Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Pr-2/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice ČČN (ranije Č) iz [adresa] (ranije Umag, Marina Bemba 8), OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Kosanović Vrbat, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika ADI BELL j.d.o.o., Zrenj, Općina Oprtalj, Stridone 46, OIB 27177474123, kojeg zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 625,00 (šestodvadesetpet) eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 20. siječnja 2026. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza i vraćanja na njeno radno mjesto. U tužbi navodi da je kao radnica nalazila u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. svibnja 2025. godine, i to na radnom mjestu kozmetičar. Tuženik je dana 19. studenog 2025. otkazao tužiteljici ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez obveze poštivanja propisanog otkaznog roka, to zbog toga što je radnica neopravdano izostala s radnog mjesta tri dana, odnosno nije došla na rad od dana 17.11.2025. godine nakon prestanka bolovanja a da o svom izostanku nije izvijestila poslodavca niti je poslodavcu donijela liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju pa da je na taj način svojim ponašanjem izvršila tešku povredu obveze iz radnog odnosa čime da je povrijedila odredbu čl. 37. Zakona o radu. Poslodavac nije radnici omogućio da iznese svoju obranu radi postojanja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a to je neopravdani nedolazak na radno mjesto. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužiteljica je u roku od 15 dana od dostave Odluke o izvanrednom otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevala od tuženika da tu odluku stavi izvan snage jer je nezakonita. No, na zahtjev za zaštitu prava tuženik je odgovorio u bitnome kako smatra da je odluka o otkazu zakonita te u cijelosti utemeljena na Zakonu o radu. Iako je poslodavcu bilo poznato da je djelatnica trudna te je istom dostavljena potvrda o komplikacijama u trudnoći naveo je kako unatoč činjenici što je znao da je radnica na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći nije znao da se neće vratiti na posao jer mu nije dostavljena potvrda liječnika o nastavku bolovanja, slijedom čega da je držao da je bolovanje prestalo zbog nedostavljanja druge liječničke potvrde o produljenju bolovanja. Osim toga naveo je da poslodavac više ne obavlja svoju djelatnost te da je tvrtka u stanju mirovanja slijedom čega nema namjeru vratiti tužiteljicu na posao. Tužiteljica smatra da nije zakonit i dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu zbog čega je i ustala s tužbom. Navedeno iz razloga jer tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora iz odredbe čl. 116. Zakona o radu s obzirom na to da je tužiteljica zbog komplikacija u trudnoći uredno obavijestila poslodavca i otvorila bolovanje te dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Iz same dostavljene doznake te potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad razvidno je da je radnica otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći. Osim prethodno navedenog liječnik ginekolog je izdao radnici i dodatnu potvrdu u kojoj jasno navodi kako liječnik ne izdaje dodatne potvrde o privremenoj nesposobnosti osim prve izdane u kojoj zaista piše trajanje bolovanja 60 dana budući je potom iz uredno dostavljenih doznaka jasno vidljivo da bolovanje nije zatvoreno, odnosno da nisu nastali uvjeti za zatvaranje bolovanja. Budući je navedeno praksa liječnika koji tužiteljicu prati u trudnoći, ona se po naputku istog držala. Stoga je tužiteljica opravdano izostala s posla jer joj bolovanje zbog dalje postojećih komplikacija u trudnoći nije prestalo. Osim toga, tuženik nije pokušao komunicirati s tužiteljicom niti joj je ostavio mogućnost obrane iako je znao da je trudna.

2. U podnesku od 16. veljače 2026. tužiteljica je preinačila tužbu na način da uz zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, zahtijeva i isplatu izgubljene plaće od 19. studenog 2025. do vraćanja tužiteljice na posao sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik je učinio nespornim da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 12. svibnja 2025., na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. studenoga 2025., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Čini nespornim i da je tužiteljica tuženiku kao poslodavcu podnijela Zahtjev za zaštitu prava 5. prosinca 2025. koji je poslodavac ovdje tuženik zaprimio dana 13. prosinca 2025. te da se tuženik na dostavljeni zahtjev za zaštitu prava očitovao dana 23. prosinca 2025. Očitovanje je tužiteljica zaprimila dana 2. siječnja 2026., a kao dokaz tuženik dostavlja presliku povratnice i potvrdu uručenja Hrvatske pošte. Tuženik se poziva na odredbu članka 133. st. 1. Zakona o radu koja propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, odnosno podnijeti zahtjev za zaštitu. Nakon š to radnik podnese zahtjev, poslodavac nije dužan donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (čl. 133. st. 2. Zakona o radu). Ističe da je rok od petnaest dana prekluzivan, što znači da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom se pravo povrijedilo (čl. 133. st. 3. Zakona o radu). Tuženik navodi da je tužiteljica zaprimila očitovanje tuženika na njen zahtjev za zaštitu prava dana 2. siječnja 2026., te da je tužba predana 20. siječnja 2026. odnosno nakon proteka roka od 15 dana. S obzirom na sve naprijed navedeno, predlaže sudu odbaciti tužbu, uz naknadu prouzročenih troškova postupka.

3. 1. Tuženik je u privitku podneska od 14. srpnja 2026. dostavio dokaze (zahtjev za zaštitu prava, očitovanje na zahtjev za zaštitu prava, potvrdu o preporučenoj pošiljci i povratnicu) koje je propustio dostaviti uz odgovor na tužbu.

4. U skladu s odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., u nastavku: ZR), radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

4. 1. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, u skladu s odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a.

5. Između stranaka nije sporno da je tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. studenoga 2025., tužiteljici otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 12. svibnja 2025., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Nije sporno ni da je tužiteljica tuženiku kao poslodavcu podnijela zahtjev za zaštitu prava 5. prosinca 2025. koji je tuženik zaprimio 13. prosinca 2025. Isto tako, nije sporno da se tuženik na dostavljeni zahtjev za zaštitu prava očitovao 23. prosinca 2025.

6. Pregledom i čitanjem povratnice te potvrde o uručenju Hrvatske pošte (str. 25-26 te str. 32-33) utvrđeno je da je tužiteljica od strane tuženika zaprimila pismeno preporučeno s povratnicom RG 895391941 HR, dana 2. siječnja 2026. Iako se na povratnici ne navodi naziv pismena, s obzirom na to da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava 5. prosinca 2025. na koji se on očitovao 23. prosinca 2025., nameće se jedini zaključak da je tužiteljica 2. siječnja 2026. zaprimila upravo tuženikovo očitovanje na njezin zahtjev za zaštitu prava.

6. 1. Tužiteljica nije osporila tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu (iako je tužiteljica putem punomoćnice putem e-Komunikacije uredno zaprimila tuženikov odgovor dana 24. travnja 2026.). Dakle, nije osporila da je 2. siječnja 2026. zaprimila preporučenom pošiljkom tuženikovo očitovanje na njezin zahtjev za zaštitu prava. To nije sporila niti u tužbi.

7. Stoga sud smatra utvrđenim da je tužiteljica 2. siječnja 2026. zaprimila preporučenom pošiljkom tuženikovo očitovanje na njezin zahtjev za zaštitu prava , a na njoj je bio teret dokaza kojima će to pobiti.

8. Dakle, od dana 2. siječnja 2026. počeo je teći rok od 15 dana unutar kojeg je tužiteljica kao radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, mogla zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom , a koji rok je istekao dana 19. siječnja 2026.

8. 1. Naime, završetak roka od 15 dana padao je na dan 17. siječnja 2026. koji je subota i kao takav neradni dan, pa se rok u skladu s odredbom čl. 112. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP), produžuje na prvi idući radni dan, odnosno na dan 19. siječnja 2026. do kojeg dana je tužiteljica mogla pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava.

9. Iz spisa je razvidno da je tužba podnesena ovom sudu dana 20. siječnja 2026. (tužbu je podnijela punomoćnica tužiteljice putem e-Komunikacije), odnosno izvan roka iz čl. 133. st. 2. ZR-a propisan za ostvarenje sudske zaštite prava iz radnog odnosa. S obzirom na to da su rokovi iz čl. 133. ZR-a prekluzivni rokovi, sud ocjenjuje osnovanim tuženikov prigovor prekluzije.

10. S obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena nepravovremeno, sud je tužbu odbacio na temelju čl. 282. ZPP-a te je odlučio kao u t. I. izreke ovog rješenja.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

12. U skladu s Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., u nastavku: OT) tuženiku je priznat trošak zastupanja i to jednokratna nagrada u postupku iz radnih odnosa u visini 250 bodova, kako je tuženik i zatražio (tražio je trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 500,00 eura uvećano za PDV 25 %) što prema Tbr. 54. OT (1 bod – 2,00 eura) uvećano za PDV od 25 % u skladu s Tbr. 46. OT, ukupno iznosi 625,00 eura.

13. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 625,00 eura te je odlučeno kao u t. II. izreke .

U Bujama 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave rješenja.

DNA:

- tužiteljici p.p.

- tuženiku p.p.