Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1077/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice TR iz [adresa], zastupana po punomoćniku Toniu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku iz Rijeke, radi povrata stvari i uspostave prijašnjeg stanja, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju pod poslovnim brojem P- 993/2025 od 21. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju pod poslovnim brojem P- 993/2025 od 21. siječnja 2026. u točki I izreke i dijelu točke II izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak tuženima u iznosu od 3.322,75 eura.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženih te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke II izreke za preostali dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.962,25 eura na način da se zahtjev tuženih za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.962,25 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da uspostave ranije stanje na grobnom mjestu broj 383/I na Groblju [adresa] na način da sa nadgrobne ploče od bijelog kamena sa ugraviranim prezimenom GR, te imenima i datumima rođenja i smrti GR i IR te njihovim slikama i ugraviranim imenom i datumom rođenja i smrti GR te njegovom slikom, uklone u donjem desnom dijelu nadgrobne ploče ugravirano ime "MR" i datum i rođenja i smrti "***.**.1926. križ **.**.2002." te njegovu sliku te nadgrobnu ploču postave na označeni grob u ranijem stanju, odnosno s ugraviranim prezimenom GR, te imenima i datumima rođenja i smrti GR (***.**.1893. križ **.**.1974.) i IR (***.**.1889. križ **.**.1972.) te njihovim slikama".“

2. U točki II izreke naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.285,00 eura, u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tuženima da joj na naknade troškove parničnog postupka i troškove žalbe.

4. U odgovoru na na žalbu tuženi u cijelosti osporavaju navode iz žalbe tužiteljice smatrajući da se ne radi o presuđenoj stvari u odnosu na tužene te da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje jer da je JR dao sagraditi obiteljsku grobnicu na kojoj piše „JR pokojnog T za sebe i svoju obitelj“ te da sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj 19/1998 – dalje ZOG) pravo korištenja grobnog mjesta pripada svim članovima obitelji BR odnosno njihovim nasljednicima.

5. Tvrdi da je 1.tužena isto nositelj prava sukorištenja groba, odnosno suvlasnik nadgrobne ploče kao i MR koji je brat 1.tužene i brat pravne prednice tužiteljice RR koji je imao izričitu želju da njegovo ime i slika budu istaknuti na nadgrobnoj ploči, a što je 1.tužena po želji pokojnog brata to i učinila. Smatra da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) u kojoj odredbi je propisano da nije li što drugo određeno da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj d ijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, te da tužiteljica nije dokazala da joj je onemogućeno korištenje grobnog mjesta niti da su joj povrijeđena prava.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženima da uspostave ranije stanje na grobnom mjestu broj 383/1 na Groblju [adresa] na način da sa nadgrobne ploče od bijelog kamena sa ugraviranim prezimenom IR te imenima i datumima rođenja i smrti GR i VR te njihovim slikama i ugraviranim imenom i datumom rođenja i smrti i DR te njegovom slikom i uklone u donjem desnom dijelu nadgrobne ploče ugravirano ime „MR“ i datum rođenja i smrti **.**.1926. križ **.**.2002. te njegovu sliku i nadgrobnu ploču postave na označeni grob u ranijem stanju, odnosno s ugraviranim prezimenom DR te imenima i datumima rođenja GR (**.**.1893. križ **.**.1973.) i IR (**.**.1989. križ **.**.1972.) te njihovim slikama.

8. Između stranaka je sporno da li je pravna prednica tužiteljice pokojna ĆR bila korisnik predmetnog grobnog mjesta i da li je tužiteljica ovlaštena na podnošenje tužbe u ovom postupku.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je vođen upravni postupak radi ispravnosti upisa pokojne Š da je Upravni sud u Rijeci donio presudu kojom je poništio rješenje TD Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. za pružanje komunalnih usluga Uprave groblja od 5. listopada 2017., a na temelju kojeg rješenja je kao korisnik spornog grobnog mjesta bila upisana pravna prednica tužiteljice Č, da je rješenjem Upravnog suda u Rijeci utvrđeno da je neispravan upis pokojne Š kao korisnice spornog grobnog mjesta i da je tu presudu potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlukom od 23. ožujka 2022. pa sud utvrđuje da upis pokojne Š kao jedine korisnice spornog grobnog mjesta je neispravan.

10. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je prvi korisnik grobnog mjesta koji je izgradio grobnicu bio LR što je vidljivo iz fotografija i natpisa na nadgrobnoj ploči "ĐR pokojnog T za sebe i svoju obitelj". Nadalje, da je LR imao dvoje djece, sina UR i kćer ER, zatim da je UR i njegova supruga pokojna ŽR imali petero djece i to kćerke ĆR - pravnu prednicu tužiteljice, CR (1.tužena), SR, te sinove pokojnog TRS i FR, a što je sve utvrđeno iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog UR pod poslovnim brojem O-48/74 od 16. travnja 1974.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje uvidom u rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-213/74 da je nasljednica iza ŽR temeljem oporuke kćerka ĆR, te u tom postupku su 1.tužena ovjerenom izjavom od 27. svibnja 1975., sin ostaviteljice FR i sin OR priznali valjanom oporuku njihove majke CR.

12. Nadalje, da je uvidom spis O-154/11 utvrđeno da je ĆR svojom imovinom raspolagala oporukom i da je nepokretnu imovinu ostavila u vlasništvo tužiteljici.

13. Iz sadržaja spisa O-175/01 je utvrđeno da je odbijen tužbeni zahtjev 1.tužene kojim je tražila poništenje oporuke NR i da je presuda postala pravomoćna odlukom ovog suda poslovni broj Gž-4691/2008. Slijedom navedenih utvrđenja, a primjenjujući odredbe čl. 15. st. 3. i 5. ZOG-a, a u kojim odredbama je propisano da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu nasljednici, da se oprema i uređaji groba koji su izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom ako se uz ustupanje grobnog mjesta prodaje ili na drugi način prenosi vlasništvo opreme novi korisnik grobnog mjesta dužan je uz ugovor o ustupanju priložiti dokaz o plaćenom porezu na nekretnine.

14. Utvrđeno je da je upravo Č ugravirala nadgrobnu ploču i podatke koji se na njoj nalaze, da tu činjenicu tuženi nisu osporili i da nikada nitko nije osporavao pravo navedenoj osobi da ugravira podatke o imenima i smrti osoba koje se nalaze na toj nadgrobnoj ploči. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da su oprema i uređaji groba predmetom prava vlasništva i da se temeljem čl. 2. st. 1. ZV-a smatraju nekretninom te da su vezani uz pravo korištenja grobnog mjesta.

15. Sud prvog stupnja stoga utvrđuje da je sporno grobno mjesto pripadalo obitelji BR tj. njegovim nasljednicima, da su upisana na nadgrobnoj ploči imena UR i CR koji su roditelji 1.tužene i pravne prednice tužiteljice TR, AR, SR i FR, zatim, da graviranje i fotografije FR, a koji je brat 1.tužene i brat pravne prednice tužiteljice je izvršila 1.tužena te da je i on jedan od nasljednika prvog korisnika grobnog mjesta jer se radi o njegovom unuku, a sinu IR i ŽR čija su djeca ŠR i čije dijete bila i Č.

16. Utvrđuje da je LR imao dvoje djece UR i kćer ER, te da su naslijedili sporno grobno mjesto svaki u ½ dijela, da je UR sa ženom ŽR imao petero djece ŠR, G i SR te sinove OR i FR. Dakle, svakome bi pripadalo 1/5 od ½ nasljednog dijela.

17. Stoga se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 38. st. 1. ZV -a navodeći da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, da se u konkretnom slučaju radi o poslovima redovitog upravljanja stvari, a o kojim poslovima odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina glasova se računa po suvlasničkim dijelovima. Nadalje, utvrđuje da 1.tužena prije davanja naloga 3.tuženiku za kojeg je pravomoćno okončan postupak, nije tražila suglasnost ostalih suvlasnika, ali da tim nalogom nije neovlašteno onemogućila niti bitno ograničila izvršavanje suvlasničkih ovlasti tužiteljici kao nasljednice NR, a da tužiteljica niti ne navodi na koji način i kojim radnjama tuženih joj je onemogućeno ili bitno ograničeno izvršavanje njezinih ovlasti. Utvrđeno je da je želja pokojnog FR koji umro u Americi bila da na grobnom mjestu stave njegovu fotografiju i ime, da to sve bude uz njegove roditelje IR i ŽR koji su u grobnici nesporno sahranjeni te da je 1.tužena poštivala tu želju.

18. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da se radi o uobičajenom načinu korištenja suvlasničke stvari – nadgrobne ploče od strane 1.tužene, odnosno nasljednika FR i njegove supruge, te da tužiteljica kao jedna od suvlasnica nadgrobne ploče sukorisnica grobnog mjesta nije bitno ograničena niti onemogućena od 1.tužene u izvršavanju svojih suvlasničkih ovlasti na nadgrobnom spomeniku, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

19. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer postupak koji je okončan u odnosu na prvobitno 3.tuženika presudom na način da je udovoljeno tužbenom zahtjevu u odnosu na 3.tuženika ne sprječava donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer se pravomoćnost ne odnosi na iste stranke, odnosno 1. i 2.tužene u ovom postupku.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo posebno odredbu čl. 38. ZV-a, jer da je trebalo utvrditi da radnje koje su izvršene po nalogu 1.tužene vrijeđaju pravo suvlasništva tužiteljice kojoj nije bilo omogućeno da sudjeluje u odlučivanja kao jedan od suvlasnika.

23. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da činjenica da je 1.tužena dala nalog trećoj osobi da ugravira ime MR i datum rođenja i smrti 11.10.1926. križ 27.11.2002. i da postavi njegovu sliku na nadgrobnu ploču uz imena GR i IR i njihovim slikama i ugraviranim imenom i datumom rođenja koji je bio suvlasnik predmetnog spomenika, a čiju želju 1.tužena poštivala da bude označen kao pokojna osoba uz roditelje, predstavlja uobičajeni način korištenja suvlasničke stvari pa je 1.tužena kao suvlasnica bila ovlaštena na takvo postupanje, jer time nije onemogućila niti bitno ograničila izvršavanje suvlasničkih ovlasti tužiteljice kao suvlasnika nadgrobnog spomenika.

24. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja donio odluku o troškovima parničnog postupka protivno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer tuženima za svaku radnju prema vrijednosti predmeta spora označeno u tužbi u iznosu od 1.272,78 eura (10.000,00 kn) pripada nagrada i to za četrnaest rasprava pripada ukupno 1.650,00 eura, za sastav dvije žalbe ukupno 375,00 eura, za četiri podneska od 19. prosinca 2011., 29. veljače 2016., 22. listopada 2017. i 25. listopada 2023. po 150,00 eura, dok za sastav ostalih podnesaka tuženima ne pripada naknada jer ti podnesci nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, zatim troškovi PDV-a u iznosu od 662,75 eura, te troškovi pristojbe na žalbu u iznosu od 35,00 eura, odnosno ukupno 3.322,75 eura.

25. S obzirom na izloženo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 373. toč. 3., u vezi čl. 380. st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.

26. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u žalbenom postupku osim u neznatnom dijelu u odnosu na troškove parničnog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci 27. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić