Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-113/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, odvjetniku u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, protiv ovršenika NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-282/2021- 231 od 26. veljače 2026., dana 27. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja BM i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-282/2021- 231 od 26. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za obustavom postupka prodaje prema dosad izvršenim procjenama (toč. I. izreke) i prijedlog za grupiranje zemljišta, odnosno nekretnina, prema jedinstvenim uporabnim cjelinama te njihova prodaja kao cjeline, kao i prijedlog za provođenje nove procjene tako grupiranih nekretnina (toč. II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj, u bitnom navodeći da je suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda potrebno provesti gospodarsko vještačenje kojim će se utvrditi koje parcele u naravi predstavljaju jedinstvenu uporabnu cjelinu, a sve u svrhu ostvarenja veće prodajne cijene. Ukazuje i na vremenski protek od posljednje izvršene procjene. Navodi i da je nalaz vještaka potpuno neupotrebljiv jer polazi od toga da je predmet prodaje poljoprivredno zemljište na kojem se nalazi vinograd, međutim da je isti u međuvremenu propao.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ). Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Naime, pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za obustavom postupka prodaje prema dosad izvršenim procjenama, kao i prijedlog za grupiranje zemljišta, s obrazloženjem da je pravomoćnošću rješenja o ovrsi sud vezan njegovom izrekom, slijedom čega nije ovlašten mijenjati predmet i način provedbe ovrhe izvan zakonom propisanih razloga. Također, navodi da bi prodaja više samostalnih zemljišnoknjižnih čestica kao jedinstvene cjeline, bez njihove prethodne zemljišnoknjižne i katastarske provedbe, bila protivna načelu zemljišnoknjižnog prava.
6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
7. Naime, odredbom čl. 81. st. 1. OZ-a propisano je da nije li što drugo određeno, predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige.
7.1. Navedena zakonska odredba polazi od načela da predmet ovrhe na nekretnini može biti samo nekretnina kakva postoji u pravnom prometu, odnosno kako je određena pravilima stvarnog i zemljišnoknjižnog prava. Stoga se predmet ovrhe određuje prema zemljišnoknjižnom stanju, odnosno kako je upisana u zemljišnim knjigama, a ne prema njezinoj gospodarskoj, uporabnoj ili funkcionalnoj povezanosti s drugim nekretninama.
7.2. Slijedom navedenog, okolnost da bi pojedine nekretnine u naravi mogle predstavljati jedinstvenu uporabnu ili gospodarsku cjelinu ne daje osnovu sudu da u ovršnom postupku odstupi od predmeta ovrhe određenog pravomoćnim rješenjem o ovrsi te da više zasebnih zemljišnoknjižnih tijela grupira i prodaje kao jednu cjelinu. Takvo postupanje pretpostavljalo bi prethodnu provedbu odgovarajućih promjena u katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju, dok ovršni sud u provedbi ovrhe nije ovlašten mijenjati identitet ni opseg nekretnina koje su predmet ovrhe.
8. Nadalje, način prodaje nekretnina u ovršnom postupku uređen je kogentnim odredbama OZ-a. Odredbom čl. 97. st. 1. OZ-a propisano je da se prodaja nekretnine obavlja elektroničkom javnom dražbom, dok je iznimka od takvog načina prodaje predviđena odredbom čl. 97. st. 6. OZ-a, prema kojoj se prodaja može obaviti neposrednom pogodbom ili na drugi način samo uz sporazum svih zakonom određenih osoba (stranke, založni vjerovnici i nositelji osobnih služnosti i stvarnih tereta koji prestaju prodajom nekretnine). Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o prodaji neposrednom pogodbom niti su ispunjene zakonske pretpostavke za odstupanje od redovnog načina prodaje, sud je dužan provesti prodaju na način propisan zakonom te nije ovlašten, radi eventualnog postizanja više kupoprodajne cijene, odrediti grupiranje više zasebnih nekretnina u jedinstvenu prodajnu cjelinu koja ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju te predmetu ovrhe određenom pravomoćnim rješenjem o ovrsi
9. U odnosu na žalbene navode kojima ovrhovoditelj ukazuje na vremenski odmak od sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka, zbog čega utvrđena vrijednost nekretnine ne odgovara trenutnoj tržišnoj vrijednosti, ukazuje se ovrhovoditelju da isti može tijekom postupka zatražiti provedbu novog vještačenja, odnosno da je potrebno po vještaku zbog proteka vremena revalorizirati utvrđenu vrijednost.
10. Stoga, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, kao što je riješeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Velikoj Gorici 27. srpnja 2026.
Sudac
Nikola Ramušćak
