkluzivni dodatak.

21. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u sporu, na temelju čl. 147. st. 1. ZUS- a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđen je trošak sastava tužbe zajedno sa PDV-om u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), a nije priznat trošak sastava podneska jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima već ponavljanju navoda iz sudske presude.

U Zagrebu 27. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici po odvj.

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak,

3. U spis