Posl. broj: P-351/2022-101

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika DŠV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Majstorović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barić i Miletić d.o.o., odvjetnicima u Rijeci, protiv tužene-protutužiteljice GŠV iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nataši Martinčić Križanac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Renato Martinčić i Nataša Martinčić Križanac, odvjetnicima u Labinu, radi utvrđenja suvlasništva i diobe, te po protutužbi protutužiteljice GŠV iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nataši Martinčić Križanac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Renato Martinčić i Nataša Martinčić Križanac, odvjetnicima u Labinu, protiv tužiteljice – protutužene DŠV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Majstorović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barić i Miletić d.o.o., odvjetnicima u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i diobe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnice 2021. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice-protutuženice DŠ, odvjetnika u [adresa], te tuženice- protutužiteljice osobno uz punomoćnika Renata Martinčića, odvjetnika u Labinu, dana 27. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice GŠV koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da je tuženica-protutužiteljica GŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnica na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište sa 532m2 u 3/4 dijela koja je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Labinu kao suvlasništvo tuženice-protutužiteljice GŠV u ½ dijela i tužiteljice-protutuženice DŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu suda da po pravomoćnosti ove presude izvrši na prijedlog tuženice-protutužiteljice prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na način da tuženica-protutužiteljica GŠV bude upisana kao suvlasnica u 3/4 dijela, a tužiteljica-protutuženica DŠV u ¼ dijela, sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj DŠV da je dužna trpjeti diobu suvlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište površine 542m2 i to razvrgnućem geometrijskom diobom nekretnine na način da tuženici-protutužiteljici GŠV pripadne 3/4 idealnog dijela na cjelokupnoj nekretnini, a tužiteljici-protutuženici DŠV 1/4 idealnog dijela na cjelokupnoj nekretnini, sukladno utvrđenom suvlasničkom omjeru u točki I. ove presude i nalazu i mišljenju mjerničkog i građevinskog vještaka.

III. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da namiri tuženici-protutužiteljici troškove parničnog postupka s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

II. Odluka o troškovima postupka donijet će se nakon odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dostavila sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja suvlasništva i diobe. U tužbi navodi da je tužiteljica pred ovim sudom preuzela postupak radi razvrgnuća suvlasništva, a koji postupak je pokrenuo njen pok. otac GŠ. Naime, pok. MŠ je upisan kao suvlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisne u zemljišne knjige, zemljišnoknjižni odjel u [adresa] u ½ dijela. Postupak se vodio pod brojem R1-908/15. U tijeku postupka, tužena GŠV je osporila predlagateljici, ovdje tužiteljici, suvlasnički udio u nekretnini koja je trebala biti predmetom diobe. Sud je rješenjem od 3.3.2016. obustavio postupak i uputio predlagateljicu, ovdje tužiteljicu, da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak protiv protustranke, ovdje tužene, GŠV, radi utvrđenja suvlasništva i diobe. Tužiteljica dolazi upisana kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nekretnina koja u naravi predstavlja kuću sa četiri uporabne jedinice od same kupnje terena pa do izgranje kuće današnjih gabarita i uporabnih cjelina, oduvijek dolazi upisana u ½ dijela svakog suvlasnika, tada bračnih drugova. Dakle, tijekom 40-ak godina koliko su suvlasnici upisani u omjerima koji su navedeni u zemljišnoj knjizi, nije bio osporavan udio u suvlasništvu, niti njegova veličina. Naime, tužena i pok. GŠ bili su dva puta u braku i posljednji put je brak razveden 6.12.2005. posl.br. P-93/05 u kojem postupku je tužena upoznata sa činjenicom veličine njegovog suvlasničkog omjera, te na isto nije imala primjedbi. Isto tako, u postupku raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koji je ugovor iamla sklopljen sa svojim sinom, koji ugovor je pravomoćno raskinut presudom P-150/13 i potvrđen presudom Gž-2512/14, tužena je više nego upoznata te ne spori činjenice da je suvlasnik u omjeru od ½ dijela. Nekretnina za koju se traži utvrđenje suvlasništva i dioba iste, stečena je za vrijeme trajanja braka, te su tada bračni drugovi za istu doprinijeli svaki na svoj način. Pok. GŠ je doprinosio financijskim sredstvima jer je više od 40 godina radio u inozemstvu, dok je tužena dala svoj doprinos u vođenju i nadgledanju izgradnje iste. Iz navedenog, ovdje tužiteljica ne osporava tuženoj udio u ½ dijela nekretnine, dok za istu smatra da svoje osporavanje ulaže bezrazložno i time želi odugovlačiti postupak razvrgnuća. Tužiteljica i tuženica suvlasnice su svaka u ½ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica navodi da sud izvrši diobu suvlasništva prema omjerima utvrđenim u zemljišnim knjigama, a na način predložen po vještaku mjerničke i građevinske struke. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tuženice na način da se tuženoj GŠV naloži da je dužna trpjeti diobu suvlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razvrgnućem geometrijskom diobom nekretnine na način da svakoj od suvlasnica pripadne ½ nekretnine sukladno suvlasničkom omjeru i nalazu i mišljenju mjerničkog i građevinskog vještaka, a da ista tužiteljici namiri prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu, tužena-protutužiteljica navodi da se u cijelosti protivi činjeničnim navodima iz tužbe, te tužbenom zahtjevu. Tuženica se u cijelosti protivi navodima iz tužbe. Točno je da je među strankama vođen postupak radi razvrgnuća suvlasništva, a koji postupak je pokrenuo pravni prednik tužiteljice, te da mu je tuženica osporila suvlasnički udio na nekretnini koja je bila predmetom diobe. Međutim, ostali navodi su netočni s obzirom da su stranke dva puta bile u braku, da je između dva praka bio period kada je samo tuženica ulagala u nekretninu, a isto tako je u vrijeme trajanja braka tuženica znatno više ulagala u nekretninu, čime je znatno povećala svoj suvlasnički udio, pa on sada egzistira kao njeno vanknjižno vlasništvo. Pravni prednik tužiteljice i tuženica su prvi put stupili u brak 11.2.1965., a taj je brak razveden 11.4.199. Sporna nekretnina k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupljena je 1977. Radilo se o zemljištu za gradnju i bez obzira na način kako su sakupili novce za kupnju navedene čestice, upisali su tada pravo korištenja, kasnije pravo suvlasništva u ½ dijela. Tuženici su tada znatna financijska sredstva darovali brat pok. SŠ i otac pok. SŠ. Tuženica je sve radnje za kupnju navedenog terena obavila sama, sama je licitirala, platila, uknjižila i počela sa gradnjom kuće. Sav teren očistio je osobno otac tuženice, isti je sagradio i baraku kako bi se moglo nastaviti sa gradnjom. Ubrzo nakon toga, stranke su podigle kredit koji je glasnio na ime tadašnjeg supruga GŠ, a kojeg je tuženica, osobno, isplaćivala svojim vlastitim novcima koje su joj davali bra i otac, a koje je ona i sama zarađivala jer je sezonski bila zaposlena u HP Rabac. Kada je zgrada stavljena pod krov, kada je najgornja etaža privedena namjeni, nju je počela izdavati turistima, a ista je boravila u najdonjoj etaži koja je bila samo u cigli, bez vode, struje i sanitarija (među građevinskim materijalom), a sina bi smjestila među turiste. Tužiteljica nikada nije živjela u [adresa] jer je sa 17 godina preselila u Rijeku, gdje je pohađala srednju medicinsku školu, a kasnije se tamo udala i ostala živjeti. U [adresa], kod majke, boravila je samo za vrijeme trudnoće, te do navršene godine dana života svojeg djeteta, jer se u to vrijeme o njima brinula tuženica i pomagala ih je i financijski i svojim radom. S novcima koje je zaradila od izdavanja soba turistima, zarade u ugostiteljstvu, te pomoći brata i oca, tuženica je sama nastavila graditi kuću. Bračna zajednica je prestala prije razvoda braka, te je egzistirala samo na papiru, a obzirom da je njezin bivši suprug tada radio u Rusiji i tamo imao drugu ženu, D G i to od 1998. Od tada njezin suprug više nije doprinostio za izgradnju zgrade, već je tuženica ulagala samo svoja osobna sredstva. 1998. kada je prestala bračna zajednica, kuća je bila pod krovom, bio je gotov najgornji kat, a ostalo je bilo sagrađeno u „roh bau“ izradi, odnosno bili su sagrađeni samo nosivi zidovi. Cjelokupna zgrada je završena u razdoblju od 1990. do 1997. osim što je tuženica određene radove na renoviranju izvršila 2014. pa do 2015. U razdoblju od 1990. do 1997. tuženica je uredila prizemlje i napravila apartman. 1991. je ugrađeno centralno grijanje, uređena je srednja etaža s 2 apartmana, dograđen je srednji apartman, prizemno je zatvorena terasa, te je u to vrijeme kupljena i čestica 440/39 na kojoj je predviđena izgradnja dvije garaže. Također, 1991. je ta nova građevinska čestica sanirana, na njoj su izgrađeni potporni zidovi od armiranog betona i tri polugaraže. U to vrijeme tuženica se bavila izdavanjem apartmana turistima, imala je ozljedu na radu, te je na ime naknade štete dobila velike iznose novca (250.000,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate). Prilikom zapošljavanja isplaćeni su joj zaostaci jer je imala pravo na stalno zaposlenje, a bila je sezonski zaposlena (oko 100.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama), prodala je svoje dionice, te je na njima zaradila oko 5.000,00 DEM (oko 20.000,00 kuna), te je prodala osobni automobil, za kojeg je ostvarila oko 7.000,00 kn, a djelomično su joj pomagali brat i sin ŠŠ. 11. kolovoza 1999. tuženica je drugi put stupila u brak s pravnim prednikom tužiteljice i taj je brak formalno razveden 6.12.2005. iako su stranke i prije toga prestale živjeti u bračnoj zajednici. U tom razdoblju se na kući nije ništa gradilo, a tuženica je s radovima nastavila nakon 2005. s obzirom da je trebalo redovno održavati cijelu zgradu i da je to ista vršila od same izgradnje pa do današnjeg dana, da se sama brinula o vrtu, čišćenju okoliša i slično. Međutim 2015. je tuženica djelomično renovirala zgradu na način da je betonirala ulaz s ceste, u srednjem stanu izolirala potporne zidove, popravila fasadu visine 1,20 metara, napravila novi ulaz (portun), izgradila novo kupatilo i podigla zid za 80cm, na potporni zid ogradila okapnicu, na srednjem katu u malom apartmanu kompletno renovirala kupatilo, napravila pregradni zid i rekonstrukciju pregradnog zida između hodnika i kuhinje. Isto tako, tada je tuženica izvršila popravak krova. U svibnju je 2015. uredila donji vrt, posadila 4 masline, 2 limuna, 1 grejp, cvijeće, a napravila je i zaštitnu ogradu i obojala vrata. Sve je financirala vlastitim sredstvima, a pravni prednik tužiteljice nije sudjelovao, kao ni sama tužiteljica. Tuženica smatra da je tužba u cijelosti neosnovana, te da nije moguća dioba na način da tužiteljici pripadne ½ idealnog dijela na cijeloj nekretnini. Naime, tuženica smatra da je pripada više od ½ idealnog dijela jer ih je ista stekla građenjem i ulaganjem. Slijedom navedenog, tuženica predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te istu obveže na snošenje troškova parničnog postupka. Tuženica se ne protivi da se izvrši geometrijska dioba, ali na način da se njoj u naravi dodijeli ¾ suvlasničkog dijela na spornoj nekretnini, a tužiteljici-protutuženici ¼ suvlasničkog dijela pa se stoga tuženica-protutužiteljica ne protivi da se provede predloženo mjerničko i građevinsko vještačenje, ali na način kako je to tuženica- protutužiteljica navela. Kako tuženica-protutužiteljica smatra da je dugogodišnjim ulaganjem u spornu nekretninu te građenjem stekla veći udio od tužiteljice - protutuženice, odnosno njezinog pravnog prednika, tuženica protutužiteljica podnosi protutužbu kojom bi sud utvrdio da je tuženica-protutužiteljica GŠV suvlasnica na nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište sa 532m2 u ¾ dijela, pa da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda da po pravomoćnosti presude izvrši na prijedlog tuženice-protutužiteljice prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na način da tuženica-protutužiteljica bude upisana kao suvlasnica u ¾ dijela, a tužiteljica-protutuženica DŠV u ¼ dijela, sve u roku 15 dana, kao i da se naloži tužiteljici-protutuženoj da je dužna trpjeti diobu suvlasništva na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, razvrgnućem geometrijskom diobom nekretnine na način da tuženici-protutužiteljici pripadne ¾ idealnog dijela na cjelokupnoj nekretnini, a tužiteljici-protutuženici DŠV ¼ idealnog dijela na cjelokupnoj nekretnini sukladno utvrđenom suvlasničkom omjeru u točki I. presude, te nalazu i mišljenju mjerničkog i građevinskog vještaka.

3. U odgovoru na protutužbu, tužiteljica-protutuženica u cijelosti je osporila sve navode iz protutužbe. Naime, pravni prednik tužiteljice-protutužene je za svoga života stekao radni staž u trajanju od 41 godine, 8 mjeseci i 26 dana. Navedeni staž stekao je dijelom radeći u RH i to teške poslove u rudarstvu, pri čemu mu je priznat radni staž u povećanom trajanju, potom i u iznozemstvu. Isti je do svoje 58 godine života, kada je ostvario svoje pravo na mirovinu, imao ukupno 41 godinu, 8 mjeseci i 26 dana staža, a za razliku od tuženice-protutužiteljice koja je kroz svoj životni vijek radila od 1976 do 1986. sezonski, a potom je zasnovala radni odnos u RO „Rabac“ kao točioc pića, te 1989. doživljuje nezgodu koja je prouzročila da ista provede na bolovanju duže vrijeme. U vremenu od licitiranja terena za izgradnju obiteljske kuće koja je kao takva dovršen 1984., GŠ je radio u K. Švicarskoj, te je od 1977. do 1982. na ime plaća ostvario iznos od 179.000 švicarskih franaka. Također je podigao kredit u iznosu od 250.000,00 DIN kod Riječke Banke Labin i to temeljem Ugovora o kreditu sklopljenog 8. srpnja 1977. kojim je i dao suglasnost za osiguranje tražbine vjerovnika- zasnivanjem založnog prava na svom suvlasničkom dijelu nekretnine. Tužena je u periodu kupnje terena i izgradnje kuće bila zaposlena sezonski. Da je kuća sagrađena i dovršena do 1984. najbolje svjedoči tazbina tužiteljice-protutužene koja je 1984. došla u [adresa] oko dogovora da njihova djeca mogu započeti zajednički život, za početak nevjenčano (tužiteljica-protutužena i njezin pok. Suprug TŠ). Već se tada tuženica-protutužiteljica hvalila izgrađenošću i luksuznom opremljenošću kuće. Da je obiteljska kuća sagrađena i dovršena do 1984. svjedoči i Odobrenje za uporabu izdano u [adresa] od strane Komiteta za privredu, Biro za urbanizam iz kojeg je razvidna činjenica da isti ne bi bio izdan, da objekt nije dovršen i spreman za uporabu. Osim što je prednik tužiteljice-protutužene obezbijedio novčana sredstva za kupnju terena i izgradnju i dovršenje obiteljske kuće, isti je i do trenutka svoje smrti podmirivao ukupan račun utrošene vode za cijelu kuću kao i račun utrošene električne energije za suteren i prizemlje. Navode tužene-protutužiteljice da je ista ispisivala virmane za plaćanje kredita tužiteljica-protutužena ne osporava, ali iskazuje da je navedene račune plaćala novcem koji je stekao svojim radom pravni prednik tužiteljice-protutužene. Isto tako, radijatori i kompletna ugradnja centralnog grijanja, kao i solarni kolektori i rezervoar za naftu su plaćeni novcem koji je ostvario pravni prednik tužiteljice -protutužene. Za kupnju radijatora i ostale opreme po računu br. 63/593/II sredstva su bila osigurana na deviznom računu otvorenom u Jugobanci Labin, a kojeg računa je bio vlasnik prednik ovdje tužiteljice protutužene. Naime, sav novac koji je isti zaradio odlazio je na gradnju, dovršenje i opremanje kuće. U svom stranačkom iskazu, danom pri razvodu braka u predmetu P-93/05 prednik ovdje tužiteljice-protutužene iskazuje da je u nekoliko navrata išao u R. Italiju sa sinom tužiteljice ŠŠ i ukupno donio 39.000,000,00 ital lira, te je puno novaca uložio u kuću od 1990. do 1999. kada isti nisu bili u braku. Ovaj iskaz mu tužena-protutužiteljica nije osporila jer je znala tko je obezbijedio novac za izgradnju i renoviranje kuće. Navodi tužene-protutužiteljice da su isto novčano potpomagali brat, otac i sin su kompletno neutemeljeni jer otac tužene nije imao značajnija novčana sredstva koja bi mogao darovati kćeri, bratu je novac koji je posudio bio vraćen, a sin je eventualno mogao dati manja novčana sredstva koja je trošila za vlastite potrebe. Osporavaju se navodi da bi zgrada bila završena u razdoblju od 1990. do 1997. U skladu s navedenim u prilog ide i činjenica da je u vremenskom periodu od 1990. do 1995. trajao rat, te da nije bilo turista, a 1989. je tuženica - protutužiteljica doživjela nezgodu, te je bila dugo na bolovanju, o čemu svjedoče presude koje je dostavila. Novac koji joj je isplaćen na ime naknade štete nije isplaćen u navedenom periodu, već kasnije, o kojoj isplati ista nije položila nikakav pisani trag da bi dokazala da joj je novac isplaćen i kada. U odnosu na isplatu novca na ime dionica, isti joj je isplaćen 2005., a ne kako ona tvrdi u periodu od 1990. do 1997. Iz navoda protutužbe proizlazi da je tužena-protutužiteljica u vremenskom periodu od cca 4 godine (1995. do 1999.) uspjela uprihodovati toliko novaca da bi izvršila sve radove na kući, te da bi temeljem ulaganja i gradnje anulirala doprinos RŠ, koji je u navedenu kuću uložio cijeli svoj novac stečen kroz cca. 40 godina rada. Čestica k. č. [katastarska čestica] u površini od 86m2 kupljena je 1985. radi formiranja okućnice te je pripojena k. č. [katastarska čestica] površine 446m2, te je na taj način za česticu 440/3 utvrđena površina od 532m2. Dakle, ista je kupljena 1985. a ne kako to tvrdi tužena protutužiteljica da je kupljena u periodu od 1990. do 1997. Novac za kupnju je obezbijedio prednik tužiteljice-protutužene te je na istoga izdano izvršno i pravomoćno rješenje UP-I-03/5-2758/85. Da je navedeno zemljište kupio i platio prednik tužiteljice potvrđuje i sama tužena svojom pisanom porukom od 25.4.2015. kojom mu daje na znanje da je pozvala službu za sanaciju kanalizacije jer je on kupio teren sa kanalizacijom. Od drugog razvoda pa sve do svoje smrti, prednik tužiteljice- protutužene GŠ nastavio je živjeti u malom apartmanu u suterenu površine od 33m2, ŠŠ je dozvolio da živi sa svojom obitelji u većem apartmanu u prizemlju, drugi apartman iste etaže nije bio predmetom iznajmljivanja jer to isti nije dozvolio, a na I. katu ostala je živjeti tužena -protutužiteljica. Kako je već navedeno, bivši supružnici su dogovorili podjelu kuće na način da tuženoj- protutužiteljici pripadne I. kat kuće u površini od 85m2+okolne terase, a predniku tužiteljice-protutužene pripadne suteren i prizemlje. Da je tome tako, dokazuje i činjenica da je strujni numerač za potrošnju električne energije za sva tri apartmana (suteren, jedan apartman i prizemlje kuće dva apartmana) ugrađen upravo u malom apartmanu prve etaže, te je isti glasio na ime pravnog prednika ovdje tužiteljice - protutužene, koje je ispostavljene račune u cijelosti sam podmirivao. Osim što je u nekrentinu k. č. [katastarska čestica] prednik tužiteljice-protutužene cijeli svoj život ulagao sav novac koji je stekao radom, isti je potpomagao i svoju suprugu, ovdje tuženu protutužiteljicu u periodu kad ona nije bila s njime u braku i to od 1900. do 1992. davao ovdje tuženoj- protutužiteljici iznos od 300.000,00 lira, a ĆŠ, njezinom sinu, po 200.000,00 tal. Lira. Također, po presudu nakon drugog razvoda braka, prednik tužiteljice protutužene GŠ plaćao je uzdržavanje za svoju bivšu suprugu, ovdje tuženu- protutužiteljicu, iznos od 1.000,00 kuna mjesečno. Iako je navedeno uzdržavanje isti bio u obvezi plaćati od mjeseca svibnja 2005. do mjeseca veljače 2006. dao je ovlaštenje svojoj bivšoj supruzi da može s njegova računa podizati iznos od cca 150 eura mjesečno sve do listopada 2012. Dakle, umjesto niti godinu dana utvrđene obveze po presudi, prednik tužiteljice-protutužene novčano je pomagao svoju bivšu suprugu preko šest godina. Nadalje, osim što je GŠ obezbijedio sav novac za gradnju, dovršavanje i potom održavanje obiteljske kuće, isto to je činila i sama tužiteljica-protutužena. Ona je zajedno sa svojim sada pok. suprugom (umro 2015) investirala na način da je pomogla kupnju osobnog vozila Lada, koji je tužena - protutužiteljica prodala i sav novac zadržala za sebe. Kupila je ormare, spavaću sobu, namještaj, čistila apartmane, pružala zdravstvenu skrb i brigu tuženoj-protutužiteljici. Investirala je u projektnu dokumentaciju iznos od 3.000,00 Eur a kojim projektom je trebalo biti nadozidano visoko potkrovlje sa dva stana, a koja dokumentacija se nalazi kod tužene-protutužiteljice. Također, tužiteljica-protutužena je u iznosu od 2.000,00 Eur platila ugradnju pločica na terasi na I. katu, upravo terasi koja pripada stanu u kojem živi tužena-protutužiteljica. U sklopu kupnje i izgradnje obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena je i garaža u nizu i to osma garaža gledano s lijeva na desno, koju tužena-protutužiteljica svojata, te se smatra da ista treba biti predme tom diobe. Navedena garaža se nalazi na k. č. [katastarska čestica] koja se vodi u vlasništvu Grada Labina. Predlaže odbiti protutužbu kao neosnovanu i obvezati tuženu -protutužiteljicu na snošenje parničnog troška.

4. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl. br. P-42/2019 od 18. svibnja 2021. utvrđen je prekid postupka po tužbi tužiteljice DŠV, do pravomoćnog okončanja postupka po protutužbi tužene - protutužiteljice GŠV posl.br. P-42/2019. Djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev protutužiteljice GŠV da ju se utvrdi suvlasnicom na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 3/5 dijela, dok je u preostalom dijelu odbijen protutužbeni zahtjev tužiteljice, te je naloženo tužiteljici-protutuženoj DŠV da je dužna trpjeti diobu suvlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – geometrijskom diobom na način da tuženoj – protutužiteljici GŠV pripadne 3/5 idealnog dijela na djelokupnoj nekretnini, a tužiteljici –protutuženici DŠV 2/5 idealnog dijela na cjelokupnoj nekretnini, sukladno utvrženom suvlasničkom omjeru i nalazu i mišljenju mjerničkog i građevinskog vještaka.

5. Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1835/2021-3 od 14. travnja 2022., ukinuta je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl.br. P-42/2019 od 18. svibnja 2021., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je odlučeno da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem prvostupanjskog suda.

6. U ponovljenom postupku proveden je dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka (str. 745-756 spisa). Glavna je rasprava zaključena u dijelu protutužbenog zahtjeva tužene – protutužiteljice koji se odnosi na utvrđenje spornog prethodnog pitanja stjecanja s osnova bračne stečevine tijekom trajanja dviju bračnih zajednica bračnih drugova tužene- protutužiteljice i GŠ, pravnog prednika tužiteljice – protutuženice, te je ročište za objavu i uručenje bilo zakazano za 23. svibanj 2024.

7. Odlukom Predsjednika suda posl.br. 48 Su 9/2026-10 od 3. veljače 2026. spis je presigniran u rad drugoj sutkinji, pa je sukladno čl. 305. Zakona o parničnom postupku glavna rasprava preotvorena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl.br. P-351/2022-98 od 18. ožujka 2026., te je raspravljanje u pogledu protutužbenog zahtjeva zaključeno 11. lipnja 2026.

8. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u z.k. izvadak na stranici 2 spisa, u R1-908/15, u povijesni z.k.u izvadak na stranici 13 do 20 spisa, u rješenje Zavoda za urbanizam od 21.1.1977. na stranici 21 spisa, u obavijest o isplati novčanih sredstava na stranici 27 spisa, u potvrdu o dionicama na stranici 28 spisa, u prijedlog I-221/86 na stranici 29 do 30 spisa, u Z-894/02, Z.166/04 na stranici 31 do 32 spisa, u odluku Suda udruženog rada Hrvatske na stranici 33 do 36 spisa, u presudu P -430/90 na stranici 37 spisa, u P-274/91 na stranici 38 do 43 spisa, u P-101/96 na stranici 44 do 47 spisa, u P-337/95 na stranici 48 do 53 spisa, u Rješenje Gž-75/99 na stranici 54 do 55 spisa, u Gž.410/02 na stranici 56 do 57 spisa, u Rješenje ureda za turizam na stranici 59 spisa, u Ponudbeni troškovnik od 30.1.1996. na stranici 61 do 70 spisa, u preslike uplatnica na stranici 77 do 104 spisa, u ponudu za vodoinstalacijske radove na stranici 105 spisa, u presudu P-99/2005 na stranici 106 do 108 spisa, u Rješenj o priznanju prava na razmjerni dio starosne mirovine od 1.4.2003. na stranici 120 do 121 spisa, u preslike potvrda o mirovini na stranici 122 do 137 spisa, u presliku o visini štednje na stranici 138 spisa, u presliku računa na stranici 139 do 148 spisa, u izvode sa računa na stranici 150 do 158 spisa, u z.k. izvadak na stranici 162, u fotografije na stranici 170 do 172 spisa, u presliku uplatnice na stranici 175 do 195 spisa, u vjenčani list na stranici 196 spisa, u rješenje o utvrđenju tjelesnog oštećenja na stranici 197 spisa, u dokumentaciju o mirovini u Švicarskoj na stranici 200 do 202 spisa, u Rješenje o mirovini na stranici 203 do 204 spisa, u potvrdu o visini talijanske mirovine na stranici 205 spisa, u prepisku na stranici 212 do 219 spisa, u presliku računa na stranici 226 do 232 spisa, u rješenje o pravu na novčanu naknadu na stranici 233 spisa, u zapisnik Upravnog odjela za prostorno uređenje na stranici 240 i fotografijama na stranici 249 spisa, u izvod sa FINE i PBZ na stranici 265 do 268 spisa, u ugovor o doživotnom uzdržavanju na stranici 278 do 281 spisa, u zahtjev za primanje u radni odnos na stranici 268 spisa, u rješenje SIZ-a od 6.12.1978. na stranici 287 do 288 spisa, u rješenje o izvedenom stanju na stranici 292 do 294 spisa, u nalaz vještaka na stranici 344 do 358 spisa, te 376 do 384 spisa, te 397 do 398 spisa. U postupku je proveden dokaz saslušanjem svjedoka PŠ, LŠ, ŠŠ, AŠ, IŠ, saslušanih na ročištu 23. veljače 2017. (str. 312-314) ZŠ, ČŠ, HŠ, UŠ, CŠ, EŠ saslušanih na ročištu 24. veljače 2017. (str. 315 -317), FŠ, VŠ, BŠ, saslušanih na ročištu 27. veljače 2017. (str. 317-320), pročitani su iskazi saslušanih stranaka DŠV i GŠV na ročištu 30. ožujka 2017. (str. 321-313). Pročitan je povijesni pregled zemljišnoknjižnog stanja (str. 648-668, 707-727), spisi OS Pula, SS Labin R1- 908/15, Pu P-1042/2015, spisi OS Labin P-93/05, P-207/90, P-323/90, presuda Općinskog suda u Puli o razvodu braka posl.br. P-430/90 (str. 693-694), pročitan je iskaz svjedoka NŠ i IŠ saslušanih na ročištu 26.4.2023., pročitani su dopunski izskazi tužene- protutužiteljice, te tužiteljice-protutužene saslušanih u svojstvu parničnih stranaka na ročištu 13. veljače 2024. (str. 743-756).

9. Nakon zaključenja glavne rasprave predmet je dodijeljen u rad drugom sucu, a na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. lipnja 2026. punomoćnica tužene - protutužiteljice predložila je da se ponovno saslušaju svi već saslušani svjedoci, kao i da se provede dokaz saslušanjem stranaka, sve na okolnosti na koje su ranije saslušani, a ranije je predloženo da se saslušaju svjedoci JŠ i KŠ, te dopnsko saslušanje ŠŠ i svjedoka M i OŠ.

9. 1. Sud takve dokazne prijedloge nije prihvatio, ocjenjujući da njihovo ponovno izvođenje, u okolnostima konkretnog predmeta, nije potrebno radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Naime, u dosadašnjem tijeku postupka izveden je opsežan dokazni postupak, pri čemu su svjedoci i stranke već bili detaljno saslušani o relevantnim okolnostima, a njihovi iskazi nalaze se u spisu i dostupni su sudu. Sama činjenica da je predmet, nakon zaključenja glavne rasprave, dodijeljen u rad drugom sucu, prema ocjeni ovog suda ne predstavlja sama po sebi razlog za ponovno izvođenje svih već provedenih dokaza, osobito kada nisu navedene konkretne nove okolnosti ili razlozi koji bi dovodili u pitanje potpunost ili vjerodostojnost ranije danih iskaza, odnosno koji bi opravdavali potrebu za njihovim ponovnim neposrednim izvođenjem.

9. 2. Pri donošenju takve odluke sud je imao u vidu i potrebu osiguranja suđenja u razumnom roku, osobito imajući na umu dugotrajnost predmetnog postupka i potrebu da se isti okonča bez daljnjeg nepotrebnog odgađanja. Činjenica da su odnosi između stranaka teško narušeni dodatno upućuje na potrebu da se postupak vodi učinkovito i koncentrirano, bez ponavljanja već provedenih dokaznih radnji koje, prema ocjeni suda, nisu nužne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je temeljem odredbe čl. 315. ZPP-a i čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je pročitao zapisnike o saslušanju stranaka i svjedoka koji su u ovom postupku ranije saslušani pred drugom sutkinjom.

10. Protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice je u cijelosti neosnovan.

11. U konkretnom slučaju nije sporno da su na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnice upisane tužiteljica-protutuženica i tuženica-protutužiteljica, svaka u ½ dijela. Nije sporno da je tužena-protutužiteljica majka tužiteljice-protutuženice, a da je tužena-protutužiteljica bila u braku s ocem tužiteljice-protutuženice, GŠ i da su bili u braku dva puta. Nije sporno da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena za vrijeme trajanja braka tuženice-protutužiteljice i pok. GŠ. Nije sporno da su pok. GŠ i tužena-protutužiteljica vršili ulaanja u kuću na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno sporno da je dio pok. GŠ pripao tužiteljici-protutuženoj temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12. Između stranaka sporni su suvlasnički udjeli na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno pripada li tuženici-protutužiteljici veći suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, a koji je prema njezinim tvrdnjama stekla građenjem i ulaganjem u nekretninu.

13. Iz izvatka iz zemljišne knjige na stranici 5 spisa proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 532m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo tužiteljice-protutužene i tužene-protutužiteljice, svake u ½ dijela.

14. Iz rješenja posl.br. R1-908/15 od 3. ožujka 2016. proizlazi da je obustavljen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodio između istih stranaka, te je predlagateljica upućena da u roku od 30 dana pokrene parnični postupak protiv protustranke MŠV, radi utvrđenja suvlasništva i diobe.

15. Iz povijesnog z.k. izvatka za predmetnu nekretninu na stranicama 13 do 20 spisa proizlazi da je nekretnina bila uknjižena od 1997. kao suvlasništvo tužene - protutužiteljice i GŠ, svakoga u ½ dijela (ranije upisano kao pravo korištenja radi gradnje u korist porodične stambene zgrade u [adresa]). Suvlasnički udio od ½ dijela nekretnine koji je pripadao GŠ, upisan je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju i izvatka iz matice umrlih na ovdje tužiteljicu-protutuženicu. Na suvlasničkom dijelu GŠ, sada tužiteljice-protutuženice, upisan je zalog temeljem ugovora o kreditu, sastavljenog 8. srpnja 1997. za iznos od 250.000,00 dinara, sa 5% kamata godišnje i dinara 25.000,00 eventualnih troškova u korist Riječke banke.

16. Iz rješenja zavoda za urbanizam od 21.2.1977. na stranici 21 spisa, proizlazi da je Zavod za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove općine Labin utvrdio da su MŠ i ŽŠ iz [adresa], najpovoljniji ponuditelji za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gradilište br. 8, površine 446m2 u [adresa], sa ponudom od 93.000,00 dinara.

17. Iz obavijesti o isplati novčanih sredstava iz korporativne akcije na račun na stranici 27 spisa proizalzi da SŠV na dan 11.5.2005. temeljem vlasništva i drugih prava nad vrijednosnim papriom HRBC-a Rabac d.d. pripada neto iznos od 21.826,60 kuna, a koji iznos joj je isplaćen 24.5.2005.

18. Iz potvrde o dionicama na strnaici 28 spisa proizlazi da na temelju potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju o raskidu ugovora br. 3076032/000623 te odluke Uprave Rabac d.d. dioničar Kovačec ŽŠ ostaje upisana u knjigu dionica d.d. pod rednim brojem 623 sa preostalim dionicama.

19. IZ prijedloga I-22/86 na stranici 29 spisa proizlazi da je dužnik MŠ iz [adresa], IV/bb bio dužan platiti Općini Labin iznos od 37.238,00 dinara, radi namirenja potraživanja vjerovnika, a navedeni iznos platila je ovdje tužena - protutužiteljica ŽŠ, što proizlazi iz potvrde na stranici 30 spisa.

20. Iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z.894/02 na stranici 31 spisa proizlazi da je temeljem prijedloga za povrat nekretnina u vlasništvo od 21. svibnja 2002. te čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dopuštena uknjižba brisanja Društvenog vlasništva kao i prava korištenja upisanog u korist MŠ od S iz [adresa] i GŠ ĐŠ rođ. SŠV, iz [adresa] na k. č. [katastarska čestica] neplodno sa 532m2, u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na MŠ u ½ dijela i SŠV u ½ dijela, a iz rješenja Z.166/04 na stranici 32 spisa proizlazi da je temeljem Odobrenja za upotrebu izdanog u [adresa] od strane Komiteta za privredu dopušteno brisanje zabilježbe da je kuća na k. č. [katastarska čestica] upisana bez priložene građevinske i uporabne dozvole, a u vlasništvu MŠ i SŠV, svakoga u ½ dijela.

21. Iz Odluke Suda udruženog rada Hrvatske na stranici 33 spisa, utvrđeno je da je predlagateljica GŠV u radnom odnosu Ro za hotelijerstvo i ugostiteljstvo „Rabac“ na neodređeno vrijeme od 9.4.1986., te je žalba RO za hotelijerstvo i ugostiteljstvo odbijena kao neosnovana. Odlukom prvostupanjskog suda na stranici 35 do 36 spisa je usvojen zahtjev predlagateljice i poništena je odluka Radničkog savjeta predloženika od 26.11.2986. i odluka i obavijest o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme od 2.12.1986. te je utvrdio da je predlagateljica u radnom odnosu sa predloženikom na neodređeno vrijeme od 9.4.1986. godine, a da je obavljala zadatke odgovornog točioca pića u „Fortuna klubu“ koji radi tijekom cijele godine.

22. Iz presude Socijalističke Republike Hrvatske posl.br. P-430/90-6 od 12.5.1990.,na strnaici 37 spisa, razveden je brak zaključen 11. veljače 1965. između MŠ rođenog **.**.1943. i DL rođ. GŠV **.**.1948. Sin ŠŠ rođen **.**.1974. povjeren je na čuvanje i skrb majci ĐŠ. GŠ dužan je za uzdržavanje mld. ĆŠ plaćati mjesečno 1.000,00 dinara počev od 16.3.1990., a od 11.4.1990. iznos od 227% od zajamčenog osobnog dohotka radnika u SR Hrvatskoj, uvećano za zatezne kamate.

23. Presudom Općinskog suda u Labinu posl.br. P.274/91-59 od 7.6.1995. na stranici 38 do 43 spisa proizlazi da je tuženik „Rabac“ poduzeće za ugostiteljstvo i turizam s p.o. [adresa], dužan isplatiti tužiteljici na ime naknade materijalne štete iznos od 27.745,23 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 1990., te na ime naknade nematerijalne štete iznos od 90.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 7.6.1995. pa do isplate, te troškove postupka u iznosu od 17.159,68 kuna. Iz presude proizlazi da je ovdje tužena-protutužiteljica bila zaposlena kod „Rabac“ poduzeće za ugostiteljstvo i turizam, te je 6.11.1989. prilikom odlaska s posla kući pala u nezaštićenu rupu, te je zadobila teške tjelesne ozljede. Po provedenom postupku, sud je obvezao tuženika na ime nematerijalne štete isplatiti tužiteljici iznos od 90.000,00 kuna, a na ime materijalne štete iznos od 27.745,23 kune.

24. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-1239/95-2 od 17. ožujka 1996. potvrđena je presuda P.274/91-59 od 7.6.1995. u svim dijelovima, a ista je ukinuta u dijelu u kojem tužiteljica potražuje naknadu štete na ime troškova tuđe pomoći i njege preko iznosa od 4.000,00 kuna i u pogledu troškova postupka, te je u tim dijelovima predmet vraćen na ponovni postupkak. Presudom Općinskog suda u Labinu posl.br. P-101/96-68 na stranici 44 do 47 spisa tuženiku je naloženo tužiteljici isplatiti na ime naknade materijalne štete iznos od 14.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 6.6.1996. pa do isplate.

25. Presudom Općinskog suda u Puli posl.br. P-3307/95 d 3.6.1996., na strnaici 48 do 50 spisa, naloženo je tuženiku „Rabac“ d.d. iz [adresa] da tužiteljici GL isplati naknadu štete od 114.912,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 3.6.1997. pa do isplate, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 12.112,73 kune, u roku 15 dana. Tužbu je tužiteljica podnijela budući joj se od donošenja presude Općinskog suda u Labinu posl.br. P-274/91 pogoršalo zdravstveno stanje, pa je operirala oko i vratnu kralježnicu.

26. Presudom Općinskog suda u Puli posl.br. P-167/98-47 od 30.9.1998., na stranici 51 do 53 spisa, naloženo je tuženiku „Rabac“ d.d. [adresa] isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu od 70.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete, iznos od 28.300,00 kuna na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, te iznos od 8.112,00 kuna na ime troškova liječenja, sve sa zakonskom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 23.236,00 kuna, u roku 15 dana, a presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-75/99-22 od 8.2.1999. na stranici 54 do 55 spisa.

27. Presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-410/02-4 od 17.3.2003. na stranici 56 do 57 spisa preinačena je presuda Općinskog suda u Puli P-713/99-76 od 20.9.2001. u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi nematerijalne štete, te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 56.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 20.9.2011. pa do isplate, u roku 15 dana.

28. Iz izjave Socijalističke Republike Hrvatske, Klasa: 701-01/90-01/933 od 30.5.1990. na stranici 58 spisa, proizlazi da je MŠ izjavio da poziva kod sebe na adresu [adresa], ŠŠV iz [adresa], na vrijeme od oko mjesec dana, te izjavljuje da će se za vrijeme njezinog boravka u Jugoslaviji brinuti o njezinom smještaku, hrani, odjeći, obući i općenito o njoj brinuti.

29. Iz rješenja Ureda za turizam, Ispostave Labin od 19. lipnja 1996. na stranici 59 spisa, utvrđeni su minimalni uvjeti za kategoriju i upis u upisnik apartmana koje građanin u domaćinstvu iznajmljuje gostima, te je utvrđeno da kategorija apartmana u suterenu sa jednom dvosposteljnom sobom se kategorizira u drugu kategoriju sa četiri zvjezdice, a apartman na prvom katu sa jednom dvoposteljnom sobom se kategorizira u drugu kategoriju, sa četiri zvjezdice. GL i članovi njezina domaćinstva koji joj pomažu u pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ispunjavaju zdravstvene uvjete u ugostiteljstvu.

30. Iz rješenja Ureda za turizam na stranici 60 spisa utvrđeno je da je GL izdano rješenje 3.7.1996. o odobrenju za pružanju usluga građana u domaćinstvu, na mjestu [adresa].

31. Iz ponude za izvedbu građevinskih radova od 30.1.1996. na stranici 61 do 70 spisa vidljivo je kako je investitor u dogradnji obiteljske stambene zgrade bila obitelj GL ĐŠ u [adresa]. Ponudbeni troškovnik obuhvaćao je radove na gornjem dijelu, te radove na donjem dijelu kuće. Ponuda radova je ukupno iznosila 6.500,00 Dem, a iz potvrde na stranici 62 vidljivo je kako su iznosi od po 3.000,00 DEM isplaćeni 15.2.1996. i 22.2.1996. Iz ponude Labinkometrca na stranici 66 spisa, računa broj 66/II proizlazi da je tuženica isplatila 24.000,00 dinara po računu broj 63/II za 593/II od 3.12.1988. za radijatore, cisternu, plamenik, kotao za grijanje i solarni bojler. Dalje je tuženica-protutužiteljica platila 4.860,00 din kao doprinos za skloništa, 41.840,00 din u korist SIZ-a za komunalne djelatnosti općine [adresa].

32. Iz ugovora broj 4/96 na stranici 72 spisa, proizlazi da se izvoditelj građevinska obrtnička radnj vl. ML obvezuje izvesti radove „ključ u ruke“ u nekretnini tužene-protutužiteljice, a ugovorena vrijednost radova bila je 6.000,00 dem.

33. Iz priznanica na stranici 77 do 104 vidljivo je da je tuženica -protutužiteljica uplaćivala na račun Riječke banke d.d. kao otplatu stambenog kredita iznose od 71.700 dinara, 23.890,00 dinara, 23.892,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 3.982,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991.00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1991.00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 9955,00 din, 13937,00 din, 13.937,00 din, 1.991,00 din, 7.964,00 din, 11.954,00 din, 1.991,00 din, 11.946,00 din, 5.973,00 din, 1.991,00 din, 3.982,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 8.064,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din, 1.991,00 din i to u razdoblju od 1978. pa do 1987.

34. Iz ponude vodoinstalacijskih radova na objektu u [adresa] u [adresa] od 15.3.2010. proizlazi da je ista izdana za vodoinstalacijske radove u kupaonici- montažu bidea, bojlera, slavina sa potrošnim materijalom i radovima u ukupnom iznosu od 6.100,00 kuna.

35. Presudom Općinskog suda u Labinu posl.br. P-93/05 na stranici 106 do 108 spisa, razveden je brak zaključen 11. kolovoza 1999. godine između TŠV, te MŠ, a presudom je određeno da će za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice, MŠ biti dužan doprinositi iznosom od 2.000,00 kuna do ostvarenja prava na mirovinu tuženice-protutužiteljice pri RFMIO Zagreb.

36. Iz rješenja o priznanju prava na razmjerni dio starosne mirovine na stranici 120 do 121 spisa proizlazi da je MŠ priznat od 6.8.2002. pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja, prema odredbama Konvencije o socijalnom osiguranju sa K. Švicarskom, R. Slovenijom i R. Italijom u mjesenčnoj svoti od 516,40 kuna. Umjesto te mirovine, isplaćivat će mu se razmjerni dio najniže mirovine u svoti od 696,66 kuna mjesečno, a mirovina od 1.1.2003. iznosi 708,20 kuna mjesečno.

37. Iz platnih lista na stranicama 122 do 138 spisa za period od 1977. do 1982. vidljivo je da je GŠ ostvarivao prihode u Zuerichu, te je na ime plaće u tom razdoblju ostvario iznos od 170.000,00 švicarskih franaka.

38. Iz dopisa na stranici 148 spisa proizlazi da je MŠ potpisao dana 7.8.2007. tuženici-protutužiteljici da je on vlasnik tri apartmana, a sve radi potrebe daljnjeg prosljeđivanja od 6.2.2005.

39. Iz obavijesti Općinskog suda u Labinu posl.br. Ovr-382/06 od 12.9.2006 na stranici 149 spisa, proizlazi da je rješenje o ovrsi od 14.4.2006. postalo pravomoćno 2.5.2006. i da je HZMO Pula obaviješten da je zabranjeni iznos mirovine prema navedenom rješenju dužan isplatiti ovrhovoditeljici GŠV. Ovršni postupak vodio se protiv ovršenika GŠ, a iznosi su naplaćivani sa deviznog računa GŠ (stranica 150-157 spisa), u korist tuženice- protutužiteljice.

Iz otkaza punomoći na stranici 158 spisa proizlazi da je GŠ otkazao GŠV punomoć da u njegovo ime i za njegov račun raspolaže sredstvima na deviznom računu otvorenom kod Erste banke d.d., a navedeno je učinio 22.10.2012. u [adresa].

40. Iz z.k. izvatka na stranici 162 spisa proizlazi da je 14.6.2016. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao vlasništvo Grada Labina.

41. Iz uplatnica na stranici 175 do 195 spisa vidljivo je da su uplatnice za komunalnu naknadu, računi za struju, izdavani na ime GŠ.

42. Iz rješenja HZMO-a Pula, na stranici 197 spisa utvrđeno je da je SŠV utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta od 60%.

43. Iz potvrde o visini talijanske mirovine na stranici 205 spisa, vidljivo je da je GŠ stekao pravo na talijansku mirovinu.

44. Iz preslike računa na stranici 226 do 232 spisa utvrđeno je kako računi za naknadu za uređenje voda, računi za telefon, slivnu vodnu naknadu za adresu [adresa] glase na ime tuženice-protutužiteljice.

45. Iz rješenja o pravu na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti utvrđeno je kako je GŠ ŽŠ imala pravo na novčanu naknadu u svoti od 11.000,00 dinara mjesečno počevši od 4.12.1984. u trajanju do 3.3.1985.

46. Iz zapisnika Upravnog odjela za prostorno uređenje od 17.1.2011. na stranici 240 spisa, utvrđeno je kako je GŠ izjavio žalbu na građevinsku dozvolu od 21.12.2010. kojom su odobreni radovi na rekonstrukciji postojeće građevine i izgradnje garaže na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naselju Rabac.

47. Iz izvoda FINE i PBZ na stranici 265 do 268 spisa utvrđeno je kako je pok. GŠ imao otvorene devizne račune kod PBZ banke, te transakcijske račune kod PBZ-a i Erste banke d.d. Na deviznom računu kod Erste banke na dan 20.4.2016. saldo je iznosio 0,27 eur. Na tekućem računu u kunama iznosio je saldo 598,89 HRK, dok je na tekućem računu kod PBZ-a u stranoj valuti saldo iznosio 9,65 eura.

48. Iz uvjerenja na stranici 269 spisa proizlazi da na dan **.**.2016. GŠ nije bio evidentiran kao vlasnik vozila.

49. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju na stranici 278 spisa proizlazi da je isti sklopljen između DŠV kao davateljice uzdržavanja i GŠ kao primatelja uzdržavanja, a sklopljen je 28.11.2009. Predmetom ugovora bile su k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, te vanknjižno vlasništvo garaže u [adresa], osma garaža ako se broji od lijeve prema desnoj strani u ½ dijela.

50. Iz zahtjeva za primanje u radni odnos na stranici 286 spisa proizlazi da je SL dana 15.11.1967. dala zajtjev tvornici u Aachenu za zasnivanje radnog odnosa.

51. Iz rješenja SIZ-a od 6.12.1978. na stranici 287 do 288 spisa proizlazi da je ŠL kao privremeno nezaposlena osoba upućena na stručno osposobljavanje-prekvalifikaciju, te joj preipada novčana pomoć od 30,00 dinara po danu stručnog osposobljavanja, a osposobljavati će se za zanimanje izrađivač lutaka i igračaka počevši od 1.11.1979.

52. Iz rješenja o izvedenom stanju na stranici 292 do 294 spisa proizlazi da je 24.2.2014. ozakonjena pomoćna zgrada izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na području Grada Labina, naznačena na kopiji plana DGU- Područni ured za katastar Pula i to izgrađena pomoćna zgrada namjene garaža (br. 8 u 10 garaža), na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tlocrtnih dimenzija max 3,20x5,90 m jedne nadzemne garaže (P) visine do vijenca 2,73 metra. Tlocrtna površina zgrade iznosi cca 18,88m2, a zgrada ima ravan krov i dovršena je. Zahtjev je podnijela GŠV.

53. Svjedok TL u svojem je iskazu naveo kako je on vlasnik poduzeća koje se bavi grijanjem i klimatizacijom. Poznaje samo tuženicu-protutužiteljicu. Prije više od 10ak godina je bio pozvan radi nekih sitnih popravaka na solarnom sistemu i servisu sistema grijanja, zbog proteka vremena ne sjeća se puno toga. Sjeća se da ga je pozvala tuženica-protutužiteljica. Radi se o radovima od 2.000-3.000,00 kuna, navedene radove mu je platila ĐŠ. Radilo se o klasičnom održavanju sistema.

54. Svjedok LŠ u svom je iskazu naveo kako je on prije 30 godina postavljao centralno grijanje u zgradi u [adresa], po narudžbi GL. Uveo je odnosno proveo centralno grijanje po svim etažama i u potpunosti je osposobio grijanje. ŽŠ je živjela u najgornjem stanu, zna da drugo nikoga nije bilo u zgradi. Njegov rad je trajao 15 do 20 dana, a materijal je nabavila tuženica -protutužiteljica. Navedenu opremu je kupila u Labinkomercu, ne zna tko je nabavio i platio taj materijal. Sjeća se da je suprug bio tada u Rusiji i za vrijeme radova je bio kod kuće. Zatekao ih je zajedno u stanu, a radove mu je platila tuženica-protutužiteljica. MŠ je došao pred kraj radova. MŠ je shvatio kao gazdu, nije imao primjedbi na njegov rad. Novac mu je isplatila ŽŠ. To je bio 4. ili 5. mjesec, čini mu se da je radila kao konobarica u poduzeću Rabac, u smjenama. Radove je izvodio 1989. Kuća je bila useljiva, ona je držala turiste, čekala turiste, kuća je bila namještena i opremljena po svim etažama.

55. Svjedok ŠŠ, brat tužiteljice-protutužene i sin tuženice- protutužiteljice naveo je da je sa majkom u dobrim odnosima, dok sa sestrom nije u dobrim odnosima. Njegov otac se zvao GŠ i umro je 2016. Roditelji su prije 30 do 40 godina zajednički gradili kuću. U to vrijeme bio je malo dijete, ne sjeća se tko je počeo graditi. Majka je bila zaposlena u [adresa], radila je kao voditelj jednog resora u Maslinici, tamo je radila dok se nije povrijedila. Nakon toga je majka ostala invalid, pa se više nije vratila na posao. Dobila je naknadu štete i bavila se turizmom. Kuća se sastoji od 3 kata i od 4 stana i majka se bavila turizmom. Majka je nekada iznajmila sva 3 apartmana, nekada i svoj stan. Roditelji su imali narušene odnose. Otac je radio kod talijana, slovenaca i švicaraca. Ne zna je li otac slao majci novce, ali dolazio bi s novcima. Nije slao novce za njegovo uzdržavanje nego bi ostavio džeparac kod strica SŠ. U [adresa] je kuća bila izgrađena po svim fazama, iznajmljivana je, u to vrijeme nije bilo nadogradnje. Nakon razvoda roditelja, oni su se podijelili, tata je uzeo prizemlje i kat u sredini, majka gornji kat i manji na srednjoj etaži. On se oženio 2010. i tražio je od oca odobrenje da ga pusti da ide u veći stan. Veći stan ima površine 65m2 plus 70m zatvorene verande, a manji ima površinu 39,5m2 plus 7 metara zatvorene verande. Prije nego su preselili u [adresa], živjeli su u [adresa] u [adresa]. Otac je bio po terenu, majka je bila kući, radila je. Otac nije kontinuirano radio, radio bi po 6-8 mjeseci i ostalo bi bio kod kuće. Stan u kojem majka živi ima 92m2, plus 38metara otvorene terase, mali stan ima 39m2 plus 7m zatvorene terase, ukupno 131m2 i 7 metara verande. Po njihovom dogovoru, taj stan je trebao pripasti majci, a ocu je pripao srednji stan od 45m2 sa dogradnjom od 20m2 i zatvorenom verandom od 20m2 i još prizemlje gdje je otac živio od 40m2, kotlovnica od 13,5m2 sa centralnim grijanejm, plus 25m2 zatvorene verande, što iznosi 119m5m2 zatvorenog stana i 45m2 verande pokrivene krovom. Kotlovnica se nalazi uz apartman u prizemlju u kojem je otac stanovao i to zadnjih 10ak godina, imao je svoj alat. Od 2005. se ne iznajmljuju turistima ti apartmani. Roditelji su se podmijelili na način da je majka ostala u većem stanu na drugoj etaži, na srednjoj etaži je ocu pripao veći stan i majci manji, a prizemlje ocu. Smatra da je ocu pripao taj veći stan na srednjoj etaži jer zna da je rekao da će taj stan dati DŠV i da taj stan mora uvijek biti slobodan za DŠV i njezinog sina. Manji stan je trebao pripasti majci i pripao joj je i u njemu je svjedok živio. Otac je tražio 2011. da želi imati ključ od tog manjeg stana jer se on preselio u veći uz očevo odobrenje. Na srednjoj etaži je nadograđen jedan dio uz veći stan. Ne zna je li nadograđen za vrijeme zajedničkog života roditelja. Kad su se roditelji htjeli podijeliti, njihova namjera je bila da svakome pripadne polovica. Roditelji su oduvijek dijelili kuću po pola, da je tek mama od kad je počela parnica tvrdila da njoj pripada više jer je više radila, ali sa ocem su se uvijek podijelili na pola. Roditelji su se do zadnjeg dana svađali i mirili, znali su zajedno popiti kavu i ručati. Sve je bilo u redu dok nije počela ova parnica, pa je počela isticati da nje njezin doprinos u stjecanju te imovine veći. Roditelji su se uvijek dijelili pola pola. Otac je znao biti po 2 godine na terenu, dolazio bi nekada nakon 6 mjeseci, pa bi ostao doma 2 mjeseca, navodno je imao neku vezu. Otac je bio vrijedan radnik, a majka je ugovarala sve poslove oko radova u kući. Vjerojatno je to otac plaćao, ali ne zna tko je u kojem dijelu snosio troškove. Otac je dobio mirovinu, ali mu je on pomogao da skupi dokumentaciju za mirovinu i bio dva puta s njime u Zagrebu. Otac je imao 3 mirovine, mjesečno je primao oko 3.500,00 kuna mirovine, s time da su mu švicarci isplatili 36.000,00 franaka. Sestra se nikada nije brinula o kući. Više puta se razbila kanalizacija. Majka se nije bavila turizmom jer nije imala suglasnost za iznajmljivanje apartmana. Sestra joj je uskratila tu suglasnost. Odnosi između majke i sestre su bili narušeni. Tu garažu je majka oduvijek držala u svom posjedu. On živi u stanu u [adresa] sa svojom obitelji. 1992. je srednja etaža predstavljala jedan stan, nije bila podijeljena na dva apartmana. Nakon prvog razvoda, majka je ostala u gornjem stanu na drugoj etaži, a ocu je pripala ta srednja etaža, ali se on nije uselio u nju, već se uselio u donji apartman u prizemlju. Ključ od druge etaže su imali svi. Otac se vratio 1995. Ne sjeća se kada je srednja etaža podijeljena na dva apartmana, ali zna da je bio u nekom periodu s ocem u Italiji i da su podignuli 16 miliona lira, od čega je 8 potrošio na kupnju auta, a za drugi dio ne zna gdje je završio. Nije mu poznato tko je platio projektnu dokumentaciju za dizanje potkrovlja u zgradi.

56. Svjedok AŠ, sin pok. RL nema saznanja o radovima koji su obavljani, tko ih je radio ni tko ih je platio.

57. Svjedok IŠ u svojem je iskazu naveo kako je poznavao GŠ malo slabije, ali poznaje tuženicu-protutužiteljicu. On je jedan od suvlasnika u neposrednoj blizini kuće u kojoj živi ŽŠ. Nju poznaje od 1976. iz vremena kad je počela izgradnja potpornog zida, nakon kojega su kasnije izgrađene garaže. ŽŠ je dobila mogućnost gradnje jedne garaže. 1976. se prodala nekretnina, negdje nakon njegove, a prije nego se pristupilo gradnji kuća, bilo je potrebno izgraditi potporni zid, te su on i njegov pok. otac gradili zid sa ŽŠ. Kako su paralelno gradili kuću, sjeća se da su Š svoju kuću sagradili par dana prije njihove, a do 1981. su kuću stavili pod krov. Oko izgradnje zidova radove je vodila ĐŠ, njezin otac je imao drobilicu za kamenje i za te radove oko drobljenja kamenja je platila ŽŠ, nije mu poznato čiji je novac bio. Viđao je ŽŠ, njezinu sestru, šogora. Ne zna kako su se ŽŠ i MŠ podijelili oko kuće. Nije mu poznato s čijim se novcem gradila kuća. Zna da je viđao ŽŠ, dok je MŠ radio negdje vani, za inozemnu firmu. ŽŠ je radila u [adresa].

57. 1. Svjedok je dopunski saslušan na ročištu održanom 26. travnja 2023. te je ostao kod ranijeg iskaza i naveo da je 1976. kad su počeli graditi kuće, MŠ već radio u inozemstvu. Poznato mu je da se MŠ bavio poslovima građevinarstva, da je radio po cijeloj Europi i da je imao bolja primanja nego oni u Jugoslaviji i Hrvatskoj. ŽŠ je bila viša sobarica, a vodila je sve na gradilištu.

58. Svjedok ZŠ u svojem je iskazu naveo da je poznavao ŽŠ i pok. MŠ i da zna da su sagradili kuću u [adresa]. Ne zna za njihove odnose, samo zna da je MŠ radio na terenu, bio je malo u [adresa], zna da su skupa i zajedničkim radom i sredstvima izgradili kuću u [adresa]. MŠ je bio vani, a ŽŠ je bila tu. Ne zna je li MŠ slao novca, koliko je slao, ali pretpostavlja da je slao. Nije mu poznato kako su se podijelili. Zna da je MŠ imao novca, radio je na terenu i dobro se zarađivalo. Osobno je fizički pomagao oko izgradnje kuće i to od početka izgradnje pa do kraja, kopao je temelje i nitko ga nije platio, radio je prijateljski, bili su rodbina. MŠ i ŽŠ su skupa radili, on je za njih oboje pomagao, nije rekao da bi pomagao samo GL. GL nikada nije posuđivao novce za gradnju kuće. Kopao je kompletno cijeli temelj za kuću, lakirao je parkete u kući, pomagao je oko odvoza kamenja na deponiju, utovar materijala na kamion. Kad je kopao temelje, iskoristio je pola godišnjeg i bio je cijelo vrijeme na parceli, kasnije je dolazio kako ga je tuženica trebala, ali nije plaćala za navedene radove. Nije tražio da ga plate za njegov rad. MŠ je njemu donio jedan sat kao zahvalu za pomaganje, ali mu ŽŠ nikada nije dala nešto vrijednije. On je pomagao kao što bi svakom prijatelju.

59. Svjedok ČŠ u svojem je iskazu navela da je došla u stan u [adresa] živjeti 1966. dok su ŽŠ i MŠ došli par godina nakon nje, živjeli su u stanu u susjedstvu. Nakon toga su preselili u Kazarmone. Ona je kuma njihovom sinu na krštenju. ŽŠ je radila u [adresa] kao konobarica, a MŠ kao rudar, a kasnije je radio vani. ŽŠ joj je rekla da on šalje novce, a ona gradi kuću u [adresa]. Nema saznanja čiji bi doprinos bio veći u izgradnji. Sašila joj je neke zavjese, zna da su bili razvedeni. ŽŠ je rekla da iznajmljuju apartmane turistima.

