REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-44/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno na adresi [adresa], zastupanoj po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, PVZ, NV, [adresa], protiv tuženika MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Šćetar i Vesna Rajić, Križevci, Svetokriška 19, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa poseban skrbnik BV iz Centra za posebno skrbništvo, [obrt], te Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured [adresa], radi samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P Ob-116/2025-29 od 4. ožujka 2026., u sjednici održanoj 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija tuženikova žalba kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P Ob-116/2025- 29 od 4. ožujka 2026.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke tako da se odbija tužiteljičin zahtjev u dijelu koji se odnosi na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi tužiteljice PV u vidu zastupanja u vezi s pravom mlt. djeteta FV na promjenu prebivališta, odnosno boravišta;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke i

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke i o troškovima postupka odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana a tuženikov se zahtjev za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja izmijenjena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-35/2023-26 od 12. rujna 2023. u točki III. izreke presude na način da će tužiteljica PV, trenutno na adresi [adresa], kao majka maloljetnog FV, rođenog **.**.2011., samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupati dijete FV u dijelu koji se odnosi na donošenje odluka vezanih uz promjenu prebivališta djeteta, uz djetetovo zdravlje, liječenje, školovanje, obrazovanje, ishođenje osobne iskaznice i putovnice te sklapanje pravnih poslova u ime djeteta, o čemu je odlučeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok je točkom II. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu pobijaju tuženik i tužiteljica.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 105. stavka 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ/15), u pogledu tereta dokazivanja, pa teret dokazivanja koji je tom zakonskom odredbom nametnut tužiteljici prebacio na tuženika tako da u prvostupanjskoj presudi nije ni utvrđeno čime je to tužiteljica dokazala kako zajednička roditeljska skrb koju ima s tuženikom nije za dobrobit djeteta. Ističe kako je tijekom postupka i sama tužiteljica navela da njoj tuženik nije uskratio bilo kakvu suglasnost, da joj njegova suglasnost nije ni trebala, pa smatra da se u ovom predmetu nisu stekle zakonske pretpostavke za povjeravanje samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi tužiteljici. Smatra kako je tijekom postupka dokazano i da je tuženik kao otac ostvarivao osobne odnose s maloljetnim FV svake subote od 9:00 do 12:00 sati kada nije radio, a da je zadnjih mjesec dana dijete prestalo dolaziti kod bake i djeda navodeći razne izgovore iako mu je tuženik pisao poruke pa smatra očitim da tužiteljica kao majka ne potiče dijete na kontakte, a što je sud trebao cijeniti u skladu s odredbom članka 416. stavkom 2. točkom 2. ObZ/15 kojim je propisano da će sud u postupku posebno cijeniti spremnost roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Dodaje još kako sve što tuženik učini ili pokuša učiniti za dijete tužiteljica kao majka obezvređuje. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužiteljice na snošenje troškova postupka na naknadu troškova postupka tuženiku. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 303,09 eura.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu osporavajući žalbene navode i tvrdeći kako je tuženik bio pozvan u Zavod za socijalni rad- Područni ured u [adresa] upravo radi razmatranja pitanja samostalne roditeljske skrbi koji je ona pokrenula i tako predložila prije pokrenutog sudskog postupka, te se tuženik s tim prijedlogom složio, a stručne su mu osobe sve pojasnile tako da je tuženik bio suglasan s time da tužiteljica samostalno izvršava obiteljsku skrb kakvu suglasnost je dao još i ranije u međusobnoj pisanoj komunikaciji između stranaka. Ističe i kako se tuženik ne brine o odgoju i obrazovanju maloljetnog djeteta niti išta zna o njegovom školovanju, interesima, o slobodnom vremenu te ne brine o tome što dijete jede, što oblači, na kakve sportove ide itd., kod kojeg liječnika ide, kako provodi slobodno vrijeme i koji su mu planovi i želje te s njim nikad ne provodi slobodno vrijeme, već dijete jedino posjećuje tuženikove roditelje i tada boravi kod bake i djeda na njihovoj adresi stanovanja gdje tuženik bude samo nekoliko minuta u kratkom razgovoru i ode dalje svojim putem i svojim poslom. Dodaje kako je tuženik tijekom postupka promijenio svoju prethodnu odluku i sada osporava samostalno tužiteljici samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, iako nije ni preuzeo nikakve obiteljske dužnosti niti je za njih iskazao interes. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 75,00 eura.

3.1. Tužiteljica je podnijela i žalbu protiv odluke o troškovima postupka kojim je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, koju odluku pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe kako je samostalnu roditeljsku skrb htjela ostvariti najprije u izvanparničnom postupku koji bi bio jeftiniji za stranke, ali je po uputi suda tužbom pokrenula ovaj parnični postupak s kojim je zahtjevom, unatoč protivljenju tuženika i uspjela u cijelosti, a sam je tuženik u parnici promijenio mišljenje i odjednom u odgovoru na tužbu izrazio protivljenje tome da tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko dijete, što je činio i do kraja postupka, iako se prethodno s tim bio suglasio. Stoga smatra kako je do troškova postupka došlo krivnjom tuženika i da je prvostupanjski sud o tome trebao voditi računa i naložiti tuženiku da joj naknadi sve troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 500,00 eura te traži i troškove žalbe u iznosu od 250,00 eura, sve sa zateznim kamatama, a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice PV kao majke mlt. FV koji stanuje s njom prema pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-35/2023-26 od 12. rujna 2023., protiv oca djeteta MV radi izmjene navedene prvostupanjske presude, kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, u pogledu sadržaja roditeljske skrbi tako što će tužiteljica kao majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupati dijete u bitnim osobnim pravima, samostalno donositi odluke vezane za promjenu prebivališta djeteta, djetetovo zdravlje, liječenje, školovanje, ishođenje osobne iskaznice/putovnice te sklapanje pravnih poslova u ime djeteta.

6. Prvostupanjskom je presudom izmijenjena ranija presuda u točki III. izreke na način kako je predložila tužiteljica (osim u odnosu na druga osobna prava djeteta) sve s obrazloženjem kako je utvrđeno da se izrazito narušena komunikacija između roditelja nepovoljno odražava na dijete koje je u takvoj dobi da je svjesno poremećaja komunikacije između roditelja (tako proizlazi iz izvješća psihologa) a da tuženik nije dokazao u čemu se sastoji njegova briga i suradnja oko izvršavanja roditeljske skrbi nakon razvoda braka, sve pozivom na odredbe članka 105. stavaka 1., 3. i 5. ObZ/15 .

6.1. U pogledu je troškova postupka prvostupanjski sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka imajući u vidu ishod postupka i sve okolnosti spora, primjenom članka 366. ObZ/15.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP sve u vezi s člankom 346. ObZ/15, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda, uključujući i odluku o troškovima postupka, djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, dok je u većem dijelu zakonita i pravilna pa su žalbe stranaka samo djelomično osnovane.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, kao ni postojanje žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojega tuženik pobija prvostupanjsku presudu.

9. Djelomično je, međutim, ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji su stranke istakle u žalbama a na koji se u pogledu presude pazi po službenoj dužnosti.

10. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i svih okolnosti slučaja ocijenio kako postoje pretpostavke za izmjenu ranije odluke – presude prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-35/2023-26 od 12. rujna 2023. – kojom je bilo određeno da će ovdje stranke kao roditelji mlt. FV zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

10.1. Zahtjev je podnijela majka djeteta PV s kojom dijete stanuje (o čemu je također odlučeno navedenom pravomoćnom presudom), najprije kao prijedlog u izvanparničnom postupku radi odobravanja/izmjene Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su stranke postigle 11. veljače 2025. u postupku obveznog savjetovanja kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Križevci, ali se u sudskom postupku otac djeteta MV tome usprotivio pa je postupak nastavljen po tužbi u parničnom postupku.

11. U prvostupanjskom je postupku tako utvrđeno da se osobni odnosi između mlt. FV i oca MV ne održavaju u skladu s prethodno navedenom presudom (prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 9:00 do nedjelje do 19:00, svaki drugi državni praznik i blagdan od 9:00 do 19:00 te deset dana tijekom ljetnih školskih praznika uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada koriste godišnji odmor), već povremeno, u skladu s mogućnostima tuženika zbog njegovih poslovnih obveza, subotom kada je mlt. UV u vremenu od 9:00 do 12:00 dolazio kod djeda i bake po ocu s kojima želi održavati dobre odnose pa bi tamo na kratko u to vrijeme dolazio i tuženik.

12. Utvrđeno je i da je komunikacija između stranaka kao roditelja dosta poremećena, i to zbog toga što tuženik još nije razriješio traumu prekida partnerskog odnosa s tužiteljicom (smatra je preljubnicom koja je uništila obitelj), a dijete je u svojoj dobi od 14 godina itekako svjesno tog poremećaja pa zbog toga pati i to je nepovoljno za njegovu dobrobit, kao i da zbog poremećaja u komunikaciji i poslovnih obveza tuženika tužiteljica zapravo sama izvršava cjelokupan sadržaj roditeljske skrbi koja se odnosi na djetetovo zdravlje, liječenje, školovanje, obrazovanje, ishođenje osobne iskaznice i putovnice te sklapanje pravnih poslova u ime djeteta.

