Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-75/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika AD HOC–CENTAR ZA PODUKE I PREVODITELJSTVO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 75132412279, zastupanog po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15777/2021-31 od 10. listopada 2025., dana 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika AD HOC–CENTAR ZA PODUKE I PREVODITELJSTVO d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15777/2021-31 od 10. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici (bruto) iznos od 677,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 14. veljače 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom (bruto) iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. listopada 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR–a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati (bruto) iznos od 677,71 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 14. veljače 2021. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.646,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. lipnja 2018. pa do 13. veljače 2021., s kojim danom je tužiteljica otkazala ugovor o radu,

- da je tužiteljica za vrijeme trajanja radnog odnosa obavljala poslove u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, odnosno 8 sati dnevno od ponedjeljka do petka,

- da je cijena jednog radnog sata tužiteljice iznosila 53,19 kn (7,06 EUR–a[1] ),

- da je tužiteljica za vrijeme trajanja radnog odnosa imala pravo na korištenja godišnjeg odmora u trajanju od 20 radnih dana,

- da je tužiteljica za 2020. godinu iskoristila samo 10 dana godišnjeg odmora, dok je preostalih 10 dana ostalo neiskorišteno,

- da je tužiteljica za 2021. godinu imala pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora u trajanju od 2 dana u smislu odredaba iz čl. 78. i čl. 79. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je također ostao neiskorišten.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje predmetni (bruto) iznos, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbom iz čl. 82. st. 1. ZR–a propisano da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a da je odredbom iz čl. 82. st. 2. ZR–a propisano da se naknada iz st. 1. tog članka određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora,

- da tužiteljici u smislu odredaba iz čl. 82. st. 1. i 2. ZR–a pripada naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. i 2021. godinu u ukupnom trajanju od 12 dana, što predstavlja ekvivalent od 96 radnih sati,

- da naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2020. i 2021. godinu iznosi ukupno 677,71 EUR–a, a koji iznos se dobije kada se 96 radnih sati pomnoži s cijenom jednog radnog sata tužiteljice od 7,06 EUR–a.

9. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelj ice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe ZR–a.

10. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

11. Pri tome valja dodati da prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, suprotno mišljenju tuženika, nije bilo mjesta primjeni prakse, odnosno presuda Suda Europske unije na koje se tuženik u žalbi posebno poziva, budući da su iste donesene u predmetima u kojima je činjenično stanje bilo bitno drugačije u odnosu na činjenično stanje u ovom predmetu.

12. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita, budući da je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno ocijenio iskaz tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a (u svezi čl. 8. ZPP–a), niti žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u tome dijelu pogrešno utvrdio odlučne činjenice.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović