P-225/2016-110

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Karin Šipek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13A, kojega zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, Palmotićeva 68, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 1.707,80 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.707,80 EUR (slovima: tisuću sedamsto sedam eura osamdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2013. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.688,47 EUR (slovima: pet tisuća šesto osamdeset osam eura četrdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2026. do isplate, po stopi od 5,40 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. siječnja 2016. podnio tužbu u kojoj tvrdi da se 2. prosinca 2013. u Splitu dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osobno vozilo marke Citroen C Crosser reg. oznake [registarska oznaka] i teretno vozilo marke Fiat Ducato reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku prometne nezgode vozilo Citroen C Crosser, registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom automobilskog kaska broj 7002307326, a vozilo Fiat Ducato, registarskih oznaka [registarska oznaka] kod tuženika. Osiguranik tužitelja upravljao je osobnim vozilom marke Citroen C Crosser, Kvaternikovom ulicom iz smjera sjevera u smjeru juga. Dolaskom do raskrižja ceste iste važnosti osiguranik tužitelja započeo je radnju skretanja u lijevo u smjeru istoka, dok je osiguranik tuženika krećući se Ulicom kneza Višeslava iz smjera istoka, započeo radnju skretanja vozilom u lijevo u smjeru juga, uslijed čega je došlo do kontakta prednjeg lijevog dijela vozila osiguranika tuženika i lijeve bočne strane vozila osiguranika tužitelja. Oštećenik FN prijavio je tužitelju štetu po kasko polici, te je po izvršenom izvidu i obradi štete, 30. prosinca 2013. tužitelj isplatio servisu IVANČIĆ d.o.o. iznos od 12.867,45 kn / 1.707,80 EUR. Kako je za oštećenja na vozilu Citroen C Crosser isključivo odgovoran osiguranik tuženika, to tužitelj sukladno članku 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO) tužbom od tuženika zahtijeva naknadu isplaćenog iznosa od 1.707,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije osporivši autentičnost i istinitost nepotpisane preslike kasko police. Nadalje, osporio je odgovornost svog osiguranika jer da je prije štetnog događaja bio zaustavljen svojim vozilom, te nije niti ušao u raskrižje, dok je navodni osiguranik tužitelja nepropisno skretao u lijevo. Zaključno, osporio je pravo tužitelja na zatezne kamate i visinu kamatne stope, te predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 7.-9. spisa), presliku prometne dozvole vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] (list 10.-11. spisa), presliku vozačke dozvole FN (list 12.-13. spisa), presudu prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp P-158/14 od 27. travnja 2015. (list 14.-15. spisa), policu osiguranja automobilskog kaska broj 32-7002307326 (list 17. spisa), prijavu štete automobilskog kasko osiguranja (list 18. spisa), zapisnik o izvidu štete (list 19. spisa), račun servisa IVANČIĆ d.o.o. (list 20. spisa), izjavu oštećenog FN od 23. prosinca 2013. (list 21. spisa), izvid štete broj 131810511699/1 (list 22. spisa), fotografije vozila (list 23.-26. spisa), obračun štete od 23. prosinca 2013. (list 27. spisa), nalog za doznaku od 18. siječnja 2016. (list 28. spisa), ispis transferiranog izvoda (list 29. spisa), izvod otvorenih stavki dužnika na dan 18. siječnja 2016. (list 30. spisa), regresni zahtjev od 16. srpnja 2014. (list 31. spisa), odgovor tuženika na regresni zahtjev od 28. siječnja 2015. (list 32. spisa), presliku tužbe ovdje tuženika u predmetu poslovni broj P-2/2014, s prilozima (list 45.-66. spisa), pregled premije po policama za ugovaratelja u razdoblju od 1. siječnja 1990. do 26. siječnja 2017. (list 74. spisa), te potvrdu o transakciji od 11. svibnja 2017. (list 78. spisa). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Danici Smojver, dipl. oec., radi utvrđenja da li je i kada premija plaćena te je li šteta kompenzirana nakon štetnog događaja (list 79.-85. spisa), te tri prometna vještačenja, prvo po sudskom vještaku Žarku Momčiloviću, dipl. ing. prometa (list 136.-140., 156.-158., 204.-205. i 208.-209. spisa), drugo po sudskoj vještakinji Ivani Višnić, dipl. ing. prometa (list 220.-227. spisa) i treće vještačenje po sudskom vještaku dr. sc. Vladimiru Botici, dipl. ing. prometa (list 263.- 270. spisa), dok su pred zamoljenim Trgovačkim sudom u Splitu saslušani sudionici prometne nezgode, svjedoci FN i BN na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode (list 196.-198. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja za imovinsku štetu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], a koju je tužitelj naknadio servisu IVANČIĆ d.o.o., u iznosu od 1.707,80 EUR.

6. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivna legitimacija.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odgovornost vozača vozila koje je bilo osigurano kod tuženika za nastanak štetnog događaja, te je sporna visina štete i tijek zateznih kamata.

8. Tužitelj tužbu temelji na odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

9. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da tužitelj nije dostavio dokaze da je u vrijeme utuženja premija bila plaćena u cijelosti, odnosno da je ugovor bio na snazi jer polica nije bila potpisana, a činjenica da je račun umanjen od strane tužitelja, iako se vidi da je tužitelj priznao sve stavke računa, dodatno pobuđuje sumnju da premija nije bila plaćena prije štetnog događaja, nego da je šteta kompenzirana nakon štetnog događaja.

10. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Danice Smojver, dipl. oec. (list 82.-85. spisa) proizlazi da je premija po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-7002307326 u iznosu od 3.400,00 kn plaćena od strane osiguranika 19. lipnja 2013. i to PBZ Amex karticom. Nadalje, prema računu broj 212-VUV-1 koji se odnosi na broj štete M/AK 1310126929 obračunat je malus druge štete po polici, pa je iznos za isplatu po navedenom računu umanjen za 5.608,43 kn i iznosi 12.867,45 kn. Iz navedenog proizlazi da polica kasko osiguranja osiguranika tužitelja bila valjana te da je važila na dan nastanka prometne nezgode, pa je prigovor promašene aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

11. U konkretnom slučaju se primjenjuje odredba članka 1072. stavka 1. i 2. ZOO- a, prema kojoj za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila, svu štetu snosi vlasnik motornog vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Prema odredbi članka 1072. stavka 4. ZOO-a, krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je motorno vozilo povjerio. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o šteti koju su prouzročili međusobno vlasnici motornih vozila svojom krivnjom, njihova se međusobna odgovornost prosuđuje prema pravilima koja reguliraju odgovornost po osnovi krivnje (subjektivna odgovornost).

12. Iz iskaza svjedoka FN (list 196.-197. spisa) proizlazi da je on kritične zgode bio u poziciji križanja ulice Kvaternikova, Kneza Višeslava i Vidilica, kada je vidio kombi koji dolazi s njegove lijeve strane, koji se spuštao, a on ga je vidio prije nego što je ušao u raskrižje, te je imao osjećaj da će zastati. Do sraza je došlo na samom križanju jer je kombi skretao u smjeru Vidilice i to na parkiralištu PBZ Zagreb. Radi se o kombiju koji je dosta velik i širok i koji je njega udario u zadnju lijevu felgu, tako da je on uslijed sraza bio odbačen. On je već bio na križanju kada je vidio kombi sa svoje lijeve strane, a prije kombija nije prošlo nijedno vozilo. Kad mu je predočen situacijski plan, svjedok je potvrdio da je to tako bilo, jedino što misli da je sraz bio malo niže. Nakon sraza vozilo je ostalo na istoj poziciji sve do dolaska policije, bar tako misli. Vozila su pomaknuta kasnije, a možda i prije dolaska policije.

13. Svjedok BN je u svom iskazu (list 198. spisa) naveo da se on spuštao s desne strane, vidio je automobil sa svoje desne strane stao je. Međutim, u tom trenutku je krivo procijenio i nastavio se kretati ne znajući da li će vozilo s njegove desne strane proći ili ne, a on je skoro prošao raskrižje kad je došlo do njihovog sraza. Sraz je nastao u dijelu njegove prednje lijeve strane vozila, a od ovog vozila koje dolazilo s njegove desne strane, sraz je bio u njegovu lijevu stražnju stranu. Nije se mogao sjetiti je li od tog sraza to osobno vozilo odbačeno, ali što se tiče njegove strane, tu nije bilo nikakve brzine. Kada je kazao da je krivo procijenio, on njega nije propustio, uzeo mu je prednost, ali pri maloj brzini. Svjedok je možda krenuo malo naglo naprijed, a prethodno je već bio stao kako je rekao i to je bila njegova kriva procjena. O svemu postoji policijski zapisnik i on je zbog toga prekršajno kažnjen. Nijedno drugo vozilo nije bilo u tom trenutku između njegova i drugog vozila.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Žarka Momčilovića, dipl. ing. prometa od 12. srpnja 2019. proizlazi da je brzina kretanja teretnog vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara bila minimalnog iznosa ili je vozilo bilo zaustavljeno. Brzina kretanja osobnog automobila kojim je upravljao FN iznosila je 10-15 km/h. Mjesto sudara nalazi se na kolniku Ulice kneza Višeslava na udaljenosti između 1,5 do 2 metra od raskrižja, odnosno od zamišljene linije koja povezuje istočne rubove kolnika Ulice Vidilica i Kvaternikove ulice. Bočna pozicija mjesta sudara nalazi se na desnoj voznoj traci gledano za smjer kretanja vozila osiguranika tuženika, na udaljenosti između 0,1 i 0,2 metra od zamišljene središnje linije. Primarni kontakt dogodio se između prednjeg lijevog vrha branika teretnog vozila i prednjih lijevih vrata te prednjeg ruba stražnjih lijevih vrata oštećenog vozila. Vozilo osiguranika tuženika se nije zaustavilo nego je cijelo vrijeme lagano ulazilo u raskrižje, dok je vozilo osiguranika tužitelja u raskrižju imalo pravo prednosti prolaska.

