REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 Pn-2263/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić&Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. lipnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Davora Pavičića, odvjetnika i punomoćnice tuženika PJV, zaposlenica tuženika, dana 24. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju PJ, iz [adresa], iznos u visini od 3.630,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 450,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2023. godine do isplate, kao prekomjerno zatraženim iznosom.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, naknaditi tužitelju PJ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.552,97 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 18. 04. 2023. g. u Zagrebu, u ulici Antuna Šoljana, na dionici od raskrižja s ulicom Vilima Korajca prema zapadu, stradao kao biciklist zbog oštećenja na pješačkoj i biciklističkoj stazi, da je upravljajući biciklom naišao na udubljenje u asfaltu veličine 50 x 50cm, dubine oko 8 cm, uslijed kojeg je izgubio ravnotežu te pao s bicikla. Navodi da je sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te čl. 2. st. 1., čl. 8., čl. 17. i čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu održavanje javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila i nerazvrstanih cesta spada u komunalnu djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, odnosno ista je u konkretnom slučaju u nadležnosti Grada Zagreba koji je ujedno dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Ističe kako je stradao zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja javne prometne površine na kojoj nije dopušten promet motornih vozila. Nadalje navodi da u vrijeme štetnog događaja Grad Zagreb imao je ugovorenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti kod tuženika. Tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži uz tužbu, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u Zagrebu. Tužitelj navodi se u mirnom postupku dana 28. 06. 2023. g. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji je donio odluku da je tužiteljev odštetni zahtjev pravno neosnovan. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini iznosa od 3.300,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 29.06.2023. g. pa do isplate. Predlaže sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je sa Zagrebačkim holding d.o.o. Zagreb imao sklopljenu Policu osiguranja kako to navodi tužitelj u tužbi, osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja opisanog u tužbi i nastale štete kao i odgovornost osiguranika tuženika imajući u vidu opis nastanka štetnog događaja u medicinskoj dokumentaciji, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi zatraženom tijeku zateznih kamata za pruženu tuđu pomoć i njegu iz razloga jer zatezna kamata predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koji se iznos utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u fotografije mjesta nastanka štetnog događaja (list 5-11 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja i zdravstveni karton (list 12-15, list 63-75 spisa), Odštetni zahtjev tužitelja (list 16-18 spisa), Policu osiguranja od 31.03.2023.g. i Opće uvjete tuženika (list 25-41 spisa), proveden je očevid na licu mjesta, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Azri Huršidić Radulović, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću-Čugura, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku.

Sud je izvršio i uvidu u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje oznake Klasa: 502-03/24-01/633 (list 118-137 spisa).

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 , 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Tužitelj u tijeku postupka ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se navodima tuženika iz odgovora na tužbu sadržajno kao u podnesku od 10.01.2024. godine (list 44-49 spisa). U bitnom ističe da je tužitelj pretrpio štetu zbog neodržavanja javnih površina koje je u nadležnosti lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba koji je imao ugovorenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornost kod tuženika. Navodi da je tužitelj opisao nastanak ozljeda kako se to navodi u medicinskoj dokumentaciji i da je dopunio opis događaja kako se navodi u liječnikom nalazu tj. da je pao s bicikla na putu prema poslu kada je upao u rupu kod gradilišta, ali i u jednom i drugom medicinskom nalazu se navodi dan nastanka štetnog događa 18.03.2023.g. i da je ozlijedio lijevu ruku.

Tuženik tijekom postupka ostaje kod odgovora na tužbu.

5. Sud je na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, odgovornosti tuženika, uzročno posljedične veze između nastalog štetnog događaja i nastale štete izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu, proveden je očevid na licu mjesta, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Azri Huršidić Radulović i dokaz prometni vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću te je saslušan tužitelj.