60. Svjedok HŠ, sestra tuženice-protutužiteljice i teta tužiteljice- protutuženice navela je kako je ona sa roditeljima SŠ i majkom živjela u [adresa] i u vrijeme kada su gradili kuću ŽŠ i MŠ, ona je bila školarka. Njezin je otac bio umirovljenik i pomagao je u izgradnji jer je bio zidar, ali novčano nije mogao nikako jer je imao skromna primanaj. Zna da je njezin otac bio umirovljenik zidar, da je pronalazio prijatelje zidare koji su radili na kući u [adresa] koju su gradili MŠ i ŽŠ. Poznato joj je da je MŠ 1977. radio u Alžiru, Libiji, Rusiji, da bi bio na terenu oko 3 mjeseca i kad bi dolazio, platio bi sve radnike. MŠ je plaćao, a ŽŠ je brinula oko izgradnje, bila je prisutna sa radnicima. Udala se 1979. kuća je bila sagrađena i njezin suprug je već počeo pomagati u poslovima oko ukrašavanja terasa, nekih stupova. Bili su u braku, ali ne zna do kada je brak trajao. U vrijeme kad su odnosi bili dobri, ŽŠ je živjela u gornjem stanu koji je bio najveći i najatraktivniji, a MŠ je živio u prizemlju u garsonjeri od 44m2. Zna da su se apartmani iznajmljivali. Te apartmane na srednjoj etaži je iznajmljivala ŽŠ, koja je radila kao konobarica u hotelu Hedera. U to vrijeme svjedok je završila tečaj i zaposlila se 1985., a kuća je već tada bila sagrađena. Ne može se sjetiti je li ŽŠ već tada bila u braku sa MŠ. ŽŠ je kao konobarica dobila povredu na radu i bila je na liječenju, na bolovanju i više se nije vraćala na posao. MŠ je radio u inozemstvu. Kada je dolazio sa terena, uvijek bi dao ocu novac da bi ga platio, a on bi platio sve radnike koji su radili na kući. Ne zna kako su podijeljeni. Zna da je MŠ financijski brinuo o izgradnji kuće. Kad je ŽŠ doživjela povredu na radu, kuća je bila kompletno sagrađena i opremljena, a ŽŠ je živjela na gornjem katu. Ni pok. otac SŠ ni pok. brat SŠ nisu darovali novac na početku izgradnje. Zna da brat nije posudio MŠ jer je u to vrijeme njezin brat radio kao šofer u poduzeću Gradšped, te je nakon toga MŠ uzeo njezinog brata sa sobom u Libiju. Brat je pomagao ocu u to vrijeme jer dok je radio u Libiji je dao punomoć kako bi mogli bolje živjeti.

61. Svjedok ĆL u svojem je iskazu navela kako je 1967. upoznala ŽŠ i MŠ jer je u to vrijeme bila podstanar kod Danielinog oca pok. SŠ i PL. U to vrijeme je tužiteljica imala 3-4 godine. Žene su se družile, bile su prijateljice, posjećivale su se. MŠ i ŽŠ živjeli su u Kazarmonima, poslije na [adresa]. ŽŠ je bila konobar u [adresa], a MŠ u [adresa], kasnije u Libiji i dolazio bi i odlazio povremeno, sve do mirovine. Poznato joj je da su izgradili kuću u [adresa], sjeća se da su 78. ili 79. išli sa ŽŠ po pločice, kade, sanitarije, sve što je trebalo za uređenje. Poznato joj je i zna da je MŠ slao novce, tda su to bili novci koje je MŠ zaradio u inozemstvu, bili su zajedno i zajedno su gradi li kuću. ŽŠ je govorila da MŠ šalje novce, a on je govorio da je on to financirao. Ona je u dobrim odnosima sa ŽŠ. Zna da su zajedno gradili kuću. Nije ih posjećivala u [adresa] i zato ne zna ništa o njihovoj podjeli i diobi. Bila je samo jednom u toj kući nakon što je izgrađena. MŠ je zaposlio Danielinog brata SŠ.

62. Svjedok LL u svojem je iskazu naveo kako je poznavao ŽŠ i MŠ jer su bili susjedi na [adresa]. Poznaju se od 1974. kada su dobili djecu, tako da su se sprijateljili. Gradili su kuću u [adresa], MŠ je radio u [adresa], ŽŠ je radila u [adresa], vjerojatno su dobro zarađivali akd su kupovali zemljište i gradili. ŽŠ je radila u poduzeću Rabac. MŠ je više financijski doprinosio oko gradnjekuće, dok je svu brigu oko izgradnej imala ŽŠ jer je tamo živjela. On bi dolazio po 15 do 20 dana, a ona je brinula o gradnji kuće. Dalo se naslutiti da on šalje novce i financira kuću. Osobno je prevozio Danieli sanitarije iz Italije, materijal je plaćala ŽŠ, ne zna čiji je novac bio niti je vodio o tome brigu. 1979. su gradili kuću.

63. Svjedok AL u svojem je iskazu naveo kako je početkom kolovoza 1986. MŠ trebala grupa radnika koju bi uzeo sa sobom u Rusiju i on je otišao sa njim. Prije toga je radio u Libiji, Alžiru. 1989. je došao u Italiju i tamo je došao i svjedok i ostao do umirovljenja. Zarada je bila jako dobra, satnica je iznosila 10.000 lira, radilo se 10 sati dnevno. MŠ je bio vođa grupe i zarađivao je i više, radio je do njegovog umirovljenja. Razlog odlaska je bio taj da je plaća bila veća od one koju je zarađivao u rudniku. Nakon vraćanja u Italiju, uvijek si mogao dobiti nekakvu povišicu. Imali su povlastice jer su radili na terenu. MŠ je odlazio u Rusiju, Njemačku i Francusku, bio je prevoditelj na gradilištima i imao je dobru zaradu. Dok su bili u Rusiji, svaka su tri mjeseca dolazili kući na odmor, kući bi podigli novac i donosili ga doma. Poznato mu je da je MŠ taj zarađeni novac ulagao u kuću, zna da se nije razbacivao s novcem. Zna da je štedio i da je otišao radi zarade i gradnje kuće. Čini mu se da je supruga ŽŠ radila u Maslinici. Oko radova na kući brinula je ŽŠ, zna da je MŠ sve financirao. Tvrdio da je udio u izgradnji kuće bio veći Stjepanov jer su donosili velike novce doma. Novac sigurno nije potrošio na ništa osim na kuću i na obitelj. Nije mu poznato da bi MŠ u [adresa] živio sa drugom ženom. Nije mu poznato da bi MŠ kupovao motor. Troškove nikakve nisu imali jer im je sve plaćala firma.

64. Svjedok FŠ u svojem je iskazu navela da je njezin pok. suprug SŠ bio brat tuženici, odnosno stric tužiteljici. On je umro 2014. Vjenčali su se 1980. Poznavala je MŠ i ŽŠ, njezin je suprug otišao sa MŠ u [adresa] i radili su tamo od 1976. do 1984. Suprug se vratio kući, a MŠ je ostao do umirovljenja. Zarade su bile dobre, zna da je Milan sagradio ribaricu dugu 11 metara. Ne zna koliko je MŠ zarađivao. Pretpostavlja više jer je bio poslovođa. MŠ je zarađene novce slao kući. Kuća u [adresa] je kompletno završena 1985. Ima saznanja da su se MŠ i ŽŠ razvodili i opet vjenčavali. ŽŠ je radila kao konobar. MŠ je radio vani, ŽŠ je nabavljala materijal, koordinirala svim poslovima oko gradnje kuće, ali nema uvida niti saznanja koliko je novaca slao. Nisu slali novce, donosili su ga doma. Nije nikada bila kod njih u posjetu, ne zna kako su se podijelili. Zna da je sve novce davao za gradnju kuće. Nije joj poznato da bi suprug darovao novčane iznose GL. Pok. MŠ je zaposlio njezinog supruga u inozemstvu. Misli da je njezin suprug samo jednom posudio tuženici neki novčani iznos za kupnju auta, ne zna točno kada, misli da je bilo između 1980. i 1984., a novac mu je vraćen kad se MŠ vratio doma. Njezin suprug nije pomagao oko gradnje kuće. Njihov otac im je pomagao ali ne zna da li je bio plaćen.

65. Svjedok VŠ u svom je iskazu naveo kako poznaje tuženicu - protutužiteljicu više od 30 godina. Upoznao ih je godinu prije vjenčanja tužiteljice sa njegovim sinom. U to je vrijeme bio kod njih u [adresa]. Kuća je bila kompletno sagrađena, imala je tri etaže, prizemlje, srednju etažu i kat. Sjeća se da je Brigitin otac MŠ radio u Rusiji, a gđa. ŽŠ radila je kao sezonski radnik u hotelu Mimoza. Njegov pok. sin, suprug tužiteljice, je također išao sa MŠ raditi u Rusiju, prije vjenčanja. Ne sjeća se koliko je radio sa MŠ. MŠ je dobro zarađivao jer je i njegov sin dobro zarađivao. Sjeća se da je punici kupio Golfa i namjestio si je stan. MŠ je slao novce doma. Nikada mu sin nije rekao da bi MŠ imao drugu obitelj u Rusiji. Sin je par godina radio u Rusiji, a nakon toga na brodu. Zna da je nejgov sin prestao kontaktirati sa ŽŠ, da je kupio stan u [adresa]. Navodno je rečeno da je taj stan u kojem ŽŠ živi ostao njoj, a ovaj drugi dio je ostao MŠ. Kad je p rvi put bio u kući, kuća je bila kompetno dovršena. Došli su u stan na katu, na srednjoj etaži su bila dva apartmana, jedan apartman u prizemlju. Sjeća se da su s lijeve strane ušli u stan. Njegov sin je dao novac za centralno grijanje jer je rečeno da će to biti njihovo. Golfa nije platio do kraja jer se posvađao s ŽŠ.

66. Svjedok BŠ, sin tužiteljice i unuk tuženice, naveo je u svom iskazu kako je svoje zimske i ljetne praznike provodio u [adresa]. Baka je bila kod kuće jer je imala ozljedu na radu, a djed je radio vani. Kad se on rodio, prvih par mjeseci su živjeli u [adresa], kuća je bila sagrađena. Kuća je imala tri etaže i baka je živjela u gornjoj. Njemu je djed rekao kada su se prvi put rastajali da je baki ostao godnji stan, a njemu preostali dio kuće i da je kuća tako podijeljena. Stan na drugoj etaži je samo jedan stan, a prepravljen je u dva apartmana i to s jednim ormarom koji je stajao između. Uvijek se znalo što kome pripada, baki gornji stan, ostalo djedu. Baka je plaćala struju samo za svoj stan, a tako su računi i glasili, a ostalo je djed plaćao. Djed je živio u donjem apartmanu jer nije imao ključ od stana na srednjoj etaži, ključ je uzela baka i nije mu ga htjela dati. U jednom apartmanu je stanovao ĆŠ, brat njegove majke, ključ mu je dao djed. Djed nije imao ključ od srednje etaže. Plaćao je režije za troškove režije srednje etaže i za stan u prizemlju. U zadnje vrijeme nije imao gdje prenoćiti u toj kući jer nisu imali ključ od srednje etaže. I dan danas je kuhinja koju je njegova majka kupila i montirana na toj srednjoj etaži. Tamo ima dosta njihovih stvari. Djed je svakako dolazio doma i nije se puno zadržavao. Kad bi završili s poslom, dolazio bi doma. Baka se brinula za kuću dok nije bilo djeda. Etaža nije nikad bila podijeljena, to su oni pregradili u dva stana samo radi iznajmljivanja. Ne zna je li stan bio predviđen sa dva kupatila i dvije kuhinje.

67. Svjedok IL ima kuću nedaleko sporne, ali nije imao nikakvih saznanja o gradnji nekretnine, primanjima pok. MŠ i tužene -protutužiteljice ili druga saznanja relevantna za ovaj postupak.

