REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 163 P-2461/2024

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupaju Zlatko Jurlina, odvjetnik u Zadru i Vladimir Rončević, odvjetnik u OU Zlatko Jurlina, protiv tuženika 1. TČ iz [adresa], osobno i kao nasljednik KČK pok. DČ 2. ĆČ iz [adresa], odsutan i nepoznata boravišta, osobno i kao nasljednik TČK. DČ 3. K (Irma) Bačoka-Ortolan pok. DČ, odsutna i nepoznata boravišta 4. T (Bob) Cukar iz SAD-a, 1383 W 26th Street, San Pedro, California, osobno i kao nasljednik DČK. DČ (pogrešno upisana s prezimenima D i DČK), 5. UČ iz [adresa], 11210 Kotez, 11000 Beograd, osobno i kao nasljednik ĆČK p. DČ, 6. NČ iz [adresa], 7 RČ iz [adresa], 8. OČ iz [adresa], 239 N Trotwood Avenue, San Pedro CA 90732 tuženici ad 6)-8) osobno i kao nasljednici BČ ž. Ć, 9. AČ iz [adresa], 13 Silver shadow path Etobicoke, Toronto osobno i kao nasljednica UČK p. DČ, 10. VČ žena NČK odsutna i nepoznata boravišta, 11. FČ ž. PČ iz [adresa], 932 Noth Mariposa Ave, Los Angeles, CA 90029, 12. LČ iz [adresa], osobno i kao nasljednik ĐČ, 13. ŽČ iz [adresa], Kumodraže 11000, Beograd, 14. SČ iz [adresa], stan 6, 11253 Sremčica, Beograd, 15. Bačoka Dinko, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Davoru Spreitzer, odvjetniku u Zadru, tuženici pod 2., 3. i 10. zastupani po privremenom zastupniku Marijanu Peša, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava suvlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 15. lipnja 2026., te objave dana 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica za 1/16 dijela nekretnine oznake: čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 428 m2 i 930, vrt površine 967 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa]

II. Tuženici su dužni priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 428 m2 i 930, vrt površine 967 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio od 1/16 dijela.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi privremenom zastupniku tuženika pod 2., 3. i 10. parnični trošak u iznosu od 450,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 7. studenog 2024. navodi da je suvlasništvo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 428 m2 i 930, vrt površine 967 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekla nasljeđivanjem iza smrti oca CČ te da je izvanknjižni suvlasnik predmetnih čestica za 1/16 dijela. Prvobitni suvlasnici predmetnih čestica bili su braća GČ i DČ (djed tužiteljice) kojega je nasljedila supruga RČK. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-113/11 od 7. svibnja 2012., razvrgnuta je suvlasnička zajednica između GČ s jedne strane, te nasljednika U i to: DČ, PČ, CČ i UČK (Anthonyja) Bačoke s druge strane, na način da su predloženici dobili suvlasničku dio od ½ čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 428 m2 i 930, vrt površine 967 m2, k. o. [katastarska općina]. OČK je preminuo, a njegova jedina zakonska nasljednica je HČ koja je izvanknjižna suvlasnica predmetnih čestica za 1/8 dijela, dok su DČ i PČ izvanknjižni suvlasnici svaki za 1/8 dijela. CČ je preminuo, a n jegove nasljednice su tužiteljica KČ i tuženica JČ svaka za 1/16 dijela predmetnih nekretnina. Predmetne nekretnine da su oduvijek u posjedu obitelji tužiteljice i gore navedenih suvlasnika, odnosno njihovih pravnih prednika, u čemu nikada nisu ometani, niti im je ítko ikada osporavao to pravo.

2. Tuženik pod 15. GČ (ranije tuženik pod 20.) je u svom odgovoru na tužbu naveo da su predmet spora koji se odnosi na tuženika dvije katastarske čestice i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi da je riječ o katastarskim česticama koje pripadaju obitelji GČ, već zadnjih 100 godina, te ih uživaju i koriste na razne načine. U zemljišnim knjigama na navedenim katastarskim česticama je upisano 20 suvlasnika u raznim omjerima. Nadalje, kod Odjela za katastar nekretnina također je nesklad u odnosu na zemljišne knjige, jer je na kčbr. [katastarska čestica] kao posjednik upisan prednik tužiteljice, međutim na kčbr. [katastarska čestica] su kao posjednici upisani sasvim drugi ljudi. Najveći suvlasnički dio u odnosu na obje nekretnine koje su predmet tužbe ima GČ, kojem pripada polovica obje nekretnina. Istina je da su rješenjem Općinskog suda R1-113/11 od 7. svibnja 2012 razvrgnuta suvlasnička zajednica na predmetnim nekretninama, na način između ostalog da polovica kčbr. [katastarska čestica] pripadne GČ, a polovica da se dijeli između PČ, ZČ, DČ i CČ, čak je postojao i nacrt na koji način se radi razvrgnuće međutim ono nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama. On je pokušao srediti zemljišnoknjižno stanje, te unazad zadnjih 10 godina nikako nije uspio dogovoriti se sa ostalim suvlasnicima ili nasljednicima suvlasnika da se napokon provede Rješenje o razvrgnuću suvlasništva i uspostavi takvo zemljišnoknjižno stanje.

2.1. Privremeni zastupnik tuženika pod 2., 3. i 10. Marijan Peša usprotivio se tužbi i tužbenom zahrjevu u cijelosti.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao rješenje ovoga suda broj R1-113/11 (l.s. 4-5), rješenje o nasljeđivanju (l.s. 6-12), zk izvadak za predmetne nekretnine (l.s. 14-19), oporuku (l.s. 53-), saslušani su svjedoci ČČ i IČ (l.s. 55-57) te tužiteljica.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnica za 1/16 dijela nekretnine oznake: čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 428 m2 i 930, vrt površine 967 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice, a koje nekretnine da je stekla nasljeđivanjem svoga oca EČ i temeljem rješenja Općinskog suda R1- 113/11 od 7. svibnja 2012. kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica na predmetnim nekretninama.

4.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Ovaj sud je dana 27. siječnja 2026. donio rješenje kojim je odbacio tužbu u odnosu na tuženike pod 5. ŠČ, 6. NČK p. N, 7. UČK p. N, 8. BČK. N i 9. AČK udovica N obzirom da je temeljem uvida u povijest zemljišnoknjižnog upisa utvrđeno da bi u vrijeme podnošenja tužbe imali najmanje 107 godina odnosno da su umrli prije podnošenja tužbe.

6. Temeljem izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je rješenjem Općinskog suda R1-113/11 od 7. svibnja 2012. razvrgnuta suvlasnička zajednica na predmetnim nekretninama, na način da između ostalog 1/2 čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] pripadne GČ, a polovica da se dijeli između PČ, ZČ, DČ i CČ,

- da je MČ, ud.pok. DČ oporukom od 19. travnja 1967. svu svoju imovinu ostavila muškim unucima, sinovima pok. sina VČK

– CČ, PČ, ZČ i VČK.

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti FČK broj O-264/83 njezini nasljednici sinovi FČK CČ, PČ i VČK, kćeri FČ i ĐČ te unuci UČ, ŽČ i R, u različitim suvlasničkim udjelima te da ostavinsku imovinu čine ovdje predmetne nekretnine,

- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. CČ pok. VČK broj O-1800/12 njegovi nasljednici kćeri KG i JČ, svaka za ½ dijela te da ostavinsku imovinu čine ovdje predmetne nekretnine,

- da je kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana RČK,

- da su čest zem. 927 i 930, obje k. o. [katastarska općina] upisane kao suvlasništvo više fizičkih osoba (20 osoba od kojih je za 5 utvrđeno da su umrle).

7. Saslušana kao svjedok ČČ je navela da je u rodu sa suprugom od tužiteljice, zna koje su nekretnine predmet spora, radi se o nekretninama koje su u naravi vrtovi na kojima su zasađeni borovi i masline, a koje je ovdje tužiteljica naslijedila od svoga oca CČ. Njezin otac je imao još 3 brata, ZČ, PČ i VČK dok su ove predmetne nekretnine pripale CČ, a koji se podijelio sa svojom sestrom O. Misli da su predmetna dva terena ograđena mocirom. GČ poznaje iz [adresa] ali ne zna da bi on imao veze s ovim nekretninama. Nekretnine se nalaze uz put, prema B [adresa], a ona da tamo često ide u šetnju i nikada nije nikoga vidjela na tim nekretninama kao i da su prije tužiteljice ove nekretnine bile u posjedu babe RČK i djeda VČK.

7.1. Ovaj sud je saslušao i svjedoka TG koji je naveo da ima 82 godine, živi u [adresa] te zna sve o nekretninama koje su predmet ovog spora. Zna da su to nekretnine bile djeda tužiteljice, a njezinog djeda su zvali A, njega je naslijedio njegov sin CČ u svezi ovih nekretnina te CČ ovdje tužiteljica. CČ je imao 1 sestru i 3 brata, ZČ, PČ i VČK, te koliko zna nikada nije bilo spora oko toga da su ove nekretnine pripale CČ. Baka i djed od tužiteljice su nekada obrađivali te nekretnine, tu je bio maslinik, tu su borovi i grmovi te su te nekretnine nekad bile obrađivane, a sada da su zapuštene. Nakon što se svjedoku pročitana imena tuženika, naveo je da nikada nije čuo da bi bilo tko osporavao tužiteljici ili prednicima pravo na posjed tih nekretnina. Pradjed od tužiteljice da je imao brata te je GČ sin od brata od pradjeda tužiteljice. Nikada nije čuo da bi GČ imao pravo na "njezin" dio jer je to uvijek bilo pola po pola.

8. Tužiteljica je navela u svome iskazu da je predmetne nekretnine stekla od svog oca CČ, a on od svoga oca VČK te da nikada nije bilo sporno u [adresa] da su oni bili vlasnici i posjednici ovih nekretnina koje su predmet spora. Navela je i da zna da su neki tuženici pomrli, da je ŠČ misli njezina prabaka koja je to sve ostavila, a radi se o tuženici 5., koja je to sve i ostavila njezinom tati i njegovoj braći. Koliko zna tuženik pod 8. BČK je od GČ djed odnosno njezin pradjed te da je on također umro u Americi.

9. Odredbom članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i traje zakonom određeno vrijeme.

10. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru broj R1-113/11 od 7. svibnja 2012. proizlazi da je razvrgnuta suvlasnička zajednica između GČ s jedne strane te nasljednika PČK s druge strane, na način da su određeni suvlasnički omjeri na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Nadalje je utvrđeno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo velikog broja osoba, konkretno 20 osoba te da zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa stanjem koje proizlazi iz rješenja o razvrgnuću i nasljednopravnih odluka. Utvrđeno je i da rješenjem o razvrgnuću nisu obuhvaćeni svi upisani zemljišnoknjižni vlasnici ili njihovi nasljednici.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ČČ i DG cijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem potvrđuju obiteljske odnose i način korištenja predmetnih nekretnina kroz dulje vremensko razdoblje. Međutim, njihovi iskazi sami za sebe ne predstavljaju dovoljan dokaz za utvrđenje suvlasničkog prava tužiteljice na traženom idealnom dijelu nekretnina. Naime, svjedoci mogu potvrditi posjedovne i obiteljske okolnosti, ali ne mogu nadomjestiti pravni temelj potreban za stjecanje i upis prava vlasništva. U odnosu na pravni slijed stjecanja predmetnih nekretnina iskazi svjedoka su u suprotnostima sa navodima same tužiteljice koja je navela da su nasljednici RČK, sinovi VČK, PČ, CČ (otac tužiteljice) i ZČ (OČK) dobili zajedno suvlasničku dio od ½ čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a ne da je njezin otac dobio ½ dijela.

11.1. Konkretno, svjedokinja ČČ je iskazivala o tome da je tužiteljica naslijedila predmetne nekretnine od svoga oca CČ koji je imao tri brata (ZČ, PČ i VČK), ali da su predmetne nekretnine pripale CČ. Navodi ove svjedokinje u tome dijelu nisu točni obzirom de je tijekom postupka, a uvidom i u rješenje o razvrgnuću utvrđeno da je svakome bratu pripao dio predmetnih nekretnina, a ne samo CČ kako pogrešno navodi ova svjedokinja. Stoga ovaj sud u tome dijelu kada iskazuje o pravnom slijedu stjecanja predmetnih nekretnina iskaz ove svjedokinje nije našao vjerodostojnim i nije mu poklonio vjeru.

11.2. Također, svjedok DG je iskazivao o tome da je djeda od tužiteljice zvanog A naslijedio njegov sin CČ u svezi ovih nekretnina, a CČ ovdje tužiteljica odnosno da su ove nekretnine pripale CČ i to pola njemu pola ĆG kao i da „nikada nije čuo da bi GČ imao pravo na "njezin" dio jer je to uvijek bilo pola po pola“. Kao i u odnosu na iskaz svjedokinje ČČ ovaj sud navode ovoga svjedoka nije našao točnim obzirom de je tijekom postupka, iz svih ranije navedenih razloga utvrđeno da je svakome bratu pripao dio predmetnih nekretnina, a ne samo CČ pa je stoga ovaj sud i iskaz ovoga svjedoka u dijelu kada iskazuje o pravnom slijedu stjecanja predmetnih nekretnina našao nevjerodostojnim i nije mu poklonio vjeru.

12. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je suvlasnički dio stekla nasljeđivanjem iza smrti oca CČ te da joj pripada suvlasnički udio od 1/16 dijela predmetnih nekretnina. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno s rješenjem o razvrgnuću suvlasničke zajednice broj R1-113/11 niti sa svim kasnijim nasljednopravnim prijenosima. Samo postojanje navedenog rješenja ne predstavlja dovoljan dokaz da je upravo tužiteljica stekla suvlasnički udio od 1/16 dijela prema svim osobama koje su u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici, a upisano je 20 suvlasnika.

12.1. Sud smatra da tužiteljica nije na nedvojben način dokazala pravni slijed stjecanja suvlasničkog dijela od prvobitnih nositelja prava pa do trenutka podnošenja tužbe. Iz dostavljene dokumentacije nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je upravo sporni suvlasnički udio od 1/16 dijela prešao na tužiteljicu te da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje deklaratorne presude kojom bi se naložio upis njezina prava u zemljišnim knjigama.

12.2. Također je za napomenuti i da je tuženik pod 15. GČ, kojemu je prema rješenju o razvrgnuću pripala ½ predmetnih nekretnina naveo da je on pokušao srediti zemljišnoknjižno stanje, te da unazad zadnjih 10 godina nikako nije uspio dogovoriti se sa ostalim suvlasnicima ili nasljednicima suvlasnika da se napokon provede rješenje o razvrgnuću suvlasništva i uspostavi takvo zemljišnoknjižno stanje.

13. Zaključno, sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da tužiteljica nije na nedvojben i potpun način dokazala kako je upravo ona stekla suvlasnički udio od 1/16 dijela predmetnih nekretnina u odnosu na sve upisane zemljišnoknjižne suvlasnike. Iako je sud prihvatio da postoji rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice iz 2012. godine kojim je polovica nekretnina pripala GČ, a druga polovica nasljednicima PČK, utvrdio je da to rješenje nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama, zbog čega zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno ni s razvrgnućem ni s kasnijim nasljednopravnim prijenosima.

13.1. Iz provedenih dokaza ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi potpun pravni slijed od prvobitnih nositelja prava preko svih nasljednih prijenosa do tužiteljice, niti da je upravo sporni suvlasnički udio od 1/16 dijela prešao na nju. Budući da su predmetne čestice i dalje upisane kao suvlasništvo velikog broja osoba, a zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa stvarnim i nasljednopravnim stanjem, ovaj sud nalazi da tužiteljica nije dokazala odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje deklaratorne presude kojom bi se utvrdilo njezino suvlasništvo za 1/16 dijela predmetnih nekretnina i naložio upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

.

14. Stoga, a kako iz svih provedenih dokaza slijedi neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako privremenom zastupniku tuženika od 2. do 3. i 15. valjalo priznati trošak zastupanja i to obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN: 138/23, dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.1.) iznos od 150,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 3. studenog 2025. i 15. lipnja 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od po 150,00 EUR, što sveukupno iznosi 450,00 EUR.

U Zadru, 27. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po punomoćniku,

2. Tuženicima pod 2. do 3. i 10. po privremenom zastupniku,

3. Tuženicima pod 1., 4. do 9., 11., osobno.

4. Tuženiku pod 15, po punomoćniku.