REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Av. Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-8759/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Josipe Kovačić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenice SE, radi djela prekršaja opisanih i kažnjivih po članku 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, IV. Policijske postaje Zagreb, Klasa 211-07/26-5/15240, UR. BROJ: 511-19-30-26-1. od 18. lipnja 2026. nakon ispitivanja okrivljenice u žurnom prekršajnom postupku temeljem članka 221. i 222. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 27. srpnja 2026., objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona
p r e s u d i o j e
Okrivljena SE, kći RE i LE, rođena **.**.1994. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanka RH, OŠ, zaposlena u ADRIA GRUPA d.o.o., s mjesečnim primanjima cca 700 eura, udata, majka šestero djece, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno kažnjavana.
I Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona
kriva je
I što je 18. lipnja 2026. u 02:00 sati u Zagrebu, u alkoholiziranom stanju, na javnom mjestu, na [adresa], narušavala javni red i mir na način da je ležala na cesti te vikala i galamila,
dakle, na javnom mjestu vikom i galamom remetila javni red i mir čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
II što je istom prilikom kao pod točkom I izreke, po dolasku policijskih službenika, vrijeđala i omalovažavala policijske službenike riječima: "Koju pičku materinu ste vi došli?!, Jebem vam mater!, Govna jedna!" s čime je nastavila i tijekom prijevoza do policijske postaje govoreći im riječi: "Pička vam materina!, Zašto me privodite?!, Više mi je pun kurac vas i suda!" te raznim drugim riječima u policijskoj postaji,
dakle, vrijeđala i omalovažavala službene osobe prilikom vršenja službe, čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv u članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
pa joj se temeljem citiranih propisa utvrđuje:
za djelo pod točkom I izreke kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana za djelo pod točkom II izreke kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana
Temeljem članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenici se izriče
jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana
Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenoj se uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode i to vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstava i vrijeme uhićenja od 18. lipnja 2026. u 02:23 sati do 18. lipnja 2026. u 15:30 sati kada je rješenjem ovog suda puštena na slobodu kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da se izjednačava 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 1 (jednim) danom zatvora pa okrivljena ima za izdržati 29 (dvadeset devet) dana zatvora.
II Odbija se prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti i zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.
III Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenica se oslobađa dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka.
Obrazloženje
1. PU Zagrebačka, IV. PP Zagreb, Klasa 211-07/26-5/15240, UR. BROJ: 511-19- 30-26-1. od 18. lipnja 2026., podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenice radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljenica je u svojoj obrani iskazala da se ne smatra krivom i ne priznaje počinjenje prekršajnih djela. Dana 18. lipnja 2026. u 2:00 sata nalazila se na svojoj adresi u [adresa] i to na dvorištu i u jednom trenutku otišla po cigarete i malu vodku. Nije točno da je ležala na cesti, vikala i galamila. Došli su policijski službenici koji su ju uhitili međutim, nije točno da bi ih vrijeđala kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Na upit na kojoj adresi su policijski službenici zatekli okrivljenicu, ista je iskazala da se toga ne sjeća. Na upit smatra li okrivljenica da ima problem s ovisnošću o alkoholu ili kakvim drugim ovisnostima, okrivljenica je iskazala da nema.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o uhićenju, u naredbu o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti br. 02088040 iz kojeg je utvrđeno da je okrivljenica odbila ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu, liječničku dokumentaciju, PE za okrivljenicu iz koje je utvrđeno da je okrivljenica višestruko kažnjavana zbog različitih vrsta prekršaja te je u svojstvu svjedoka saslušan policijski službenik ČE.
4. Svjedok policijski službenik ČE je na raspravi pred sudom iskazao da se sjeća intervencije od 18. lipnja 2026. kada je upućen zbog dojave da SE leži na cesti, viče i galami te uznemirava susjede. Radilo se o adresi u [adresa] i bilo je oko dva sata ujutro. Po dolasku na navedenu adresu SE, čiji identitet je naknadno utvrđen, a ista mu je poznata i iz ranijih postupanja, je ležala nasred ceste i kada ih je vidjela odmah je počela s vrijeđanjem da im jebe mater, da su govna, da koju pičku materinu su došli i sl., s time da je i prije nešto nerazumljivo vikala i galamila dok je tako ležala na cesti. Kada su je uveli u službeno vozilo nastavila je s vrijeđanjem sve do policijske postaje, gdje je opet policijskim službenicima psovala mater, protestirala što ju privode te govorila da joj je pun kurac njih i suda. Svjedok je dalje iskazao da mu je okrivljenica osobno poznata po problematičnom ponašanju do kojeg uglavnom dolazi jer ima veliki problem s alkoholom i konzumacijom droga. U takvim stanjima, usred noći, dolazi susjedima na vrata, lupa, vrišti, preskače ograde i sl., tako da ti susjedi navode da im je već dosta takvog njezinog ponašanja. Svjedok je napomenuo da je tijekom boravka u ćeliji vikala, galamila, bacala se po podu te glavom lupala u šipke, zbog čega se i ozlijedila pa su ju morali voziti na liječnički pregled.
5. Na temelju obrane okrivljenice koja je poricala počinjenje prekršajnih djela kao i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila prekršaje koji su joj stavljeni na teret optužnim prijedlogom. Sud nije ustrajao u dovođenju okrivljenice na raspravu radi mogućnosti njezinog očitovanja na iskaz svjedoka budući da ista izbjegava sudjelovanje u sudskom postupku jer se nije odazvala pozivu suda na raspravu na kojoj je saslušavan svjedok iako je uredno pozvana te sud smatra da je na temelju provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
6. Sud je obranu okrivljenice ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti dok je svoju vjeru u cijelosti poklonio iskazu saslušanog svjedoka. Naime, svjedok je službena osoba koja nema nikakvih "skrivenih" motiva teretiti okrivljenicu za počinjenje predmetnih djela prekršaja ukoliko do njihovog počinjenja nije došlo. Svjedok je vrlo detaljno i logično opisao tijek događaja navodeći da je na adresu počinjenja upućen upravo zbog dojave susjeda okrivljenice da ih uznemirava, viče, galami i lupa po vratima te da leži na cesti pri čemu napominje da je okrivljenicu osobno zatekao kako leži na cesti na adresi u [adresa] pri čemu je vikala nerazumljive riječi, a kada je ugledala policijske službenike, počela ih je vrijeđati kako je opisano u činjeničnom opisu. Nadalje, svjedok navodi da je okrivljenica zatečena u opisanom ponašanju na ulici, dakle, na javnom mjestu i to kod kbr. 79 , dok okrivljenica ima prijavljenu adresu stanovanja [adresa] iz čega proizlazi da se nije nalazila na svojoj adresi stanovanja kako je to navela u obrani. Sud smatra da je iskaz svjedoka jasan, nedvojben, uvjerljiv i vjerodostojan u svim oblicima komunikacije, kako verbalne tako i neverbalne te je takvom iskazu u cijelosti poklonio vjeru. Kako je okrivljenica pozvana na raspravu na kojoj je svjedok saslušavan i bila je upoznata o vremenu rasprave ali se na istu nije odazvala niti je nedolazak ispričala, poštivano je načelo konfrontacije pri čemu je okrivljenica imala mogućnost aktivnog sudjelovanja u dokaznom postupku odnosno raspravi, a što svojom voljom nije iskoristila. Uvažavajući sve navedeno sud je okrivljenicu oglasio krivom za oba djela prekršaja. Budući da osnova kažnjavanja u tome da se neko ponašanje može podvesti pod zakonski opis djela valja navesti sljedeće: odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je " Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana", dok je odredbom članka 17. istog zakona propisano " Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana". U konkretnom slučaju, tijekom postupka je utvrđeno da je okrivljenica u vrijeme događaja i to kasne noćne sate, na ulici, dakle na javnom mjestu, jer se radi o prostoru koji je u svako doba dostupan širem i nepovezanom broju osoba, vikom i galamom remetila javni red i mir budući da su policijski službenici na mjesto događaja došli po dojavi NN građanke. Iz navedenog proizlazi posljedica neprimjerenog ponašanja okrivljenice u vidu remećenja mira građana. Time sud smatra da je okrivljenica svojim ponašanjem u cijelosti ostvarila biće djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U odnosu na djelo prekršaja iz čl. 17. istog zakona, jasno i nedvojbeno proizlazi da je okrivljenica policijskim službenicima uputila niz pogrdnih i uvredljivih riječi i to u vezi njihovog obavljanja službe jer je nesporno utvrđeno da su u vrijeme događaja bili u postupanju, tj. u obavljanju svojih radnih zadaća, a isto tako je okrivljenica vrijeđala i sud kao državni organ, tijelo sudbene vlasti riječima da joj je "pun kurac suda". Time je u cijelosti ostvarila i biće djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je okrivljenicu oglasio krivom po obje točke optuženja.
7. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona te je okrivljen ici kao olakotno cijenio njezine osobne i imovinske prilike u vidu činjenice da je majka šestero djece i malih novčanih primjera, dok je otegotnim cijenio činjenicu da je ista višestruko kažnjavana zbog istovrsnih prekršaja te da nema niti malo samokritičnost spram svog ponašanja.
8. Uzimajući u obzir značaj i težinu djela, kao i način počinjenja i sve utvrđene okolnosti, sud se za svako djelo prekršaja odlučio za strožu kaznu - kaznu zatvora, u trajanju koje smatra primjerenim svim utvrđenim okolnostima, a posebno imajući u vidu navedene otegotne okolnosti budući da je ista u višestrukom povratu počinila oba djela prekršaja, te je sud mišljenja da postoji opasnost ponovnog počinjenja prekršaja i da će se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, čime će se okrivljenici jasno staviti do znanja da je nepoštivanje društvenog poretka, sudskih odluka i zakonskih propisa neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje prekršaja zabranjeno i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Ovako utvrđene kazne sud je temeljem članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona zbrojio i okrivljenici izrekao jedinstvenu kaznu zatvora koja odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. U tako izrečenu kaznu okrivljenici je uračunato vrijeme za koje je bila lišena slobode u vezi prekršaja na način da se izjednačava jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa jednim danom zatvora pa okrivljenica ima za izdržati 29 (dvadeset devet) dana zatvorske kazne.
9. Sud nije okrivljenici primijenio zaštitnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti budući da nije niti provedeno vještačenje na okolnost utvrđivanja postojanja ovisnosti . Sama okrivljenica navodi da sa ovisnošću nema problema čime je upitna svrhovitost provođenja vještačenja i eventualne primjene zaštitne mjere te je sud mišljenja da bi ustrajanje u provođenju ovog dokaza dovelo do nerazmjernih i nesvrhovitih troškova. Slijedom navedene sud je odbio prijedlog tužitelja za primjenom navedene mjere. Budući da je okrivljenica počinila djela prekršaja iz oblasti javnog reda i mira, istoj nije primijenjena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana jer je navedena mjera propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i primjenjuje se za počinitelje prekršaja iz tog zakona, a ne Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
10. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okrivljenica je oslobođena dužnosti plaćanja istih jer sud smatra da bi time bila ugrožena njezina egzistencija kao i egzistencija osoba koje je dužna uzdržavati.
Zagreb, 27. srpnja 2026.
Zapisničar
Viša sudska savjetnica, specijalist
Josipa Kovačić, v.r.
Marijana Đurinac, v.r.
Sutkinja
Maja Župančić Ukropina, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.
