Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-49/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102A, OIB: 28163265527, zastupanog po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11226/2021-14 od 17. listopada 2024., dana 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-11226/2021-14 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno- matematički fakultet, za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 356,18 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.004,27 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 77,09 eura od 11. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 11. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 12. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 11. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 10. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 12. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 11. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 12. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 12. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 11. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 12. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 77,35 eura od 12. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 78,96 eura od 10. veljače 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 843,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 17. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u bitnome osporava pravnu osnovu potraživanja tužiteljice, navodeći kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (sklopljenog 26. listopada 2011. godine) ne predstavljaju kolektivni ugovor temeljem kojeg bi se utvrdila osnovica za obračun plaće tužiteljici. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 356,18 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 6. lipnja 2024. (list 299-300 spisa) u ukupnom bruto iznosu od 1.004,27 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose.

6.1. Utuženi iznos predstavlja razliku plaće koje tužiteljici nije isplaćena zbog pogrešnog obračuna osnovice za isplatu plaće. Konkretno rečeno, tužiteljica zahtijeva isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. u skladu sa odredbama Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine.

6.2. Prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužiteljice.

7. Prvostupanjski sud je, kao nesporno među strankama, utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/2001, 39/2009, dalje u tekstu: ZPJS).

8. Utvrđeno je da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. prema osnovici od 5.211,02 kn.

9. Sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn.

9.1. Među strankama nije sporna visina potraživanja tužiteljice. Naime, sam tuženik je, podneskom od 26. ožujka 2024. (list 295-296 spisa), dostavio izračun iz kojeg proizlazi koliko iznosi plaća tužiteljice primjenom osnovice od 5.108,84 kn, a koliko iznosi primjenom osnovice od 5.415,37 kuna te je izračunao razliku bruto plaće obračunate temeljem više osnovice i bruto plaće obračunate temeljem niže osnovice. Sukladno izračunu tuženika je tužiteljica i postavila svoj konačni tužbeni zahtjev.

9.2. Među strankama je sporna pravna osnova potraživanja tužiteljice, budući da tuženik smatra kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ne predstavljaju valjani kolektivni ugovor.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) dana 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/2006), kojim je ugovoreno povećanje osnovica za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., u 2008. i u 2009.,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi su zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009), a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS -om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi (osim Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske) zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011), a kojim izmjenama je izmijenjen čl. III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna ,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano ,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a što proizlazi iz podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS), čime je krajem studenoga 2015. bio ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 .

11. Na temelju utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je zauzeo stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključene 26. listopada 2011. (dalje: IDDS) predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 39/2009, 124/2009). Zbog toga taj sud zaključuje da su u ovom predmetu ispunjene sve potrebne pretpostavke na temelju kojih je tuženik bio u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn u skladu s člankom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. (dalje: IDDS).

12. Žalbeni navodi tuženika u bitnome osporavaju zaključak i pravno shvaćanje suda prvog stupnja o tome da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Pritom tuženik u žalbi tvrdi i to da je zbog pogrešnog zaključka o tome da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor pogrešno primijenjena odredba članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014, dalje: ZOR). Stoga i u žalbi ponavlja tvrdnju iznesenu tijekom prvostupanjskog postupka o tome da je u spornom razdoblju pravilno postupio kada je plaću tužiteljice obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud drugog stupnja također smatra da IDDS ima sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbi članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU)/12. Tim je Kolektivnim ugovorom ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama, a što proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.). Prema tom tumačenju Vlada Republike Hrvatske je u obvezi korigirati povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od siječnja 2016. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Naime, Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavka 1. ZOR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017. Zbog toga tuženik u žalbi nepravilno tvrdi da je pogrešno primijenjena odredba članka 9. stavka 3. ZOR-a. U skladu s tom odredbom, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. S obzirom na to da je primjena IDDS trajala do 26. siječnja 2017. i ista predstavlja za tužitelje povoljnije pravo, to je pravilno primijenjena odredba članka 9. Stavka 3. ZOR-a.

14. Činjenica da Izmjene Sporazuma nisu potpisane od strane jednog od Sindikata (Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer tuženik nije dokazao da bi taj Sindikat bio isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene. Stoga prvostupanjski sud pravilno smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012 ., tj. TKU/12, i to u čl. 51. st. 4., a koji TKU/12 je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), a radi čega je prvostupanjski sud pravilno usvojio cjelokupni tužbeni zahtjev (točka I. izreke prvostupanjske presude).

16. Budući da je tužiteljica uspjela sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, odluka o trošku postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

18. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević