REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-2248/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv ovršenika KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, dana 27. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 17. srpnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3979/2023 od dana 01. travnja 2008.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3979/2023 od dana 01. travnja 2008. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 17. srpnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3979/2023 od dana 01. travnja 2008.
2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu presudu. Međutim, navodi da je predmetna tražbina ovrhovoditelja zastarjela obzirom je navedena presuda, prema navodima ovrhovoditelja, postala pravomoćna dana 10. prosinca 2011., dok je podnesena na izravnu naplatu dana 20. svibnja 2026., pritom se pozivajući na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina. Stoga predlaže sudu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika u predmetnom postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim te predlaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ne navodeći do kada predlaže odgodu.
3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 23. srpnja 2026. na način da se protivi odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te osporava navode ovršenika u cijelosti. Ovrhovoditelj u bitnome navodi da se, sukladno čl. 241. Zakona o obaveznim odnosima, zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a ovrhovoditelj se i prije ovog postupka izravne naplate pokušao naplatiti podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu dana 07. siječnja 2020.
4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.
5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.
6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.
7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
8. Prijedlogom od dana 17. srpnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 11. OZ-a, a kojom je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara potraživanja. Time je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a.
9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.
10. Naime, u svom prijedlogu ovršenik niti navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti navodi i obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje.
11. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.
12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
13. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.
14. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.
15. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
16. Sama činjenica da je protiv ovršenika podnesen zahtjev za izravnu naplatu ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
17. Odredba čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08, 57/11,25/13, 89/14 i 70/19) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a obvezuje svaku stranku da podnese jasne, konkretne i dostatne dokaze svojih tvrdnji budući u ovršnom postupku svaka tvrdnja, neovisno o tome koliko djeluje logično, mora biti dostatno dokazana jer sud ne može utvrđivati odlučne činjenice na temelju same tvrdnje stranaka, već isključivo na temelju dokaza koje su stranke podnijele u svrhu dokazivanja tih činjenica, a koji dokazi moraju imati i kvalitetu potrebnu za nedvojbeno ili barem izvjesno utvrđenje odlučnih činjenica.
18. Valja reći i to da je u ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj Republika Hrvatska, koja raspolaže državnim proračunom, pa ne postoji nikakva opasnost da u slučaju uspjeha ovršenika u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na pokretanje koje je ovršenik upućen zaključkom, ovršenik ne bi uspio naplatiti svoju tražbinu u postupku protuovrhe te tako ovršeniku ne prijeti bilo kakva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
19. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.
20. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
21. Dalje, odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
22. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.
23. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.
24. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
U Zagrebu, dana 27. srpnja 2026.
Sudac:
Jure Pezelj
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac
DNA:
1. ovršeniku po pun.
2. ovrhovoditelju O-DO-2871/2025
3. spis
Z/ kal.20 dana
