Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-149/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv ovršenika 1. JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, radi ovrhe, odlučujući o žalbi 2. ovršenice CO izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-209/2019 od 13. travnja 2026., 24. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 2. ovršenice CO i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-209/2019 od 13. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog 2. ovršenice CO za odgodom provedbe predmetne ovrhe, podnesen sudu 27. ožujka 2026.
2. Protiv citiranog rješenja 2. ovršenica CO podnijela je žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode 2. ovršenice CO te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1611/2017 od 7. lipnja 2017., na temelju ovršne isprave – solemniziranog ugovora o kreditu od 28. rujna 2006. i njegovog Dodatka od 31. ožujka 2016., određena ovrha na novčanim sredstvima 1. ovršenika JO i ovrha na nekretnini 2. ovršenice CO, koju čini: kč. br. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 322 m2, i kuća i dvorište površine 669 m2, ukupne površine 991 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 22.775,20 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. U daljnjem tijeku postupka 2. ovršenica CO je podneskom od 27. ožujka 2026. predložila odgodu predmetnog ovršnog postupka na rok od šest mjeseci, u kojem roku bi ona pokušala samostalno prodati nekretninu i osigurati naplatu cjelokupne novčane tražbine ovrhovoditelja, dok se podneskom od 8. travnja 2026. ovrhovoditelj usprotivio tom prijedlogu.
7. Odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe sud prvog stupnja utvrđuje da razlog zbog kojeg 2. ovršenica CO predlaže odgodu provedbe predmetne ovrhe, a kojem se ovrhovoditelj protivi, ne predstavlja ispunjenje kumulativnih uvjeta za odgodu ovršnog postupka, koji su propisani odredbama članka 65. stavka 1. OZ- a, a posebice zakonskih razloga određenih u članku 65. stavku 1. točkama 1. – 10. OZ-a.
8. Stoga, kako nisu ispunjeni potrebiti uvjeti temeljem kojih bi se u skladu s odredbama članka 65. stavka 1. OZ-a, moglo po prijedlogu 2. ovršenice CO odgoditi ovrhu u predmetnom postupku, sud prvog stupnja odbija njezin prijedlog i odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda prilikom donošenja pobijanog rješenja.
10. Pravilno je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o izostanku ispunjenosti kumulativnih pretpostavki za određivanje odgode ovrhe propisanih člankom 65. stavkom 1. OZ-a, pri čemu, suprotno žalbenim navodima 2. ovršenice CO, nije citiranu odredbu tumačio pretjerano formalistički.
11. Naime, prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno navedenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom članka 65. stavka 1. točkama 1. - 10. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.
12. Cijeneći prethodno navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da 2. ovršenica CO u svom prijedlogu nije istaknula niti jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe niti je učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, 2. ovršenica u svom prijedlogu nije ukazala na postojanje nikakvih posebnih okolnosti koje upućuju na vjerojatnost postojanja bilo kakve štete, dok u žalbi opisuje posljedice koje bi nastale provedbom ovrhe, a koje po redovnom tijeku stvari prate svaku ovrhu te se ne mogu smatrati takvom štetom koja bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.
13. U odnosu na žalbene navode 2. ovršenice CO kojima ističe prigovor prava na dom, treba reći da je ovršenica identičan prigovor već istaknula u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koji je bila upućena rješenjem suda prvog stupnja donesenom u predmetnom ovršnom postupku, a koji se vodio kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalnom službom u Županji, pod poslovnim brojem P-86/2023. Naime, u navedenom parničnom postupku utvrđeno je da je neosnovan prigovor tužiteljice, ovdje 2. ovršenice, o povredi njezinog prava na dom budući da je ona dobrovoljno zasnovala založno pravo na predmetnoj nekretnini, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu J protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. Budući da je prigovor prava na dom 2. ovršenice već otklonjen, nije bilo potrebe u tom pravcu cijeniti njezine preostale žalbene navode.
14. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi 2. ovršenice CO nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Rijeci 24. srpnja 2026.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
