REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-221/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ VERSICHERUNGS- AKTIENGESELLSCHAFT, Njemačka, München 80802, Königinstrasse 28, OIB: 47924207581, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika LIKA CESTE d.o.o. Gospić, Smiljanska ulica 41, OIB: 92953194406, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete od 6.399,00 EUR s kamatama , nakon zaključene glavne i javne rasprave 30. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odsutnosti uredno pozvanog tuženika, i u prisutnosti punomoćnika umješača na strani tuženika, 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 6.399,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se sudjelovanje ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, u svojstvu umješača na strani tuženika u ovom postupku.

II. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak od 750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2026. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17.4.2025. podnio tužbu radi naknade štete od 6.399,00 EUR s kamatama. Dana 20.4.2022. dogodila se prometna nezgoda na državnoj cesti D8, na dionici kod mjesta Žrnovnica, u blizini kilometarskog stupa 11+530 metara, na području Svetog Jurja (grad Senj), u kojoj je sudjelovao JG iz [adresa], upravljajući osobnim vozilom marke Volkswagen, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koje je bilo osigurano kod tužitelja. Vozilo se kretalo iz pravca Zadra prema Senju (jug- sjever), kada je vozač, izlaskom iz oštrog, nepreglednog desnog zavoja, na ravnom dijelu kolnika, donjim postrojem vozila (karterom) udario u kamen dimenzija približno 60 x 27 cm, koji se nalazio na sredini prometne trake u kojoj se vozilo kretalo. Nakon udara u kamen, vozač je nastavio kretanje te je zaustavio vozilo uz desni rub kolnika, otprilike 33 metra od mjesta udara, prednjim dijelom okrenut u smjeru kretanja. U prometnoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, dok je na vozilu nastala materijalna šteta, što je utvrđeno izlaskom na teren djelatnika pravne osobe zadužene za održavanje ceste – Lika ceste d.o.o., Nadcestarija Senj. Vozilo je uklonjeno s kolnika putem autovuče „ J“. Prekršajna odgovornost osiguranika tužitelja nije utvrđena. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj AS-9921654617 (AS- 9924231738 nakon isključenja punog kaska 6.10.2022.). Tužitelj je temeljem gore navedene police, vlasniku oštećenog vozila WW-DG-2(D) JG **.**.2022. nadoknadio štetu od 6.399,00 EUR, odnosno cjelokupnu štetu na vozilu od 7.900,00 EUR, umanjenu za ugovorenu odbitnu franšizu od 1.000,00 EUR i ostatak v rijednosti vozila od 501,00 EUR. Tužitelj se u mirnom postupku prvo izravno, a zatim i putem svojeg korespondentnog osiguravajućeg društva u Republici Hrvatskoj Allianz Hrvatska d.d., obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otk lonio. Do štetnog događaja nije došlo kao posljedica bilo kakve protupravne radnje ili propusta osiguranika tužitelja, već uslijed nedovoljnog ili nepravilnog održavanja javne prometnice, odnosno propusta tuženika koji nije pravovremeno uklonio opasnu zapreku s kolnika (kamen znatnih dimenzija), čime je ugrožena sigurnost prometa na predmetnoj dionici. Stoga je tužitelj stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Predložio je da sud obveže tuženika na naknadu štete od 6.399,00 EUR s kamatama.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Istaknuo je prigovor zastare, prigovor promašene aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor isključive odgovornosti vozača za štetni događaj. Osporio je visinu štete. Smatra da štetni događaj nije pokriven policom kasko osiguranja jer se prometna nezgoda dogodila 20.4.2022., a osiguranje po naprijed navedenoj polici je počelo 6.10.2022. u 00,00 sati. Stoga tužitelj nije imao osnovu temeljem koje je isplatio novčani iznos trećoj osobi a koji iznos ovdje regresno potražuje, zbog čega na strani tužitelja nema aktivne legitimacije. Temeljem čl. 82. Zakona o cestama državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Ugovorom o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta za Grupu 5 (dalje: Ugovor) to društvo je prenijelo izvođenje radova redovitog održavanja državnih cesta na području Ličko senjske županije. Tuženik je u cijelosti izvršio svoje ugovorene obveze redovitog održavanja prema upravitelju državnih cesta, kao zakonskom nositelju cjelokupnog (izvanrednog i redovnog) održavanja državnih cesta. Tuženik je uredno i pravovremeno izvršio ophodnju na predmetnoj dionici ceste prije štetnog događaja tj. prometne nezgode koja se dogodila u srijedu 20.4.2022. u 20,00 sati na državnoj cesti DC-8, 7. dionica, kod 11km+530m sukladno čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ br. 75/14 i 7/21.; dalje: Pravilnik) i sukladno Ugovoru odnosno Planu ophodnje iz čega nedvojbeno proizlazi da uzrok predmetnog štetnog događaja nije propust ovdje tuženika u redovitom održavanju ceste. Tuženik je na dionici organizirao ophodnju kritičnog dana u razdoblju od 14,00 do 19,00 sati. Ophodnja je završila 1 sat prije nezgode iz čega proizlazi da ophodarska služba objektivno nije bila u mogućnosti ukloniti kamen sa ceste, jer je notorna činjenica da ophodarska služba ne može konstantno nadzirati svaki metar ceste, sve uz nespornu činjenicu da o kamenu na cesti nije obaviještena okrivljena pravna osoba. Tuženik primjećuje da na mjestu nezgode upravitelj državnih cesta Hrvatske ceste d.o.o. nije izvršio svoju obvezu izvanrednog održavanja državnih cesta odnosno nije zaštitio predmetni kameni usjek postavljanjem zaštitne žičane mreže (čl. 2. st.1. točka 14., čl. 26. st. 2. Zakona o cestama i čl. 45. Pravilnika o održavanju cesta) koja bi svakako spriječila nastanak ovog štetnog događaja. Da na mjestu štetnog događaja u vrijeme štetnog događaja nije bila postavljena zaštitna žičana mreža proizlazi iz fotografije koja prileži tužbi (prilog označen rednim brojem 4.). Nadalje, odron kamena koji je uzrok ovog štetnog događaja s obzirom na svoju veličinu 60 x 27 cm i visinu sa koje se odronio te silinu naleta predstavlja događaj koji se objektivno nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Na strani tuženika ne postoji protupravnost a zbog čega između tužitelja i tuženika nije nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu. Navedeno stoga što se uzrok štetnog događaja ne može pripisati propustima tuženika u redovnom održavanju ceste budući iz ophodarskog dnevnika i ostale dokumentacije proizlazi da je tuženik valjano provodio redovno održavanje ceste te postupao po pravilima službe (arg. Iz čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta). Nadalje, tuženik i upravitelj državnih cesta su potpisali Zapisnik o okončanom obračunu radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Ličko senjske županije zaključno sa 31.12.2022. (dalje: Zapisnik). Tuženik upire na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na petoj sjednici Građanskog odjela (broj: Su-IV- 33/2022-14 od 8.9.2022.). U konkretnom slučaju tuženik nije povrijedio niti jednu ugovornu odredbu prema upravitelju državnih cesta zbog čega nije dužan tužitelju naknadi štetu. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predložio je da sud o parnici obavijesti Adriatic osiguranje d.d. Zagreb temeljem odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku, jer je u utuženom periodu bio tuženikov osiguratelj iz odgovornosti. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U daljnjem tijeku postupka Adriatic osiguranje d.d. je podneskom od 5.9.2025. obavijestilo sud da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika jer ima pravni interes da tuženik uspije u sporu jer je njegov osiguratelj.

4. Ovdje se radi o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (6.399,00 EUR) koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna, te u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. i 3., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., i 146/25.)

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi 6.399,00 EUR s kamatama koji je isplatio za materijalnu štetu vlasniku vozila registarskih oznaka i broja WW-DG-2(D) zbog toga što je tuženik odgovoran za prometnu nezgodu jer nije održavao cestu sigurnom za promet.