13. Ovaj drugostupanjski sud stoga podržava zaključak prvostupanjskog suda kako zajednička roditeljska skrb u tim segmentima više nije na dobrobit mlt. FV i da to proizlazi iz stanja spisa – mišljenja i prijedloga stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, [obrt] te iskaza parničnih stranaka, kao i okolnosti što je tuženik u postupku obveznog savjetovanja potpisao Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi suglasivši se da tužiteljica izvršava samostalnu roditeljsku skrb pa potom od toga odustao, što znači da je tužiteljica, koja se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, dokazala da takva skrb više nije za dobrobit djeteta.

13.1. Prvostupanjski je sud stoga pravilno primijenio odredbu članka 105. stavka 4.

ObZ/15, protivno tuženikovim žalbenim navodima.

14. Tuženiku time nije onemogućeno ili otežano sudjelovanje u životu mlt. FV, jer održavanje osobnih odnosa koje je određeno presudom o razvodu braka po trajanju i učestalosti (dva vikenda u mjesecu od subote od 9:00 do nedjelje u 19:00, svaki drugi državni praznik i blagdan od 9:00 do 19:00 te deset dana tijekom ljetnih školskih praznika) pruža dovoljno mogućnosti, a ako tuženik to ne može izvršavati zbog svojih poslovnih obveza treba pokrenuti postupak za izmjenu odluke. U svakom bi slučaju bilo korisno potražiti i stručnu pomoć s obzirom na to da tuženik ne dovodi dijete u stan u kojemu su ranije roditelji i dijete zajedno živjeli i u kojem mlt. UV ima svoju sobu a tuženikovo je emocionalno stanje takvo da „još nije otvorio Fabiovu sobu“ iako je dijete živo i zdravo te želi biti s ocem i prespavati u njegovu stanu.

15. Za sada stoga zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi nije na dobrobit djeteta pa je prvostupanjski sud donio zakonitu i pravilnu presudu odredivši da će tužiteljica kao majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupati mlt. FV u osobnim pravima djeteta na zdravlje, liječenje, školovanje, obrazovanje, ishođenje osobne iskaznice, putovnice te sklapanje pravnih poslova u ime djeteta pa je u tom dijelu valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. To se međutim ne odnosi i na zastupanje u vezi s promjenom prebivališta, odnosno boravišta djeteta kao jednom od bitnih osobnih prava djeteta (članak 100. stavak 1. točka 2. ObZ/15).

16.1. Ovo iz razloga što za sada nema naznake o preseljenju koje bi bitno utjecalo na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa djeteta s ocem a za preseljenje i time promjenu prebivališta koje bitno ne utječe na ostvarivanje tih odnosa ionako nije potrebna suglasnost tuženika, iznimno ni u slučaju kada je promjena prebivališta odnosno boravišta nužna radi zaštite prava i interesa djeteta, pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kako je sve propisano u članku 100. stavcima 3. i 4. ObZ/15.

16.2. Zato u ovom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za donošenje odluke o samostalnom zastupanju tužiteljice u bitnom osobnom pravu mlt. djeteta koje se odnosi na promjenu njegova prebivališta, odnosno boravišta (članak 100. stavak 5. ObZ/15) pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

17. Preinačena je i odluka o troškovima prvostupanjskog postupka jer nisu ostvarene pretpostavke za određivanje da svaka stranka snosi svoje troškove, uzimajući u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka prema članku 366. stavku 1. ObZ/15. Treba donekle uzeti u obzir i okolnost da je najprije postignut Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim bi se izmijenila točka III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-35/2023-26 od 12. rujna 2023. na način da će tužiteljica samostalno ostvarivati roditeljsku skrb pa bi troškovi izvanparničnog postupka koji je tužiteljica prethodno pokrenula u skladu s tim Planom bili manji, kao i uspjeh tužiteljice koji se može ocijeniti kao 75%-tni (pa bi prema članku 154. stavku 2. ZPP tuženik trebao naknaditi tužiteljici 50% troškova), što su sve, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, razlozi za odluku o tome da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 60% njezinih troškova koji iznose 500,00 eura a to iznosi 300,00 eura.

18. Tuženik i dalje nije stranka koja u ovoj parnici ima pravo na naknadu troškova postupka pa mu ne pripadaju ni troškovi žalbe a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova razmjerno uspjehu (60%) od troškova nagrade odvjetniku za sastavljanje žalbe koji iznose od 62,50 eura (50 bodova prema Tbr. 7. t. 1. i od toga 50% prema Tbr. 10. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/2023. - i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) pa je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove žalbe protiv odluke o troškovima postupka u iznosu od 31,25 eura.

19. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. te 373. točke 3. i 166. stavaka 1. i 2. ZPP sve u vezi s člankom 346. ObZ/15, odlučeno kao u izreci.

U Puli 24. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić