Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-245/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja OPĆINA MEDULIN, Centar 223, 52100 Medulin, OIB 70537271639, koju zastupa punomoćnik Ranko Đokić, odvjetnik u Puli, protiv protivnika osiguranja CF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1267/2022-26 od 22. listopada 2025., dana 24. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protivnika osiguranja podnesena izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17.– dalje: OZ) kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1267/2022-26 od 22. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o osiguranju je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja iz izvršnog Rješenja o utvrđenju komunalnog doprinosa, [broj], [broj], od 15. veljače 2017. (dalje: Rješenja o komunalnom doprinosu određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.
2. Protiv navedenog rješenja o osiguranju donesenog na temelju ovršne isprave, protivnik osiguranja je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/2023. - dalje: ZPP) te ističuće prigovor zastare tražbine iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine, odbaci prijedlog za osiguranje i obustavi postupak uz naknadu troška ovršnog postupka . Traži i trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. U konkretnom je slučaju osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja određeno temeljem ovršne isprave.
5. Protivnik osiguranja u svojoj žalbi nije dokazao niti jedan žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. OZ koji bi utjecao na pravilnost donesenog rješenja o osiguranju, a nisu uočeni ni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na žalbeni prigovor zastare, a koji prigovor upućuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ će sud prvog stupnja postupajući po opozicijskom prigovoru sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ protivnika osiguranja uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7. Stoga je, u ovom stadiju postupka, valjalo odlučiti o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 5. OZ, ovaj sud nije našao zapreka za osiguranje novčane tražbine upisom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja jer su za to ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 296. OZ kojom je propisano da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.
9. Pored navedenog, ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj drugostupanjski sud nije uočio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. na koju izričito upućuje žalitelj.
10. Suprotno žalbenim navodima sud, prvoga stupnja je primijenio Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga. Žalitelj u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka se poziva na odredbu čl. 80b st 2 OZ i tvrdi da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, budući je tražbina 5.201,98 eura, a vrijednost nekretnine 395.892,00 eura, te da prvostupanjski sud nije ocjenjivao tu odlučnu činjenicu. Također žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 377. st. 2. ZPP jer prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz odluke suda drugoga stupnja, a kojom je ranija prvostupanjska odluka ukinuta, da prvostupanjski sud nije proveo ročište na kojem bi saslušao protivnika osiguranja, da nije utvrđeno je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri te ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga.
11. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, proizlazi da je u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje odredba čl. 80.b OZ-a (koji je u to vrijeme bio na snazi) propisivala je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim dje lom. Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga i je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine. Nadalje, odredbom članka 290. OZ-a bilo je propisano da se na osiguranje tražbine prema trećem dijelu OZ-a (osiguranje) na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi radi ostvarenja tražbine.
12. Nadalje, je prvostupanjski sud naveo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koji je stupio na snagu 20. studenog 2020., dakle, nakon podnošenja prijedloga za osiguranje, u članku 290. dodan je stavak 2. koji propisuje da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe OZ-a o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b OZ-a. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilno zaključio da iako navedeni citirani stavak nije bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje, da je potrebno odredbe koje propisuju pretpostavke za osiguranje tražbine, tumačiti u svjetlu naknadnih izmjena OZ-a, koje dodatno pojašnjavaju i preciziraju sam članak 290. OZ-a, koji propisuje da se odredbe o ovrsi primjenjuju na osiguranje tražbine „na odgovarajući način“. Iz takve zakonske formulacije prvostupanjski j sud izvodi zaključak da se pretpostavke iz članka 80.b OZ-a ne mogu na odgovarajući način primijeniti na osiguranje tražbine jer smisao tih pretpostavki nije sprječavanje osiguranja tražbine, nego sprječavanje prodaje nekretnine u ovršnom postupku, ako bi to bilo u nerazmjeru s tražbinom. Također je prvostupanjski sud naveo da pravo protivnika osiguranja na mirno uživanje vlasništva i život u predmetnoj nekretnini za koju ističe da mu služi za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba, te pravo predlagatelja osiguranja da osigura svoju tražbinu zasnivanjem prisilnog založnog prava na toj nekretnini, međusobno se ne isključuju. Određivanjem osiguranja uknjižbom založnog prava, protivnik osiguranja nije onemogućen niti ograničen u zadovoljenju osnovnih životnih potreba stanovanjem u predmetnoj nekretnini jer se u ovom postupku ne provode nikakve radnje koje dovode do gubitka vlasništva i posjeda nekretnine.
13. Obzirom je prvostupanjski sud iznio valjano obrazloženje i pravni stav u vezi istaknutog prigovora protivnika osiguranja, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud , to činjenica da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po uputi drugostupanjskog suda iz ukidne odluke, nije počinjena povreda iz odredbe čl. 377. st. 2. ZPP na koju ukazuje žalitelj. Nastavno na žalbene navode valja reći da, obzirom na izraženi i valjani pravni stav, nije bilo potrebno saslušavati protivnika osiguranja niti utvrđivati činjenice na koje ukazuje žalitelj, a to vjerojatnost bezuspješnog namirenja na drugim predmetima i ima li ovrhovoditelj opravdan interes za namirenjem, jer kako što je rečeno ne radi se o namirenju tražbine prodajom već o osiguranju namirenja tražbine.
14. Slijedom navedenog i temeljem čl. 380. t. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 24. srpnja 2026.
.
S u t k i nj a:
Gabriela Topić Kordej
