REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 163 P-644/2023

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Adžiću i Vinku Adžiću, odvjetnicima u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika-protutužitelja:1. TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 10. lipnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužene pod 2. i punomoćnika tuženika te objave dana 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem (pred)ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. siječnja 2010. stekao vlasništvo nad 1/3 djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, površine 625 m2, koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže tuženicima da tužitelju izdaju odgovarajuću tabularnu ispravu za upis tužiteljevog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, a kojih obveza se mogu osloboditi ako tužitelju plate iznos od 49.681,52 eura/374.325,41 kn, sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka prema troškovniku u roku od 15 dana.”

II.Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženicima – protutužiteljima da isplate tužitelju iznos od 49.681,52 eura/374.325,41 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.“

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja koji glasi: „I.Utvrđuje se da je ništetan predugovor zaključen između: HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i: pok. ČG, [adresa], 23 000 Zadar, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] od dana 19. siječnja 2010. godine.

II. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da tuženicima-protutužiteljima naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) u roku od 15 dana.“

IV.Odbijaju se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi tuženika - protutužitelja koji glase:

„I. Poništava se predugovor zaključen između: HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i: pok. ČG, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] od dana 19. siječnja 2010. godine.

II. Utvrđuje se da predugovor zaključen između: HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i: pok. ČG, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] od dana 19. siječnja 2010. godine ne obvezuje.“

V. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj - protutuženik u tužbi podnesenoj 22. ožujka 2023. navodi kako su on i ČG iz [adresa], njegov brat dana 19. siječnja 2010. sklopili predugovor o kupoprodaji i to 1/3 djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, površine 625 m2, koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prodavatelj ČG je preminuo **.**.2018., kojeg su naslijedili tuženici kao njegovi zakonski nasljednici. Premda su tužitelj i prednik tuženika gornji međusobni dokument nazvali “predugovor”, on je u naravi ugovor budući sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora kao što su predmet i cijena. Prema tome, nije odlučujuće kako su ugovorne stranke nazvale ugovor već kakav je njegov sadržaj. Tužitelj je s prednikom tuženika dogovorio kupoprodajnu cijenu u iznosu 60.000,00 eura. Tužitelj je predniku tuženika i u dogovoru s njim te za njegov interes platio ukupan iznos od 49.681,52 eura. Dakle, preostalo je za platiti 10.318,48 eura, što se tužitelj obvezuje platiti tuženicima na njihov račun ili položiti za korist tuženih u sudski depozit ili u depozit kod javnog bilježnika u roku 10 dana od pravomoćnosti ove presude. Tužitelj je već kod sklapanja ugovora predniku tuženika platio 4.000,00 eura, što je prodavatelj potvrdio u čl. 3. Ugovora. Nadalje, prednik tuženika je u svojoj osobnoj izjavi/potvrdi od 19. siječnja 2010. potvrdio da je do toga dana od tužitelja pozajmio ukupno 20.000,00 eura, što se obvezao vratiti iz očekivanog nasljedstva iza mame, pa se i to može smatrati uplatom na ime nekretnine. Konačno, tužitelj je nakon toga kroz veliki broj pojedinačnih isplata dao predniku tuženika daljnji iznos od 193.497,45 kn odnosno 25.681,52 eura, što se također može uračunati u isplatu nekretnine. Tužitelj pri tome napominje da je sigurno bilo i puno više uplata, što ovom prilikom ne može dokazati . Tužitelj posebno skreće pažnju na činjenicu da je prema čl. 3. Ugovora bio u obvezi prodavatelju platiti iznos od 8.000,00 eura i to do 4. ožujka 2010., što je tužitelj i platio, a što je vidljivo iz priloženih isplata (prva tri naloga). Tužitelj je bio spreman ispuniti svoj preostali dio obveze prema gornjem ugovoru, no, sve to je spriječila prerana smrt brata mu H, prednika tuženika. Tuženici su bili upoznati s ovih ugovorom. Tužitelj ističe da je on spreman ispuniti svoj dio obveze i platiti daljnji iznos od 10.318,48 eura bilo uplatama tuženicima na njihove račune, ili za njihov interes taj isti iznos položiti u sudski depozit ili u depozit kod javnog bilježnika i to u roku 10 dana od pravomoćnosti ove presude. Pri tome se tužitelj poziva na brojnu sudsku praksu i ukazuje na konkretnu odluku Vrhovnog suda prema kojoj činjenica da kupac nije u cijelosti isplatio prodajnu cijenu ne može biti razlog odbijanju tužbenog zahtjeva kad je tražeći ispunjenje ugovora, kupac izrazio spremnost da istodobno ispuni svoju obvezu. (Vs, Rev-1469/83 od 26.3.1984.) No, tužitelj također ističe da je umjesto nekretnine spreman primiti od tuženika utuženi novčani iznos, bez daljnjeg raspravljanja, pri čemu bi se odrekao potraživanja troškova postupka.

