Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-321/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš i Šimunović u Zagrebu, protiv tužene IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 105-Povrv-291/22-12 od 9. siječnja 2023., dana 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 105-Povrv-291/22-12 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izrijeke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-19205/21 od dana 19. srpnja 2021. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 30,00 EUR-a / 226,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi: - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. lipnja 2018. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 02. srpnja 2018. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. kolovoza 2018. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna, od dana 01. rujna 2018. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-19205/21 od dana 19. srpnja 2021. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 282,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi: - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. prosinca 2017. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 15. prosinca 2017. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. veljače 2018. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. ožujka 2018. godine do isplate, - iznos od 7,50 EUR-a / 56,50 kuna od dana 01. travnja 2018. godine do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

19. srpnja 2021. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 137,70 EUR a / 1.037,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2023. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška postupka u iznosu od 49,77 EUR-a / 375,00 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u dijelu pod točkama I. i III. izrijeke i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na isplatu na ime naknade za opskrbu vodom za poslovni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od mjeseca prosinca 2017. do mjeseca rujna 2018. godine u mjesečnim iznosima od po 56,50 kn, a u postupku je utvrđeno kako je tužena naznačena kao obveznica plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor i to pod šifrom kupca 2721563, za mjerno mjesto 0008790.

6.S obzirom na vrijednost predmeta spora, među strankama je postupak u sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor može pobijati, sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, samo zbog pogrješne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, s tim što se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. ovoga Zakona.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je ovrhovoditelj, podnio dana 27. srpnja 2018. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene isplatu iznosa od 508,50 kn sa zateznim kamatama te naknadu troška ovršnog postupka te da je javni bilježnik Mladen Ježek donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-19205/21 dana 19. srpnja 2021.,

-kako je tužena je pravodobno podnijela prigovor protiv spomenutog rješenja, istaknuvši prigovor zastare za sva utužena potraživanja i navodeći kako se predmetna nekretnina ne koristi pa je potrebno utvrditi broj članova kućanstva tužene, a kasnije ističući i kako nije moguće utvrditi o kojem se prostoru radi pa stoga osporava osnovu i visinu potraživanja, kao i da iz prijedloga za ovrhu nije vidljivo temeljem čega je ona naznačena kao korisnica tužiteljevih usluga te kako nije zaprimila nikakve račune,

-kako je istaknut i prigovor litispendencije u kojem tužena navodi da je tužitelj za isto potraživanje, za isto razdoblje, istoga dana i istom javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu, te je povodom prigovora tuženice protiv donesenog rješenja o ovrsi br. Ovrv-19206/21 spis proslijeđen sudu i vodi se pod brojem Povrv-290/2022, kai i ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz rješenja tužitelja da predmetni prostor koristi netko treći,

-kako je rješenjem, posl.br. Povrv-291/22 od 17. ožujka 2022. sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-19205/21 od 19. srpnja 2021. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-kako je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise računa utvrđeno da se kao obveznik predmetne naknade vodi tužena i kako se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 508,50 kuna odnosi na fiksnu naknadu za poslovni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od mjeseca prosinca 2017. do mjeseca rujna 2018. godine (u mjesečnim iznosima od 56,50 kn), kao i kako je tužena naznačena kao obveznica plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 2721563 za mjerno mjesto 0008790,

-kako iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, koji je priložen prijedlogu za ovrhu, proizlazi da izvadak udovoljava pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 146/05), a za prijepise računa utvrđeno da su isti u skladu s predmetnim izvatkom,

-kako tužena nije predložila ni jedan dokaz koji bi doveo u sumnju vjerodostojnost navedene dokumentacije niti istinitost podataka koje ta dokumentacija sadržava.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojnu navedenu dokumentaciju, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužena korisnica komunalne usluge isporuke vode na predmetnom mjernom mjestu 0008790, pod šifrom kupca 2721563 kao vlasnica poslovnog prostora te je temeljem odredaba članaka 3. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje ZKG) te sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u obvezi podmiriti tužitelju dotično potraživanje u predmetnom razdoblju.

9.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je iz izvoda iz poslovnih knjiga i prijepisa računa utvrđeno da se potraživanje tužitelja (za koje tužitelj nije povukao tužbu) odnosi na račun u iznosu od 56,50 kn s dospijećem 01. lipnja 2018., na račun u iznosu od 56,50 kn s dospijećem 02. srpnja 2018., račun u iznosu od 56,50 kn s dospijećem 01. kolovoza 2018. i na račun u iznosu od 56,50 kn s dospijećem 01. rujna 2018., u ukupnom iznosu od 226,00 kuna. Prigovor zastare potraživanja taj sud je djelomice prihvatio navodeći kako se utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti, to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. ZOO-a jer tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razdobljima zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako se utuženi računi odnose na razdoblje od mjeseca prosinca 2017. do mjeseca rujna 2018.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 01.06.2021., to sud drži kako je potraživanje zastarjelo u odnosu na račune za od prosinca 2017. do svibnja 2018. i za koje je potraživanje tužitelj povukao tužbu dok potraživanje za preostale tražbine nije zastarjelo (za razdoblje od lipnja 2018. do rujna 2018.godine). Kako je mjesečna visina fiksne naknade za prostor tuženika iznosila 56,50 kn, a kako tužena tijekom postupka nije dostavila dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da bi podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, to je pobijanim dijelom presude temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za navedeni iznos.

10.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznijetih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

11.Ovaj drugostupanjski sud u ovom slučaju nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjskog suda u smislu članka 467. ZPP-a.

12.Prema odredbi članka 57. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (˝Narodne novine˝, broj: 68/2018., 110/2018. i 32/2020., dalje ZKG) obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge, a člankom 93. stavkom 1. ZKG- a propisano je kako komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona, među kojima je i stambeni prostor.

13.U smislu članka 9. stavak 1. Odluke o plaćanju komunalnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5/92 i 3/93), proizlazi obveza vlasnika odnosno korisnika komunalne usluge obavještavati davatelja usluge o promjeni korisnika.

14.I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je u bitnom prvostupanjski sud zaključio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka kako je žaliteljica, kao korisnik navedenoga poslovnoga prostora u Zagrebu, na adresi [adresa], ujedno i obveznik plaćanja predmetnih računa, s tim što je visina i dospijeće svakog pojedinog iznosa utvrđena iz priloženih izvoda otvorenih stavki i pregledom dotičnih računa. Ovakvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

15.Glede žalbenih navoda treba istaći i kako tužena u žalbi nije sadržajno navela niti potkrijepila obrazložio žalbene razloge koje je zapravo u žalbi samo ponovila, prigovarajući svojoj pasivnoj legitimaciji te polemizirajući s navedenim pravnim stavom prvostupanjskog suda u pogledu prigovora zastare predmetnih potraživanja pa se ti razlozi ukazuju neutemeljenima, a djelomice i paušalnima. Tužena pobijajući (također paušalno) i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, gubi iz vida kako se u postupku u sporu male vrijednosti žalba može podnijeti samo zbog pogrješne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, dok drugostupanjski sud nije niti ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjskog suda.

16.Dakle, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio citirano materijalno pravo kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio i takve zaključke i pravne stavove u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U konkretnom slučaju ne radi se o isporuci vode za potrebe kućanstva u smislu članka 232. stavak 1. ZOO-a pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio i o prigovoru zastare potraživanja. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbom pobija.

17.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom odredaba članka 154. ZPP-a te članka 155. ZPP-a, a što tužena određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužena u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.

18.Tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenoga postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužena nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 24. srpnja 2026.

Sudac

Marko Pribisalić