REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3346/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice NA, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika ČA, odvjetničke vježbenice, dana 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 056-50-4730784 od 27.2.2008. sklopljenog između tužiteljice ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, a koja:

- u čl. 3. glasi: ''3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ZA u dijelu kojim traži utvrditi da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 056-50-4730784 od 27.2.2008. u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 553,60 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 12.5.2025. (utuženja) do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 873,27 EUR.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice ZA za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 873,27 eur tekuće od 12.5.2025. do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.358,09 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj.24. srpnja 2026. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i to po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27.2.2008. Ugovor o kreditu broj 056-50- 4730784 kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti 27.646,97 CHF obračunatom prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

Ističe da je u čl. 3. ugovora (priložen listu 10 spisa) od 27.2.2008. ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je naplaćena u iznosu od 553,60 eur.

Tužiteljica ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom od strane tuženika i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštene i time ništetne.

Tužbenim zahtjevom (u tužbi) predlaže prihvatiti zahtjeve sadržaja citiranog kao u izreci tj. predlaže utvrditi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 056-50- 4730784 od 27.02.2008. sklopljenog između tužiteljice ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, a koja:

- u čl. 3. glasi: ''3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.''

Nadalje, predlaže naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 553,60 EUR (tzv. ulazna naknada) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 12.05.2025. do isplate.

Nadalje, predlaže naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 873,27 EUR (iznos uglavničenih zakonskih zateznih kamata na svotu od 553,60 eur (ulazna naknada) od dana naplate 3.3.2008. do dana postavljanja zahtjeva tj. do zaključno 11.05.2025.) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 12.05.2025. do isplate.

Ujedno potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik (list 13 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je navedena ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Tuženik ističe da je tužitelj potpisom ugovora pristao na primjenu općih akata tuženika čija je primjena ugovorena u čl. 9. Ugovora o kreditu. Ističe prigovor zastare i ističe da se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO-a. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tuženik ističe da tužitelj nema pravo potraživati zatezne kamate na zatezne kamate sve dok postoji glavna obveza sukladno čl. 31 ZOO. U odnosu na tč. III tužbenog zahtjeva tj. vezano za potraživani iznos od 873,27 eur čini nespornim visinu zakonske zatezne kamate (tj. iznos uglavničene zakonske zatezne kamate na svotu od 553,60 eur – ulazna naknada od dana naplate 3.3.2008. do dana postavljanja zahtjeva tj. do zaključno 11.05.2025.). Tuženik ističe (list 41 – ročište 7.10.2025.) da nije sporno svojstvo potrošača tužitelja.

3. Za napomenuti je da zatezna kamata nastaje kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teče sve do njezinog ispunjenja, zbog čega je neodvojiva od glavnog duga i zajedno s njim čini cjelinu sve dok glavni dug ne bude plaćen kada se zahtjev za kamatu osamostaljuje. Međutim, dopušteno je utužiti zatezne kamate koje su obračunate i izražene u apsolutnom iznosu, ali na njih ne mogu teći zatezne kamate od dana podnošenja tužbe jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje.

4. Između stranaka (7.10.2025. - list 40 spisa) utvrđeno je nespornim da je tuženik naplatio tužiteljici ulaznu naknadu u iznosu 553,60 eur dana 3.3.2008.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u potvrdu tuženika tužiteljici od 28.6.2023., ugovor o kreditu br. 056-50-4730784 sklopljen između stranaka 27.2.2008., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 79 spisa – ročište 9.7.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

7. Tužiteljica ZA (list 79 spisa – ročište 09.7.2026.) u svom iskazu navodi da je sklopila ugovor o kreditu sa tuženikom 27.2.2008. kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF. Ističe da joj je u banci rečeno da je to za nju najpovoljniji odnosno jedini kredit kojeg može dobiti i nije joj nuđen kredit u eur u kunskoj protuvrijednosti niti kredit u kunama. Ističe da je svrha kredita bila kupnja osobnog vozila za osobne potrebe. Dakle, nije se radilo o kupnji vozila za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Radilo se o tipskom ugovoru po principu "uzmi ili ostavi". Ističe da nije mogla mijenjati nikakve ugovorne odredbe već joj je samo isprintan ugovor o kreditu kao tipski i predan joj na potpis, a prije potpisivanja pročitala je taj ugovor. Pitala je zašto mora platiti od iznosa kredita naknadu u postotku, ali joj je rečeno da je to sastavni dio ugovora i da to mora prihvatiti da bi joj se odobrila isplata kredita. Rečeno joj je da sve što piše u ugovoru tako mora i biti. Nije joj objašnjavana struktura tzv. ulazne naknade koju mora platiti i ona je tu naknadu i platila.

Tužiteljica je iskazivala logički povezano i stoga uvjerljivo, a njezine tvrdnje koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima sud je stoga prihvatio.

8. Iz ugovora o kreditu (list 7-10 spisa) broj 056-50-4730784 vidljivo je da je sklopljen između stranaka 27.2.2008. te da je čl. 3. ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Namjena kredita-čl. 6. krediti za kupnju novih vozila marke OPEL. Iz čl. 9. vidljivo je da se korisnik kredita obvezuje podmiriti i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja.

Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.

9. U čl. 3. predmetnog ugovora (list 7 spisa), ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva u visini od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja je nesporno naplaćena 3.3.2008. u iznosu od 553,60 eur (list 40 – ročište 7.10.2025.).

10. Iz potvrde tuženika – list 6 spisa također je vidljivo da je prilikom isplate / korištenja kredita dana 3.3.2008. naplaćena tzv. ulazna naknada i da je trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela u iznosu 350,00 HRK. (Sukladno čl. 3 Naknada Ugovora o kreditu i isto je naplaćeno/ustegnuto od iznosa odobrenog kredita.).

11. Valja istaći da u čl. 3.cit. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom tzv. ulaznom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (čl. 96. st. 4. ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos u navedenom postotku od iznosa kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u određenom postotku od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici utuženi iznos ulazne naknade od 553,60 eur sa zateznim kamatama tekućim od 12.05.2025. kako je zatraženo (čl. 2/1 ZPP) jer je tuženik već tada naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO). (Tuženik je nesavjesni stjecatelj pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana kada je sporna naknada naplaćena, međutim sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva- čl. 2/1 ZPP).

12. Odredba u svezi ulazne naknade protivna je osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača.

13. Prigovor zastare je neosnovan jer se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem nepoštenih ništetnih odredbi Ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a što sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari i radi čega zastara još nije počela niti teći, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice glede utvrđenja ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u čl. 3 koja glasi: ''3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" i obvezati tuženika da isplati tužiteljici 553,60 eur (tzv. ulazna naknada) sa zakonskim zateznim kamatama od 12.05.2025. (utuženja) do isplate te nesporni iznos od 873,27 eur (obračun zakonske zatezne kamate na 553,60 eur u razdoblju od dana naplate ulazne naknade 3.3.2008. do utuženja tj. do zaključno 11.05.2025. Naime, tužba je podnesena 12.05.2025.), a odbiti zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na 873,27 eur u razdoblju od 12.05.2025. do isplate jer na kamate obračunate i izražene u apsolutnom iznosu ne mogu teći zatezne kamate od dana podnošenja tužbe jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje.

15. Čl. 31 st. 1 Zakona o obveznim odnosima – dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26) propisano je kako na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1282/09 od 29. siječnja 2014. pored ostalog naveo i slijedeće: Vjerovnik novčane obveze (u pravilu) nema pravo zahtijevati zatezne kamate na iznos kapitaliziranih kamata na neplaćenu glavnicu. Doduše, nije zabranjeno dospjele kamate obračunati i zahtijevati njihovo plaćanje u takvom kapitaliziranom obliku, ali na taj iznos sukladno navedenim pravilima, ne mogu se zahtijevati daljnje (tzv. procesne) zatezne kamate. To stoga što zatezne kamate i dalje teku na glavni dug sve do njegovog namirenja.

16. Čl. 3 Ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza tužiteljice da plati trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela treba povezati s čl. 9. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza tužiteljice podmiriti (…) "sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja", a isto tako i s čl. 8. Ugovora o kreditu kojim je ugovoren prijenos prava vlasništva na osobnom vozilu radi osiguranja naplate tražbine iz Ugovora o kreditu u korist tuženice na način da tuženica ishodi upis prijenosa prava vlasništva na osobnom vozilu na svoje ime u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji se vodi kod Službe upisa pri Financijskoj agenciji, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja svih novčanih tražbina tuženice iz Ugovora o kreditu. Ugovorne odredbe kojima je ugovoreno da tužiteljica snosi troškove upisa prava vlasništva na osobnom vozilu nisu nejasne niti nerazumljive s obzirom da je u kontekstu ugovorene mjere osiguranja /kojoj je jasno ugovorena svrha i koja se zasniva upisom) jasno navedeno da troškove njezine provedbe snosi tužiteljica. Kada se isto poveže s činjenicom da je tuženica imala stvarni trošak upisa na osobnom vozilu i zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja kao predlagatelj upisa temeljem čl. 10. Zakona o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima („Narodne novine“ br. 121/05.) i čl. 4. st. 1. Pravilnika o naknadama za upise u Upisnik („Narodne novine“ br. 71/06., u daljnjem tekstu: Pravilnik), a koji trošak prema čl. 6. Pravilnika iznosi 250,00 kn za upis osiguranja te 100,00 kn za upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja osobnog vozila, kao i da tuženica dokazuje da je taj trošak plaćen upravo u iznosu od 350,00 kn (potvrdom od 28. 6 2023. - list 6 spisa) to je u konkretnom slučaju kada je dokazana svrha i visina troška koji je tužiteljica platila pogrešan zaključak tužiteljice da je čl. 3. Ugovora o kreditu u tom dijelu ugovorene obveze stvorena neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, odnosno da je nepoštena ugovorna odredba. Stoga je sud odbio zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži utvrditi da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 056-50- 4730784 od 27.2.2008. u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

17. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (čl. 29/2 ZOO), a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

18. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 5. ZPP.jer tužiteljica nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate

Tužiteljici je priznat samo potrebni trošak (VPS 1.426,87 eur) i to za

- sastav tužbe od 12.05.2025. po Tbr 7/1 – 100 bodova

- sastav podneska od 02.07.2025. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 7.10.2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova

- sastav podneska od 30.6.2026. po Tbr 8/1 - 25 bodova

- zastupanja na ročištu 09.07.2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova

- trošak PDV 25% 250,00 eur

- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur po Tbr 1 t.1.TSP i na presudu od 55,00 EUR po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP što iznosi ukupno 1.358,09 EUR.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

19. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka

zvati tužitelja na sudsku pristojbu na presudu