68. Tužiteljica-protutuženica DŠV u svojem je iskazu navela kako je ona kćerka tužene i pok. GŠ koji je preminuo **.**.2016. S ocem je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojem ugovoru joj je prenio svu svoju imovinu nakon njegove smrti, budući ga je uzdržavala prije zaključenja ugovora, kao i nakon. Roditelji su za vrijeme braka sagradili kuću i to za vrijeme trajanja prvog braka. Prvi brak je trajao od 1965. do 1990. i u tom razdoblju je predmetna zgrada sagrađena onako kako i danas postoji. Ovaj dio na srednjoj etaži koji je nadograđen i koji nije legaliiran je nadograđen nakon razvoda, ali roditelji bez obzira na razvod su bili u zajedničkoj vezi i nadogradili su ovaj dio. U to vrijeme, roditelji su zajedničkim sredstvima sagradili kuću na način da je otac radio po svijetu i slao novce, a majka je organizirala radove. Radila je kao konobarica. Nakon povrede 1979. je prestala raditi. Otac je sve financirao, a majka je sve organizirala. Nije mogla financijski ulagati jer nije imala mogućnosti. Prvi brak je razveden 1990. U tom je vremenu bila sagrađena kuća, kompletno uređena fasada, zajedno sa garažom, sve kako je bilo danas, osim nadograđenog balkona koji je bespravno sagrađen. Postojeća terasa zatvorena je krovištem i vratima. Terasa je imala tri strane, te su stavili krov. Dio zatvaranja terase je napravljen iza razvoda braka, zajedničkim sredstvima. S majkom je u narušenim odnosima, ali istinito iskazuje. Nakon prvog razvoda, roditelji su živjeli svaki na svojoj etaži. Došli su na zajedničku ideju da se pokrije ova terasa za što je otac dao novac i to se učinilo. Zaključili su drugi brak 1999. i u međuvremenu su zajednički ulagali i stjecali imovinu i to ovu terasu. Otac je i dalje radio po gradilištima, a nema saznanja je li imao kakvu drugu bračnu ili izvanbračnu vezu. Njihov drugi brak je trajao do 2005., kada su se ponovno razdvojili. Nakon prvog razvoda, roditelji su se odmah podijelili o načinu korištenja predmetne zgrade. Bili su upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela. Nakon prve rastave, roditelji su se posjedovno podijelili na način da je majci pripao stan na godnjoj etaži u kojoj živi i danas, a oci je pripao taj srednji stan i rpizemlje, garsonjera, dok je garažu koristila majka. Kotlovnica je bila zajednička jer je imala grijanje za cijelu kuću. Što se tiče stepeništa, ono je jedino zajedničko stepenište. Za vrijeme trajanja prvog braka, sagrađena je i garaća, radi se o garaži za smjetšaj jednog vozila, postoje dva parkirna mjesta, koja su koristili i otac i majka. Nije istina da su u prizemlju dvije garaže, već se radi o jednoj garaži. Oni su se podijelili dogovorno. Naime, stan u kojem majka od tada pa do danas živi je atraktivniji, prostran, sa velikom terasom, pogledom na more i namijenjen je za život, dok su donje etaže građene kao apartmani, puno nekvalitetniji od stana u kojem živi tuženica. Prizemlje je bilo namijenjeno za podrum i tu su stropovi niži. Roditelji su prenamijenili donji dio prizemlja u namjenu iznajmljivanja i sredili ga kao apartman. Srednja etaža je u naravi bio stan koji je pripao ocu nakon prvog razvoda braka. Majka je uvijek uredno s ocem kontaktirala, tražila financijska sredstva, što je on uredno davao za ulaganje u kuću. Još za vrijeme trajanja braka je srednja etaža bila jednim vratima podijeljena na dva apartmana zajedno sa prizemljem, kako bi se iznajmljivao turistima. Nakon razvoda je ocu pripala srednja etaža i rpizemlje, temeljem njihovog dogovora. Nakon prvog razvoda, taj stan je bio useljiv i otac je dopustio bratu ĆŠ da tu živi jer ga je majka istjerala. Otac i brat su zajednički živjeli na srednjoj etaži jer se stan nije iznajmljivao. Radi se o velikom stanu koji je pregrađen vratima, renoviran kasnije za dva apartmana. Tada je dozidana i terasa, 1990. Nakon prve rastave, otac je uselio u srednju etažu jer je dogovoreno da se kuća dijeli na način da jednome pripadne gornji stan i etaža, a ovaj drugi dobiva vrijednosno isti ekvivalent, srednju etažu i prizemlje. Tuženica je vodila i organizirala posao, otac je slao novce. Otac je donosio gomilu novaca i novac se prebrojavao u kući. Otac je radio sa njezinim suprugom. Suprug i ona su ulagali u kuću, platila je i naručila nacrt za dizanje potkrovlja i dva stana sa nacrtom. Platila je oko 3.000,00 eura. Sve što je trebalo, ona i suprug su pomogli. Otac je stalno majci davao novce i uvijek ih je tražila, nismo znali gdje ih troši. Uvijek je tražila novce, otac ih je davao, otac je bio skroman i nije trošio, a živjeli su galantno. Sjeća se da si je majka kupovala krznene bunde u Rijeci. 2002. je platila projektnu dokumentaciju Albona birou u namjeri da sagrade kat, potkrovlje. Nakon prvog razvoda, majka nije imala primanja i otac ju je pomagao, financirao u svemu kao i ona. Sve terapije je prolazila sa njezinom pomoći i živjela je kod nje u Rijeci. Roditelji su se zajednički bavili turizmom, a nakon razvoda se nisu bavili turizmom. Od 1990. do 2003., majka se nije bavila turizmom jer joj otac nije dozvolio.

68. 1. Na ročištu održannom 13. veljače 2024. proveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice-protutužene koja je ostala u cijelosti kod ranijeg iskaza od 30.3.2017. Otac je radio u Sloveniji, pa u Švicarskoj, Africi. Radove je vodila majka, a otac bi plaćao radnike kad bi dolazio doma, a majka je na njegovom deviznom računu imala punomoć i mogla je podizati novac. Isto tako je nosio novac kad je dolazio kući, a slao je i poštom novčane pošiljke. Radio je i UAE, a ostvarivao je vrlo velika primanja, a njihov je životni standard bio visok kao obitelji. Mama je radila sezonski kao sobarica, konobar, njezina su primanja bila daleko niža od očevih. Otac je često izbivao iz kuće. Točno je da se majka više angažirala oko radova na kući, ali je tata financirao izgradnju. Od 1984. do 1990. su se apartmani iznajmljivali.

69. Tužena-protutužiteljica u svojem je iskazu navela kako se vjenčala za MŠ **.**.1965. i brak je trajao do 1990. U tom razdoblju je sagrađena kuća u [adresa], bez krova na srednjoj etaži na terasi, bez dodatnog zapadnog dijela gdje su danas kuhinja i blagavaona, nije bila opremljena kotlovnica, kao ni rezervoar, zajedno sa sunčanim kolektorima. Za vrijeme prvog braka nije bila napravljena garaža. Za vrijeme trajanja prvog braka, napravljena je kompletna kuća i garaža, bez centralnog grijanja, kolektora i nadogradnje na terasi. MŠ je radio u inozemstvu, a radove je ona organizirala, zajedno sa svojim ocem koji je bio glavni nad svim radovima. MŠ nije nikada slao novce, donosio bi novce kad bi došao kući. Nije zarađivao tako puno kako se govori. Zarađivao je kao i ona, oko 1.600,00 DEM, a njegova plaća je toliko iznosila. MŠ je davao novce kako kada, u to vrijeme je ona dobivala napojnice veće od plaće, bavila se turizmom i te novce je ulagala u kuću. Nakon prvog razvoda, podijelili su se na način da njoj pripadne gornji stan i stan na drugoj etaži, mali apartman i garaža, a MŠ je trebao pripasti veći apartman i stan u prizemlju sa kotlovnicom i rezervoarom. Nakon razvoda braka, MŠ nije dolazio kući po godinu, dvije. Još za vrijeme prvog braka u prizemlju je napravila mali apartman, a ona je 1984 stanovala u najgornjem stanu i iznajmljivala sobe. Srednja etaža je preuređena u dva apartmana 1988. Prenamijenjena je jer je takva namjera bila oduvijek. Centralno grijanje je provedeno po kući 1989., a u isto vrijeme su napravljeni i kolektori i provedene su cijevi po cijeloj kući. Sada je kotlovnica zapuštena, nije održavana i nije u funkciji. Nakon prvog razvoda, dogovorili su se da ona dobije godnji stan, manji apartman na srednjoj etaži i garažu, a MŠ preostali dio. MŠ je nakon prvog i drugog razvoda živio u tom manjem apartmanu u prizemlju i nikada nije živio na srednjoj etaži. Sin ĆŠ je po njezinom dopuštenju živio u manjem apartmanu za vrijeme trajanja prvog braka i nakon rastave. U veći apartman se doselio kad se upoznao sa T 2010. i to mu je MŠ dozvolio da koristi. Ona ima ključ od manjeg apartmana na srednjoj etaži, a ostale ključeve nema. Nadograđeni dio je nadograđen na veći apartman na srednjoj etaži 1997. Nisu bili u braku, ali bez obzira na to, ona je nadogradila ovaj dio na apartman koji je pripao MŠ jer je postojao potporni zid, što je u stvari bila terasa i na taj način j ebila natkrivena prostorija. Tu nadogradnju je osobno platila. Dobila je i naknadu štete zbog povrede, te je taj novac uložila u izgradnju. Ona je gledala dugoročno da će to pripasti djeci i htjela je zaštititi kuću. 1999. se ponovno vjenčala sa MŠ, budući je ostala kao nezaposlena bez zdravstvenog osiguranja. Nisu zajednički živjeli od 1988. jer je tada upoznao ukrajinku. Drugi brak je trajao do 2005. On se vratio 2000., a sredila mu je mirovinu tako da je od 2003. bio u mirovini, radio je legalno do 2000., a od 2000. do 2003. je radio na crno na terenu, kao i od 1984. i 1990. Ispod te natkrivene terase nalazi se ogromna veranda. 2015. si je napravila novi ulaz u gornji stan, izolirala je zidove, stavila nove instalacije vode i struje od njezinog stana pa do vanjskog tuša. Nije legalizirana ta natkrivena terasa. MŠ i ona su se podijelili na način da njemu pripadne apartman na gornjoj etaži, cijelo prizemlje zajedno sa kotlovnicom i rezervoarom, a njoj gornji stan zajedno s malim apartmanom na srednjoj etaži. Postoji građevinska parcela u naravi vrt, odmah uz cestu i to bi trebalo pripasti pola njoj i pola MŠ iako on za to nije bio nikada zainteresiran. Smatra da je njezin doprinos veći jer je njezin otac radio 3 godine, stavio kuću pod krov, sagradio potporni zid, sve to za nju, ne za MŠ. Tu je pomagao i brat SŠ. U to vrijeme centralno grijanje, samo materijal je koštao t ridesetmiliona dinara. Imala je račun otvoren u tri banke. Devizni račun je bio otvoren na njezino ime, a suprug je imao pravo imati devizni račun jer je radio vani. Ona je imala punomoć i pogodnost kupovine u Duty Free i na taj način se kupila sva sanitar ija u inozemstvu. Plaćala je doprinose za supruga kad je bio na terenu u inozemstvu, a prijava mu je iznosila kao da je zaposlen kao pomorac. Iznajmljivnjem se bavila od 1984. do 1988., a nakon prvog razvoda je iznajmljivala apartmane uz suglasnost MŠ, s time da mu nije davala novac ostvaren od iznajmljivanja jer je novac ulagala u kuću. Imao je veliko povjerenje u nju i dopustio je da iznajmljuje i ulaže u kuću. 1998. je dobila razliku u plaći za zadnje dvije godine, a punu odštetu je dobila 1995. u dva navrata, a drugi dio je dobiven 1997. Na toj etaži je dogradila portun koji nije legaliziran.

69. 1. Na ročištu održanom 13. veljače 2024. provedeno je dopunsko saslušanje tužene-protutužiteljice koja je u bitnome ostala u cijelosti kod ranijeg iskaza, te je ponovno istaknula da su joj u gradnji kuće svojim radom pomogli otac i brat, te članovi obitelji, da je radila kao konobarica do 1989., a da je u smislu grubljih radova kuća stavljena pod krov 1980. 1996. je dobila isplatu jer se sudila sa bivšim poslodavcem, ali tada nije bila u braku sa GŠ, a isplatu je dobila i 1998., kad također s njim nije bila u braku. Suprug je radio u inozemstvu (Rusija, Francuska, Alžir, Švicarska) i na poslu bi boravio i po godinu i pol dana, a ona je imala punomoć da može baratati novcem i sve plaćati, te je baratala i devizama koje je suprug nosio jer je imala potvrdu talijanskog konzla da je spruga čovjeka koji radi u inozemstvu za talijansku firmu. Ona je svojim sredstvima izvodila radove koji nisu prikazani u projektu. Osobnno je napravila terasu. Ona je primala plaću u dinarima, ali sve izračunava u DEM jer je suprug plaće dobivao u DEM i računali su u markama. Novac koji je zarađivala od najma apartmana je koristila i trošila. Suprug nije ništa doprinosio financijski. Ona je vršila upis uknjižbe na nju i supruga, svakog ½ dijela. Točno je i da je ona kod CZSS Labin 21.3.2013. dala vlastoručno potpisanu izjavu da njoj pripada jedna polovica kuće, a suprugu druga. To je iskazivala i na raspravnom zapisniku od 23.4.2014. U svim ranijim sudskim postupcima prihvaćala je da je kuća njezina u ½ dijela. Ona je zahtjevala više od kad je saznala da su suprug i kćer tražili da se podijele i da njnima pripadne više od polovice. Nakon drugog razvoda 2005. ni ona ni MŠ nisu tražili da se nešto mijenja u odnosu na suvlasništvo, već je sve ostalo kao što je bilo ranije. Oni su kuću podijelili na pola i dogovorili su se što će od kuće koji od njih koristiti, a tako je i danas.

