REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2621/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ante Rajića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika DJ, dipl. iur. zaposlenice tuženika, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 1.600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 20. kolovoza 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 120,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 20. kolovoza 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu 324,00 eura sa osnova neimovinske štete te preostali dio tužbenog zahtjeva sa osnova imovinske štete u iznosu 40,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 2.131,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 617,49 eura odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e :

Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila na ročištu održanom 21. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. prosinca 2024. podnijela tužbu sudu u kojoj navodi da je 6. srpnja 2024. u Zagrebu, u tramvaju linije 6 (Sopot- Črnomerec), broj tramvaja 2219 stradala kao putnica prilikom ulaska u tramvaj na Trgu bana Josipa Jelačića, a koji se kretao prema Črnomercu. Za nezgodu je odgovorna ŠJ koja upravljajući tramvajem nije provjerila može li na siguran način započeti s radnjom zatvaranja vrata tramvaja, odnosno tužiteljica je na Trgu bana Josipa Jelačića ulazila u tramvaj linije 6 prilikom čega su se vrata tramvaja počela zatvarati dok ista još nije u potpunosti ušla u tramvaj te su vrata prikliještila nogu iste, a nakon čega je ista pala na pod tramvaja te zadobila ozljede. Vozilo štetnika je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Klinici za traumatologiju KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Tužiteljica u skladu sa odredbom iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 2.200,00 €. Tužiteljica se u mirnom postupku 19.08.2024. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske (tuđa pomoć i njega) isplatio iznos od 840,00 €. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 1.360,00 € . Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 20.08.2024. pa do isplate. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.360,00 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 20.08.2024. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je 6. srpnja 2024. u Zagrebu, u tramvaju linije 6, tužiteljica nastradala kao putnica, prilikom ulaska u tramvaj ZET-a, kada su se vrata tramvaja počela zatvarati, na način da joj je noga ostala prikliještena u vratima, nakon čega je ista pala i zadobila ozljede, da je predmetni tramvaj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja] važećom od 01.04.2024.do 01.04.2025., da se tužiteljica obratila tuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadu štete 13.08.2024., da se šteta kod tuženika vodila pod oznakom 70 AO 14727/2024 te da je tuženik isplatio tužiteljici naknadu štete u iznosu od 840,00 EUR 04.09.2024. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer smatra da je isplatom nespornog iznosa naknade štete u cijelosti tužiteljici isplatio pravičnu novčanu naknadu uvažavajući težinu zadobivenih ozljeda i okolnosti slučaja. Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja s time da predlaže da se vještak očituje i o duljini liječenja, odnosno terminu završetka liječenja kod tužiteljice (radi tijeka zatezne kamate). Tuženik osporava zatraženi tijek zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu od 20.08.2024. do isplate. Prema odredbi čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u (Narodne novine broj 76/2013) kojim se mijenja čl. 12. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005) tuženik je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu, odnosno utemeljeni odgovor. Nije sporno da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev 13.08.2024., temeljem kojeg je tuženik 04.09.2024. isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete. Stoga tuženik smatra da bi tužiteljici pripadala zatezna kamata najranije od dana podnošenja tužbe. Temeljem svega iznesenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i tuženiku prizna prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate.

3. Podneskom od 01. srpnja 2025. (stranica 74-76 spisa), nakon provedenog medicinskog vještačenja te uzimajući u obzir odlučnu činjenicu povećanje stope inflacije kao i porasta troškova života, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 2.190,00 eura te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 200,00 eura odnosno 2.390,00 eura koji iznos umanjuje za nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske štete od 800,00 eura i imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege od 40,00 eura, tako da tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 1.390,00 eura te imovinske štete od 160,00 eura odnosno ukupno 1.550,00 eura. Nadalje, na ročištu održanom 21. siječnja 2026. punomoćnica tužiteljice navela je da tužiteljica ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i navoda podneska od 01.07.2025. kojim je preinačila tužbeni zahtjev kao i da na ročištu obzirom na odlučne okolnosti porasta stopa inflacije preinačava tužbeni zahtjev na način da na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje sada iznos od 2.724,00 EUR odnosno ukupno sa tuđom pomoći i njegom iznos od 2.924,00 EUR umanjeno za nesporno plaćene iznose i to iznos od 800,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 40,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege. Tužiteljica konačno na ime prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 1.924,00 EUR a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 160,00 EUR odnosno ukupno iznos od 2.084,00 EUR, dok u preostalom dijelu u odnosu na zakonske zatezne kamate zahtjev ostaje nepromijenjen.

4. Tuženik je prigovorio podneskom od 28. siječnja 2026. da je tužiteljica već povisila tužbeni zahtjev podneskom od 01. srpnja 2025. kada je isti uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka i time preinačila tužbu, kao i na ročištu održanom 21. siječnja 2026., da se preinaci tužbe protivi jer da inflacija nije jedna od kvalifikatornih okolnosti pa stoga preinaka koja se temelji samo na inflaciji ne može se smatrati svrsishodnom preinakom zbog čega predlaže da sud donese rješenje kojim se odbija preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Tužiteljica je podneskom od 1. srpnja 2025. kao i na ročištu održanom 21. siječnja 2026. povećala iznos štete i tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužiteljica je tužbu preinačila (povećala postojeći zahtjev) nakon provođenja medicinskog vještačenja s time da je na ročištu održanom 21. siječnja 2026. povećala tužbeni zahtjev uslijed porasta troškova života i stope inflacije. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Osim toga, tužiteljica zatraženom preinakom nije promijenila identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužiteljica u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa od onog koji je zahtijevala u tužbi, čime ona nije promijenila istovjetnost zahtjeva. Stoga je sud dopustio preinaku tužbe zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu I. Policijske postaje Zagreb od 22.7.2024. (stranica 5, 26 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (stranica 6-13, 47, 110 spisa), e-mail s odštetnim zahtjevom od 19.8.2024. (stranica 14-16, 24-25 spisa), ispis podataka iz police broj [broj police] (stranica 23 spisa), dopis o obradi štete kod tuženika (stranica 27-28 spisa), nalog za doznaku (stranica 29 spisa), osobni zdravstveni karton tužiteljice (stranica 53-109 spisa), proveo je medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. Mladenu Frketiću (stranica 113-114 spisa), saslušao je tužiteljicu kao parničnu stranku (stranica 151 spisa), svjedokinju ŠJ (stranica 153-154 spisa) te izvršio uvid u svu drugu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja u kojem je tužiteljica zadobila ozljede kao putnica u tramvaju osiguranog kod tuženika. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, a sporan je eventualni doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.

9. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 155/23-dalje; ZOO) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tužbeni zahtjev temelji se na članku 1100. ZOO -a (za naknadu neimovinske štete) i članku 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu).

10.Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja sud je saslušao tužiteljicu i svjedokinju ŠJ. Tužiteljica je navela da koliko se sjeća samog štetnog događaja ušla je u tramvaj na zadnja vrata na Trgu bana Jelačića u tramvaj broj 6 te je tom prilikom prije samog ulaska u tramvaj pomagala jednoj starijoj gospođi da uđe u isti, s time da je njezina desna noga već bila u tramvaju te je već počela zvonjava tramvaja kojom se zatvaraju vrata. U tom trenutku vrata su se zatvorila i prikliještila joj noge, pala je i udarila glavom u zadnje sjedište tramvaja. Navodi da je pala na koljena, zarotirala se i udarila glavom u sjedište, s time da je izgubila svijest tada i nije znala gdje je te kada je došla k sebi kraj nje je bila jedna djevojka iz Dubrovnika koja je trebala izaći na 2 ili 3 stanici te je cijelo vrijeme bila na podu, a vozačica tramvaja ju opće nije vidjela. Ta djevojka ju je podigla te je sjela na sjedište te je molila dvojicu putnika, međutim isti su bili gluhonijemi da odu do vozačice tramvaja kako bi je obavijestili da je pala. Onda je sama pozvala hitnu obzirom da je ta djevojka sišla na 2 stanici te joj je rečeno da ne zaustavljaju promet ako može izdržati do zadnje stanice te da će je čekati hitna pomoć na Črnomercu. Nakon toga je došla hitna pomoć i policija gdje je vozačica dala iskaz samoj policiji. Ja sam njoj rekla da ne mogu izaći jer joj je prikliještila noge obzirom je ona njoj rekla da mora izaći na zadnjoj stanici. Ona je tada rekla policiji da je kriva i da je bila na telefonu sa sestrom i da nije obraćala pažnju na putnike. Nakon toga joj je hitna pomoć napravila imobilizaciju vrata i nogu te su je odvezli u Draškovićevu s time da su joj obje noge krvarile te je gubila svijest te dan danas ima posljedice kao i da četiri mjeseca nije mogla ništa raditi niti u kući niti se brinuti o sebi. Pomoć su joj oko obavljanja svakodnevnih poslova i higijene pružali suprug i kćer. Tužiteljica je navela da je bila riječ o niskopodnom tramvaju kao i da je bila u tenisicama te da je u tramvaj ušla na zadnja vrata. Punomoćnik tuženika prigovorio je dijelu iskaza tužiteljice u kojem je navela da je vozačica tramvaja u cijelosti priznala krivnju jer taj dio smatra neistinitim .

10.Svjedokinja ŠJ navela je da je u vrijeme štetnog događaja bila i danas je zaposlena na radnom mjestu vozača tramvaja. Navela je da konkretnog događaja iz tužbe zbog proteka vremena ne sjeća te da u cijelosti ostaje kod navoda koje je iznijela u izvješću ZET-a. Navela je da je vezano uz štetni događaj policija već bila na Črnomercu na okretištu. Bila je tada u totalnom šoku kada je vidjela policiju je joj je policija rekla da ima poziv od putnice iz tramvaja, tražili su je osobnu iskaznicu i pomaknuli ju sa strane. Pojasnila je da je tužiteljica na zadnjoj stanici na okretištu Črnomerec normalno izašla van, zatvorila je vrata tramvaja te je ona počela njoj dolaziti do stakla od kabine, počela lupati da otvori vrata te ju je tom prilikom počela verbalno napadati da je ona nju ozlijedila. Ona je vrata otvorila jer je policija dolazila prema njoj, tada joj je već bilo loše, policija joj je pristupila i zatražila ju dokumente te su je otpratili do kućice kod otpremnika. Navela da ju je policija pitala je li sve u redu i hoće li dobiti otkaz, a izvješće u ZET-a je pisala drugi dan kad se smirila te je isti dan završila kod doktora zbog stresa. Navela je da joj se niti tužiteljica nit netko od putnika nije obratio prilikom vožnje, sjeća se da je ta linija koju je vozila nikada nije prazna kao i da tramvaj ne može krenuti sa stajališta dok sva vrata nisu zatvorena, kao i da je možda tramvaj u zadnjem dijelu bio malo prazan, ali bi svatko od putnika došao obavijestiti da je netko ozlijeđen. Navela je da nije vidjela da bi tužiteljica imala kakve ozljede samo da je izvan tramvaja. Punomoćnik tužitelja naveo je da iskaz svjedoka nije uvjerljiv u dijelu koji se odnosi da bi svatko od putnika u tramvaju obavijestio vozača da je netko ozlijeđen, obzirom da je isto nagađanje.

12.Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao u uvjerljiv i vjerodostojan jer je suglasan ostalim dokazima izvedenim u postupku iz kojeg proizlazi da joj je prilikom ulaska u tramvaj kada su se vrata tramvaja počela zatvarati noga ostala prikliještena te je tom prilikom pala i zadobila ozljede.

13.Sud je prihvatio iskaz svjedokinje ŠJ u dijelu kojim je iskazivala da joj se nije obratio nitko od putnika ni tužiteljica jer to proizlazi iz iskaza tužiteljice da nije mogla zatražiti pomoć obzirom na to da je djevojka koja joj je pomogla sjesti nakon pada izašla iz tramvaja nedugo zatim, kao i da se obratila putnicima u vozilu međutim isti su bili gluhonijemi te nisu mogli razumjeti što im ista govori zbog čega je tužiteljica sama pozvala hitnu pomoć, kao i da je svjedokinja bila u stanju šoka kada je vidjela policiju, međutim, nije prihvatio dio iskaza svjedokinje da tužiteljica nije zadobila nikakve ozljede zbog toga što je ista bila kako je sam navela u stanju šoka kada joj je pristupila policija i zbog čega je i izjavu u vezi navedenog događaja pisala drugi dan kao i da je zbog stresa završila kod liječnika. Sud ocjenjuje da osoba u stanju šoka ne percipira jednako stvarnost kao i kada je smirena i ne nalazi se pod stresom zbog čega navodi da tužiteljica nije zadobila nikakve ozljede sud nije prihvatio kao vjerodostojne, a isti su i suprotni dokazima izvedenim u postupku.

14.Tuženik je prigovorio da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, što da je uzeto u obzir prilikom obrade odštetnog zahtjeva. Međutim, tuženik tijekom postupka, osim što je istaknuo navedeni prigovor u odgovoru na tužbu, nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza na navedenu okolnost doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP u vezi sa odredbom čl. 7. st. 1. ZPP. Stoga sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao zaključiti da je tužiteljica doprinijela nastanku štete i u čemu bi se taj doprinos sastojao zbog čega je navedeni prigovor tuženika odbio kao neosnovan i ocijenio da je tuženik kao osiguratelj vozila tramvaja u kojem je stradala tužiteljica dužan istoj u cijelosti naknaditi pretrpljenu štetu.

15. Kako je tužiteljica ozlijeđena prilikom pada u tramvaju, to se smatra da konkretna neimovinska i imovinska šteta potječe o tramvaja kao opasne stvari (čl. 1063. ZOO- a). Vlasnik, koji odgovara za štetu od opasne stvari (čl. 1064. ZOO -a), oslobađa se odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od više sile, tj. nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) ili da je nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a). Tuženik nije dokazao da šteta potječe od više sile ili treće osobe, a osim prijedloga da se sasluša tužiteljica i svjedokinja ŠJ, druge dokaze nije predlagao pa stoga nije uspio dokazati da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice s time da je u ranijem dijelu obrazloženja presude navedeno zbog čega sud ocjenjuje da nema doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja.

16. Tuženik za štetu nastalu tužiteljici kao trećoj osobi odgovara kao osiguratelj koji je s vlasnikom tramvaja sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Naime, člankom 22. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP), određeno je da su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene i štete od smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. Stoga je tuženik kao osiguratelj predmetnog tramvaja kao opasne stvari odgovoran tužiteljici za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu uzrokovanju padom prilikom ulaska u tramvaj.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. med. Mladenu Frketiću koji je naveo da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se u cijelosti pridržavala. Tužiteljici je u predmetnom štetnom događaju narušen zdravstveni integritet. Postoji pozitivna uzročno-posljedična veza između uzroka, ozljede nastale u štetnom događaju, i narušenosti duševnog zdravlja. Uvidom u kopiju zdr. kartona tužiteljice je vidljivo da je prije predmetnog štetnog događaja imala trzajnu ozljedu vratne kralješnice evidentiranu pod dg. MKB S13 2012., ozljedu ramena evidentiranu pod dg. MKB S40, 2017., a više godina prije predmetnog štetnog događaja se liječi zbog degenerativnih promjena cijele kralješnice. Liječenje je kod tužiteljice završilo s danom 10.4.2025. Tužiteljica je pretrpjela duševne boli zbog zadobivene ozljede, ali trajne posljedice navedene ozljede nisu zaostale. Bol jačeg intenziteta je trajala dva dana, srednjeg oko daljnjih osam dana, manjeg oko daljnjih šezdeset dana. Strah, tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao jedan dan, a srednjeg inteziteta daljnjih šest dana. Nakon toga se javlja stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih trideset dana i vezano je uz ishod liječenja. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebita kroz dvadeset dana i to kroz dva sata dnevno za obavljanje poslove osobne njege, osnovne kućanske poslove. Naruženja nema.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen, izrađen u skladu sa pravilima struke, znanosti, medicinskom dokumentacijom u spisu i osobnog pregleda tužiteljice sve u smislu odredbe čl. 258. ZPP , a i stranke nisu imale primjedbe na isti.

19. Dakle, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO -a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Također je utvrđeno da je tužiteljici nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u smislu članka 1095. ZOO-a.

20.Stoga tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta daljnjih osam dana i manjeg intenziteta daljnjih šezdeset dana (1.400,00 eura). Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 6 dana i kasni strah koji je vezan za ishod liječenja 30 dana (1.000 eura). Tužiteljica je pretrpjela duševne boli zbog ozljede, ali kod iste nisu zaostale trajne posljedice, dakle, kod tužiteljice uslijed štetnog događaja nije nastupilo smanjenje životnih aktivnosti zbog čega istu okolnost nije uzeo u obzir prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

21.S obzirom na dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova te dob tužiteljice (rođena 1963.) ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO -a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.400,00 eura.

22. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i to za vrijeme od dva sata dnevno kroz dvadeset dana za obavljanje poslova osobne higijene i osnovne kućanske poslove. Iz iskaza tužiteljice kojeg je sud prihvatio, a kojem tuženik nije prigovarao proizlazi da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR, sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, dakle tužiteljici za potrebnih 40 sati tuđe pomoći novčana naknada utvrđena je novčana naknada u iznosu od 160,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

23.Stoga je sud ocijenio da tužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eura, a sa osnova imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege novčana naknada u iznosu od 160,00 eura, dakle, ukupno 2.560,00 eura.

24. Imajući u vidu da je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku iznos od 800,00 eura sa osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, što među strankama nije sporno, to je sud dosudio tužiteljici daljnji iznos od 1.600,00 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok u preostalom dijelu zahtjev za isplatu naknade za iznos od 324,00 eura odbio kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude. Nadalje, uzimajući u obzir da je tuženik prije pokretanja parnice, tužiteljici sa osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 40,00 eura, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos od 120,00 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude, dok je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 40,00 eura odbijen kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

25. Valja istaknuti kako je ovaj sud imao u vidu i uzeo u obzir prilikom određivanja pravične novčane naknade kod neimovinske i imovinske štete izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i porast troškova života i smanjenje vrijednosti novca uslijed iste.

26. Budući da među strankama nije sporno da je tuženik prije pokretanja predmetne parnice tužiteljici sa navedenih osnova neimovinske štete i imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 840,00 eura, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos naknade od ukupno 1.720,00 EUR sa obje naveden osnove. Na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Jednako tako, sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.). Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09. , 96/13., 152/14; dalje: ZOOP), odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). Uz navedeno, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku od 30 dana kod neimovinske štete, a u roku od 14 dana kod imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete od 19. kolovoza 2024. (list 14-16, 25-26 spisa), kao i da je isti zahtjev tuženiku dostavljen (što je tuženik potvrdio u odgovoru na tužbu), to se ima uzeti da je tada šteta i dospjela, jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam, obzirom da je već tada raspolagao sa svim relevantnim podacima, kao i sa stručnim i kvalificiranim službama. S obzirom da je tuženik povodom tog zahtjeva isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 840,00 EUR (čime neimovinska i imovinska šteta tužiteljici nije u cijelosti naknađena), tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako u dijelu koji se odnosi na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako i u odnosu na naknadu za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, slijedom čega su tužiteljici na dosuđeni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete zakonske zatezne kamate priznate sukladno postavljenom zahtjevu počevši od 20. kolovoza 2024. do isplate.

27.Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP -a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je 100% uspjela u osnovi i 82,53% u visini, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 91,26% (100+82,53=182,53:2=91,26). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 8,74% (100% - 91,26% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troška u omjeru od 82,52% (91,26% uspjeha tužiteljice umanjeno za 8,74% uspjeha tuženika).

28.Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-100 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 07.02.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 19.4.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 12.02.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 13.03.2025. (Tbr. 8/3-25 bodova), sastava podneska od 14.04.2025. (Tbr. 8/3-25 bodova), sastava podneska od 01.07.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 21.01.2026. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 20.04.2026. (Tbr. 9/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 10.06.2026. (Tbr. 9/1-100 bodova) odnosno ukupno je tužiteljici priznato 850 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura, 1.700,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 425,00 eura, iznosi 2.125,00 eura.

29.Također joj je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 eura i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 110,00 eura (čl. 14. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23), odnosno ukupno priznati trošak iznosi 2.261,55 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 82,52%, pa iznosi 1.866,23 eura. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura priznat je u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 2.131,68 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 617,49 eura odbijen kao neosnovan.

30.Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. , 73/17.,131/20, 114/22 i 06/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

31.Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP -a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tako tužiteljici nije priznat troškovi sastava podnesaka od 26.08.2025. kojim požuruje zakazivanje ročišta jer isti nije bio potreban niti od utjecaja na raspravljanje i donošenje sudske odluke kao ni naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP -a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu 110,00 eura

2. Tuženiku