Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-869/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Tomić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika BONACA TRADE d.o.o. iz Popovače, Ulica Mate Lovraka 17, OIB: 81882688476, kojeg zastupa punomoćnik Davor Benić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Teo Ranić i Ivo Matić iz Rijeke, radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 10/2026-18 od 11. svibnja 2026., dana 27. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-10/2026-18 od 11. svibnja 2026.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 261,46 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke, dok je točkom II. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 264,04 EUR sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2026. pa do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da drugostupanjski sud po žalbi presudu preinači te odbije tužbeni zahtjev , podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet spora je potraživanje tužitelja naknade za isporučenu električnu energiju za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 24. rujna 2024., za obračunsko mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1507013698, evidentiranog kupca ugostiteljski obrt ''Dva mornara'', Zablaće, kategorija potrošnje: poduzetništvo.
6. Prvostupanjski sud, polazeći od nesporne činjenice da se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine dana 31. srpnja 2023., kao i da je tek 25. rujna 2024. podnio opskrbljivaču (tužitelju) zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu, smatra da tuženik nije bez odgađanja, sukladno članku 24. stavak 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 100/22., 134/24., 19/25. - dalje Pravilnik) podnio opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom , niti je priložio dokumentaciju o promjeni vlasnika, a to nije učinio niti bivši vlasnik. S obzirom da bivši vlasnik nije obvezan nego je ovlašten obavijestiti opskrbljivača o prodaji ili prijenosu nekretnine, dok je novi vlasnik obvezan to učiniti bez odgađanja, prvostupanjski sud smatra da je tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu, pri čemu ističe da tuženik svoje tvrdnje o tome da nije odmah stupio u posjed predmetne nekretnine nije ničim dokazao. Također prvostupanjski sud smatra neosnovanim prigovor zastare jer se ne radi o tražbini naknade za isporučenu električnu energiju kada je isporuka obavljena za potrebe kućanstva, već za kategoriju poduzetništvo, gdje se primjenjuje trogodišnji a ne jednogodišnji zastarni rok.
7. Tuženik u žalbi osporava stav prvostupanjskog suda u pogledu zastare, a ustraje i na tvrdnji da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, već je to bivši vlasnik, s kojim je tužitelj u čitavom utuženom periodu bio u ugovornom odnosu.
8. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, o kojem je u konkretnom slučaju riječ, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu ocjene prigovora zastare. Naime, čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) propisuje da za jednu godinu zastarijevaju tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, dok čl. 374. st. 1. ZOO propisuje da tražbine iz poslovnih ugovora između pravnih osoba i poduzetnika zastarijevaju za tri godine . Tužitelj i tuženik su u ovom postupku pravne osobe, pa je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o tražbini naknade za isporučenu električnu energiju za potrebe pravne osobe, primjenjuje trogodišnji zastarni rok, kao i da prigovor zastare nije osnovan.
11. Što se tiče pasivne legitimacije tuženika, ističe se da tijekom postupka nije bilo sporno da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 24. rujna 2024., da se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine dana 31. srpnja 2023., kao i da je tek 25. rujna 2024. podnio opskrbljivaču (tužitelju) zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu.
12. U takvim okolnostima stav je ovog drugostupanjskog suda da je tuženik, koji je u utuženom razdoblju bio ne samo vlasnik nego i faktični korisnik nekretnine (jer suprotno nije dokazao, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud) , pasivno legitimiran za potraživanje naknade za isporučenu električnu energiju. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da tuženik nije bez odgađanja, sukladno članku 24. st. 1. Pravilnika podnio opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom, niti je priložio dokumentaciju o promjeni vlasništva, što je bio u dužan učiniti kao novi vlasnik.
13. Pritom tuženik kao vlasnik za utuženo potraživanje odgovara i temeljem odredbe čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) kojom je propisano da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Iako se u ovoj pravnoj stvari radi o vlasništvu kuće na kojoj nisu uspostavljeni posebni dijelovi, navedenu odredbu je prema stavu ovog drugostupanjskog suda moguće analogno primijeniti, na što upućuje i odredba čl. 38. st. 2. istoga zakona, kao opća odredba o troškovima i teretima vlasništva, koji se dijele među suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, pa kako je tuženik vlasnik u cijelosti, to samostalno i odgovara za te troškove.
14. Na pasivnu legitimaciju tuženika upućuje i odredba čl. 6. st. 4. Pravilnika koja propisuje da Ugovor o korištenju mreže sklapa operator sustava s vlasnikom ili nositeljem nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja je predmet ugovora o korištenju mreže, čime je jasno uspostavljena ugovorna veza između vlasnika nekretnine i sustava opskrbe, a vlasnik je dužan zatražiti sklapanje ugovora o opskrbi.
15. Slijedom navedenog, iako je u utuženom razdoblju ugovor o opskrbi doista s tužiteljem imao sklopljen raniji vlasnik (koji je također mogao obavijestiti opskrbljivača o prodaji ili prijenosu nekretnine sukladno čl. 25. Pravilnika, a nije to učinio, no za razliku od vlasnika to nije bila njegova dužnost nego mogućnost), tužitelj je mogao tužbom obuhvatiti i njega jer je s njim u ugovornom odnosu . Međutim, tuženik se kao upisani vlasnik ne može osloboditi od vlastite odgovornosti samo zbog činjenice da je čekao godinu dana s podnošenjem zahtjeva za sklapanje ugovora o opskrbi, pa je pravilno prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
16. Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
17. Žalba tuženika ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 264,04 EUR, a niti su u donošenju te odluke, koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.
18. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, to je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Varaždinu 27. srpnja 2026.
Sutkinja
Ivana Požar