70. Predmet tužbe tužiteljice je dioba suvlasništva između tužiteljice i tuženice, prema omjerima utvrđenim u zemljišnim knjigama- tužiteljice i tuženice svake u ½ dijela na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način predložen po vještaku građevinske struke.

70. 1. Tuženica je protiv tužbe ustala protutužbom budući osporava suvlasničke udjele kako su isti utvrđeni u zemljišnim knjigama, te smatra kako je ista stekla veći udio u nekretnini građenjem i ulaganjem. Protutužbom tuženica-protutužiteljica traži da se njoj dodjeli ¾ suvlasničkog dijela na spornoj nekretnini, a da se tužiteljici- protutuženici dodijeli ¼ suvlasničkog dijela na nekretnini, nakon čega bi se mogla provesti dioba.

70. 2. Sud je sukladno članku 213. Zakona o parničnom postupku odlučio prekinuti postupak po tužbi tužiteljice do okončanja pravomoćnog postupka po protutužbi tuženice-protutužiteljice, budući je svrsishodno i ekonomično prethodno utvrditi veličinu suvlasničkih dijelova tužiteljice-protutuženice i tuženice-protutužiteljice na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te će se tek po utvrđenju suvlasničkih dijelova kao nespornih moći provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka odnosno uspostava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine, a odluka o prekidu postala je pravomoćna.

71. Iz cjelokupnog postupka utvrđeno je kako su pok. GŠ i GŠV bili u braku od 11. veljače 1965. pa do 11. travnja 1990., te u drugom braku od 11. kolovoza 1999. koji brak je trajao do 6.12.2005., a da je nekretnina za koju se traži utvrđenje suvlasništva stečena upravo za vrijeme trajanja prvog braka između prednika tužiteljice-protutuženice pok. GŠ i tuženice- protutužiteljice GŠV. GŠ godinama je radio u inozemstvu i doprinosio gradnji nekretnine financijskim sredstvima, budući je po pričanjima saslušanih svjedoka zarađivao veće novčane iznose. Također je sud utvrdio kako je za vrijeme gradnje sporne nekretnine, tužena-protutužiteljica bila kod kuće, vodila i organizirala radove, nadgledala radove, ugovarala poslove s majstorima, te brinula o kućanstvu. Sporna nekretnina kupljena je 1977. godine, dakle za vrijeme trajanja braka.

72. Prema odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/89, 59/90, 25/1994. - dalje: ZBPO), koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na vrijeme stjecanja bračne imovine, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Bračna stečevina je prema ZBPO skupno (zajedničko) vlasništvo.

73. Prema odredbi čl. 287. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89) udio bračnog druga u suvlasničkoj imovini se utvrđuje prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine, a prema odredbi iz st. 2. toga članka – u slučaju spora sud utvrđuje koliko je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku (plaći) i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome u radu i domaćinstvu i porodici, brzi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

73. 1. ZBPO je važio do 1. srpnja 1999. kada se počeo primjenjivati Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 162/98, dalje: ObZ). U članku 252. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema čl. 253. ObZ-a, bračni drugovi su suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, osim ako nisu drugačije ugovorili.

74. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužena-protutužiteljica bila zaposlena do do kad je pretrpjela ozljedu na radu, ista je brinula o djeci, zajedničkom kućanstvu, a i sama fizički radila na kući, vodila i organizirala radove, pregovarala sa majstorima , o čemu su iskazivali brojni svjedoci u postupku. O tome da je radove vodila i naručivala upravo tužena-protutužiteljica potvrdili su u svojim iskazima svjedoci TL, koji je popravljao grijanje na kući, LŠ koji je prije 30 godina po nalogu tužene- protutužiteljice postavljao centralno grijanje u kući, svjedok IŠ koji je zajedno s tuženom-protutužiteljicom gradio potporni zid ispred sporne nekretnine, ZŠ koji je osobno fizički pomagao oko izgradnje kuće, odnosno kopao je temelje, svjedok ČŠ kojoj je poznato kako je MŠ financirao izgradnju, a ŽŠ je vodila radove, ĆL koja je zajedno sa tuženom - protutužiteljicom odlazila u Italiju po sanitarije, pločice i sve što je bilo potrebno za izgradnju i opremanje kuće, svjedok LL koji je naveo kako je ŽŠ cijelo vrijeme vodila brigu oko izgradnje kuće, svjedok EŠ, suradnik pok. GŠ kojem je poznato da je MŠ financirao izgradnju, dok je ŽŠ vodila cjelokupne radove oko gradnje kuće. Navedeni su svjedoci po mišljenju suda iskazivali istinito i vjerodostojno o činjenicama koje su im poznate, a njihovi su iskazi prema ocjeni suda objektivnima, budući ovi svjedoci nisu izravno zainteresirani za ishod ovog postupka, te su nepristrani. Njihove je iskaze sud u cijelosti prihvatio. Svjedoci koji su u srodstvu sa strankama također su u bitnome suglasno iskazivali pa je tako HŠ navela da je otac nje i tuženice-protutužiteljice pomagao u gradnji nekretnine jer je bio zidar, pronalazio prijatelje zidare koji su pomogli u gradnji, MŠ je plaćao radove, a ŽŠ je brinula oko izgradnje i bila je prisutna sa radnicima. Radila je kao konobarica, iznajmljivala je apartmane. ŠŠ, brat tužiteljice-protutuženice i sin tuženice-protutužiteljice također je iskazivao kako je majka iznajmljivala apartmane, radila je do ozljede na radu, majka je ulagala puno truda u organizaciju posla, majstore, brinula se za kuću, bila je kod kuće i radila je, a otac je radio u inozemstvu. On i majka su se brinuli oko održavanja kuće, a otac rijetko budući je rijetko bio kod kuće. Otac nije sudjelovao u radovima, primjerice ni je sudjelovao ni u čišćenju kanalizacije kad bi se ista razbila. Svjedok FŠ, supruga pok. brata tuženice-protutužiteljice također je iskazivala kako je tuženica- protutužiteljica radila kao konobar u [adresa], MŠ je tijekom gradnje kuće više vremena provodio u inozemstvu, ŽŠ je u to vrijeme nabavljala materijal, koordinirala svim poslovima oko gradnje kuće, a MŠ je davao novce. Svjedok BŠ, sin tužiteljice-protutuženice i unuk tuženice-protutužiteljice također je izjavio kako je djed MŠ rijetko dolazio kući i kada bi dolazio nije se puno zadržavao. Dok njega nije bilo kod kuće, baka ŽŠ se brinula za kuću jer je jedino ona bila kući. Neovisno o činjenici kako su navedeni svjedoci u srodstvu sa stranakama, sud ocjenjuje kako su istinito iskazivali o činjenicama koje su im poznate. Također, tijekom postupka tužiteljica-protutuženica nije osporavala da je tuženica-protutužiteljica doista vodila radove na nekretnini, odnosno organizirala radove, te je tužiteljica-protutuženica i u svom iskazu navela kako ne može osporavati činjenicu da je tuženica - protutužiteljica radila, organizirala posao, a otac je sve financirao, budući je dugo izbivao iz kuće zbog rada u inozemstvu.

75. Sud je ocijenio istinitim navode tužiteljice-protutužene da je pok. GŠ financirao izgradnju kuće, podignuo stambeni kredit (stranica 77 do 104 spisa), da je isti imao znatno veća primanja od tuženice-protutužiteljice, budući je godinama radio u inozemstvu, što je životno i logično budući je mjesecima izbivao iz kuće upravo zbog rada po gradilištima u inozemstvu, što su potvrdili brojni svjedoci, te ne ocjenjuje istinitim navode tuženice-protutužiteljice kako su ona i pok. MŠ imali jednaka primanja ili da bi ona imala viša primanja jer isto doista nije logično. Općepoznato je da je tijekom 1980-ih godina SFR Jugoslavija prošla kroz tešku gospodarsku krizu obilježenu trajnim rastom cijena, inflacijom, učestalim devalvacijama dinara ( o čemu je iskazivala i tužiteljica-protutužena 13. veljače 2024.) i padom životnog standarda, što je vodilo prema potpunom ekonomskom i društvenom kolapsu na kraju desetljeća, pa nije realno da bi primanja sezonskog radnika u Jugoslaviji bila veća od radnika na rukovodećoj poziciji u Švicarskoj, Italiji ili Rusiji. I sama tužena-protutužiteljica je potvrdila da je imala punomoć na suprugovom deviznom računu i da je mogla novcem baratati i sve plaćati. Također iz svega navedenog sud zaključuje da nije sporno da je pok. MŠ zbog karaktera svojeg posla većinu vremena izbivao iz kuće, pa nije vodio brigu o djeci ni kućanstvu, niti je osobno sudjelovao u organizaciji radova oko izgradnje kuće, već je taj dio „pokrivala“ tužena-protutužiteljica.

76. Rad bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice predstavlja konstitutivni element nastanka bračne stečevine, a u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. To može biti rad na temelju kojeg se ostvaruje pravo na plaću ili naknadu, rad u kućanstvu, rad oko odgoja i brige o djeci, te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

76. 1. Prema tome, iz svega očito proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja braka kupile zemljište i izgradile predmetnu kuću zajednički, u istom omjeru, pa je tako pok. GŠ više radio i imao značajno viša primanja od tužene- protutužiteljice, te je financirao radove na kući i financijski zbrinuo svoju obitelj, ali je pritom izbivao od kuće, dok je tužena-protutužiteljica stjecanju zajedničke imovine doprinosila na način da je uz to što je do 1989. sezonski radila, vodila brigu o djeci, kućanstvu, te je organizirala i vodila radove radi gradnje kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

76. 2. S obzirom na navedeno, sud zaključuje da temeljem odredbe čl. 287. ZBPO ovdje tužena- protutužiteljica i njezin pok. suprug GŠ zajednički stekli predmetnu kuću, svaki u jednoj polovini dijela, a tužena-protutužiteljica nije dokazala da bi njezin udio u stjecanju predmetne imovine bio veći od upisanog dijela, niti je dokazala postojanje bilo kakvog dogovora između nje i pok. GŠ da bi njoj pripao veći suvlasnički dio predmetne nekretnine, već je u dopunskom iskazu od 13. veljače 2024. izričito potvrdila da do pokretanja ovog parničnog postupka između nje i pok. MŠ nije bilo sporno da svakome pripada ½ nekretnine , a kako su se upisali u zemljišnim knjigama.

77. Tuženica-protutužiteljica navela je u svojem iskazu kako je drugi brak sa pok. GŠ trajao do 2005. godine, a da je 2015. izvršila ulaganja u kuću na način da si je napravila novi ulaz, izolirala zidove, stavila je nove instalacije vode i struje, ali te navode sud nije posebno cijenio budući ulaganja nakon prestanka bračne zajednice nisu od utjecaja na veličinu njezinog suvlasničkog udjela.

78. Slijedom svega navedenog, obzirom je u dokaznom postupku utvrđeno da su pok. GŠ i tužena-protutužiteljica nekretninu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekli na jednake dijelove i da su tako izvršili upis u zemljišnim knjigama, pa protutužbeni zahtjev nije osnovan u točki I., to nije osnovan ni dio protutužbenog zahtjeva u kojoj se tužiteljici-protutuženoj nalaže trpjeti geometrijsku diobu nekretnine u utuženim omjerima, pa je protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan.

79. Stranke su dostavile troškovnike kojima potražuju troškove ovog postupka, ali je sud odlučio da u ovoj fazi postupka neće raspravljati o naknadi troškova, već da će o troškovima biti odlučeno nakon donošenja odluke i o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene.

80. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Labinu, 27. srpnja 2026.

S U T K I NJ A:

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici-protutuženici putem pun.

2. tuženici-protutužiteljici putem pun.