2. Tuženici - protutužitelji u svom odgovoru na tužbu navode kako su tužba i tužbeni zahtjevi su u cijelosti neosnovani, činjenično netočni, slijedom čega se predlaže tužbu i tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane. Navode da je tužba iskonstruirana za potrebe uspjeha tužitelja u sporu. Prednik tuženika nije sa tužiteljem zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine, kako se želi prikazati, već predugovor o kupoprodaji nekretnine. Očigledno je to i bila prava volja stranaka predugovora, s obzirom na to da su istim ugovarali glavne sastojke glavnog ugovora o kupoprodaji: što će biti njegov predmet, kada će ga zaključiti, kolika će biti cijena po glavnom ugovoru, kakva će biti predaja u posjed po glavnom ugovoru i prijenos prava vlasništva Utoliko se ukazuje, iako iura novit curia, kako sukladno članku 268. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje i: ZOO) predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor, te isti mora sadržavati bitne sastojke glavnog ugovora. Sve navedeno je ispunjeno predugovorom koji su zaključili tužitelj i prednik tuženika. U potvrdu gore navedenog i prave volje stranaka koja je od značaja za odnos ugovornih strana govori i činjenica da tužitelj od dana navodnog zaključenja predmetnog predugovora 19. siječnja 2010. godine pa do smrti prednika tuženika 25. travnja 2018. godine nije od prednika tuženika potraživao nikakva prava glede predugovora – niti utvrđenje prava vlasništva, niti isplatu. Nadalje, sam predugovor je prestao. Naime, glavom VII. ZOO-a propisan je način prestanka obveza. Tako je člankom 213. ZOO propisano kako smrću prestaje obveza dužnika. S obzirom na to da je prednik tuženika kao strana predugovora preminuo **.**.2018., to je sam predugovor tada i prestao na temelju zakona, odnosno obveza prednika tuženika je na taj način prestala. Da je tome tako nedvojbeno proizlazi i iz same činjenice da tužitelj od dana smrti prednika tuženika 25. travnja 2018. godine nije potraživao prema tuženicima nikakva prava glede predugovora – niti utvrđenje prava vlasništva, niti isplatu. Bez obzira na sve navedeno, sve da je predugovor glavni ugovor, a nije, tuženici ističu prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima izdavanje tabularne izjave za upis tužiteljevog navodnog prava vlasništva glede predmetne nekretnine. Naime, prema tvrdnjama tužitelja predugovor bi predstavljao glavni ugovor još 19. siječnja 2010. godine kada je zaključen, slijedom čega od tada teče rok za zahtjev za izdavanje tabularne izjave. Kad je riječ o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, riječ je o ispunjenju ugovora, odnosno o obvezno-pravnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. U odnosu na navode o plaćanju po predugovoru, ističe se kako slijedi: a) dokazi koji bi predstavljali navodne uplate po predugovoru su nečitki i ne razaznaje se sadržaj istih pa se utoliko spore, s obzirom na to da se ne zna sadržaj istih; b) dio dokaza koji bi predstavljali navodne uplate po predugovoru nisu uopće na ime prednika tuženika; c) niti jedna uplata koja je dostavljena kao dokaz da bi se radilo o plaćanju po predugovoru kao opis plaćanja nema plaćanje kupoprodajne cijene po predugovoru; d) iz potvrde od 19. siječnja 2010. godine proizlazi kako je iznos od 20.000,00 EUR dan na ime pozajmice, a ne na ime kupoprodajne cijene po predugovoru; iz same tužbe proizlazi kako je iznos od 25.681,52 EUR tužitelj dao predniku tužitelja pa nema govora da bi se radilo o plaćanju kupoprodajne cijene po predugovoru; f) sam tužitelj u tužbi navodi da uplate od 20.000,00 EUR i 25.681,52 EUR nisu dogovorene kao plaćanje kupoprodajne cijene, nego da ih on samo sada smatra takvima. U odnosu na pozajmicu iznosa od 20.000,00 EUR, iz same potvrde jasno proizlazi kako je dogovor između tužitelja i prednika tuženika bio da će se taj iznos vratiti na način da prednik tuženika neće potraživati suvlasnički dio od 1/2 dijela nasljedstva iza majke glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da će se odreći u korist tužitelja jednog dijela te nekretnine na način da tužitelju pripadne u vlasništvo 2/3 navedene nekretnine, a predniku tuženika suvlasnički dio od 1/3 dijela iste nekretnine. Prednik tuženika i tuženici su takav dogovor i ispoštovali. Naime, majka tužitelja i prednika tuženika je darovala predniku tuženika suvlasnički dio od 1/3 dijela odnosne nekretnine, a sa tužiteljem je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju za suvlasnički dio od 2/3 dijela nekretnine. Niti prednik tuženika niti tuženici nisu sporili ugovor između tužitelja i njegove majke, s obzirom na postojanje takvog ranijeg dogovora između tužitelja, prednika tuženika i njihove majke. Međutim, s obzirom na to da tužitelj se ne drži takvog dogovora, te da je očito doveo svih u zabludu, uključivo i majku s kojom je zaključio takav ugovor, tuženici navode kako u ostavinskom postupku iza prednika tuženika tužitelj nije prijavio nikakva navodna potraživanja koja navodno ima prema predniku tuženika kako se navodi u tužbi. Tuženici ističu prigovor zastare navodnih potraživanja tužitelja prema tuženiku, s obzirom na to da su navodni zajmovi napravljeni prije više od 10 godina. U odnosu na protutužbeni i eventualno kumulirane protutužbene zahtjeve navode da prednik tuženika osoba koja je dugi niz godina, najmanje od 2007. godine, bolovala od psihičkih poremećaja uslijed kojih kognitivnih smetnji nije bila u mogućnosti shvatiti posljedice svojih očitovanja. Naime, prednik tuženika se liječio od 2007. godine u raznim psihijatrijskim ustanovama, te je uslijed svojih stanja povezanih uz psihološke opstrukcije bio i lišen slobode, dočim je u konačnici i sam sebi oduzeo život. S obzirom na poslovnu nesposobnost prednika tuženika, predugovor zaključen između tužitelja i prednika tuženika je ništetan i ne proizvodi pravne učinke. To proizlazi i iz opće obveze da se volja izrazi slobodno i ozbiljno, kako je to propisano kogentnom normom, pa bi sklapanje spornog predugovora, utoliko, bilo protivno i prisilnopravnim propisima; b) pored gornjih navoda o razlozima ništetnosti predmetnog predugovora, ukazuje se kako je tužitelj iskoristio loše zdravstveno (psihički poremećaji) i financijsko stanje prednika tuženika, koji je uslijed takvih okolnosti i počinio samoubojstvo, na način da je znajući za gore navedene okolnosti i stanja prednika tuženika, sebi pokušao zaključenjem predugovora sa prednikom tuženika priskrbiti znatno veću imovinsku korist od protučinidbe na koju se on navodno obvezao. Naime, prizemlje predmetne nekretnine koje predstavlja trosoban stan sa dvorištem, vrijedi i vrijedio je znatno više od 60.000,00 EUR za koliko ga je tužitelj pokušao steći. Utoliko je predugovor zaključen između tužitelja i prednika tuženika ništetan i iz ovih razloga. Uz gore navedene okolnosti ukazuje se i kako su se okolnosti od dana sklapanja predugovora do danas toliko izmijenile da predugovor pod takvim okolnostima ne bi niti bio sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme. Naime, vrijednost nekretnina je od 2010. godine do 2023. godine toliko porasla, osobito na području na kojem se nalazi predmetna nekretnina, do te mjere da predmetna nekretnina vrijedi vjerojatno i dvostruko više nego u 2010. godini.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao rješenje o nasljeđivanju (l.s. 8-10), predugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 11-12), potvrda (l.s. 13), potvrde o plaćanju – uplatnice bez naznake opisa plaćanja (l.s. 16- 54), medicinsku dokumentaciju OB Zadar za NG (l.s. 68-80, 99-104), ugovor o darovanju nekretnina (l.s. 84-89), ugovor o doživotnom uzdržavanju (l.s. 90- 91), potvrdu javnog bilježnika (l.s. 92), potvrdu OTP banke d.d. (l.s. 98), nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra GG od 4. lipnja 2023. izrađen prema nalogu tuženika - protutužitelja (l.s.101-104), karton pacijenta ČG (l.s. 113), saslušani su svjedoci KG, DG, ŽG (l.s. 114-120), ĐG, UG (l.s. 135-140), analizu kupoprodajnih cijena stanova (l.s. 148-160), nalaz dr. Milena Peša Morožin (l.s. 164-172), saslušana je svjedokinja IG (l.s. 173-175), BG (l.s. 202-204), nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivana Urlića (l.s. 218-231), saslušan je vještak Ivan Urlić (l.s. 243-248), podatke o uplatama na račun ČG (l.s. 251-293) te su saslušane stranke (l.s. 294-299).

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika za utvrđenjem da je temeljem (pred)ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. siječnja 2010. zaključenog sa NG (prednikom stranaka) stekao vlasništvo nad 1/3 djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], te zahtjev da tuženici tužitelju izdaju odgovarajuću tabularnu ispravu za upis tužiteljevog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, a kojih obveza se mogu osloboditi ako tužitelju plate iznos od 49.681,52 eura, sve to u roku 15 dana te evenetualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja – protutuženika kojim traži isplatu iznosa od 49.681,52 eura, sa zakonskom zateznom kamatom.

4.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja za utvrđenjem da je ništetan predugovor zaključen između HG i NG od dana 19. siječnja 2010. te eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi tuženika protutužitelja za utvrđenjem da se poništava predugovor zaključen između istih stranaka odnosno da isti ne obvezuje.

5. Tijekom postupka temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da su tužitelj - protutuženik i sada pok. ČG, njegov brat dana 19. siječnja 2010. sklopili predugovor o kupoprodaji i to 1/3 djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, površine 625 m2, koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je čl. 1. ugovoreno da se prodavatelj obvezuje da će prodati, a kupac se obvezuju da će kupiti suvlasnički dio nekretnine i to 1/3 dijela nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, površine 625 m2, koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da se prodavatelj potpisom predugovora obvezuje prodati, a kupac se obvezuje kupiti nekretnine iz čl. 1. st. 1. ovog Predugovora pod uvjetima i rokovima koji su u predugovoru određeni, te se tom pravcu obvezuje pristupiti sklapanju konačnog ugovora i isplati ukupne kupovnine utvrđene u čl. 2. predugovora, i to u roku od 30 dana od dana kada se u potpunosti sredi zemljišno knjižno stanje predmetne nekretnine tj. kada se u zemljišnoj knjizi upiše stambena zgrada te kada se ista etažira i provede uknjižba suvlasničkog dijela na ime prodavatelja,

- da je čl. 2. ugovoreno da kupoprodajna cijena iznosi 60.000,00 eura (šezdesettisućaeura), u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja,

- da je čl. 3. navedeno da su stranke suglasne da će kupoprodajnu cijenu iz prethodnog članka kupac prodavatelju platiti na način kako je to utvrđeno predugovorom te da je kupac isplatio prodavatelju kod potpisa predugovora iznos od 4.000,00 eura (četiritisućeeura) u protuvrijednosti u kunama, što prodavatelj jamči potpisom ovog predugovora, a daljnjih 8.000,00 eura (osamtisućaeura) kupac se obvezuje isplatiti najkasnije do 4. ožujka 2010. dok će se plaćeni iznosi iz st. 2. i 3. ovog članka će se uračunati kupcu u cijenu prilikom konačne isplate kupovnine.

- da je čl. 4. ugovoreno da se preostali dug od 48.000,00 eura (četrdesetosamtisućaeura) kupac obvezuje platiti po sklapanju glavnog ugovora ,

- da je dana **.**.2010. ČG sastavio i potpisao potvrdu kojom priznaje da duguje svom bratu HG iznos od 20.000,00 eura. U potvrdi navodi da se obvezuje vratiti navedeni dug bez obračuna kamata . Način povrata duga određen je tako da će ČG svoj dug prebiti s nasljednim dijelom koji očekuje nakon majke. Potvrda se odnosi na nekretninu u [adresa], označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena obiteljska stambena zgrada. Navedeno je da majka ima suvlasnički udio od 2/3 te nekretnine. ČG izričito se obvezuje da će, kada nastupe uvjeti za nasljeđivanje, svoj nasljedni dio uračunati u podmirenje duga prema HG ili će se odgovarajućeg dijela nasljedstva odreći u korist HG.

- da je ČG preminuo **.**.2018. te da su tuženici – protutužitelji njegovi nasljednici,

6. Tužitelj - protutuženik je kao privatnu ispravu dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra prim. Gordana Makarića od 21. listopada 2023. Prema njegovom mišljenju nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ČG u trenutku sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. siječnja 2010., odnosno smatra da je mogao shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog Predugovora.

7. Tuženik - protutužitelj je kao privatnu ispravu dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra GG od 4. lipnja 2023. i mr.sc. Milene Peša- Morožin od 3. veljače 2024. godine. U bitnome prema njihovom mišljenju ČG je bolovao od psihičke bolesti shizofrenije te je kod njega dominirala usmjerenost na vlastita intrapsihička proživljavanja što ga udaljavalo od realiteta i pojačavala frustracije što dovodi do veće anksioznosti i depresivnosti,

8. Ovaj sud je proveo dokaza saslušanjem sudskog vještaka psihijatra dr. Ivana Urlića, koji je izradio pismeni nalaz i mišljenje prema nalogu ovoga suda i koji je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 15. svibnja 2025. te očitovanja od 4. prosinca 2025. U svom iskazu detaljno je obrazložio da medicinska dokumentacija ne upućuje na trajnu psihotičnu bolest odnosno shizofreniju, već na povremene psihičke poteškoće i kratkotrajne psihotičke epizode koje su se javljale u dva vremenska razdoblja, od 2006. do 2008. te od 2015. do 2018. godine. Naveo je kako je između 2008. i 2015. godine postojao višegodišnji period bez evidentiranih psihijatrijskih tegoba, tijekom kojeg je pokojni ČG radio odgovoran posao profesionalnog vozača u Republici Hrvatskoj i inozemstvu te uredno prolazio liječničke preglede potrebne za obavljanje toga posla. Vještak je nadalje pojasnio da psihološka obrada ukazuje na neurotsku strukturu ličnosti s povremenim psihotičnim dekompenzacijama, ali ne i na trajnu psihotičnu strukturu ličnosti niti kontinuitet teške psihičke bolesti tipa shizofrenije. Istaknuo je da su psihijatrijske dijagnoze rezultat cjelokupne kliničke procjene koja uključuje anamnezu, heteroanamnezu, psihološku obradu i klinički pregled, pri čemu nije moguće zaključivati isključivo na temelju pojedinih dijagnoza ili propisane terapije. Odgovarajući na pitanja stranaka, vještak je naveo da je pok. ČG tijekom razdoblja 2006. – 2008. bio više puta kratkotrajno hospitaliziran zbog psihičkih smetnji, dok dokumentacija za razdoblje od 2015. do 2018. godine govori o anksiozno-depresivnim tegobama, bez kontinuirane psihotične simptomatologije. Također je naveo da sama činjenica uzimanja pojedinih psihofarmaka ne omogućuje zaključak o postojanju određene dijagnoze niti trajne psihotične bolesti, budući da se isti lijekovi primjenjuju kod različitih psihijatrijskih poremećaja i u različitim dozama. Vještak je pojasnio i da psihički poremećaji mogu predstavljati jedan od čimbenika suicida, ali da je u svakom pojedinom slučaju psihološka komponenta bitna te da uzrok nije moguće svesti isključivo na postojanje određene dijagnoze. U odnosu na okolnosti prodaje predmetnog stana naveo je da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi kako bi odluke pok. ČG bile posljedica trajnog gubitka dodira sa stvarnošću, već je ukazao na postojanje i drugih životnih okolnosti, osobito obiteljskih odnosa i imovinskih pitanja, koje izlaze iz okvira psihijatrijskog vještačenja.

9. Saslušan je i kao svjedok sudski vještak psihijatar ĐG, angažiran od strane tuženika - protutužitelja za izradu privatnog nalaza i mišljenja, koji je iskazao da pok. ČG nije osobno poznavao niti ga je ikada pregledao, već je nalaz i mišljenje izradio isključivo na temelju medicinske dokumentacije koja mu je dostavljena. Naveo je kako prema njegovoj stručnoj ocjeni iz medicinske dokumentacije proizlazi da je pokojni bolovao od paranoidne shizofrenije, koju je opisao kao tešku kroničnu duševnu bolest, smatrajući da su tijekom liječenja bili prisutni simptomi poput paranoidnih sumanutih ideja, obmana osjetila, tjelesnih halucinacija, nekritičnosti prema bolesti te otpora liječenju. Također je naveo kako smatra da je upravo ta bolest dovela do suicida pokojnog. Odgovarajući na pitanja stranaka, vještak je pojasnio da ga je angažirala sama stranka te da nije raspolagao cjelokupnim sudskim spisom, nego medicinskom dokumentacijom koja mu je dostavljena radi izrade nalaza. Iskazao je da nije poznavao ni pokojnog ni č lanove njegove obitelji te da nije imao saznanja o njegovim privatnim, obiteljskim ili imovinskim odnosima. Svjedok je nadalje naveo da nije imao uvid u zdravstveni karton pokojnog, već isključivo u medicinsku dokumentaciju koja mu je dostavljena. Na pitanje o višegodišnjem razdoblju između 2008. i 2015. godine, tijekom kojega nema evidentiranih psihijatrijskih liječenja, odgovorio je da je moguće da se pokojni u tom razdoblju jednostavno nije javljao liječniku. U odnosu na činjenicu da je pokojni u tom razdoblju radio kao profesionalni vozač kamiona, vještak je naveo da sama činjenica obavljanja tog zanimanja ne isključuje mogućnost postojanja psihičke bolesti te da bi psihološka procjena mogla imati utjecaja na eventualno oduzimanje vozačke dozvole, premda postoje osobe koje unatoč takvoj bolesti i dalje obavljaju navedeni posao. Na daljnja pitanja pojasnio je da liječnik obiteljske medicine nije nužno bio obvezan prijaviti pokojnog nadležnim tijelima, čak i ako je bolovao od teške psihičke bolesti, osobito imajući u vidu tadašnje zakonsko uređenje. Nadalje je iskazao kako smatra da u konkretnom slučaju postoji uzročna veza između psihičke bolesti i suicida pokojnog, premda je naveo da suicid općenito ne mora uvijek biti posljedica duševne bolesti.

9.1. Sud je navedeni iskaz svjedoka GG, kao i privatne isprave, nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra GG od 4. lipnja 2023., nalaz i mišljenje prim. Gordana Makarića od 21. listopada 2023. i mr.sc. Milene Peša-Morožin, od 3. veljače 2024., sve psihijatara, cijenio zajedno s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, osobito imajući u vidu da je i svjedok ĐG potvrdio kako nije imao uvid u cjelokupni sudski spis niti zdravstveni karton, već isključivo u medicinsku dokumentaciju koja mu je dostavljena. Jednako tako, sud je imao u vidu da je pojedine zaključke, poput ocjene da je predmetna nekretnina prodavana ispod tržišne vrijednosti, iznio bez provedenog odgovarajućeg stručnog vještačenja iz područja procjene vrijednosti nekretnina te je i sam naveo da se radi o njegovu osobnom mišljenju. Sud je stoga iskaz ovog svjedoka ĐG cijenio u dijelu u kojem se temelji na medicinskoj dokumentaciji i stručnim psihijatrijskim znanjima, međutim sud ne prihvaća njegove zaključke u dijelu koji se odnosi na postojanje trajne paranoidne shizofrenije i nesposobnosti pokojnog za rasuđivanje u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla, kao i zaključke vještakinje mr.sc. Milene Peša-Morožin jer su ti zaključci uvjerljivije osporeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Ivana Urlića.

10. Svjedokinja dr. IG je navela da je ČG od 2015. godine bio njezin pacijent te da je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako je više puta upućivan psihijatru, pri čemu su u kartonu evidentirane uputnice i dostavljeni nalazi psihijatra. Iskazala je da joj nisu bila poznata njegova ranija zdravstvena stanja prije nego što je postao njezin pacijent, da je imao dijagnozu F41, koju je povezala s anksioznošću odnosno reakcijom na stres. Objasnila je djelovanje pojedinih lijekova koje je uzimao, pri čemu je navela da su Zyprexa i Risset antipsihotici, Luaxeta antidepresiv, Akineton lijek koji se daje uz antipsihotičnu terapiju radi ublažavanja nuspojava, dok je Helex anksiolitik. Također je izjavila da bi osoba koja uzima navedenu terapiju mogla imati teže psihičke smetnje u smislu psihoze.

10.1. Svjedokinja dr. BG je iskazala da pokojni ČG nije bio njezin pacijent te da nije raspolagala njegovim zdravstvenim kartonom, budući da je bio pacijent drugog liječnika. Navela je kako joj nije poznato zbog čega je pokojni jednom prilikom dolazio u njezinu ordinaciju te da se zbog proteka vremena ne može sjetiti pojedinosti toga događaja. Također je pojasnila da nalazi specijalista koji nisu dostavljeni liječniku obiteljske medicine nisu mogli biti sadržani u njezinoj medicinskoj dokumentaciji.

10.2. Saslušan je i DG, polubrat tužitelju i pok. ČG, koji je naveo da mu je H govorio o namjeri prodaje predmetnog stana tužitelju, da je znao za dogovorenu kupoprodajnu cijenu, iako nije znao njezin točan iznos, te da je znao kako je tužitelj H uplaćivao određene novčane iznose. Potvrdio je da je ČG od 2010. godine do smrti radio kao vozač kamiona, uključujući vožnje u inozemstvu, te da mu je poznato kako je imao psihičkih problema zbog kojih je odlazio psihijatru. Također je iskazao da je namjeravao kupiti zemljište i izgraditi kuću te da nije smatrao razumnom odluku o prodaji predmetnog stana.

10.3. Nadalje, svjedok ŽG, zet od tužitelja je naveo da je prema traženju tužitelja izvršio dvije uplate u vezi predmetne kupoprodaje, od kojih za jednu posjeduje potvrdu, dok za drugu nema pisani dokaz. Iskazao je da nije vidio predugovor te da o njegovu sadržaju zna isključivo iz razgovora s tužiteljem. Također je naveo da nema nikakvih neposrednih saznanja o zdravstvenom stanju pokojnog. Sud prihvaća iskaz svjedoka u dijelu koji se odnosi na izvršene uplate, budući da se radi o radnjama koje je svjedok osobno poduzeo te o činjenicama koje je neposredno doživio. Taj dio njegova iskaza predstavlja posrednu potvrdu da su između tužitelja i pokojnog postojali određeni financijski odnosi, što je sukladno iskazima ostalih svjedoka i materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu. Međutim, sud njegov iskaz nije mogao prihvatiti kao dokaz o sadržaju međusobnog dogovora između tužitelja i pokojnog niti o razlozima sklapanja predugovora, budući da svjedok o tim okolnostima nema neposrednih saznanja. Jednako tako, njegov iskaz nije od odlučne važnosti za ocjenu psihičkog stanja pokojnog jer o tome nije imao vlastita opažanja niti stručna znanja.

10.4. Svjedokinja KG, supruga tužitelja je iskazala da joj je bilo poznato postojanje dogovora između pokojnog i tužitelja, da je dogovorena kupoprodajna cijena iznosila približno 60.000,00 do 70.000,00 eura te da su ona i njezin suprug tijekom godina uplatili značajan dio kupoprodajne cijene, pri čemu za dio uplata posjeduju potvrde, a za dio ne. Također je navela da je pokojni radio kao vozač kamiona sve do smrti te da prema njezinim saznanjima nije imao zdravstvenih tegoba koje bi ona mogla opisati. Iz njezina iskaza proizlazi da je planove oko rješavanja svojih financijskih pitanja te kupnje zemljišta i izgradnje kuće H iznosio kao vlastite odluke te da nije ostavljao dojam osobe koja ne razumije sadržaj svojih postupaka ili nije sposobna donositi odluke o vlastitoj imovini. Sud prihvaća njezin iskaz u dijelu koji se odnosi na izvršene uplate, radne aktivnosti ČG i njegove izjave o razlozima prodaje stana, budući da su ti navodi u bitnim dijelovima potvrđeni iskazima DG, ŽG.

10.5. Saslušan je i svjedok UG koji je naveo da je pok. H samostalno obavljao svakodnevne aktivnosti, komunicirao s drugim osobama, donosio odluke koje su se odnosile na njegov život i imovinu te nije ostavljao dojam osobe koja nije svjesna svojih postupaka ili koja ne razumije značenje svojih odluka. Istodobno je potvrdio da mu je bilo poznato kako je pok. H imao određenih psihičkih poteškoća i da se liječio kod psihijatra, no nije iskazao da bi tijekom njihovih kontakata uočio ponašanje koje bi upućivalo na trajni gubitak kontakta sa stvarnošću ili nemogućnost rasuđivanja. Naprotiv, iz njegova iskaza proizlazi da je komunicirao logično, planirao aktivnosti i donosio razne odluke. Sud prihvaća iskaz ovog svjedoka u dijelu koji se odnosi na činjenice koje je neposredno opažao jer je isti suglasan iskazima DG i KG o tome da je ČG, unatoč psihijatrijskom liječenju, nastavio raditi, voditi svakodnevni život i samostalno odlučivati o svojim poslovima. Takvi navodi također nisu u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom niti s nalazom i mišljenjem vještaka dr. Ivana Urlića.

11. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivana Urlića i privatne isprave – nalaze i mišljenja vještaka dr. ĐG od 4. lipnja 2023., prim. Gordana Makarića od 21. listopada 2023. i mr.sc. Milena Peša-Morožin od 3. veljače 2024. cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te ih usporedio s medicinskom dokumentacijom, iskazima saslušanih liječnika i ostalim izvedenim dokazima.

12. Jednako tako, iskazi više saslušanih svjedoka, osobito DG i KG, kao i tužitelja potvrđuju da je ČG i u razdoblju nakon sklapanja predmetnog predugovora radio kao vozač kamiona, putovao u inozemstvo te planirao kupnju zemljišta i izgradnju kuće, što samo po sebi nije dovoljno za zaključak da je trajno izgubio sposobnost razumijevanja značenja svojih postupaka.

13. Nadalje, sud je iskaz svjedokinje dr. IG prihvatio kao vjerodostojan jer je riječ o liječnici obiteljske medicine koja je neposredno liječila ČG u razdoblju od 2015. godine nadalje te je svoje iskaze temeljila na zdravstvenom kartonu i vlastitim profesionalnim saznanjima kada je zaključila da se radilo o osobi s težim psihičkim poremećajima u smislu psihoze. Također, iz njezina iskaza ne proizlazi da bi pokojni u svakodnevnim kontaktima ostavljao dojam osobe koja nije sposobna razumjeti značenje svojih postupaka ili da bi zbog njegova stanja bilo potrebno poduzimati izvanredne mjere zaštite.

14. Da je ČG imao psihičkih problema zbog kojih je odlazio psihijatru i uzimao terapiju, ali da je istodobno radio, putovao i obavljao svakodnevne životne aktivnosti, potvrdio je i svjedok DG, a koji iskaz svjedoka je u suglasnosti sa ostalim provedenim dokazima pa mu je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru. Sud je posebno cijeni dio iskaza u kojem svjedok potvrđuje da je H dugi niz godina radio kao profesionalni vozač kamiona. Taj dio iskaza podudara se s nalazom i mišljenjem vještaka dr. Ivana Urlića, ali i s medicinskom dokumentacijom te iskazima ostalih svjedoka, zbog čega ga sud prihvaća kao vjerodostojan. Sud također cijeni da svjedok nije tvrdio da ČG nije imao psihičkih problema. Naprotiv, potvrdio je da je znao za psihijatrijsko liječenje i uzimanje terapije, čime njegov iskaz u tom dijelu odgovara medicinskoj dokumentaciji i nalazima vještaka.

15. Međutim, iz njegova iskaza ne proizlazi da bi u svakodnevnom životu bio potpuno nesposoban razumjeti značenje svojih postupaka niti da ne bi mogao samostalno donositi životne odluke. Upravo suprotno, iz njegova iskaza proizlazi da je radio odgovoran posao profesionalnog vozača, planirao buduće životne poteze, razgovarao o prodaji stana i razlozima zbog kojih ga želi prodati te donosio odluke vezane uz svoju imovinu.

16. U svom iskazu saslušan kao stranka, tužitelj - protutuženik HG navodi da je 2010. godine sa svojim bratom blizancem H sklopio ugovor/predugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine, izgrađene 1960 -ih godina. Motiv za sklapanje bio je sprečavanje prodaje nekretnine trećim osobama (kamatarima). Kupoprodajna cijena dogovorena je u iznosu od 60.000,00 EUR, na temelju procjene da cijela kuća vrijedi 180.000,00 EUR, od čega bratu pripada 1/3. Dogovor je bio da se dio cijene plati odmah, a ostatak nakon sređivanja dokumentacije i legalizacije kuće, koja još uvijek nije dovršena zbog smrti majke. Navodi da je ugovorenu cijenu isplaćivao tijekom 4-5 godina u puno rata preko računa, bez navođenja svrhe uplate, na poziv brata koji je iznose sam zapisivao. Ističe da mu je ostao dužan još oko 10.000,00 EUR. U pogledu ranijeg duga od 20.000,00 EUR, za koji posjeduje potvrdu o zajmu danom 3-5 godina prije ugovora, navodi da je s bratom dogovorio da taj iznos umanjuje kupoprodajnu cijenu nekretnine na ime računa za stan, pa je njegova preostala obveza iznosila 40.000,00 EUR. Na predočenje činjenice da je bratu ukupno uplatio 49.681,52 EUR, tužitelj izjavljuje da nije sve dobro razumio te da i dalje misli da je dužan još 10.000,00 EUR. Na upit o sadržaju potvrde u kojoj stoji da će se zajam od 20.000,00 EUR prebiti s nasljednim dijelom iza smrti majke, tužitelj navodi da ne zna zašto to tako piše u potvrdi. Priznaje da je iznose koje je davao kao pomoć Zoranovoj djeci greškom uračunao u tužbeni zahtjev. Tužbu je podnio 5 godina nakon bratove smrti zbog narušenih obiteljskih odnosa.U odnosu na psihičko stanje brata u vrijeme kupoprodaje 2010. godine, tužitelj tvrdi da je H bio dobrog zdravstvenog stanja, društven i normalnog ponašanja na ulici. Navodi da se s njim viđao jednom mjesečno i da mu se brat, njegova supruga niti puno ljetna djeca nikada nisu požalili na psihičke probleme. Nakon suočavanja s medicinskom dokumentacijom iz spisa koja potvrđuje višekratne hospitalizacije, tužitelj navodi da za to nije znao. Iznosi pretpostavku da je brat možda glumio psihičku bolest i tražio takve savjete u društvu radi ostvarivanja vojne mirovine, s obzirom na to da je bio u Domovinskom ratu 2-3 godine. Zna za policijsku intervenciju zbog obiteljskog nasilja kod brata, ali mu detalji nisu poznati.

17. U svom iskazu saslušana kao stranka, tuženica pod 2. FG navodi da je do 2007. godine, prije odlaska na studij u Zagreb, živjela u predmetnoj kući u kojoj i danas u kontinuitetu živi njezina majka. Ističe da je njezin otac H bio psihički bolestan, što proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu. Tvrdi da nisu točni navodi tužitelja da je s njezinom majkom ili bratom razgovarao o kupnji očevog suvlasničkog dijela, već su ona, majka i brat za sporni ugovor saznali tek 2023. godine po primitku tužbe. Komunikacija s tužiteljem prekinuta je tjedan dana nakon očeve smrti 2018. godine, kada su primili rješenje o ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužitelj sklopio s bakom T. Dodaje kako joj je baka T u razgovoru prenijela da je interni dogovor bio da tužitelju pripadne srednji stan upravo na ime dugovanja i zajmova koje je tužitelj davao njezinom ocu. Tuženica smatra nemogućim da tužitelj nije znao za psihičku bolest njezinog oca. Navodi da ga je tužitelj osobno vozio psihijatru u vrijeme kada je otac pobjegao živjeti na Velebit, o čemu je svjedočio i polubrat DG. Odlučno odbacuje tvrdnju da je otac glumio bolest radi vojne mirovine. Pojašnjava da je otac bio višekratno hospitaliziran, da nikada nije tražio vojnu mirovinu, te da je nevoljko (tek za potrebe upisa djece na fakultet) priložio potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu u trajanju od svega 5 mjeseci. Otac je u bolnicu često odvožen od strane policije nakon uhićenja zbog obiteljskog nasilja prema majci, što je bilo popraćeno vrištanjem i poznato cijeloj obitelji i susjedima. Tužitelj je za to nasilje znao. Opisujući radni vijek oca, navodi da većinu života nije radio, da je u 13 godina radnog staža stalno mijenjao poslove nakon svega par mjeseci, a zadnji poslodavac na prijevozu ribe sam je upozorio njihovu majku da otac nije dobro. Otac je odbijao liječenje i hospitalizaciju, a jednom je prigodom zbog njegova napada na baku i muža tuženica osobno pozvala policiju. Napominje da je tužitelj (stric) obitelji stvarno financijski pomagao i bio im stabilna, očinska figura. Prije sklapanja spornog ugovora, osobno je molila strica da ocu više ne daje novac jer obitelj ta sredstva uopće ne vidi, no tada još nije znala da otac boluje od shizofrenije. Rupu u medicinskoj dokumentaciji od 2008. do 2015. godine opravdava očevim odbijanjem liječenja i nemogućnošću prisilne hospitalizacije, zbog čega je naposljetku i odselila iz [adresa].

18. Zaključno, ovaj sud je iskaze svih saslušanih svjedoka cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, dovodeći ih u vezu s medicinskom dokumentacijom, iskazima liječnica BG i IG, nalazima i mišljenjima psihijatrijskih vještaka te ostalim izvedenim dokazima. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kao nesporno da je pokojni ČG tijekom života imao psihičkih poteškoća te da se zbog njih liječio kod psihijatra i uzimao propisanu terapiju. Niti jedan saslušani svjedok nije osporavao tu činjenicu, zbog čega sud istu smatra utvrđenom. Međutim, jednako tako iz gotovo svih iskaza proizlazi da je pok. H, unatoč psihijatrijskom liječenju, kroz dulje vremensko razdoblje radio kao profesionalni vozač kamiona, uključujući međunarodni cestovni prijevoz, samostalno raspolagao svojim prihodima, pregovarao o prodaji predmetnog stana te donosio odluke koje su se odnosile na njegovu imovinu i svakodnevni život.

18.1. Iskazi DG, KG i UG u tom su dijelu međusobno podudarni te nalaze potvrdu u medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka dr. Ivana Urlića. Istodobno, iskaz ŽG potvrđuje postojanje financijskih uplata između stranaka, čime dodatno potvrđuje da je predmetni pravni posao bio realiziran kroz dulje vremensko razdoblje, a ne rezultat jednokratne ili impulzivne odluke. Sud također cijeni da niti jedan od saslušanih svjedoka nije opisao konkretno ponašanje pokojnog iz vremena sklapanja predugovora koje bi upućivalo na to da nije razumio značenje svojih postupaka ili da nije mogao slobodno izraziti svoju volju. Takvih neposrednih opažanja nema ni u iskazima liječnica koje su ga liječile, već one potvrđuju psihijatrijsko liječenje, propisanu terapiju te postojanje psihičkih smetnji. Zbog toga sud iskaze svih svjedoka prihvaća kao vjerodostojne u dijelu u kojem proizlaze iz njihovih neposrednih opažanja, dok njihove osobne procjene ili zaključke o razlozima ponašanja ČG ne smatra bitnim dokazima, budući da ocjena psihičkog stanja predstavlja pitanje koje se utvrđuje prvenstveno stručnim vještačenjem.

18.2. Sud je posebno cijenio činjenicu da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje kako bi u vrijeme sklapanja predmetnog predugovora kod pok. ČG postojalo akutno psihotično stanje ili gubitak kontakta sa stvarnošću koji bi utjecao na njegovu sposobnost rasuđivanja. Naprotiv, svi neposredni dokazi o njegovom svakodnevnom funkcioniranju upućuju na to da je radio i živio bez većih problema.

18.3. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da izvedeni dokazi, promatrani kao jedinstvena cjelina, ne potvrđuju tvrdnju da pokojni ČG u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka ili slobodno izraziti svoju volju. Postojanje psihičkih poteškoća i psihijatrijskog liječenja samo za sebe nije dovoljan razlog za takav zaključak, osobito kada ostali izvedeni dokazi ukazuju na dugotrajno uredno svakodnevno i profesionalno funkcioniranje.

19. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da protutužbeni zahtjevi (glavni i eventualno kumulirani) tuženika – protutužitelja nisu osnovani, dok nisu osnovani niti glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja – protutuženika. Pri tome je sud najprije ocijenio osnovanost protutužbenih zahtjeva kojima se osporava valjanost predugovora od 19. siječnja 2010., budući da od odgovora na pitanje valjanosti tog pravnog posla ovisi i odluka o tužbenim zahtjevima.

20. Tuženici – protutužitelji tvrdili su da je predmetni predugovor ništetan jer pokojni ČG u vrijeme njegova sklapanja nije bio sposoban shvatiti značenje svojih očitovanja volje zbog psihičke bolesti od koje je bolovao dulji niz godina. Sud takve tvrdnje nije prihvatio kao dokazane.

21. Osim rezultata vještačenja, sud je uzeo u obzir i iskaze saslušanih svjedoka te medicinsku dokumentaciju. Iz tih dokaza proizlazi da je pokojni ČG tijekom života imao određenih psihičkih poteškoća i da se liječio kod psihijatra, međutim iz istih dokaza proizlazi i da je nakon sklapanja predmetnog predugovora godinama radio kao profesionalni vozač kamiona.

22. Sud posebno ističe da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje da je upravo u vrijeme sklapanja predmetnog predugovora postojao gubitak kontakta sa stvarnošću, akutno psihotično stanje ili bilo koja druga okolnost koja bi dovela do zaključka da nije mogao razumjeti značenje svojih očitovanja volje. Naprotiv, svi neposredni dokazi upućuju na zaključak da je tada samostalno donosio odluke i vodio svoje životne i imovinske poslove.

23. Slijedom navedenoga sud zaključuje da tijekom postupka nije dokazano postojanje razloga ništetnosti predugovora zbog nesposobnosti za rasuđivanje pokojnog ČG.

24. Sud nije prihvatio niti prigovor tuženika – protutužitelja da je riječ o zelenaškom pravnom poslu. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, za postojanje takvog pravnog posla potrebno je dokazati istodobno postojanje očitog nerazmjera uzajamnih činidbi te iskorištavanje teškog stanja, nužde, lakomislenosti, neiskustva ili zavisnosti druge ugovorne strane.

25. U konkretnom slučaju sama činjenica da su cijene nekretnina u međuvremenu porasle ne predstavlja dokaz da je ugovorena kupoprodajna cijena bila očito nerazmjerna stvarnoj vrijednosti nekretnine u trenutku sklapanja predugovora dok iz dostavljene analize kupoprodajnih cijena nije moguće pouzdano utvrditi tržišnu vrijednost predmetne nekretnine na dan 19. siječnja 2010. Ovaj sud nije proveo financijsko i građevinsko vještačenje smatrajući da je temeljem izvedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Jednako tako nije dokazano da bi tužitelj prilikom sklapanja predugovora iskorištavao zdravstveno ili financijsko stanje pokojnog ČG radi pribavljanja nerazmjerne imovinske koristi.

26. Slijedom navedenoga sud nalazi da nisu ostvarene pretpostavke za ništetnost pravnog posla iz članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), pa je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti valjalo odbiti.

27. Iz istih razloga nisu ostvarene niti pretpostavke za poništenje predmetnog predugovora. Tijekom postupka nije dokazano postojanje zablude, prijevare, prijetnje niti bilo koje druge mane volje koja bi dovela do pobojnosti ugovora prema odredbama ZOO. Također nije dokazano da je predmetni pravni posao sklopila osoba koja u trenutku sklapanja nije bila sposobna za rasuđivanje. Također nisu ostvarene pretpostavke pobojnosti ugovora iz članaka 330. do 335. ZOO-a jer tijekom postupka nije dokazano postojanje zablude, prijevare, prijetnje niti druge mane volje

28. Stoga je valjalo odbiti i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za poništenje predugovora.

29. Nije osnovan niti eventualni protutužbeni zahtjev za utvrđenje da predmetni predugovor ne obvezuje. Naime, iz sadržaja same isprave nedvojbeno proizlazi da su HG i ČG dana 19. siječnja 2010. sklopili valjan predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim su uredili međusobna prava i obveze te se obvezali na sklapanje budućeg glavnog ugovora pod uvjetima i u rokovima određenim tim predugovorom. Sud nalazi da predmetni predugovor proizvodi pravne učinke koje zakon veže uz valjano sklopljen predugovor iz članka 268. ZOO. Sama okolnost da glavni ugovor nije naknadno sklopljen ne znači da je predugovor ništetan ili da ne proizvodi pravne učinke. Jednako tako činjenica da tužitelj nije ostvario zahtjev za stjecanje prava vlasništva ne znači da predmetni predugovor pravno ne egzistira.

30. Sud dodatno ističe da tužitelj nije pružio dovoljnu činjeničnu osnovu na temelju koje bi se moglo utvrditi predstavlja li utuženi iznos tražbinu iz zajma, tražbinu iz kupoprodajnog odnosa, tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove ili neku drugu samostalnu obveznopravnu osnovu. Zbog izostanka jasnog pravnog i činjeničnog razgraničenja pojedinih uplata, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi ni osnovu ni visinu postavljenog novčanog zahtjeva.

31. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev za istaknuti je da između stranaka nije sporno da je dana 19. siječnja 2010. sklopljen predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Međutim, sporno je predstavlja li taj predugovor ujedno i glavni ugovor o kupoprodaji te proizvodi li učinke stjecanja prava vlasništva na nekretnini.

32. Naime, iz samog sadržaja predugovora proizlazi da su stranke ugovorile buduće sklapanje glavnog ugovora nakon što se u cijelosti sredi zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine, izvrši upis stambene zgrade, provede etažiranje i izvrši uknjižba suvlasničkog dijela na ime prodavatelja. Stranke su dakle izričito predvidjele buduće sklapanje konačnog ugovora kao zasebnog pravnog posla.

33. Upravo zbog toga predmetna isprava predstavlja predugovor u smislu članka 268. ZOO, a ne glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine. Nadalje, čak i kada bi se prihvatilo stajalište tužitelja - protutuženika da predmetni predugovor proizvodi učinke glavnog ugovora, sama činjenica sklapanja ugovora ne dovodi automatski do stjecanja prava vlasništva na nekretnini. Ovaj sud nije prihvatio pravno shvaćanje tužitelja - protutuženika da predmetni predugovor, unatoč svom nazivu, predstavlja glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine. Istina je da predugovor sadrži određene bitne sastojke budućeg kupoprodajnog ugovora, osobito predmet prodaje i kupoprodajnu cijenu, međutim iz njezina sadržaja proizlazi jasna i nedvojbena volja ugovornih strana da glavni ugovor bude sklopljen tek nakon što se ispune dodatni uv jeti navedeni u samom predugovoru. Ugovorne strane izričito su predvidjele buduće sklapanje konačnog ugovora, što isključuje zaključak da bi već sam predugovor imao učinke konačnog ugovora o kupoprodaji nekretnine.

34. Čak i kada bi se prihvatilo stajalište tužitelja - protutuženika da je temeljem predugovora imao pravo zahtijevati sklapanje glavnog ugovora, predmet ovog postupka nije zahtjev za donošenje presude koja zamjenjuje glavni ugovor niti zahtjev za sklapanje glavnog ugovora, već zahtjev za utvrđenje stečenog prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave. Budući da glavni ugovor nikada nije sklopljen, a tužitelj – protutuženik nije postavio odgovarajući zahtjev radi njegova sklapanja, u ovom postupku nisu ostvarene pretpostavke za zaštitu prava na način kako je to tužbom zatraženo. Pored toga, tabularna isprava predstavlja očitovanje volje za prijenos prava vlasništva koje proizlazi iz glavnog pravnog posla. Budući da glavni ugovor nije sklopljen, niti je tijekom postupka utvrđeno da su se ostvarile ugovorene pretpostavke za njegovo sklapanje, nisu ostvarene niti pretpostavke za izdavanje tabularne isprave.

35. Sud dodatno napominje da tužitelj - protutuženik tijekom postupka nije dokazao da je od ČG za njegova života ili od njegovih nasljednika nakon njegove smrti zahtijevao sklapanje glavnog ugovora sukladno odredbama predugovora, niti je dokazao da su se ostvarile ugovorene pretpostavke za sklapanje takvog ugovora.

36. Također je za navesti i da se pravnim poslom ne stječe pravo vlasništva na nekretnini, već samo pravna osnova za njegovo stjecanje (titulus). Za stjecanje prava vlasništva potreban je i zakonom propisani način stjecanja (modus), odnosno upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Kako u konkretnom slučaju nije došlo do uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja, nije osnovan zahtjev za utvrđenje da je vlasništvo stekao samim sklapanjem predugovora.

