Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-212/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d., OIB: 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-8542/2015-19 od 23. rujna 2020., dana 27. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida u cijelosti rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-8542/2015-19 od 23. rujna 2020., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbe ovrhovoditelja odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:
„I. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja kojim traži da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.
II. Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj : Ovr-8542/15 od 9. studenog 2015., te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.“
2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći da je nejasno koji prijedlog je odbijen jer je podnescima od 31. siječnja 2020., 17. srpnja 2020. i 30. srpnja 2020. podnio više prijedloga za nastavak ovrhe te postupio po čl. 5. Ovršnog zakona, odnosno podnio novi prijedlog za ovrhu, pa nije bilo razloga za obustavu ovrhe. Ističe i da je nedozvoljavanje da se osnova koja je već pred Agencijom jednom pohranjena, ponovno upiše i aktivira u Očevidnik i nastavi postupak ovrhe, pored činjenice da Agencija isto dozvoljava ukoliko se uplati predujam propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, sukob zakona i propisa na štetu ovrhovoditelja, čime se pogoduje ovršeniku koji ima dug po osnovi. Slijedom iznijetog, predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i nastaviti s ovrhom, uz naknadu mu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Spis je povodom žalbe ovrhovoditelja od 13. listopada 2020. dostavljen ovome sudu 5. lipnja 2026.
5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
6. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-8542/15 od 9. studenog 2015., na temelju ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istoga suda poslovni broj: Ovrv-966/05 od 23. ožujka 2005., radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, određena ovrha na novčanim sredstvima po računima ovršenika, koje je dostavljeno na provedbu Financijskog agenciji (dalje: FINA), međutim, zbog nedostatka novčanih sredstava isto nije izvršeno. Naime, podneskom od 18. ožujka 2020. FINA da je izvijestila sud da je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, dalje: ZPONS-a) prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje Ovr-8542/15, te da je iznos isknjiženog duga 26.432,43 kn. Navedeni podnesak da je potom 20. svibnja 2020. dostavljen ovrhovoditelju, koji je 30. srpnja 2020. predložio da se ovrha ponovno odredi na novčanim sredstvima ovršenika.
6.1. Pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 1. ZPONS-a, kojom je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno sa računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, zatim na zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. pod brojem: Su-IV-245/2019- 3, prema kojem nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, te na odredbe čl. 5. st. 3. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ-a) prema kojima ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, u kom slučaju će sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, dok će se ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustaviti ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi , time da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti ; prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog ovrhovoditelja da FINA ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istom, te je ovrhu određenu tim rješenjem o ovrsi obustavio i ukinuo sve provedene ovršne radnje.
6.2. Donesenu odluku prvostupanjski sud temelji na zaključku da je ovrhovoditelj podnio prijedlog iz odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a, međutim, da nije predložio ovrhu na novom predmetu i sredstvu ovrhe, već da je ponovno predložio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, što u naravi znači da je predložio vraćanje osnove za plaćanje u Očevidnik FINE, kakvo postupanje nije dopušteno.
7. Zaključak prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelj podneskom od 30. srpnja 2020. zapravo predložio vraćanje osnove za plaćanje u Očevidnik FINE ne može se prihvatiti pravilnim, jer iz samog podneska ovrhovoditelja (sa str. 28-30 spisa) proizlazi da podnosi prijedlog za ovrhu sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a.
8. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, te će u tom slučaju sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja, a ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi će se obustaviti ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojeg je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.
9. Pogrešno prosudivši da se radi o prijedlogu za vraćanje osnove za plaćanje u Očevidnik FINE, prvostupanjski sud nije odlučio o ovrhovoditeljevom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 30. srpnja 2020., na koju dispoziciju je ovrhovoditelj ovlašten odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a, a bez prethodnog odlučivanja o tom prijedlogu nisu ispunjene ni pretpostavke za obustavu ovrhe.
10. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će meritorno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 30. srpnja 2020., te nakon toga i o ispunjenosti pretpostavki za obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika određene rješenjem istoga suda poslovni broj: Ovr-8542/15 od 9. studenog 2015.
11. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).
Varaždin, 27. srpnja 2026.
Sudac
Snježana Šaško
