REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3057/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja DAL-KON ING d.o.o., Zagreb, Supilova 7 A, OIB 56781983954, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB 78755598868, radi isplate iznosa od 128.377,07 EUR, odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-590/2020-16 od 22. travnja 2022. i poslovni broj P-590/2020-17 od 16. ožujka 2026., 24. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeve žalbe i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-590/2020-16 od 22. travnja 2022. i poslovni broj P-590/2020-17 od 16. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem od 22. travnja 2022. Trgovački sud u Split u točki I. izreke odbio je prijedlog tužitelja za prekid postupka, a u točki II. izreke odbacio je tužbu.

2. Pobijanim rješenjem od 16. ožujka 2026. Trgovački sud u Splitu odbio je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13.143,75 EUR.

3. Iz obrazloženja pobijanog rješenja od 22. travnja 2022. proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio zato što tužitelj, nakon pravomoćno okončanog postupka pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Pn-460/19 (ranije poslovni broj Pnš-99/13) više nema pravnog interesa zahtijevati od tuženika isplatu na ime regresa koju zahtijeva predmetnom tužbom zato što nije utvrđena suodgovornost ovdje tužitelja za predmetni štetni događaj, a sklopljenom sudskom nagodbom pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Pn-460/19 od 19. rujna 2019. na ovdje tužitelja je prenesena tražbina koju su oštećenici u tom postupku imali pravo naplatiti od ovdje tuženika. Tužiteljeva naplata ustupljene tražbine u ovršnom postupku ne predstavlja prethodno pitanje u predmetnoj pravnoj stvari pa je odbijen zahtjev za prekid parnice sukladno odredbi članka 213. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. ZPP-a. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj je donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1024/2014 od 20. ožujka 2019. i kasnije sklapanjem sudske nagodbe u parnici koja se vodila kod Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-460/2019 izgubio pravni interes za vođenje predmetnog parničnog postupka pa je sukladno odredbi članka 288. stavka 2. ZPP-a tužba odbačena.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2026. proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zato što je rješenjem od 22. travnja 2022. tužba odbačena. Rješenje se temelji na odredbi članka 154. stavka 1., članka 158. i članka 164. stavka 1. ZPP-a.

5. Tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje od 22. travnja 2022. navodeći da činjenica da mu je sudskom nagodbom ustupljena tražbina obitelji I prema Gradu Splitu ne znači da mu je ta tražbina namirena već je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja naplata bila neizvjesna. Smatra da je u trenutku donošenja pobijanog rješenja bio preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti iz članka 288. stavka 2. ZPP-a za odbačaj tužbe. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

6. Tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2026. smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 158. stavka 2. ZPP -a. Navodi da su sve pravne radnje u predmetnoj pravnoj stvari nastale isključivo zbog odbijanja tuženika da prizna punu odgovornost za predmetni štetni događaj i osporavanja tužiteljevog prava na isplatu ustupljenog potraživanja. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana rješenja ispitana su sukladno odredbi članka 365. i članka 381. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Pobijana rješenja nisu zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje između stranaka nisu bile sporne:

- tužitelj je 14. prosinca 2016. podnio regresnu tužbu protiv tuženika sukladno odredbi članka 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) zahtijevajući od tuženika naknadu od 45% od ukupno isplaćenog iznosa obitelji I temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš -99/13 od 14. lipnja 2013. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1054/13 od 31. listopada 2013., u utuženom iznosu, smatrajući da omjer odgovornosti tužitelja i tuženika u štetnom događaju iznosi 5% (tužitelj) – 95% (tuženik),

- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš -99/13 od 14. lipnja 2013. u parničnom postupku tužitelja – članova obitelji I protiv stranaka u ovome sporu presuđeno je da su stranke iz ovoga spora dužne solidarno isplatiti tužiteljima dosuđenu naknadu štete, a stranke su štetu isplatile svaka u omjeru od 50%,

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1024/2014-2 od 20. ožujka 2019. ukinute su presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-99/2013 od 14. lipnja 2013. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1054/13 od 31. listopada 2013. u odnosu na ovdje tužitelja i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (dok su u odnosu ovdje tuženika ostale na snazi),

- u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Pn-460/2019 tužitelji – članovi obitelji I ustupili su ovdje tužitelju svoja potraživanja koja imaju prema ovdje tuženiku temeljem pravomoćnog dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013., - 50% od svih dosuđenih iznosa (pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5564/2019 od 16. ožujka 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tuženika za utvrđenje navedene sudske nagodbe ništetnom),

- tužitelj je podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu tražbine na temelju pravomoćnog dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš -99/13 od 14. lipnja 2013. i sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Pn-460/19 od 19. rujna 2019., protiv kojeg je ovdje tuženik podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i odgodu ovrhe pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1650/19 od 10. prosinca 2019. ovdje tuženik upućen u parnicu i odgođen je prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja te parnice (presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3309/21 od 15. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tuženika),

- tužitelj je predložio da se prekine predmetni parnični postupak dok se tužitelj u cijelosti ne naplati od tuženika u ovršnom postupku,

- tuženik smatra da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetne parnice.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne regresne tužbe u kojoj se zahtijeva utvrditi stupanj odgovornosti stranaka za štetni događaj u omjeru 5% tužitelj i 95% tuženik i naknada isplaćenog iznosa u tom omjeru budući da iz pravomoćnog dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013. i sudske nagodbe sklopljene pred tim sudom u ponovljenom postupku u odnosu na ovdje tužitelja proizlazi da ovdje tužitelj nije odgovoran za predmetni štetni događaj i da je ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu u visini od 50% svih iznosa dosuđenih pravomoćnim dijelom presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013. Činjenica da je naplata potraživanja od tuženika po sudskoj nagodbi bila neizvjesna u vrijeme donošenja rješenja od 22. travnja 2022. nije odlučna u ovom sporu niti je naplata u ovršnom postupku na temelju ovršnih isprava prethodno pitanje u ovoj parnici u smislu odredbe članka 12. stavka 1. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 12. stavka 1., članka 213. stavka 1. točke 1. i članka 288. stavka 2. ZPP -a pa je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje od 22. travnja 2022. sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da osnovano zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka navodeći da su svi troškovi nastali zbog odbijanja tuženika da prizna punu odgovornost za predmetni štetni događaj u ovoj parnici i u parnicama koje su se vodile pred Općinskim sudom u Splitu.

14. Rješenjem prvostupanjskog suda od 22. travnja 2022. tužiteljeva tužba je odbačena pa tužitelj nije uspio u predmetnoj pravnoj stvari i sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova tog parničnog postupka. Eventualne troškove koje je tužitelj imao u drugim parnicama koje su se vodile između stranaka i u kojima je tužitelj uspio trebali su se namiriti u tim parnicama.

15. Sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2026.

Zagreb, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Draženka Deladio