Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-94/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlasti Šteher, odvjetnici iz Našica, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti, rješavajući u drugom stupnju o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P - 255/2023-13 od 4. prosinca 2025., 27. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-255/2023-13 od 4. prosinca 2025. ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-255/2023-13 od 4. prosinca 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti suda istaknut po tuženiku.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, da sud uopće nije utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 197/22 i 59/23 – dalje; ZZP) i Zakona o parničnom postupku. Navodi nadalje da se prvostupanjski sud poziva na zaključak sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova održanom 5. studenog 2020., ali da unatoč tome niti jednu od navedenih okolnosti sud nije utvrđivao, a zaključuje da znatna neravnoteža na štetu potrošača proizlazi iz udaljenosti putovanja iz mjesta stanovanja tužitelja do [adresa] i natrag. Ističe da sve i da je prorogacijska klauzula nepoštena, sukladno odredbi članka 46. stavak 1. i članka 48. stavak 1. ZPP-a da je Općinski građanski sud u Zagrebu i opće mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, dok sud da ne navodi odredbe na kojima bi temeljio svoju nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari . Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te da se tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak sastava ove žalbe sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pošavši od utvrđenja da je predmet spora utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, stjecanje bez osnove, naknada štete i isplata – povrat preplaćenog iznosa po osnovi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2007. u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, da je tuženik prigovorio nadležnosti prvostupanjskog suda jer je sjedište tuženika u Zagrebu, a da je Ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu te da je sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-847/2024-2 od 10. listopada 2024., kojim je ukinuto prvostupanjsko rješenje kojim je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, u ponovljenom postupku, radi utvrđivanja osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud kao odlučnu okolnost utvrdio da je odredba iz točke 12 Ugovora o kreditu nepoštena, s obzirom da se o mjesnoj nadležnosti u slučaju spora između stranaka Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, pozivom na odredbu članka 81. stavak 1. i 2. i članka 87. stavak 1. ZZP-a ponovno je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Đakovu.
6. Obrazlažući pobijano rješenje sud prvog stupnja navodi:
- da je na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održan 5. studenoga 2020. zaključeno da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista da je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost odlaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovara ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti)
- da je pozvao tužitelja dopisom od 30. srpnja 2025. da se očituje da li se o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke pregovaralo prije potpisivanja Ugovora o kreditu
- da je u pisanom podnesku od 20. kolovoza 2025. tužitelj potvrdio da nije bilo nikakvih pregovora o prorogacijskoj klauzuli te istaknuo da je predmetna odredba o nadležnosti suda prema sjedištu banke bila unaprijed pripremljena, činila je sastavni dio standardnog tipskog ugovora banke te da je tužitelj kao potrošač nije mogao mijenjati niti o njoj raspravljati.
6.1. Sud prvog stupnja nadalje ocjenjuje, imajući u vidu očitovanje tužitelja te sadržaj materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, da se prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke kojeg sadrži ugovor, ukazuje ništetnom te da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora, ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti). Ovo stoga, kako navodi, jer u konkretnom slučaju tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda, što bi za tužitelja izazvalo visoke troškove dolaska na sud i time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana, te bi ograničilo odnosno otežalo pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom, sve stoga što tužitelj ima prebivalište u [adresa], te bi u slučaju da se ovaj postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, morao prijeći put od oko 220 km u jednom smjeru, a što da bi predstavljalo znatan trošak za tužitelja, a da u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a.
7. Međutim, osnovano tvrdi tuženik u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, poglavito o (ne)primjeni odredbe članka 59. ZPP -a, zbog čega se ne može ispitati, pa je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik.
8. Naime, nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj Gž-847/2024-2 od 10. listopada 2024. ukinuo ranije prvostupanjsko rješenje, prvostupanjskom je sudu dao jasnu uputu za postupanje u ponovljenom postupku. Tako je naloženo prvenstveno da prvostupanjski sud sasluša tužitelja na okolnost je li se o prorogacijskoj klauzuli sadržanoj u članku 12. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo te uzrokuje li navedena ugovorna odredba, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud te ostale okolnosti konkretnog slučaja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega bi bila nepoštena. Također je prvostupanjskom sudu naloženo utvrditi i obrazložiti ima li u konkretnoj pravnoj stvari mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a.
8.1. Međutim, iz stanja spisa proizlazi, a na što ukazuje i tuženik u žalbi, da prvostupanjski sud nije postupio po navedenim uputama, koja obveza proizlazi iz odredbe članka 377. stavak 2. ZPP-a. Ovo stoga što je umjesto saslušanja tužitelja prvostupanjski sud dopisom pozvao tužitelja da se pisano očituje o tome je li se o prorogacijskoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, nakon čega je, isključivo na temelju takvog pisanog očitovanja, zaključio da je odredba članka 12. Ugovora o kreditu nepoštena. Pri tome nije utvrdio niti ocijenio sve okolnosti koje mu je ovaj sud naložio ispitati radi ocjene eventualne nepoštenosti navedene ugovorne odredbe, a pobijano rješenje ne sadrži niti razloge o (ne)primjeni odredbe članka 59. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, za sada, nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice relevantne za ocjenu valjanosti ugovorene prorogacijske klauzule sadržane u članku 12. Ugovora o kreditu, niti je dao razloge o svim pravno odlučnim pitanjima na koja mu je ukazano prethodnom ukidnom odlukom ovoga suda zbog čega pobijano rješenje nije moguće ispitati.
10. Naime, tek nakon što se na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ocijeni valjanost navedene ugovorne odredbe, prvostupanjski će sud moći pravilno odlučiti o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti, pri čemu je dužan dati jasne i dostatne razloge i o eventualnoj primjeni odredbe članka 59. ZPP-a.
11. Stoga je, prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će postupiti po uputama sadržanim u ovoj, kao i u prethodnoj ukidnoj odluci ovoga suda te će nakon pravilno i potpuno utvrđenih svih okolnosti ponovno odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Karlovcu 27. srpnja 2026.
Sudac
Josip Štrucelj