15. Tužitelj u podnesku od 19. travnja 2022. ukazuje sudu na činjenicu da je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Splitu u predmetu poslovni broj Pn- 1254/2015 utvrđena isključiva odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja, te kako iz iskaza svjedoka sudionika prometne nesreće proizlazi da je do sudara došlo u središtu raskrižja, da je sudar skrivio osiguranik tuženika, da je do sudara došlo jer je osiguranik tuženika svojim vozilom ušao u raskrižje, zaustavio se pa ponovno krenuo, oduzevši tako prednost osiguraniku tužitelja, da je u trenutku sudara iza vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika mogao biti nastavljen promet, odnosno da su iza njega mogla prolaziti druga vozila, te da su vozači po nalogu policije pomaknuli svoja vozila prije dolaska policije.

16. U svom očitovanju od 15. veljače 2023., sudski vještak Žarko Momčilović, dipl. ing. prometa je naveo da iskaz svjedoka BN nema tehničku podlogu jer ne objašnjava ostala oštećenja na vozilu koja se protežu još od prednjih lijevih vrata. Da su u sudaru izostala oštećenja prednjih i stražnjih lijevih vrata, tada bi tehnički bilo moguće da je do sudara došlo još u križanju kada su vozila mogla biti pod nešto većim sudarnim kutom. Kako iz oštećenja na lijevoj bočnoj strani vozila osiguranika tužitelja proizlazi da se radilo o okrznuću dvaju približno paralelnih vozila, sudskom vještaku je dinamički prihvatljivo da je upravo naknadno kretanje vozila osiguranika tuženika dovelo do sudara u poziciji kako je naveo u svom nalazu i mišljenju. Naime, osiguranik tužitelja prilagođava putanju skretanja svog vozila prema poziciji zaustavljenog kombija ne računajući da će se isti pokrenuti u fazi čistog mimoilaženja koje se odvijalo na minimalnom bočnom razmaku.

17. Na glavnoj raspravi 14. studenoga 2023. tužitelj je ukazao na činjenicu da se sudski vještak Žarko Momčilović isključivo vodio navodima iz situacijskog plana, a da ih pritom nije uopće uzeo kritički u obzir te ih usporedio s iskazima svjedoka koji su više puta nedvojbeno tvrdili da navodi iz situacijskog plana nisu točni, pogotovo osiguranik tuženika. Zaostalih materijalnih tragova na kolniku nije bilo, pa ih sudski vještak nije mogao uzeti u obzir. Slijedom iznesenih primjedbi sud je raspravnim rješenjem odredio provođenje novog vještačenja na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode.

18. Sudska vještakinja Ivana Višnić, dipl. ing. je u svom nalazu i mišljenju od 4. travnja 2024. (list 220.-227. spisa) tehničkim putem nije mogla odrediti mjesto sudara i brzinu kretanja vozila jer na mjestu sudara nisu utvrđeni nikakvi materijalni tragovi, a vozila su nakon sudara uklonjena s kolnika. Prema postavljenoj regulaciji prometa, na dan štetnog događaja promet na raskrižju Ulice kneza Višeslava i Kvaternikove ulice nije bio reguliran prometnim znakovima te se pri određivanju prednosti prolaska u raskrižju tih ulica treba primijeniti pravilo prednosti vozila koja dolaze s desne strane. Da je osiguranik tuženika kada je uočio vozilo s desne strane obratio punu pozornost nad odvijanjem prometa u raskrižju i zaustavio svoje vozilo te propustio isto, prema mišljenju sudske vještakinje Ivane Višnić, do prometne nesreće ne bi došlo.

19. Na glavnoj raspravi 23. listopada 2024. sudski vještaci Žarko Momčilović i Ivana Višnić uskladili su svoja mišljenja u pogledu brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja 15 km/h i vozila osiguranika tuženika na cca 5 km/h. U pogledu mjesta sudara vještak Momčilović je ostao kod ranijeg nalaza da je mjesto sudara bilo izvan raskrižja, dok je sudska vještakinja Ivana Višnić tehničkim putem nije bila u mogućnosti utvrditi mjesto sudara. U pogledu visine štete, sudski vještak Žarko Momčilović je naveo da je iskazao cijenu na dan vještačenja 19. srpnja 2019., dok je sudska vještakinja Ivana Višnić navela da je visinu štete odredila prema računu od 19. prosinca 2013. Međutim, tužitelj je nedvojbeno utužio manji iznos, slijedom čega ova razlika nije bila odlučna.

20. Na glavnoj raspravi održanoj 27. studenoga 2024. tuženik je predložio provesti treće prometno vještačenje jer je za pitanje odgovornosti za štetu bitno utvrditi mjesto sudara vozila koje je među sudskim vještacima ostalo nerazjašnjeno, uzimajući u obzir da iz iskaza saslušanog osiguranika tuženika proizlazi da se štetni događaj nije dogodio u raskrižju.

21. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. sc. Vladimira Botice, dipl. ing. prometa (list 263.-270. spisa), temeljem nastalih oštećenja na vozilima proizlazi da je do prvog kontakta između vozila došlo između lijeve bočne strane osobnog vozila marke Citroen C Crosser u predjelu stražnjih vrata, te prednjeg lijevog dijela teretnog vozila marke Fiat u predjelu branika. Osiguranik tužitelja se s osobnim vozilom marke Citroen C Crosser prije kontakta s teretnim vozilom Fiat kretao približnom brzinom od oko 20 km/h, a osiguranik tuženika s teretnim vozilom marke Fiat približnom brzinom od oko 5-8 km/h. Teretno vozilo Fiat bi se pri toj brzini zaustavilo prije kontakta s osobnim vozilom Citroen C Crosser, da je vozač reagirao kočenjem na udaljenosti većoj od 1,54 metra. Pri određivanju prednosti prolaska u raskrižju Ulice kneza Višeslava i Kvaternikove ulice sudski vještak također upućuje na pravilo prednosti desne strane. Osiguranik tužitelja je imao prednost prolaza i nije imao obvezu zaustavljanja, pa je to razlog zbog kojeg sudski vještak Vladimir Botica nije utvrđivao mogućnost izbjegavanja nastanka predmetnog štetnog događaja od strane osiguranika tužitelja.

22. Sudski vještak Vladimir Botica navodi kako se iz oštećenja na vozilima i to na Fiatu Ducato prednji lijevi dio, a na vozilu Citroen lijeva strana, ne može utvrditi mjesto kontakta vozila zato što je vozilo očito strugalo jer su na lijevoj strani oštećenja. Iz iskaza svjedoka BN koji put je prešao nakon što je stao kako kaže u svom iskazu, pa ponovno krenuo. Nadalje, sudski vještak dozvoljava da je brzina vozila marke Citroen mogla biti manja od 20 km/h, dakle oko 15 km/h, ali brzina je morala biti veća od brzine vozila marke Fiat Ducato. Vozilo Citroen je bilo u raskrižju i kretalo se većom brzinom od vozila Fiat Ducato. Ne može tvrditi da je baš na početku ulice kneza Višeslava, kako to navodi sudski vještak Momčilović, došlo do kontakta dvaju vozila. Naime, moguće je da je do kontakta vozila došlo i na nekom drugom mjestu u raskrižju, s istim sudarnim položajem.

23. Stranke su na glavnoj raspravi 19. svibnja 2026. ustrajale na prijedlogu za usuglašavanje nalaza i mišljenja sudske vještakinje Ivane Višnić s nalazima vještaka Žarka Momčilovića i Vladimira Botice. Zbog nedostataka materijalnih tragova iz predmetnog štetnog događaja i duljine trajanja postupka sud je odlučio neusuglašavati nalaze i mišljenja sudskih vještaka Ivane Višnić i Žarka Momčilovića.

24. Slijedom utvrđenog, sud je kao stručno, objektivno i u skladu s dokumentacijom u spisu prihvatio treće vještačenje provedeno po sudskom vještaku dr. sc. Vladimiru Botici. Naime, tuženik je u svom podnesku istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je isti proturječan činjeničnom stanju i nalazu ranije angažiranog vještaka Žarka Momčilovića te da se vještak nije očitovao o mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće od strane osiguranika tužitelja. Prije svega, u nalazu i mišljenju je navedeno da na mjestu prometne nesreće nisu utvrđeni nikakvi materijalni tragovi ni tragovi kočenja vozila, kao i da su vozila uklonjena s kolnika prije dolaska ekipe za očevid, zbog čega je razumljivo da vještačenjem nije bilo moguće egzaktno utvrditi mjesto prvog kontakta vozila. Sud je prihvatio i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Vladimira Botice u dijelu u kojem tvrdi da pitanje točnog mjesta kontakta nije odlučna činjenica za utvrđivanje odgovornosti sudionika prometne nesreće, već da je odlučna činjenica prometna regulacija predmetnog raskrižja i primjena pravila prednosti prolaska vozila s desne strane.

25. Iz dokumentacije u spisu i analize prometne situacije nedvojbeno proizlazi da u trenutku štetnog događaja raskrižje Ulice kneza Višeslava i Kvaternikove ulice nije bilo regulirano prometnim znakovima koji bi određivali drukčiji režim prednosti prolaska, slijedom čega se primjenjuje zakonsko pravilo prednosti prolaska vozila koje dolazi s desne strane. Osiguranik tužitelja se vozilom kretao iz smjera Kvaternikove ulice te je u odnosu na osiguranika tuženika nedvojbeno imao prednost prolaska. Navedeno potvrđuje i iskaz osiguranika tuženika BN, koji je naveo da je vidio vozilo s desne strane, da je prethodno zaustavio vozilo te potom krivom procjenom oduzeo prednost prolaska osobnom vozilu osiguranika tužitelja. Takav iskaz predstavlja izravnu potvrdu da je osiguranik tuženika bio svjestan postojanja vozila kojem je morao ustupiti prednost prolaska.

26. Prema članku 57. stavku 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; u daljnjem tekstu: ZSPC/), na raskrižju cesta iste važnosti ili u susretu s drugim vozilom vozač je dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane. Vozač vozila koje skreće ulijevo dužan je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.

27. Uzevši u obzir iskaze saslušanih sudionika prometne nezgode te nalaz i mišljenje prometnog vještaka Vladimira Botice, sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji obostrana krivnja vozača sudionika štetnog događaja, pa je tuženik, u skladu sa člankom 1072. stavka 1. ZOO-a, dužan tužitelju naknaditi svu štetu s obzirom na postojanje isključive krivnje njegovog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

28. Prema odredbi članka 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Šteta je tužitelju nastala 30. prosinca 2013. (list 29. spisa), pa tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od 31. prosinca 2013., u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, po stopi za potraživanja iz ostalih obveznih odnosa.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju je u trošak parničnog postupka priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 22. svibnja 2017., 14. lipnja 2018., 14. kolovoza 2019. i 4. studenoga 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 11. prosinca 2020., 19. travnja 2022., 23. veljače 2023., 10. travnja 2024. i 12. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR po svakom podnesku (Tbr. 8.3. Tarife), trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 30. svibnja 2018., 18. srpnja 2018., 25. veljače 2021., 14. srpnja 2022., 11. listopada 2022. (pred Trgovačkim sudom u Splitu), 14. studenoga 2023., 23. listopada 2024., 27. studenoga 2024. i 19. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 20. prosinca 2022., 30. siječnja 2023. i 23. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR po ročištu (Tbr. 9.2. Tarife), trošak pristupa na odgođeno ročište 2. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.5. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 862,50 EUR (Tbr. 46. Tarife). Nadalje, tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, trošak drugog prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, trošak usmenog saslušanja vještaka u iznosu od 66,36 EUR, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 66,36 EUR i sudske pristojbe za presudu u traženom iznosu od 79,63 EUR, sve u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), što ukupno iznosi 3.009,55 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

30. Tužitelju za vođenje ove parnice nije priznat trošak sastava podneska od 31. listopada 2017., s obzirom na to da je svoje očitovanje na nalaz i mišljenje sudske vještakinje Danice Smojver mogao iznijeti na glavnoj raspravi, a nije mu priznat ni trošak sastava podnesaka od 1. ožujka 2019. i 11. prosinca 2019. (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

U Zagrebu 27. srpnja 2026.

Sutkinja:

IVA KARIN ŠIPEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.