7. Među strankama nije sporno da se 20.4.2022. dogodila prometna nezgoda na državnoj cesti D-8, na dionici kod mjesta Žrnovnica, u blizini kilometarskog stupa 11+530 metara, na području Svetog Jurja (grad Senj), u kojoj je sudjelovao JG, iz [adresa], upravljajući osobnim vozilom marke Volkswagen, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kada je kao vozač, donjim postrojem vozila (karterom) udario u kamen dimenzija približno 60 x 27 cm, koji se nalazio na sredini prometne trake u kojoj se vozilo kretalo, uslijed čega je nastala materijalna šteta na vozilu.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja (s obzirom na policu osiguranja čije važenje tuženik osporava), odgovornost tuženika, dinamika prometne nezgode, visina štete i zastara.

9. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanje svjedoka TG putem Općinskog suda u Slavonskom Brodu (list 216-218 spisa), te svjedoka BG (list 208-210 spisa) i ŠG (list 210-211 spisa), te vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Srećku Hlišć. Te je dokaze cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka (zapisnika o očevidu sa situacijskim planom, iskaza svjedoka (vozača TG), te prometnog vještačenja proizlazi da se vozač osobnog vozila u sumrak kretao osobnim vozilom duž jadranske magistrale iz smjera Zadra u smjeru Senja te je kod jednog desnog zavoja kada mu je u susret dolazilo vozilo sa upaljenim dugim svjetlima, svojim vozilom udario u kamen. Navedeni kamen nije uočio na vrijeme zbog sumraka. Nakon što je udario u kamen upalila mu se u vozilu signalna lampica za ulje u motoru te je zaustavio svoje vozilo na cesti.

11. S obzirom da je tuženik isticao isključivu odgovornost vozača zbog prebrze vožnje, na okolnost dinamike prometne nezgode provedeno je prometno vještačenje. Stalni sudski vještak Srećko Hlišć je podnio pisani nalaz i mišljenje 19.3.2026. (list 219- 226 spisa) koji je usmeno obrazložio na ročištu 30.6.2026. (list 250-254 spisa). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se vozač JG u sumračno noćnim uvjetima suhog kolnika kretao svojom desnom voznom trakom državne ceste od odvojka za Žrnovnicu prema Senju, kada je izlaskom iz nepreglednog desnog zavoja na kraću dionicu u pravcu ispred ulaska u pregledan lijevi zavoj naletio podvozjem na oveću kamenu gromadu, koja je pala na kolnik s kamenitog zasjeka s desne strane kolnika. Polazeći od moguće brzine kretanja vozila od 60 km/h i od činjenice da se vozilo nakon naleta zaustavilo na putu od 36,5 m, za pravodobno izbjegavanje naleta bilo je potrebno da vozač kamenu prepreku prepozna kao opasnost na udaljenosti najmanje reda veličine oko 36,5 m ispred vozila. Na mjestu nesreće brzina je bila ograničena na 90 km/h. S obzirom na to da je prepreka bila niska, nepravilnog oblika i smještena na kolniku, njezina pravodobna percepcija bila je bitno nepovoljnija od percepcije uspravnih objekata. U povoljnijoj varijanti, bez ometanja svjetlima vozila iz suprotnog smjera, mogućnost opažanja takve prepreke bila je tek granično dostatna za kratko svjetlo, a postojala bi za dugo svjetlo. U realnim sumračnim uvjetima, a osobito pri nailasku vozila iz suprotnog smjera s upaljenim svjetlima, udaljenost pravodobnog prepoznavanja prepreke bila je vjerojatno manja od potrebne udaljenosti za zaustavljanje, zbog čega je mogućnost izbjegavanja naleta bila mala do vrlo mala, odnosno praktično bi izostala. Prema stanju spisa gledano smjerom kretanja vozila bio je postavljen prometni znak koji je upozoravao na mogućnost pojave odrona na dužini kolnika kojom se vozač kretao. Da je odron kamenja koje može pričiniti ovakvu štetu bio fizički spriječen na bilo koji način, okolnost brzine vožnje u ovisnosti o vrsti upaljenog putnog svjetla i noćni vremenski uvjeti ne bi imali utjecaj na nastanak nesreće. Na osobnom vozilu osiguranika tužitelja VW Tuareg 2.5 R5 TDI/08, WW¤DG- 2 (D), u štetnom događaju 20.4.2022. nastupila totalna šteta od 7.399,00 EUR, bez umanjenja za franšizu od 1.000,00 EUR i bilo kakve druge troškove.

12. Tužitelj nije isticao primjedbe, dok je tuženik isticao primjedbe na nalaz i mišljenje.

13. Radi odgovora na tuženikove primjedbe vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu 30.6.2026. (list 250-254 spisa), na koje tuženik nije pristupio a izostanak nije opravdao. Vještak je dao sve odgovore na pisane primjedbe tuženika.

14. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan, objektivan i sukladan ostaloj dokumentaciji u spisu i provedenim dokazima.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka čiji je nalaz i mišljenje prihvatio sud je zaključio da na strani vozača vozila osiguranika tužitelja nema protupravnosti jer se u obje analizirane varijante kretao dopuštenom brzinom, odnosno unutar ograničene (90 km/h) kada je na kolniku naletio na kamen koji nije posebno uočljiv, a mogućnosti izbjegavanja gotovo da su izostale. Stoga na strani tužiteljeva osiguranika nema doprinosa.

16. Radi utvrđivanja protupravnosti kod tuženika sud je izvršio uvid u Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta od 20.12.2021. (str. 107 spisa), te u Ophodarski dnevnik od 20.4.2022. (str. 130 spisa).

17. Iz navedene dokumentacije sud je utvrdio da ni na strani tuženika nema protupravnosti jer je utvrđeno da je vršio ophodnju po ugovoru, a sam tužitelj nije dokazao njegov propust odnosno kršenje ugovora sklopljenim s naručiteljem Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb.

18. Naime, u konkretnom slučaju tuženik bi odgovarao za štetu u slučaju ako je isti povrijedio odredbe sklopljenog Ugovora. Povreda sklopljenog ugovora je jedini okvir po kojemu se može procjenjivati tuženikova odgovornost jer tuženik može biti odgovoran samo ako nije postupio po ugovoru, a ne samim time što je do štetnog događaja došlo. Prema odredbi čl. 31. st. 1. Ugovora (str. 116 spisa) sklopljenog između parničnih stranaka prilikom nadziranja određenih cesta, njihove prohodnosti i sigurnosti odvijanja prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu cesta i prometa, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja, osiguranja redovnih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti cesta te obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obima, ugovaratelj odnosno tuženik je obvezan uspostaviti redovitu ophodnju i redovite preglede sukladno planu ophodnje i planu redovitih pregleda koji donosi naručitelj te sukladno mjerodavnom Pravilniku o ophodnji javnih cesta.

19. Iz Ophodarskog dnevnika od 20.4.2022. (str. 130 spisa) razvidno je da je tuženik izvršio ophodnju dionice D-8 od 14-19, odnosno da je ophodnja završila sat vremena prije prometne nezgode koja se dogodila oko 20,30 sati. Navedeno je potvrdio i svjedok FG u svom iskazu na str. 209 spisa koji je vršio ophodnju i koji je naveo da je tuženik u obvezi odraditi ophodnju te dionice D-8 jednom dnevno.

20. S obzirom da je tuženik završio ophodnju dionice D-8 sat vremena prije prometne nezgode zaključak je suda da je izvršio svoju obvezu temeljem ugovora koji je sklopio s Hrvatske ceste d.o.o..

21. U postupku tužitelj nije dokazao da je tuženik povrijedio obveze ugovora ili da je ignorirao zapreku na cesti za vrijeme ophodnje i slično , u kojem slučaju bi se moglo eventualno raspravljati o njegovoj odgovornosti.

22. Tužitelj je naveo da je tuženik bio dužan poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje i uklanjanje opasnosti, uključujući i preventivne mjere (postavljanje zaštitnih mreža na usjecima sklonom odronima), a ne samo redovitu ophodnju.

23. U odnosu na postavljanje zaštitnih mreža na usjecima sklonom odronima tužitelju valja navesti da se kod saniranja odrona radi o izvanrednom održavanju koje nije ugovorom preneseno na tuženika (čl. 45. Pravilnik o održavanju cesta, "Narodne novine" br. 90/14., 3/21.) pa tuženik za to ne može odgovarati. Napominje se i da je svjedok ĐG saslušan kao svjedok u svojstvu nadcestara iskazao da s Hrvstake ceste d.o.o. imaju sklopljen ugovor samo za redovno održavanje, a ne za izvanredno. Za izvanredno održavanje Hrvatske ceste d.o.o. raspisuju natječaje. Naveo je da se radi sprečavanja odrona mogu postavljati mreže, ali i da se ovdje radi o pokosu samo 2 metra visine, na ravnom dijelu na kojemu do sada nije bilo prometnih nezgoda. Vezano za te mreže, tuženik Lika cesta d.o.o. daje prijedlog Hrvatskim cestama d.o.o.. To obično bude na mjestima na kojima su učestalije prometne nezgode gdje je manja preglednost i slično. Te mreže postavljaju treće osobe, to ne radi Lika ceste d.o.o. izravno.

24. Sud je iskaze svjedoka prihvatio jer su uvjerljivi i logični, sukladni ugovoru i Pravilniku o održavanju cesta, te nije našao niti jadan razlog za suprotni zaključak.

25. Sud zaključuje da osoba (tuženik) koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu (Hrvatske ceste d.o.o.), odgovara za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste. To shvaćanje je zauzeto od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na petoj sjednici Građanskog odjela (broj: Su-IV-33/2022-14 od 8.9.2022.).

26. Tužitelj nije dokazao da su na točno toj dionici i kod točno tog usjeka toliko česte prometne nezgode da bi tuženik povrijedio obvezu obavješćivanja Hrvatskih cesta d.o.o. o toj okolnosti. Naprotiv svjedok ĐG je iskazao suprotno jer je naveo da se ovdje radi o pokosu samo 2 metra visine, na ravnom dijelu na kojemu do sada nije bilo prometnih nezgoda.

27. Slijedom navedenog, sud je u nedostatku pretpostavki iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznom odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) odbio tužbeni zahtjev odnosno donio je odluku sukladno izreci presude.

28. Sud je prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim jer je isplata izvršena 20.7.2022. prema potvrdi Unicredit od 10.4.2025. na str. 77-79 spisa u čiju vjerodostojnost ovaj sud nije imao razloga posumnjati unatoč tuženikovom osporavanju, dok je tužba podnesena 17.4.2025., unutar trogodišnjeg zastarnog roka (čl. 230. st. 1. ZOO-a).

29. Sud je na ročištu 30.6.2026. odlučio da neće provoditi druge dokaze jer je sve odlučne činjenice utvrdio temeljem isprava u spisu (ugovor, ophodarski dnevnik), saslušanje svjedoka i provedenog prometnog vještačenja.

30. Sud je osiguratelju tuženika Adriatic osiguranje d.d. priznao da sudjeluje kao umješač na strani tuženika jer sukladno odredbi čl. 206. ZPP-a ima pravni interes da tuženik uspije u sporu. To iz razloga što je umješač tuženikov osiguratelj s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju na temelju kojeg je izdana Polica osiguranja OV0681012544 i to za razdoblje od 1.3.2022. do 1.3.2023. (str. 161 spisa) koje pokriva štetni događaj pa bi eventualna tuženikova obveza predstavljala i obvezu umješača. Stoga je sud donio odluku sukladno točki I. izreke rješenja.

31. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu ali nije tražio trošak. Umješač na strani tuženika je u postupku zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav obrazloženog podneska od 5.9.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- pristup na ročišta 10.11.2025., i 30.6.2026. iznose od po 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 400,00 EUR;

- PDV (25%) od 150,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 750,00 EUR.

32. Slijedom navedenog, sud je tužitelja obvezao na isplatu prouzročenog parničnog troška umješaču na strani tuženika od 750,00 EUR s kamatama, te je donio odluku sukladno točki II. izreke rješenja.

33. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude i rješenja.

Rijeka, 24. srpnja 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11.

ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).