REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pr-21/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Mario Kovačević, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa ODO u Požegi, radi isplate terenskog dodatka, nakon glavne rasprave održane 16. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maria Kovačevića, odvjetnika iz Zagreba i zamjenice u ODO u Požegi ŽŽ i presude objavljene 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.291,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 291,94 eur od 1. travnja 2002., na iznos od 796,34 eur od 1. svibnja 2022. na iznos od 822,88 eur od 1. lipnja 2022., na iznos od 796,34 eur od 1. srpnja 2022. i na iznos od 583,88 eur od 1. kolovoza 2022. sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknadi tužitelju RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj RŽ podnio je tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske radi isplate terenskog dodatka. U tužbi navodi da je tužitelj, državni službenik u Zatvoru u Osijeku, primljen na radno mjesto službenik pravosudne policije, rješenjem KLASA: UP/I-112-06/22-04/37 privremeno je premještena na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 41. temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022. Odredbom članka 50. stavcima 1. 2., 3. i 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 112/17, 12/18, 2/19,119/19 i 66/20) propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu i to ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna (22,56 eura), odnosno prema sporazumu s Vladom. Sukladno članku 7. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 119/19), zaključenog dana 29. studenog 2019. godine propisano je da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da iznos dodatka za rad na terenu iz članka 50. stavka 4. Kolektivnog ugovora, iznosi 200,00 kuna (26,54 eura). Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme privremenog premještaju, jer se radi o ispunjenju oba uvjeta iz članka 50. gore navedenog Kolektivnog ugovora (rad izvan samog mjesta rada odnosno područja u kojem obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen i izvan mjesta stanovanja), a što istom nije isplaćeno. Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela je dana 2. lipnja 2020. sljedeće: Tumačenje broj 4/52 Temelj za ostvarivanje prava na naknadu za odvojeni život je činjenica da državni službenik i namještenik zbog mjesta stalnog rada koje je različito od mjesta prebivališta njegove obitelji živi odvojeno od svoje obitelji. Navedeno pravo ostvaruje se sukladno uvjetima iz članka 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Službenik i namještenik koji je upućen na službeni put ostvaruje prava sukladno članku 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a ne članku 52. tog Kolektivnog ugovora. Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.291,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 291,94 eura od 1. travnja 2022. na iznos od 796,34 eura od 1. svibnja 2022. na iznos od 822,88 eura od 1. lipnja 2022. na iznos od 796,34 eura od 1. srpnja 2022. na iznos od 583,88 eura od 1. kolovoza 2022. sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate u roku od 15 dana.

2. Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navela je da se Republika Hrvatska protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti budući da je isti neosnovan. Točan je navod iz tužbe pod točkom 1. Ne osporavaju se navodi iz točke 2. tužbe. Pogrešno je pravno stajalište tužitelja da bi imao pravo na isplatu za rad na terenu temeljem odredbi čl. 50. st. 1., 2., 3. i 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) budući da je tužitelj iz Kaznionice u Lepoglavi upućen u Centar za izobrazbu u Zagrebu u razdoblju od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022. radi pohađanja 41. Temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima, a ne radi obavljanja poslova svojeg radnog mjesta na koje je raspoređen. Uvidom u rješenje o rasporedu službenika u svojstvu vježbenika klasa:

UP/I-112-02/22-02/11 od 3. siječnja 2022. utvrđeno je da je isti raspoređen na upražnjeno radno mjesto mlađi pravosudni policajac uz obvezni probni rad (vježbenički staž) u trajanju od 12 mjeseci jer je ispunjavao uvjet srednje stručne spreme, a nije imao položen stručni ispit za zvanje službenika pravosudne policije za propisanu stručnu spremu niti je imao položen državni ispit. Obveza pohađanja Temeljnog te završetak Temeljnog tečaja, a potom obveza polaganja stručnog ispita za zvanje utvrđena mu je točkom II izreke rješenja o rasporedu u roku probnog rada (vježbeničkog staža), u protivnom mu prestaje državna služba po sili zakona istekom probnog rada. U konkretnom slučaju bitno je napomenuti da je tužitelj raspoređen na radno mjesto pravosudnog policajca u svojstvu vježbenika te da je privremeno iz Kaznionice u Lepoglavi premješten na rad u Centar za izobrazbu u Zagrebu u svrhu da bi stekao potrebna znanja i vještine radi obavljanja poslova ovlaštene službene osobe u Upravi za zatvorski sustav i probaciju. Uz to je potrebno napomenuti da je imenovani završio navedeni Temeljni tečaj za polaganje stručnog ispita za zvanje pravosudnog policajca te je položio stručni ispit i tom prilikom je dobio zvanje mlađi pravosudni policajac. Naime, odredbom čl. 14. st. 1. Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu (NN 136/21) propisano je da je Temeljni tečaj obvezna izobrazba službenika pravosudne policije koji obavljaju poslove osiguranja kaznionice, zatvora i Centra te su ga dužni pohađati radi osposobljavanja za samostalno obavljanje poslova osiguranja u zatvorskom sustavu, da bi konačno mogli pristupiti polaganju ispita za zvanje pravosudnog policajca. Odredbom čl. 15. gore navedenog Pravilnika propisano je da se službenik radi izobrazbe privremeno premješta na rad u Centar odnosno drugo tijelo zatvorskog sustava u kojem se provodi temeljni tečaj, o čemu rješenje donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Slijedom svega navedenog, postupanje Uprave za zatvorski sustav i probaciju zakonito je i u skladu s važećim odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora (NN 14/21) i Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu (NN 136/21), koji su lex specialis u odnosu na Zakon o državnim službenicima.

9. Vezano za navod tužitelja da mu pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za vrijeme stručnog osposobljavanja u Centru za izobrazbu u Zagrebu, pozivajući se na odredbu čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužena ukazuje da je neprijeporna činjenica i notorno je da tužitelj temeljem rješenja o privremenom premještaju u Centar za izobrazbu u Zagrebu nije upućen obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, budući da su, a sukladno odredbi čl. 34. Zakona o izvršenju kazne zatvora, državni službenici kaznionice, zatvora odnosno Centra za dijagnostiku u Zagrebu ovlaštene službene osobe koje rade u posebnim uvjetima rada, odnosno oni državni službenici koji imaju posebne dužnosti ili ovlasti, a koji status tužitelj ni u kom slučaju nije mogao imati za vrijeme trajanja vježbeničkog staža. Osim toga, sukladno odredbi čl. 35. Zakona o izvršenju kazne zatvora ovlaštena službena osoba ima ovlast i obvezu u okviru svojeg djelokruga rada poduzeti sve zakonite radnje radi izvršavanja kazne zatvora, a službenik pravosudne policije kaznionice, zatvora odnosno Centra u obavljanju službe može primijeniti sredstva prisile i vatreno oružje u skladno s odredbama tog Zakona. Nadalje, ukazuje se da je Pravilnikom o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu propisan način provođenja Temeljenog tečaja, od čl. 14. do čl. 30., iz kojih je vidljivo da službenici pravosudne policije, kojima je utvrđena obveza pohađanja temeljenog tečaja pohađaju teorijsku nastavu i vježbe, ovladavaju vještinama gađanja vatrenim oružjem i borilačkim vještinama te imaju i praktični dio. Praktični dio Tečaja provodi se u kaznionicama, zatvorima, odgojnim zavodima i centrima te se polaznicima Tečaja određuje voditelj praktičnog dijela, koji svakog polaznika ponaosob nadzire, prati, usmjerava i priprema ga za profesionalno i odgovorno obavljanje državne službe. 12. Potrebno je napomenuti i to da je sam termin i institut privremenog premještaja na rad radi pohađanja Temeljnog tečaja, a koji se koristi u rješenjima o premještaju, propisan čl. 15. Pravilnika o stručnom usavršavanju u zatvorskom sustavu, međutim, to ne znači da je službenik odnosno polaznik Temeljnog tečaja stvarno upućen na rad. Konačno, tužena ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske u činjenično i pravno istovrsnoj stvari, dana 19. ožujka 2020. donio odluku pod brojem U-III-3992/2018 kojom je odbijena ustavna tužba (u kojoj je detaljnije obrazloženo da se kod pohađanja Temeljnog tečaja ne radi o upućivanju na rad na terenu). U konkretnom slučaju Ustavni sud je uvidom u spis predmeta utvrdio da je tužitelj (kao državni službenik na poslovima zatvorskog osiguranja) privremeno iz Zatvora u Gospiću premješten u Centar za izobrazbu u Zagrebu unutar Uprave za zatvorski sustav, a radi pohađanja 22. Temeljnog tečaja koji se održavao od 7. travnja do 29. lipnja 2013. Predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim.

3. U podnesku od 8. rujna 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da tužitelj osporava sve navode iznesene u odgovoru na tužbu kao neosnovane te ostaje kod svih činjenica i tvrdnji iznesenih u tužbi. Naime, tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo na terenski dodatak te se poziva na odredbe Kolektivnog ugovora, na sudsku praksu vrhovnih sudova kao i stav Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Tužitelj prije svega ističe da je odredbom članka 50. Kolektivnog ugovora propisano: (1) Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. (2) Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Dakle, prema KU svaki službenik i namještenik koji radi izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegova mjesta boravka, ima pravo na terenski dodatak, što je upravo u ovom konkretnom slučaju, a obzirom je tužitelj radio izvan svog redovnog mjesta rada i boravka. Naime, tužena je dala uputu svim zatvorima i kaznionicama te zavodima i centrima da pravosudnim službenicima počnu isplaćivati terenski dodatak, a što jasno proizlazi iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav, KLASA: 121-03/22-01/156, URBROJ: 51408-03- 02-02/01-22-01 od 1. lipnja 2022. S obzirom na navedeno tužitelj predlaže da se tuženoj naloži dostaviti popis osoba koje su u razdoblju od 21. veljače 2022. g do 21. lipnja 2022. također bili upućeni na školovanje i rad u Centar za izobrazbu kada je bio i tužitelj te da se također, tuženoj, kao poslodavcu, naloži dostaviti isplatne liste za navedene službenike kako bi se provjerilo jesu li istima isplaćivani terenski dodaci. U vezi s tim tužitelj ističe da je primijetio različitost u postupanju unutar zatvorskog sustava kad su u pitanju isplate terenskog dodatka za razdoblje od prije 1. lipnja 2022. Naime, zatvor u Osijeku je svojim službenicima - pravosudnim policajcima isplatio terenski dodatak za razdoblje 2021. godine i za razdoblje do 1.lipnja 2022. temeljem Odluke donesene dana 10. kolovoza 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske konačno je u svojoj odluci posl.br. Rev 1173/2024-2 kao i u istovrsnim odlukama broj Rev-1199/2022-2 od 13. ožujka 2024. i Rev-589/2024-2 od 3. rujna 2024. (a u odnosu na policijske službenike po istom pitanju u odluci Rev-1289/2021-2 od 24. travnja 2024) zaključio da tužiteljici zaista pripada pravo na isplatu terenskog dodatka jer je radila izvan svog stalnog mjesta rada, premještena u kaznionicu u Lepoglavi, jednako kao ovdje tužitelj. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu prihvatiti navode tužitelja u cijelosti te usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje, očitovanje o zahtjevu za mirno rješenje, rješenje Ministarstva pravosuđa od 14. ožujka 2022. Dodatak kolektivnom ugovoru, izvršen je uvid u obračunske isprave plaće tužitelja, tumačenja kolektivnog ugovora s izvodom iz zapisnika, izvršen je uvid u podatke i dopise ministarstva pravosuđa s prilozima (listovi 81 do 97 spisa), izvršen je uvid u podatke o rasporedu rada tužitelja (listovi 104 do 113 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Mirne Tot Nužda od 1. travnja 2026. i očitovanje od 18. svibnja 2026., a u svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj RŽ.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kao državni službenik u Ministarstva pravosuđa i uprave u Kaznionici u Lepoglavi na radnom mjesto mlađeg pravosudnog policajca u svojstvu vježbenika.

6. Uvidom u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 14. ožujka 2022. utvrđeno je da je tuženik tužitelja privremeno premjestio na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja izobrazbe 41. temeljnog tečaja za službenike Odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave u razdoblju od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022.

7. Nije sporno da je tužitelj završio izobrazbu i da se nakon završene obuke i polaganja ispita vratio na radno mjesto pravosudnog policajca u Kaznionici u Lepoglavi, a od 1. studenog 2024. ima status mlađeg pravosudnog policajca u Kaznionici u Požegi.

8. Tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom traži isplatu terenskog dodatka za svaki dan proveden u Centru za izobrazbu, a sukladno privremenom premještaju iz rješenja po rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave od 14. ožujka 2022.

9. U članku 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 93/08, 89/12, 104/13 u daljnjem tekstu KU) navodi se da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravaka službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen s obzirom na opis poslova radnog mjesta Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

10. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec, visina terenskog dodatka iznosi 26,54 eur / 200,00 kn.

11. Nesporno je da je tužitelji državni službenik i da se na njega primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima. U članku 63. odredbe Zakona o državnim službenicima (Narodne novine 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19) koji zakon je sud primijenio u odjeljku koji govori o odlučivanju o pravima, obvezama i odgovornostima državnih službenika navodi se da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto, te drugim pravima i obvezama državnih službenika kao i o prestanku državne službe upravna stvar. U članku 64. istog Zakona navodi se da se protiv rješenja iz članka 63. može izjaviti žalba Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Člankom 31. stavak 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora (Narodne novine 128/09, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13) određeno je da radi potreba službe pomoćnik ministra za zatvorski sustav može ovlaštenu osobu iz članka 28. Zakona o izvršenju kazne zatvora privremeno premjestiti na rad u drugu kaznionicu ili zatvor na rad do 3 mjeseca, a uz njegovu suglasnost do 6 mjeseci tijekom kalendarske godine te se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto.

12. Radi utvrđenja visine terenskog dodatka za razdoblje u kojemu je tužitelj privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja temeljnog tečaja u razdoblju od 21. ožujka do 22. srpnja 2022. provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke Mirni Tot Nužda.

13. Knjigovodstveni vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da je tužitelj državni službenik i da je rješenjem poslodavca privremeno premješten u Centar za izobrazbu u Zagrebu radi pohađanja temeljnog tečaja u razdoblju od 21. ožujka do 22. srpnja 2022. Izračun dodatka za rad dala je temeljem evidencije rada i obračunskih isprava za isplatu plaće za razdoblje od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022. Tužitelj je 84 dana boravio u Centru za izobrazbu u Zagrebu radi pohađanja temeljnog tečaja i radio 8 sati kada se isključe vikendi (subota i nedjelja) bolovanje i blagdani. U tom razdoblju koristio je dva dana bolovanja u mjesecu lipnju na datume 3. i 6. lipnja. U promatranom razdoblju utvrđeni su blagdani i to 18. travnja ( Uskrsni ponedjeljak), 30. svibnja ( Dan državnosti) 16. lipnja ( Tjelovo) i 22. lipnja ( Dan antifašističke borbe). Terenski dodatak iznosi 26.54 eur što je preračunati iznos terenskog dodatak od 200,00 kn prema konverziji 1 eur -7,53450 kn. Terenski dodatak za 84 dana je 2.229,36. eur.

13.1. U dopunskom nalaz i mišljenju knjigovodstveni vještak dao je nalaz i mišljenje o visini terenskog dodatka za razdoblje od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022. za svaki dan što prema nalazu knjigovodstvenog vještaka iznosi 3.290,96 eur, i to za mjesec ožujak 291,94 eur, za mjesec travanj 796,20 eur, za mjesec svibanj 822,74 eur, za mjesec lipanj 796,20 i za mjesec srpanj 583,80 eur.

14. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za zatvorski sustav i probaciju u Kaznionici u Požegi i da je dok je bio zaposlen u Kaznionici u Lepoglavi na radnome mjestu mlađeg pravosudnog policajca u svojstvu vježbenika kroz vrijeme od 21. ožujka 2022. do 22. srpnja 2022. bio privremeno premješten na rad u Centar za izobrazbu radi pohađanja 41. temeljnog tečaja za službenika odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave, a tom odlukom koja je upravni akt je mjesto rada tužitelja promijenjeno.

14.1. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju rješenjem poslodavca premješten iz dotadašnjeg mjesta rada u Lepoglavi u drugo mjesto rada u Centar za izobrazbu i to se novo mjesto rada u koje je tužitelj premješten za vremensko razdoblje od 21. ožujka 2022. do 21. srpnja 2022. smatra mjesto rada tužitelj u smislu članka 56. stavak 2. Kolektivnog ugovora.

15. Prema odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i tumačenja zajedničkoj komisiji broj 12/56 od 12. svibnja 2015. pravo službenika na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak) vezuje se uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak odlučno je li je u određenom razdoblju službenik dosita radio izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, a nije odlučno je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi od toga zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu

16. Budući da je sud nesporno utvrdio da je tužitelj bio upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada (Kaznionica u Lepoglavi) u drugo mjesto rada (Centar za izobrazbu u Zagrebu) bez obzira na to što je bio upućen radi pohađanja temeljnog tečaja za službenike odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima i imao status vježbenika to tužitelju sukladno članku 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike pripada pravo na isplatu terenskog dodatka za svaki dan proveden na terenu sukladno članku 49. Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike.

17. Temeljem nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka sud je utvrdio da je iznos terenskog dodatka za period od 21. ožujka do 22. srpnja 2022. u kojem je tužitelj bio privremeno premješten na drugo mjesto rada 3.291,38 eura, a što za mjesec ožujak iznosi 291,94 eur, za mjesec travanj 796,34 eura, za mjesec svibanj 822,88 eura, za mjesec lipanj 796,34 eura i za mjesec srpanj 583,88 eura koji iznos tužitelj i potražuje to je sud postavljeni tužbeni zahtjev tužbe tužitelja usvojio i odlučio kao u izreci.

18. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate budući da se terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 08. rujna 2025., 02. ožujka 2026. i 29. svibnja 2026. za svaki iznos od 200,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 22. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 15. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura i za pristup na glavnu raspravu održanu 16. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura. Dakle, sud je priznao trošak za zastupanje tužitelja u iznosu od 1.600,00 eura. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužitelja na ime troškova knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura pa je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 1.900,00 eura.

20. Zbog svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 24. srpnja 2026.

S u d a c:

Ilka Leko

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Mario Kovačević, Zagreb, XIV. Trokut 17

2. ODO u Požegi, na broj P-DO-17/2025