6. Tužitelj u svom iskazu navodi da se taj dan vozio biciklom, vidljivost je bila slaba jer se vozio na posao navečer, oko 21,00 h. Navodi da nije vidio ovu rupu na pješačkom i biciklističkom kolniku, da je upao biciklom u tu rupu, odnosno prvim kotačem bicikla je upao u rupu na kolniku, pao je i slomio ruku. Iskazuje da inače se ovim kolnikom povremeno vozi biciklom, nije niti znao da ima rupa na kolniku, ne sjeća se kada je prije toga biciklom vozio ovim dijelom kolnika, ali zna da nije bilo ove rupe. Nadalje tužitelj navodi da nije očekivao rupu na pješačkom i biciklističkom kolniku i da je rupa na kolniku bila cca 10 cm duboka, a širine 50 cm. Nakon što sud predočava tužitelju fotografije koje prileže u spisu na listu 5, navodi da je to rupa u koju je upao prednjim kotačem bicikla, a u odnosu na fotografije koje mu se predočavaju na listu 6-11 spisa, odgovara da je to mjesto gdje se nalazi pješački i biciklistički kolnik na kojem je bila ova rupa. Nadalje navodi da mu je pomagala teta prilikom oblačenja i osobne higijene jer je imao ruku u gipsu, te je obavljala i svakodnevnu nabavu umjesto njega. Iskazu saslušanog tužitelja sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

7. Sud je na okolnost nastanka štetnog događaja proveo očevid na licu mjesta, te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću.

Na održanom očevidu na licu mjesta tužitelj osobno pokazuje mjesto pada s bicikla. Sud je neposrednim opažanjem utvrdio da na mjestu pada tužitelja naknadno je betoniran dio na kolniku. Nadalje se utvrđuje da postoji prometni znak kojim je dopušteno kretanje po kolniku pješaka i biciklista.

8. Vještak Berislav Šimunović u nalazu i mišljenju od 22.09.2025.g. (list 153-156 spisa) navodi da u štetnom događaju tužitelj je vozeći bicikl po pješačko biciklističkoj stazi naišao na oštećeni (udubljeni) dio staze. Ulaskom prednjeg kotača bicikla u ovo udubljenje tužitelj je izgubio ravnotežu i pao s bicikla, kojom prilikom se ozlijedio. nadalje navodi da za izračun brzine kretanja bicikla neposredno prije i u trenutku štetnog događaja nema elemenata. Vještak u mišljenju navodi da na pješačko biciklističkoj stazi nije bilo oštećenja, odnosno da je udubljenje bilo sanirano do ravnine staze, tužitelj bi sigurno prošao kritičnim dijelom staze i do pada te posljedičnog ozljeđivanja tužitelja ne bi došlo.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik predlaže pozvati vještaka da se dopunski očituje da li može nesumnjivo utvrditi da je do pada došlo na mjestu kako to tužitelj tvrdi u tužbi.

9. U dopunskom očitovanju vještak Berislav Šimunović navodi kako policija nije obaviještena o predmetnom štetnom događaju, nije napravljen očevid prometne nezgode, pa iz tog razloga ne može tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da je do štetnog događaja došlo na mjestu koje je pokazao tužitelj na očevidu. Navodi s obzirom na svjetlo na biciklu tj. da li je tužitelj mogao vidjeti predmetnu rupu da ne može sa stopostotnom sigurnošću ni to utvrditi, odnosno mogao je vidjeti samo ne zna da li je u tom trenutku imao dovoljno vremena da na vrijeme zaustavi bicikl prije nego što je s biciklom ušao u rupu. Nastavno iskazuje da iz spisa nije moguće utvrditi da li je tužitelj imao na biciklu ugrađeno svjetlo, budući iz spisa nije poznato o kojem biciklu se radi. Vještak navodi da na fotografijama koje prileže spisu ne može jasno vidjeti dubinu i širinu rupe u koju je upao tužitelj kotačem, a ne uočava niti nedostatak asfalta. Ovakvim dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika.

