Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-10/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐVO, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kmp-5/2026-24 od 8. srpnja 2026., u sjednici održanoj 27. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĐVO.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3., čl. 131. st. 2. i st. 3. i čl. 133. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog ĐVO produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 26. ožujka 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi TVO putem branitelja Tina Ružića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja i optuženikova puštanja na slobodu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-456/2026 od 24. srpnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uloženim pravnim lijekom optuženik osporava samo zaključke suda prvog stupnja o daljnjem postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv njega. U tom smislu optuženik ističe da je u cijelosti priznao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela i izrazio kajanje zbog toga, čime je pokazao kritičan odnos prema vlastitom protupravnom ponašanju, te također apostrofira svoju mlađu životnu dob (navršena 21 godina života) i vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje predmetnih delikata, ispravno utvrdio i postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti. Naime, pored neprijepornih predmetnih kaznenih djela iznude i iznude u pokušaju, okrivljenik se na temelju potvrđene optužnice osnovano sumnjiči i u drugom paralelnom kaznenom postupku zbog istog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ-a koje je počinio na identičan način kao i konkretna kaznena djela, s time da je prema relevantnom stupnju vjerojatnosti predmetno kazneno djelo iznude u pokušaju počinio u razdoblju od 12. veljače do 4. ožujka 2026., dakle, u vrijeme kada je već bila podignuta optužnica u tom drugom aktualnom kaznenom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Puli-Pola, što znači da je na razini osnovane sumnje nastavio s istim obrascem protupravnog ponašanja i nakon saznanja da se protiv njega već vodi kazneni postupak za isto kazneno djelo, što nedvojbeno uvelike umanjuje i relativizira okolnosti na koje se sada poziva u žalbi (priznanje djela, kajanje, svijest o protupravnosti vlastitog ponašanja), pa one zbog toga značajno gube na svojoj snazi kod ocjene i prognoze o njegovom budućem ponašanju.

7. S druge pak strane, opisana količina kriminalne aktivnosti za koju se optuženik osnovano sumnjiči takvog je intenziteta i kvalitete da opravdava elemente neophodne za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv njega i to u obujmu koji upućuje na zaključak da blaže zakonske mjere ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u otklanjanju utvrđene tzv. iteracijske opasnosti.

8. Ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio ni žalbenu primjedbu o narušavanju načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a, budući da se slaže s argumentacijom suda prvog stupnja iznijetom u točki 9. obrazloženja osporenog rješenja.

9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 27. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic