Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-389/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-204/2026-8 od 26. lipnja 2026., u sjednici održanoj 27. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog GĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-204/2026-8 od 26. lipnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog GĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni GĐ po braniteljici Daniji Budimir, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "povrede načela razmjernosti", s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu i ukine istražni zatvor nad okrivljenikom, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni jamstvom u iznosu od 20.000,00 eura uz određivanje jedne ili više mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-453/2026-3 od
23. srpnja 2026. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju iznio konkretne, određene, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge na kojima zasniva svoj zaključak o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega), pri čemu je u toč. 9. obrazloženja pobijane odluke konkretno i dostatno obrazložio zašto u konkretnom slučaju smatra nužnom primjenu upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv okrivljenika u cilju otklanjanja naprijed naznačene istražno-zatvorske osnove, tako da žalba kojom se upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a nije osnovana.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava postojanje zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je u ovom kaznenom postupku određen istražni zatvor.
6.1. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, uz bitnu argumentaciju da sud prvog stupanja takav svoj zaključak temelji isključivo na iskazima svjedoka pribavljenim tijekom istrage, pri čemu se uopće nije osvrnuo niti proveo njegove dokazne prijedloge kojima bi se objektivno mogla provjeriti istinitost njegove obrane u kojoj poriče počinjenje djela, konkretno da nije znao da se radi o ilegalnom poslu, budući da je predmetnu vožnju preuzeo putem registrirane platforme za posredovanje u prijevozu. Uz to dodatno upire da su mu povrijeđena prava obrane time što mu nije osigurano prevođenje na jezik koji razumije.
6.2. Vezano za takve žalbene navode, prije svega valja primijetiti da se odlučne i druge važne činjenice prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru utvrđuju na razini osnovane sumnje, te se sudovi u ovoj fazi postupka nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti i zakonitosti pribavljenih dokaza.
6.3. Imajući to na umu, prvostupanjski sud je na temelju u bitnome suglasnih iskaza svjedoka RĐ i KĐ, ilegalnih migranata zatečenih u okrivljenikovom vozilu (koji su izloženi u toč. 5.3. i 5.4. obrazloženja osporenog rješenja), s pravom zaključio da u konkretnom slučaju postoji relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o vrlo dobro planiranom i organiziranom naplatnom poduhvatu protupravnog prijevoza ilegalnih migranata preko Republike Hrvatske u Kraljevinu Nizozemsku, odnosno drugim riječima da je riječ o kriminalnom lancu krijumčarenja ljudi u kojem je okrivljenik na razini osnovane sumnje aktivno i svjesno (znajući da se radi o ilegalnom poslu) sudjelovao kao prijevoznik na teritoriju Republike Hrvatske, posebice kada se imaju u vidu činjenice koje proizlaze iz iskaza spomenuta dva ilegalna migranta: da su organizatoru prijevoza platitli 3.500,00 (JĐ), odnosno 2.500,00 eura (KĐ), kako bi se protupravno domogli Kraljevine Nizozemske, bosansko- hrvatsku državnu granicu prešli su uz pomoć čamca i dva nepoznata vodiča, a na lokalnoj cesti u blizini šume već ih je čekao okrivljenik koji ih je povezao, s time da ih je prema tvrdnji KĐ prije toga i fotografirao. Sve su to i po stavu ovog žalbenog suda okolnosti koje upućuju na osnovanu sumnju u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, neovisno o tome što mu imenovani svjedoci nisu neposredno platili uslugu prijevoza.
7. Okrivljenik nije u pravu niti kada osporava istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a smatrajući da se ona temelji isključivo na pretpostavkama, posebice glede zaključak o njegovom kazahstanskom državljanstvu, s time da po mišljenju žalitelja to što ima državljanstvo druge države članice EU i prebivalište izvan [adresa] samo po sebi nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od bijega, pri čemu sud nije pravilno cijenio značaj instituta europskog uhidbenog naloga, da je otac dvoje maloljetne djece koja žive u državi članici EU, te da je član trgovačkog društva sa sjedištem u [adresa], u kojem je u urednom i kontinuiranom radnom odnosu.
7.1. Točno je da je okrivljeniku utvrđen njegov identitet i da ima prijavljeno prebivalište u Europskoj uniji (konkretno u Republici Njemačkoj i Republici Češkoj, a ne u Kazahstanu gdje je rođen), međutim, neovisno o tome, činjenice koje je prvostupanjski sud naveo u toč. 6. i 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja i po uvjerenju ovoga žalbenog vijeća ukazuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost od bijega. S obzirom da je ovo drugostupanjsko vijeće u cijelosti prihvatilo argumentaciju suda prvog stupnja vezano za istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, okrivljenik se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na taj dio iz prvostupanjskog rješenja. Što pak se tiče europskog uhidbenog naloga na koji upire žalitelj valja mu odgovoriti da je i za primjenu tog instituta nužno prethodno odrediti istražni zatvor kako bi došlo do njegova aktiviranja.
8. Polazeći od prirode i brojnosti okolnosti koje upućuju na opasnost od okrivljenikova bijega, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, ujedno pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti istražnim zatvorom u domu, mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 27. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