10. Sud je dopunski saslušao tužitelja na okolnost utvrđivanja da li je tužitelj imao upaljeno svjetlo na biciklu dok se kretao biciklističkom stazom na dan štetnog događaja.

U dopunskom iskazu tužitelj navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2025. godine. Navodi da je imao upaljeno svjetlo na biciklu kada se dogodio ovaj štetni događaj, da rupu na cesti nije mogao vidjeti zbog slabe vidljivosti, ali isto tako je naknadno išao pješke do tog mjesta i dok se nije približio mjestu gdje je pao nije mogao vidjeti rupu na cesti. Nadalje tužitelj navodi da je vozio bicikl malo brže nego što se pješak kreće, da nije bilo rasvjete kada je upao u tu rupu, nije vidio ovu rupu dok je vozio bicikl s upaljenim svjetlom, a gledao je naprijed. Ističe da je rupa bila na pješačkom kolniku više s lijeve strane i istu je opisao u svom glavnom iskazu. Navodi da mu je bicikl bio malo oštećen, nije tražio procjenu štete jer nije bilo veliko oštećenje, niti je prijavio događaj policiji, ali je prijavio na poslu pad s bicikla.

Iskazu saslušanog tužitelja sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

11. Nakon dopunskom saslušanja tužitelja tuženik osporava istinitost iskaza tužitelja te ističe da isti nije vjerodostojan jer današnjim iskazom je samo poboljšao i dopunio iskaz s ročišta održanog u ožujku 2025. godine, a da je imao upaljeno svjetlo o takvoj činjenici bi iskazivao i na ročištu u mjesecu ožujku. Predlaže da sud dopunski sasluša vještaka ing. Berislav Šimunović imajuću u vidu iskaz tužitelja, a sve kako bi se očitovao vještak na kojoj udaljenosti je tužitelj mogao vidjeti rupu obzirom je imao upaljeno svjetlo.

Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za dopunskim očitovanjem vještaka, iz razloga jer vještak Berislav Šimunović u dopunskom očitovanju navodi na okolnost utvrđivanja da li je tužitelj mogao vidjeti predmetnu rupu s obzirom na svjetlo na biciklu da ne može sa stopostotnom sigurnošću isto utvrditi, odnosno tužitelj je mogao vidjeti rupu samo ne zna da li je u tom trenutku imao dovoljno vremena da na vrijeme zaustavi bicikl prije nego što je s biciklom ušao u rupu. Tuženik ne predlaže održati očevid na licu mjesta kako bi vještak utvrdio udaljenost od rupe i kada je eventualno mogao vidjeti rupu na kolniku. Pri tome sud ističe da tuženik nije pristupio na očevid koji je održan dana 09. rujna 2024. godine iako je uredno pozvan.

12. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Azri Huršidić Radulović na okolnost da je medicinska dokumentacija vezana uz štetni događaj, te je izvršen uvid u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Vještak dr. Azra Huršidić Radulović u nalazu i mišljenju od 30.0.2024.g. (list 80-83 spisa) navodi da je dostavljena medicinska dokumentacija koja prileži u spisu u uzročno-posljedičnu vezi sa štetnim događajem. Navodi da u štetnom događaju dana 18.04.2023.g. tužitelj PJ pao je s bicikla i zadobio prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, prijelom lijeve čunjaste (skafoidne) kosti i natučenje lijevog ručnog zgloba, što je ustanovljeno dan kasnije. Postavljena je prvo sadrena udlaga, koja je nakon tjedan dana zamijenjena cirkularnim gipsom. Tužitelj je imao imobilizaciju preko dva mjeseca, kada je upućen na fizikalnu terapiju radi rehabilitacije. Iz zdravstvenog kartona tužitelja vidljivo je da od djetinjstva nije imao nikakve ozljede lijeve ruke. U zdravstvenom kartonu su zapisane sve kontrole pacijenta, te je evidentno da je priležeća medicinska dokumentacija u svezi sa štetnim događajem.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Uvidom u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 118-137 spisa) sud je utvrdio da je odbijena prijava o ozljedi na radu podnesena od strane poslodavca tužitelja Kaufland Hrvatska k.d. Zagreb a koju je podnio vezano uz ozljedu tužitelja nastalu dana 18.04.2023. godine. Nadalje je utvrđeno da je Liječničko povjerenstvo utvrdilo da zadobivene ozljede mogu biti u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja tj. pada s bicikla na kolniku kada se tužitelj kretao prema radnom mjestu.