37. Osim toga, sam predugovor izričito propisuje da će prodavatelj dopustiti uknjižbu prava vlasništva tek po isplati ukupne kupovnine za predmetnu nekretninu dok tijekom postupka nije dokazano da je ukupna ugovorena kupoprodajna cijena od 60.000,00 EUR u cijelosti plaćena. Sud nije prihvatio niti pozivanje tužitelja - protutuženika na sudsku praksu prema kojoj sama okolnost da kupac nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu ne predstavlja razlog za odbijanje zahtjeva kada istodobno izražava spremnost ispuniti svoju obvezu. Naime, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev nije odbijen zbog neplaćenog dijela kupoprodajne cijene, već zato što nije dokazano da je sklopljen glavni ugovor niti da su nastupile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave

38. Potvrda od 19. siječnja 2010. za iznos od 20.000,00 EUR po svom sadržaju predstavlja potvrdu o dugu odnosno zajmu, a ne potvrdu o plaćanju dijela kupoprodajne cijene. Iz same potvrde proizlazi da se pokojni ČG obvezao navedeni dug podmiriti prijebojem sa svojim budućim nasljednim pravom iza majke, odnosno odricanjem od dijela nasljedstva u korist tužitelja. Stoga se iz sadržaja te isprave ne može zaključiti da je navedeni iznos bio ugovoren kao dio kupoprodajne cijene iz predmetnog predugovora. Osim toga, iz sadržaja same potvrde proizlazi da se radi o zasebnom obveznopravnom odnosu zajma koji je vezan uz buduće nasljeđivanje iza majke stranaka, pa sadržaj te potvrde ne upućuje na zaključak da su ugovorne strane navedeni iznos ugovorile kao dio kupoprodajne cijene iz predmetnog predugovora.

39. Ni za ostale uplate na koje se tužitelj – protutuženik poziva nije sa sigurnošću dokazano da se odnose upravo na ispunjenje obveza iz predmetnog predugovora. Iz provedenih dokaza proizlazi postojanje različitih financijskih odnosa između tužitelja i pok. ČG, međutim nije dokazano da svi novčani iznosi na koje se tužitelj - protutuženik poziva predstavljaju kupoprodajnu cijenu ugovorenu predmetnim predugovorom. Iz većine dostavljenih potvrda o plaćanju nije vidljiva svrha uplate niti oznaka iz koje bi proizlazilo da su sredstva uplaćena upravo radi ispunjenja kupoprodajne cijene iz predmetnog predugovora. Slijedom toga, sama činjenica postojanja novčanih uplata između tužitelja - protutuženika i pokojnog ČG nije dovoljna za zaključak da sve predmetne uplate predstavljaju izvršenje obveza iz kupoprodajnog odnosa.

40. Slijedom svega navedenoga sud nalazi da nisu ostvarene pretpostavke za utvrđenje da je tužitelj - protutuženik stekao pravo vlasništva niti pretpostavke za izdavanje tabularne isprave, pa je glavni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Također je za naglasiti da sklapanje pravnog posla ne dovodi do stjecanja prava vlasništva na nekretnini, već predstavlja pravnu osnovu za njegovo stjecanje. Pravo vlasništva stječe se tek kada, uz valjanu pravnu osnovu, bude ispunjen i zakonom propisani način stjecanja, odnosno kada se provede uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi pa je i iz toga razloga zahtjev tužitelja – protutuženika, da je stekao vlasništvo temeljem pravnog posla, neosnovan.

40.1. Tuženici – protutužitelji tijekom postupka istaknuli su i prigovor zastare kako u odnosu na zahtjev za izdavanje tabularne isprave tako i u odnosu na eventualno kumulirani novčani zahtjev.

40.2. Sud nalazi da o osnovanosti tog prigovora nije potrebno odlučivati kao samostalnom razlogu odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva budući da je prethodno utvrđeno da tužitelj - protutuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva niti je dokazao postojanje tražbine koju potražuje od tuženika. Naime, kada tužbeni zahtjev nije osnovan već prema pravilima materijalnog prava, nije od utjecaja bi li isti eventualno bio zahvaćen i zastarom.

40.3. Neovisno o navedenom, valja istaknuti da ovaj sud smatra i da bi eventualni zahtjev za ispunjenje obveza iz predugovora bio zahvaćen zastarom. Naime, prema članku 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen drugi rok. Budući da je predugovor sklopljen 19. siječnja 2010., a tužba podnesena 22. ožujka 2023., proteklo je više od trinaest godina od nastanka obveznopravnog odnosa, pri čemu tužitelj – protutuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi dovele do prekida ili zastoja zastare

41. Nadalje, nije osnovan ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 49.681,52 EUR.

42. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da su između tužitelja i pok. ČG postojali određeni financijski odnosi te da su tijekom godina vršene različite novčane uplate. Međutim, tijekom postupka nije dokazano da svi iznosi koje tužitelj zbraja predstavljaju jedinstvenu i određenu tražbinu prema ostavini pok. ČG. Pritom je za istaknuti da je sam tužitelj - protutuženik tijekom saslušanja izjavio da je dio uplata koje se odnose na pomoć članovima obitelji pokojnog ČG greškom uračunao u utuženi iznos, što dodatno dovodi u pitanje visinu i osnovu potraživanja.

43. U odnosu na iznos od 4.000,00 EUR za koji je u članku 3. predugovora navedeno da ga je prodavatelj primio prilikom potpisa predugovora, ovaj sud nalazi da ni u pogledu tog iznosa eventualni novčani zahtjev ne bi mogao biti osnovan. Naime, navedeni iznos predan je 19. siječnja 2010. godine, dok je tužba podnesena tek 22. ožujka 2023. godine. Kako je već prethodno navedeno, sukladno članku 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako od dana izvršene isplate do podnošenja tužbe nesporno proteklo više od pet godina, eventualna tražbina za povrat navedenog iznosa bila bi zahvaćena zastarom.

44. Zbog toga je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

45. Polazeći od rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud zaključuje da je predmetni predugovor od 19. siječnja 2010. valjan pravni posao koji nije zahvaćen ništetnošću niti pobojnošću. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženika – protutužitelja o nesposobnosti pok. ČG za rasuđivanje, postojanju zelenaškog ugovora niti drugim razlozima koji bi doveli do ništetnosti ili poništenja predmetnog pravnog posla. Istodobno, ovaj sud nije prihvatio niti tvrdnje tužitelja - protutuženika da je na temelju predmetnog predugovora stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, nije dokazano postojanje glavnog ugovora, nije izdana tabularna isprava, nije izvršena uknjižba prava vlasništva, a nije dokazano niti da sve uplate na koje se tužitelj - protutuženik poziva predstavljaju kupoprodajnu cijenu iz predugovora. Jednako tako nije dokazana pravna osnova ni visina eventualno kumuliranog novčanog zahtjeva. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te glavni i eventualno kumulirane protutužbene zahtjeve i odlučiti kao u izreci presude.

46. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Kako tužitelj – protutuženik nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevima, dok tuženici – protutužitelji nisu uspjeli sa svojim protutužbenim zahtjevima, sud je ocijenio da su stranke u približno jednakoj mjeri neuspjele u postupku te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Zadru, 27. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju – protutuženiku, po punomoćniku.

2. Tuženicima – protutužiteljima, po punomoćniku.