Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 15 35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: 52/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari prvotužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćnici Tihani Rečić Vujčić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika APS DELTA S.A;, OIB: 45421012929, iz Luksemburga, Avenue J. F. Kennedy 46 A zastupan po punomoćniku Ivanu Tomljanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 24. srpnja 2026.
r i je š i o j e
Odbacuje se tužba prvotužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], podnesena ovome sudu od 29. siječnja 2026., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelji su ovom sudu 28. siječnja 2026. podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe određene ovosudnim rješenjem Ovr-2906/2017, nedopuštenom na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, a koja je upisna u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 12 i dvorište u [adresa] površine 209 m2. U tužbi su naveli da su zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1560/2025 od 16. prosinca 2025. upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2906/2017 od 22. veljače 2018. godine. Nadalje, naveli su da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer nije potpisnik ovršne isprave na koju se poziva. Također, tužitelji smatraju kako ugovor o ustupu i prijenosu tražbina nije ovršna isprava na kojoj su svoju suglasnost dali tužitelji i njihovi prednici. Iz ugovora o prijenosu tražbine sa Zagrebačke banke na tuženika nije vidljivo kako su ugovorne strane došle do iznosa duga od 67.762,61 EUR niti je to vidljivo iz izvoda poslovnih knjiga. Tužitelji su naveli da su njihovi preci podmirili znatan dio kredita, a također su otplatu vršili jamci. Nadalje naveli su kako tuženik nikad nije stupio u procesnopravni položaj ovrhovoditelja već je pokrenuo novu ovrhu po proteku 10
Poslovni broj: 52/2026-6
godina od raskida ugovora o kreditu. Zagrebačka banka vodila je ovršni postupak protiv ovršenika kod tog suda pod brojem Ovr-2203/09 koji je obustavljen 19. lipnja 2013. godine. Nadalje naveli su kako banka nije uračunala otplaćeni iznos kredita od jamca TP iz [adresa], a iznos koji je uplatio je 129.412,92 kune, dok za iznose koje su otplatili ostali jamci tužitelji nemaju dokaza, pa su predlagali da se zatraži dokumentacija o uplaćenim iznosima jamca. Nadalje naveli su kako je ovrha na suvlasničkom dijelu nekretnine nedopuštena, odnosno na dijelu koji je imala na svom imenu pok. MP, banka tužitelja, čiji potpis nije ovjeren na ugovoru o kreditu, a ona nikada nije bila u uredu javnog bilježnika Mije Vukovića, te kako je nekretnina koja je predmet ovrhe njihova jedina nekretnina u koji prebivaju i koja treba biti izuzeta od ovrhe.
2. U odgovoru na tužbu od 19. ožujka 2026. tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te da je navod tužitelja da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja neosnovan, jer tužitelj nije potpisnik ovršne isprave na koju se tuženik poziva. Također, tuženik je u osporavao kao neosnovan istaknuti prigovor zastare od strane tužitelja, u kojem smislu je naveo da je rok zastare počeo teći iznova 2013. godine. Nadalje, tuženik je naveo kako je neosnovan navod tužitelja da predmetna nekretnina treba biti izuzeta od ovrhe iz razloga što predstavlja jedinu nekretninu u kojoj tužitelji prebivaju jer sud u ovrsi nije dužan voditi računa o tome u situacijama kad je nekretnina dana na ime osiguranja potraživanja.
3. Na pripremnom ročištu održanom 3. lipnja 2026. tužitelji su po punomoćnici iskazali kako je kod ovog suda vođen postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe broj Ovr-2906/2017 od 22. veljače 2018. koji postupak je vođen pod brojem P- 125/2025 i u kojem je postupku donesena presuda zbog ogluhe dana 22. siječnja 2026., a na koju nisu izjavljivane žalbe iako je ista dostavljena parničnim strankama i stekla je svojstvo pravomoćnosti. Nadalje, iskazali su da je prilikom pisanja predmetne presude očito omaškom u pisanju brojeva navedeno da je rješenje o ovrsi doneseno 22. veljače 2017., a nesporno je da je to rješenje doneseno 22. veljače 2018., te da se radi o identičnom predmetu pa u odnosu na postavljeni zahtjev postoji presuđena stvar.
3.1. Podneskom od 21. srpnja 2026. tužitelji su izvijestili sud kako je ovosudna presuda zbog ogluhe poslovni broj: P-125/2025-5 od 22. siječnja 2026. proglašena pravomoćnom 20. veljače 2026., a ovršnom 13. ožujka 2026. te je na predmetnu odluku izdana potvrda pravomoćnosti i orvšnosti dana 20. srpnja 2026.
4. Odredbom članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
5. Temeljem citiranog članka 333. stavak 2. ZPP-a, uvažavajući da su tužitelji na pripremnom ročištu izjavili da u pogledu predmeta postupka postoji presuđena stvar, te da su podneskom od 21. srpnja 2026. sudu dostavili pravomoćnu presudu, ovaj sud je po službenoj dužosti izvršio uvid u spis ovosudnog predmeta poslovni broj: P-125/2025. Uvidom u navedeni spis sud je utvrdio su u istom predmetu tužitelji LP i UP, a tuženik APS DELTA S.A., da je predmet
Poslovni broj: 52/2026-6
spora zahtjev za utvrđenje ovrhe određene rješenjem Ovr-2906/2017 od 22. veljače 2026., nedopuštenom na nekretnini upisanoj zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 12 i dvorište u ulici H. [adresa] površine 209 m2, te je utvrdio da je donesena presuda zbog ogluhe ovoga suda pod poslovnim brojem P-125/2025-5 od 22. siječnja 2026., a koja je postala pravomoćna 20. veljače 2026., a ovršna 13. ožujka 2026., a koja potvrda pravomoćnosti je izdana 20. srpnja 2026. Navedenom pravomoćnom presudom, donesenom između istih stranaka proglašena je nedopuštenom ovrha na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća broj 12 i dvorište u [adresa] m2, koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2906/2017, a iz stanja spisa nesporno proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno 22. veljače 2018.
6. Naime, ovaj sud smatra važnim istaknuti da institut presuđene stvari iziskuje da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora - da se radi o istom predmetu spora kojeg valja raspoznati ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju.
7. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o presuđenoj stvari – res iudicata, i to polazeći od općih stajališta o res iudicata koje je izrazio Europski sud za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske (br. 42009/10, presuda, 16. siječnja 2014.;) koja glase: „Sud ponavlja da pravo na pošteno suđenje prema članku 6. stavku 1. Konvencije, tumačeno u svjetlu načela vladavine prava i pravne sigurnosti, obuhvaća zahtjev da se presuda u slučajevima kada su sudovi zaključili pitanje s pravomoćnim učinkom ne bi trebala dovoditi u pitanje (vidjeti predmete Brumărescu protiv Rumunjske [VV], br. 28342/95, stavak 61., ESLJP 1999- VII i Kehaya i ostali protiv Bugarske, br. 47797/99 i 68698/01, stavak 61., 12. siječnja 2006.). Načelo res iudicata zahtijeva da nijedna stranka nema pravo tražiti reviziju pravomoćne i obvezujuće presude samo u svrhe odobravanja ponovnog suđenja i donošenja nove odluke u predmetu. Svaka se revizija ne bi trebala tretirati kao prikrivena žalba, a sama mogućnost postojanja dvaju viđenja o predmetu nije osnova za ponovno razmatranje (vidjeti predmet Esertas protiv Litve, br. 50208/06, stavak 21., 31. svibnja 2012.). Razlog tome leži u činjenici da je načelo prema kojem je pravomoćna presuda res judicata i rješava spor između stranaka s pravomoćnim učinkom temeljni element prava na pošteno suđenje koje jamči članak 6. Konvencije u građanskim pitanjima (vidjeti predmet Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 63.)."
8. Konačno, slijedom svega navedenoga ovaj sud zaključuje kako pravomoćna sudska odluka djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit ius inter partes). Nadalje, pravomoćna sudska presuda smatra se istinitom po načelu res iudicata pro veritate habetur (presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita). Stoga kako je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari identičan tužbenom zahtjevu u ovosudnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: P-125/2025 u kojem postupku je sud već donio pravomoćnu sudsku odluku, sud ne može ponovno raspravljati o zahtjevu stranke o kojemu je već donesena meritorna pravomoćna presuda, jer se ona smatra istinitom i zakonitom te predstavlja konačno rješenje spora među strankama na koje se odnosi.
Poslovni broj: 52/2026-6
9. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 333. stavak 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja
Slavonski Brod 24. srpnja 2026.
Sutkinja
Anđela Bionda Martić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovo suda Županijskom sudu u tri primjerka.
DNA:
1. Prvotužitelj LP, po punomoćnici Tihani Rečić Vujčić, odvjetnici u Slavonskom Brodu
2. Drugotužitelj UP po punomoćnici Tihani Rečuć Vujčić, odvjetnici u Slavonsko Brodu
3. Tuženiku APS DELTA S.A. po punomoćniku Ivanu Tomljanoviću, odvjetniku u Zagrebu