14. Na okolnost nastanka štetnog događaja, odgovornosti tuženika i uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete sud je u bitnom utvrdi:

- da se tužitelj dana 18.04.2023.g. vozio biciklom oko 21,00 sat, da je bila slaba vidljivost, da nije bilo rasvjete kada je prednjim kotačem bicikla upao u rupu koja se nalazila na pješačkom i biciklističkom kolniku, da je imao upaljeno svjetlo na biciklu, da tužitelj rupu na kolniku nije mogao vidjeti zbog slabe vidljivosti, da je tužitelj vozio bicikl malo brže nego što se pješak kreće, da nije vidio rupu na kolniku dok je vozio bicikl s upaljenim svjetlom, a da rupa je bila na pješačkom biciklističkom kolniku više s lijeve strane (iskaz tužitelja, fotografije mjesta događaja),

- da je mjesto na kojem se nalazila rupa sanirana na dan održavanja očevida (očevid na licu mjesta),

- da na pješačko biciklističkoj stazi nije bilo oštećenja, odnosno da je udubljenje bilo sanirano do ravnine staze, tužitelj bi sigurno prošao kritičnim dijelom staze i do pada te posljedičnog ozljeđivanja tužitelja ne bi došlo (nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića, dopunsko očitovanje vještaka),

- da je tužitelj uslijed pada s bicikla zadobio prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, prijelom lijeve čunjaste (skafoidne) kosti i natučenje lijevog ručnog zgloba, što je ustanovljeno dan kasnije (nalaz i mišljenje vještaka dr. Azre Huršidić Radulović, uvid u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje).

- da je poslodavac tužitelja podnio Prijavu o ozljedi na radu tužitelja jer je zadobio ozljede krećući se na posao biciklom dana 18.04.2023. godine i da je tužitelj pao s bicikla i udario lijevom rukom (prijava odbijena jer ista nije bila potpuna).

15. Sukladno članku čl. 3. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20), te čl. 2. st. 1., čl. 8., čl. 17. i čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj N 68/18, 110/18, 32/20) održavanje javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila i nerazvrstanih cesta spada u komunalnu djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, odnosno ista je u konkretnom slučaju u nadležnosti Grada Zagreba koji je ujedno dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima.

U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tužitelj stradao zbog neodržavanja odnosno nepropisnog održavanja javne prometne površine na kojoj nije dopušten promet motornih vozila.

16. Uzevši u obzir gore navedene odredbe, obveza je osiguranika tuženika bila da pravovremeno popravi oštećenje na javnoj prometnoj površini, budući da je njegova dužnost da redovito održava javne prometne površine na kojima nije dopušten promet prometnih vozila i nerazvrstanih cesta. Dužnost je osiguranika tuženika da održava nerazvrstane ceste namijenjene kretanju motornih vozila, ali i biciklista kao i pješaka, u takvom funkcionalnom stanju da se po njima može nesmetano i sigurno prolaziti tj. kretati. Pritom valja istaknuti da se javne prometne površine kao i biciklističke staza kao i pješačke staze moraju održavati u takvom stanju da se građani mogu slobodno kretati površinom namijenjenom za kretanje pješaka, ne očekujući da se na površini nalaze oštećenja, a radi čega je osiguranik tuženika odgovoran za predmetni štetni događaj. Sud ističe kako svaki biciklist tijekom kretanja po kolnicima tj. biciklističkim stazama može osnovano očekivati da su isti sigurni za kretanje tj. vožnju biciklom, a ne da je u oštećenom stanju. Od bicikliste se ne može očekivati da je dužan svoju pažnju isključivo usmjeriti na sigurnost kolnika tj. procjeni da li je dio kolnika kojim se kreće biciklom siguran.

17. Nje sporno da u vrijeme štetnog događaja Grad Zagreb imao je ugovorenu policu osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti kod tuženika, a što je sud utvrdio i uvidom u Policu osiguranja koja prileži na listu 25-34 spisa.

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23, dalje: ZOO) propisano je tko drugom prouzroči štetu, istu je dužan naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1084. ZOO-a propisano je da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

19. Kako je utvrđeno da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj jer osiguranik tuženika nije osigurao kvalitetno održavanje površine namijenjene kretanju biciklista u takvom funkcionalnom stanju da se po njoj može nesmetano i sigurno kretati, to je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja. Kako je prethodno navedeno sud je utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Azre Huršidić Radulović i iz iskaza tužitelja.

20. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću-Čugura na okolnost utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži u spisu.

Vještak dr. Jakša Filipović-Čugura u nalazu i mišljenju od 18. prosinca 2024. godine (list 111-112 spisa), navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji: sumnja na prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane i skafoidne kosti lijeve šake i natučenje lijevog rulnog zgloba. Tužitelj liječen prema pravilima medicinske struke. Vještak navodi da ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Vještak u mišljenju navodi da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta jedan (1) dan, bol srednjeg intenziteta trpio je pet (5) dana, bolove manjeg intenziteta još narednih pedesetpet (55) dana. Tužitelj je trpio primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog (1) dana, srednjeg intenziteta pet (5) dana, kasni strah četrdesetpet (45) dana. Nadalje navodi da kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u visini od 2-3% uslijed manje redukcije kretnji lijevog ručnog zgloba. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom četrdeset (40) dana po dva (2) sata dnevno. Liječenje tužitelja završeno dana 28.06.2023. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik do zaključenja glavne rasprave ne ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

21. Odredbom čl. 19. st.1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, te zaostalih trajnih posljedica, a kako je to utvrdio vještak dr. Jakša Filipović-Čugura u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

22. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta jedan (1) dan, bol srednjeg intenziteta trpio je pet (5) dana, bolove manjeg intenziteta još narednih pedesetpet (55) dana. Tužitelj je trpio primarni strah koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog (1) dana, srednjeg intenziteta pet (5) dana, kasni strah četrdesetpet (45) dana. Nadalje je utvrđeno da kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u visini od 2-3% uslijed manje redukcije kretnji lijevog ručnog zgloba.

23. S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njegovo tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužitelju daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

24. Sud bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 3.150,00 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova (iznos od 1.200,00 EUR), kriterij pretrpljenog straha (iznos od 1.000,00 EUR), te trajnih posljedica u omjeru od 2.-3% (iznos od 950,00 EUR). Sud je pri utvrđivanju visine štete imao u vidu životnu dob tužitelja (rođena 2000. godine) te trajne posljedice.

25. Tužitelju je trebala tuđu pomoć i njega, nestručna pomoć, tijekom četrdeset (40) dana po dva (2) sata dnevno. Tužitelju bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 480,00 EUR (40 dana x 2 sat =80 sati x 6,00 EUR = 480,00 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 6,00 EUR.

Time bi sud dosudio tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu ukupan iznos u visini od 3.630,00 EUR.

26. Tužitelj zahtjeva uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10.01.2025. godine i na ročištu za glavnu raspravu održane dana 09. lipnja 2026. godine isplatu s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu u visini od 4.080,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2023. godine do isplate.

27. Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem visine iznosa tužbenog zahtjeva rješenjem od 09. lipnja 2026. godine (list 180-182 spisa). Nije sporno da je u ovoj pravnoj stvari nakon što je zaključen prethodni postupak proveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja karaktera zadobivenih ozljeda i visine štete koju tužitelj trpi iz predmetnog štetnog događaja, da je punomoćnik tužitelja povisio tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa u visini od 4.080,00 EUR na ročištu za glavnu raspravu koja se održala dana 09. lipnja 2026.g. a prethodno je povisio tužbeni zahtjev podneskom od 10. siječnja 2025. godine što predstavlja preinačenje tužbe iz odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. Po ocjeni ovog suda takvo preinačenje tužbenog zahtjeva je svrsishodno.

Prema stajalištu ovog suda u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete koju tuženik osporava, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koje dovodi u pitanje ostvarivanje njezinog prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Nadalje sud je mišljenja da se tuženik neosnovano poziva na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske SU IV- 148/2018 od 15. lipnja 201. godine budući provedenim vještačenjem nisu utvrđene nove činjenice kako to smatra tuženik već su utvrđeni kriteriji za utvrđivanje naknade štete temeljem kojih je sud utvrdio visinu štete koju je tuženik tijekom postupka osporavao. Slijedom navedenog sud je dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva.

1 0

28. Kako bi sud dosudio tužitelju iznos u visini od 3.630,00 EUR, a tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu iznosa u ukupnom iznosu od 4.080,00 EUR to je sud dosudio tužitelju iznos od 3.630,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2023. godine do isplate kao pod točkom I. izreke presude, dočim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 450,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2023. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom (točka II. izreke presude).

29. Tužitelj zahtijeva zateznu kamatu na utuženi iznos tekuću od dana 29. lipnja 2023. godine (dan zaprimanja odštetnog zahtjeva). Tuženik osporava tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu, navodi da zatezna kamata teče od dana presuđenja kada sud i utvrđuje visinu štete. Prema stajalištu ovog suda tužitelju pripada zatezna kamata tekuće od zaprimanja odštetnog zahtjeva tj. dana 29. lipnja 2023. godine, sve sukladno čl. 1103. ZOO-a. Pri tome sud ističe kako i prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatezna kamata na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (odluka poslovni broj Rev-1131/15 od 18.09.2018. godine i dr.).

Nadalje tuženiku je u ovoj pravnoj stvari dostavljena medicinska dokumentacija tužitelja koja je sačinjena prije podnošenja tužbe pa je tuženik mogao utvrditi opseg štete u mirnom postupku uključujući i imovinsku štetu. Po mišljenju ovog suda tuženik je dakle mogao utvrditi visinu štete zaprimanjem odštetnog zahtjeva tj. dana 29. lipnja 2023. godine (čl.1103. ZOO-a) to je sud dosudio tužitelju zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 155/23) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

30. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154.st.2. ZPP-a. Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije utvrdio da je tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u postotku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva od 100% te u odnosu na visinu od 77,95% što ukupno iznosi 177,95% (100%+77,95%=177,95%/2=88,97%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 11,03% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužiteljice u parnici od 77,94% (88,97%-11,03%=77,94%).

Sud je priznao trošak tužitelju za sastav odštetnog zahtjeva od 29.05.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav tužbe od 15.09.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 10.01.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.05.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 17.06.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 4. OT-a), sastav podneska od 24.07.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na očevid dana 09.09.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.12.2024.g. u iznosu

1 1

od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), sastav podneska od 02.01.2025.g. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.03.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 09.06.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 13.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 27.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 04.02.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 09.02.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 09.06.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 2.950,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 737,50 EUR, ukupno 3.687,50 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (77,94%) priznat je trošak 2.874,03 EUR, te je priznat trošak vještačenja u iznosu ukupno 539,21 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,73 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 3.552,97 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.07.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 4. OT-a), jer isti nije bio nužan.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151.st.4. ZID ZPP-a (Narodne novine broj 80/22).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku