REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-715/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv tuženika Stečajna masa iza KONIKOM d.o.o. u stečaju, OIB: 26397854170, Vinkovci, Glagoljaška ulica 52, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (vps 530,89 eura), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv odluke o trošku sadržane u presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-322/2025-27 od 23. prosinca 2025., 24. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-322/2025-27 od 23. prosinca 2025. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova od 125,00 eura i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 156,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova za iznos od 450,77 eura kao neosnovan. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku, tuženik je podnio žalbu, s prijedlogom ovome sudu ukinuti podredno preinačiti pobijani dio odluke o trošku. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da se tuženik žali na odluku u dijelu kojim mu je odbijen zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude

3. Tuženikova žalba je osnovana.

4. Ispitavši pobijanu presudu u osporavanom dijelu, na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska odluka o troškovima postupka djelomično nepravilna, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Sud je nepotrebnim ocijenio tuženikov zahtjev za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-Oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu članka 155. ZPP-a.

6. Odredbom članka 335. ZPP-a propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi članka 335. stavka 8. ZPP-a stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici, a koji je trošak i predviđen Odvjetničkom tarifom. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno odbio kao neosnovan trošak pristupa tuženikovog punomoćnika na ročište za objavu, prema Tbr. 9.3. i Tbr. 42. Tarife, jer je takav trošak bio potreban za vođenje parničnog postupka.

7. Prema Tbr. 9. t. 3. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova, ali samo pod uvjetom da je taj trošak zahtijevao najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima i da je na predmetno ročište pristupio. U konkretnom slučaju tuženik je zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude postavio prije zaključenja glavne rasprave i pristupio je na ročište za objavu presude, što je utvrđeno uvidom u spis po ovome sudu, pa su osnovani žalbeni navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim njegov zahtjev u tom dijelu. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo tuženiku dosuditi još iznos od 125,00 eura.

8. S obzirom da je tuženik uspio sa žalbom to mu sukladno Tbr. 10. st. 4. Tarife, pripada trošak sastava žalbe protiv rješenja, iznos od 125,00 eura uvećano za PDV, što je 156,25 eura.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a valjalo je preinačiti rješenje o troškovima postupka (sadržano u točki III. izreke presude) i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 24. srpnja 2026.

Sudac

Branka Šabarić Zovko