REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie Buje,

Istarska 1

REPUBBLICA DI CROAZIA

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie Buie,

Via dell’ Istria 1

Posl. broj Pn-1/2026-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama –Buie, po sutkinji Margareti Vivoda u pravnoj stvari tužitelja CLR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, Rovinjska 9, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, OIB: 44887120463, radi naknade štete, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 17. lipnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da tužitelju na ime naknade za neimovinsku štetu isplati i daljnji iznos od 3.000,00 eura (tritisućeeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2020. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva za preostali iznos za naknadu neimovinske štete do zatraženih 5.176,18 eura, odnosno za iznos od 278,24.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak u iznosu od 1.693.66 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 25. siječnja 2021. godine naveo da je Rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kir- 648/12 od 22. studenog 2012. godine protiv okrivljenika (tužitelja) CLR temeljem zakonske osnove iz čl. 127. st. 1. u svezi sa čl.123. st.1. t.2. ZKP-a određen istražni zatvor. Vrijeme trajanja istražnog zatvora ima se računati od trenutka uhićenja, odnosno od 20. studenoga 2012. godine u 21,00 sati kada je podnositelj uhićen. Dana 19. prosinca 2012. godine rješenjem suca istrage Županijskog suda u Puli-Pola, posl. broj Kir- 705/12 protiv tužitelja produljen je istražni zatvor trajanje kojeg se računa od dana 20. prosinca 2012. godine. Dana 17. siječnja 2013. godine rješenjem suca istrage Županijskog suda u Puli-Pola, posl. broj Kir-14/13 protiv tužitelja produljen je istražni zatvor trajanje kojeg se računa od dana 20. siječnja 2013. godine. Dana 25. siječnja 2013. godine rješenjem suca istrage Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Kir- 14/13 protiv tužitelja ukinut je istražni zatvor. Presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. 2 Kž-356/18- 10 od 7. veljače 2019. prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. K-44/13-71 od 19. srpnja 2018. godine na način da se tužitelj temeljem čl. 486. st. 11. u vezi čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobađa od optužbe. Slijedom navedenog, vidljivo je da je tužitelj, osim što je bio neosnovano optužen, bio i neosnovano lišen slobode i to punih 65 dana, a uslijed čega je pretrpio povredu prava osobnosti na slobodu, duševno zdravlje kao i povredu prava osobnosti na ugled i čast, a za koje povrede odgovara Republika Hrvatska.

1.2. Člankom 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08,76/09,80/11,121/11,91/12,143/12 i 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 ) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Prema čl.573 ZKP –a (Narodne novine br. 152/08,76/09,80/11,121/11,91/12,143/12 i 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 ) primjenjuje se i dalje glava XXX. Zakona o kaznenom postupku gdje je propisan postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba.

1.3. Prema odredbi čl. 1100. st. 1 ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

1.4. Neopravdana osuda ili neutemeljeno uhićenje je osobito grubi atak na slobodu i prava čovjeka i građanina, zbog čega je razumljivo da se tako oštećenim osobama već Ustavom RH u čl. 25. st. 4. prema kojem svatko tko je nezakonito lišen slobode ima pravo na odštetu, jamči pravo na naknadu štete. Takvo pravo proizlazi i iz međunarodnih dokumenata pa je tako čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 19. prosinca 1996. godine propisano da svaka osoba koja je žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete. Nadalje, pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisuje i čl. 5. st. 1. i 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U takvim situacijama, Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, drugim riječima pitanje krivnje suda ili nekog drugog tijela javne vlasti, čijom je odlukom ili radnjom došlo do neutemeljenog uhićenja, nije relevantno. Svaki čin neopravdanog lišenja slobode ima vrijednos t napada na slobodu i prava čovjeka i građanina. Naime, tužitelj je bio optužen za jedno produljeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa-bludne radnje koje je počinio na štetu svoje pokćerke. Nakon podizanja optužnice za navedeno kazneno djelo, supruga tužitelja je počela sumnjati u njega, nije mu više vjerovala i obiteljsko funkcioniranje je bilo otežano. Nakon oslobađajuće presude bilo je potrebno izvjesno vrijeme da se obiteljski život vrati u normalu čime je tužitelju povrijeđeno pravo na miran obiteljski život zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske. S obzirom na prirodu kaznenog djela koje u javnosti izaziva zgražanje i negodovanje, tužitelju nije bilo povrijeđeno samo pravo na miran i normalan obiteljski život već je povrijeđeno i njegovo pravo na čast i ugled zajamčeno čl. 35. Ustava Republike Hrvatske.

1.5. Tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za neimovinsku štetu dana 18.03. 2020. Ministarstvo pravosuđa je priznalo osnovanost zahtjeva no ne i njegovu visinu.

1.6. Stoga tužitelj potražuje naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 39.000,00 kn, odnosno 5.176,19 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva za rješenje mirnog spora Republici Hrvatskoj pa do isplate.

2. Tužitelj je bio podnio zahtjev i za naknadu imovinske štete (troškovi komunikacije s odvjetnikom, odlazak na rasprave, trošak dolaska supruge u posjete, trošak Ustavne tužbe, ali o imovinskoj šteti je pravomoćno odlučeno na način da je o tom dijelu tužbenog zahtjev donijeta pravomoćna presuda kojom je taj zahtjev odbijen. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na posjete CL tužitelju dok je bio u istražnom zatvoru tužba je povučena .

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo da ne osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na povredu prava osobnosti uzrokovanu neosnovanim lišenjem slobode (neimovinsku štetu) i to u odnosu na povredu prava na slobodu, čast i ugled. Tuženik osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na povredu prava osobnosti uzrokovanu neosnovanim lišenjem slobode (neimovinsku štetu) i to u odnosu na povredu prava duševnog zdravlja, jer između eventualno kasnije narušenog duševnog zdravlja tužitel ja i njegovog boravka u istražnom zatvoru ne postoji uzročno posljedična veza, a koja uzročna veza je jedna od pretpostavki za uspostavu i postojanje zahtjeva tužitelja prema tuženiku. Tuženik posebno ističe da povreda prava osobnosti uzrokovana neosnovanim lišenjem slobode obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane za osobnost oštećenog koje su posljedica neosnovanog lišenja slobode, pa dakle i povredu prava na slobodu, čast i ugled, te se za tu štetu određuje jedan iznos naknade. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa od 18.760,00 kn /2.490,00 eura. Naime, navedeni je iznos tuženik priznao tužitelju u postupku mirnog rješavanja spora pred Ministarstvom pravosuđa, pritom imajući u vidu trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, kao i sve okolnosti slučaja, sve u skladu sa odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Sudska praksa je zauzela stajalište da naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje – satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-422/13-3 od 05. ožujka 2014. godine).

4. Presudom i rješenjem poslovni broj Pn-4/2021-35 od 6. listopada 2022. godine u odnosu na glavni zahtjev tužitelja odlučeno je na slijedeći način:

„Nalaže se tuženici da tužitelju na ime naknade za neimovinsku štetu isplati iznos od 25.920,00 kuna (dvadeset pet tisuća devetsto dvadeset kuna), odnosno, 3.440,17 eur (tri tisuće četiristo četrdeset eura i sedamnaest centi)* zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2020. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime naknade za neimovinsku štetu iznos od 13.080,00 kuna (trinaest tisuća osamdeset kuna), odnosno, 1.736,01 eur (tisuću sedamsto trideset šest eura i jedan cent)* zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2020. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženici da na ime naknade troška sastava ustavne tužbe od dana 14. siječnja 2013. isplati tužitelju iznos od 6.250,00 kuna (šest tisuća dvjesto pedeset kuna), odnosno, 829,51 eur (osamsto dvadeset devet eura i pedeset jedan centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja počinje teći od 16. ožujka 2020. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

Odbija se tužitelj u dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime naknade materijalne štete iznos od 4.482,88 kuna (četiri tisuće četiristo osamdeset dvije kune i osamdeset osam lipa), odnosno, 594,98 eur (petsto devedeset četiri eura i devedese t osam centi)* zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče: na iznos od 365,24 kn od 04.07.2015., na iznos od 365,24 kn od 07.07.2015., na iznos od 365,24 kn od 06.02.2016., na iznos od 365,24 kn od 08.02.2016., na iznos od 365,24 kn od 17.04.2016., na iznos od 365,24 kn od 18. 04.2016., na iznos od 365,24 kn od 04.06.2018., na iznos od 365,24 kn od 05.06.2018., na iznos od 365,24 kn od 14. 07.2018., na iznos od 365,24 kn od 16.07.2018., na iznos od 365,24 kn od 18.07.2018., na iznos od 365,24 kn od 19.07.2018.

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu iznosa glavnice na ime naknade materijalne štete u visini od 5.478,60 kuna (pet tisuća četiristo sedamdeset osam kuna i šezdeset lipa), odnosno, 727,13 eur (sedamsto dvadeset sedam eura i trinaest centi)* zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 365,24 kn od 25.11. 2012., na iznos od 365,24 kn od 27.11.2012., na iznos od 365,24 kn od 04.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 09.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 11.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 18.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 23.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 25.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 30.12.2012., na iznos od 365,24 kn od 01.01.2013., na iznos od 365,24 kn od 06.01. 2013., na iznos od 365,24 kn od 08. 01. 2013., na iznos od 365,24 kn od 15.01.2013., na iznos od 365,24 kn od 20.01.2013., na iznos od 365,24 kn od 22.01.2013.“

5. Odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-827/2023-3 od 17. prosinca 2025 godine odbijena je žalba tužitelja u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, (IV-prvostupanjske presude), preinačena je u odnosu na zahtjev za troškove sastava ustavne tužbe ( III-prvostupanjske presude), te je u tom dijelu zahtjev odbijen.

5.1 Presuda je ukinuta pod točkom I izreke preko nepobijanog dijela od 1.897,94 eura kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju daljnji iznos od 1.542,23 eura i u točki II izreke u cijelosti, kojim je odbijen daljnji iznos naknade neimovinske štete od 1.736,01 eur.

6. Dakle, u ovoj presudi ostalo je za odlučiti o ukupnom traženom iznosu od 3.278,24, zahtjev tužitelja naknade neimovinske štete.

7. Trošak vještačenja neće biti predmetom ove presude, jer je o trošku vještaka odlučeno sada još nepravomoćnim rješenjem suda od 16. srpnja 2026. poslovni broj Pn-1/2026- 44, te sud u ovoj odluci ne odlučuje o trošku vještačenja.

8. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu podneskom od 21. travnja 2021., u kojem je obrazložio uzročno posljedičnu vezu između narušenja duševnog zdravlja tužitelja i njegovog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru za navedeno razdoblje. Tužitelj dan danas osjeća negativne posljedice koje je predmetna situacija stvorila. Ističe da tužitelj u ovom postupku ne traži naknadu štete samo zbog neosnovanog lišenja slobode kojim bi štitio svoje Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na slobodu (čl. 25.st.4.), nego traži i naknadu zbog povrede svojih prava koja su znatno šira – dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, privatnost, obiteljski i privatan život i dr., a koje je također jedno od vrednota zaštićeno i zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 35.) te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 8).

9. U dokaznom postupku, za potrebe odlučivanja o tužbenom zahtjevu na ime neimovinske štete pročitana je slijedeća dokumentacija. rješenje Županijskog suda u Puli o ukidanju i određivanju istražnog zatvora (list 10-13 i list 15-17 spisa); Rješenje o produljenju istražnog zatvora (list 23-26 spisa);Dopis Ministarstva Pravosuđa od 25.05.2020. (list 27-28 spisa); Presuda Županijskog suda u Zadru od 7.02.2019., br. Kž-356/2018-10 (list 29-33 spisa); Rješenje o produljenju istražnog zatvora od 19.12.2012. (list 34-38 spisa); Zahtjev za mirno rješenje spora (list 39-44 spisa); Rješenje o ukidanju istražnoga zatvora od 25.01.2013. (list 51-52 spisa); Dopis zatvora u Puli (list 85 spisa); Nalaz vještaka (list 99 -103 spisa); Psihologijski nalaz ČL, dipl. psiholog prof. (list 104 spisa); Spis Pu K-40/2019 koji je priklopljen ovom spisu. Saslušani su tužitelj i njegova supruga, proveden je dokaz vještačenjem tužitelja po vještaku psihijatru.

10. Tuženik dakle ne osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na povredu prava osobnosti uzrokovanu neosnovanim lišenjem slobode i to u odnosu na povredu prava na slobodu, čast i ugled. Ne osporava iznos od 1897,94 eura.

11. Pravomoćnom presudom tuženik je obvezan tužitelju platiti iznos od 1.897,94 eura.

12. Sporno je sve iznad tog iznosa za naknadu neimovinske štete .

13. Cjelokupna imovinska šteta više nije predmetom tužbe, jer je u donosu na taj dio presuda pravomoćna.

14. Iz rješenja Županijskog suda u Puli – Pola, posl.br. Kir-14/13, od 25. siječnja 2013. utvrđeno je je da je tužitelju ukinut istražni zatvor koji istražni zatvor je bio određen rješenjem suca istrage broj Kir-648/12 od 22. studenog 2012., a produljen rješenjem broj Kir-705/12 od 19. prosinca 2012. i rješenjem Kir-14/13 od 17. siječnja 2013. (list 10 i 51 do 52). Iz rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Kir-648/12 od 22. studenog 2012. utvrđeno je da je protiv tužitelja 22. studenog 2012. određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana računajući od 20. studenog 2012. u 21,00 sati (list 11 do 13). Iz rješenja Županijskog suda u Puli – Pola, posl.br. Kir-14/13 od 17. siječnja 2013. utvrđeno je je da se određuje produljenje istražnog zatvora za daljnjih 8 dana, računajući od 20. siječnja 2013. (list 23 do 26). Iz rješenja Županijskog suda u Puli – Pola, posl.br. Kir-705/12 od 19. prosinca 2012. utvrđeno je da je protiv tužitelja određeno produljenje istražnog zatvora za daljnjih mjesec dana, računajući od 20. prosinca 2012., a koji istražni zatvor je bio određen rješenjem suca istrage broj Kir-648/12 od 22. studenog 2012. (list 34 do 38).

15. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa dana 18. ožujka 2020. tražeći utužene iznose (list 39 do 44).

16. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa od 25. svibnja 2020. upućenog odvjetnici Mariji Budimir utvrđeno je da isti smatraju osnovanim pravičnu naknadu u iznosu od 18.760,00 kuna (list 27 do 28).

17. Iz presude Županijskog suda u Zadru, posl.br. Kž-356/18-10 od 07. veljače 2019. utvrđeno je da je prihvaćena žalba okrivljenika, te preinačena prvostupanjska odluka na način da je okrivljenik (tužitelj) oslobođen optužbe (list 29 do 33).

18. Saslušana na raspravi održanoj 02. srpnja 2021. svjedokinja IL iskazala je kako dan danas trpe ona i tužitelj posljedice kaznenog postupka. Jako im je teško i tužitelj se noću budi te diskutiraju o tome da li je tužitelj kriv ili nije kriv. Tužitelj često sjedi u dnevnom boravku i kad ga upita što mu je kaže da ju pusti, potom izađe van i šeće sa psom. Tužitelj stalno priča koliko mu je bilo teško u istražnom zatvoru i što se postupak protiv njega toliko dugo vodio. Također, sam boravak i uvjeti u zatvoru su mu bili teški. Tužitelj nije mogao viđati nju kao suprugu i dijete, koje ima zajedničko sa tužiteljem i koje je tada imalo 3 godine. [adresa] je mala sredina, te su ljudi učestalo o tome pričali i kad je išla u Konzum imala je osjećaj da svi gledaju u nju. Tužitelj koristi tablete za spavanje, a prije ovog postupka nije imao problema sa spavanjem. Na jednostavna pitanja tužitelj odgovara „Pusti me“, nezainteresiran je, i više voli biti sam sa sobom. Nakon ovoga postupka tužitelj se nije uspio nigdje zaposliti. Tužitelja su prijatelji ignorirali, raspala im se obitelj, a kćer nije bila s njima od tog postupka i smjestili su ju u dom u Pulu, te je sin stalno pitao gdje je tata i gdje je sestra.

19. Saslušan na raspravi održanoj 02. srpnja 2021. tužitelj je naveo da je pokćerka imala 14 godina kad se sve to dogodilo. Nikada nije imao kontakta sa policijom i onda su ga toga dana ujutro odvela dva policajca u stanicu. Dan prije pokćerka je došla u 10 sati navečer doma i tada su se posvađali. Zbog svega ovoga izgubio je prijatelje i nije se više mogao zaposliti. Kad je bio unutra nije znao što je sa ženom, što je sa malim, i što je sa njegovom kćerkom iz prvog braka. Nije imao kontakt s nikim, osim sa svojom odvjetnicom. Nakon izlaska iz zatvora prijatelji ga izbjegavaju. Ima i saobraćajno-tehničku školu, te je tražio posao kao štofer, električar, kućni majstor, zadnji stalni posao koji je imao je izgubio '93. ili '94. Prije ovog događaja je do '94. imao stalni radni odnos. Nakon '94. je radio kao sezonac, a zadnje je radio u „Maestralu“. Nakon ovoga događaja nije uspio naći nikakav posao, a zbog svega što se o njemu pričalo vezano za ovaj događaj. Radio je neke povremene poslove na crno da preživi, a ne može ići u prijevremenu mirovinu jer mu fali 5 godina radnog staža. Imao je pravo i kao branitelj ići u mirovinu no zbog toga što mu fali radni staž nije dobio ništa. Nakon ovoga su više puta supruga, on i sin išli u posjet pokćerki u dom u Pulu i za njega je to bila tortura, jer je morao održati te odnose da mu obitelj ne propadne, a mali i dan danas ne zna ništa o ničemu. Dok je bio u istražnom zatvoru prva dva dana je bio u zatvoru sa ubojicama. Nakon toga su ga prebacili u drugu ćeliju u kojoj su bili šverceri oružjem, drogom , a tuče je bilo među zatvorenicima. Nikada nije bio u kontaktu sa policijom a sada preko noći su ga stavili u ćeliju sa takvim ljudima i u ćeliji ih je bilo 9. Svaki drugi dan je dolazila policija u sobu i sve su pretraživali. Noževe su radili od žileta i navedeno su koristili kao oružje. Nije smio reći niti jednu krivu riječ. Nije ništa napravio i to je bila jedna obična svađa koja je sve pokrenula, a mala je nakon toga očito išla na policiju. Svaki put kad vidi pokćerku vraćaju mu se slike, izbjegava pričati s njom ali mora radi sina i radi familije. Susjedi ga sada ne gledaju jer su pretežno stranci i godine su prošle, no dok je živio u starom gradu poprijeko su ga gledali i izbjegavali. Pije tablete za spavanje.

20. Sudska vještakinja Jadranka Jeličić je u svom nalazu i mišljenju od 28. rujna 2021. navela da su ispitaniku grubo narušena temeljna ljudska prava i slobode / pravo na miran obiteljski život / pravo na čast i ugled i izvrgnut je strahu i duševnim patnjama glede toga. Strah kojeg je ispitanik trpio prilikom lišavanja slobode do izvođenja pred istražnog suca je bio srednje do jakog intenziteta i trajao je jedan dan. Strah se nastavio s oscilacijama srednjeg do jačeg intenziteta kroz cijelo vrijeme istražnog zatvora s time da je pretežno bio srednjeg intenziteta do blažeg / do ukinuća pritvora. Prvih tri tjedna srednje do jačeg intenziteta a kasnije srednjeg do slabijeg. Usprkos što je imao vulnerabilniju preosjetljivu senzitivnu strukturu ranije prema psihijatrijskopsihologijskom ispitivanju je utvrđeno da je oštećenje zbog straha i duševnih patnji gore navedenih oštetilo funkcioniranje kod ispitanika do 15 % trajno. Desetak godina nakon traume vidljivi su duševni poremećaji koji nisu postojali ranije. Nakon toga evidentno je depresivno reagiranje do dan danas i alkoholizam te povremeni poremećaji u obiteljskim i bračnim odnosima.

21. Tuženik je u podnesku od 16. kolovoza 2022. u cijelosti osporio nalaz i mišljenje vještaka od 27. rujna 2021. godine navodeći kako ne postoji uzročna veze između predmetnog događaja i narušenog zdravstvenog stanja tužitelja. Tako vještak prilikom davanja mišljenja propušta u korelaciju sa zdravstvenim stanjem tužitelja staviti činjenicu da je tužitelj sudjelovao u domovinskom ratu (vjerojatnost postojanja PTSP-a), duševnu bolest starije sestre, probleme u ranijem braku, probleme sa pokćerkom, probleme pri zapošljavanju (tužitelj je redovno radio do 1994/95, a od tada samo sezonske poslove). Iz mišljenja vještaka nije razvidno na koji način i na temelju kojih parametra je vještak utvrdio intenzitet straha kojeg je tužitelj trpio prilikom lišavanja slobode kao i za vrijeme trajanja istražnog zatvora. Također, iz mišljenja vještaka nije razvidno na temelju čega je vještak zaključio da su duševne boli rezultirale razvijanjem psihičkog poremećaja upravo kao rezultat psihotrauma od postupka lišavanja slobode i boravka u istražnom zatvoru, a ne nekog drugog psihičkog stanja tužitelja koji je postojao od ranije.

22. Saslušana na raspravi održanoj 19. rujna 2022. vještakinja je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja. Istaknula je da se veza predmetnog događaja i narušenog zdravlja ispitanika temelji na uvidom u sudski spis dostavljenu medicinsku dokumentaciju, medicinski karton ispitanika i psihijatrijsko psiholološkog ispitivanja (pregled vještaka). Ovim ispitivanjem unazad 10 godina od predmetnog događaja i više nisu utvrđene smetnje kao u podnesku pretpostavljenog PTSP-a zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu ispitanika, pretpostavljenom utjecaju duševnih smetnji koje su nađene kod sestre ispitanika, problema u ranijem braku, te isti nemaju težinu forenzične procjene kao i pretpostavljeni problemi oko zapošljavanja. Intenzitet straha se utvrđuje prema procijeni izvora prijetnje. Najintenzivniji strah je smrtni strah koji može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta a zbog intenzivnog neuronskog sprovođenja neurotransmitera u mozgu (dopaminsko noradrenalinske transmisije) te nerijetko nakon razvoja ovog straha nastupa tupost te kratko vrijeme osoba ne osjeća ništa, ukoliko izvor prijetnje djeluje i dalje, naredna 24 sata, smrtni strah prelazi u strah jakog do srednjeg intenziteta koji može trajati nekoliko dana. Ukoliko se prijetnja nastavi na tom nivou strah prelazi u strah od srednjeg do slabijeg intenziteta koji može potrajati nekoliko tjedana do mjeseci, a može biti uvod u kronični posttraumatski stres sa ostalim simptomima karakterističnim za taj duševni poremećaj. Važno je napomenuti razvoj sekundarnog straha koji se razvija kao posljedica traume i utjecaja traume na psihofizičko funkcioniranje nakon traumatiziranja što je u predmetnom slučaju procijenjeno u sastavu razvijene kliničke slike postraumatskog sindroma. Relevantni medicinski podaci datiraju iz med. kartona iz 2017., tada je prvi puta evidentirana pretjerana konzumacija alkohola, 2019. je proveden program preventivne konzumacije alkohola, prekomjerne težine i prometa šećera u krvi. Nema dokaza da bi ispitanik bolovao od kroničnog alkoholizma 10 god. i više unazad od predmetnog događaja. Kako ispitanik nikad nije bio u svojem životu u skobu sa zakonom niti imao dodira sa policijom, nastupio je intenzivni stres zbog toga što je nenadano promijenjena socijalna pozicija ispitanika te je traumatiziranje kontinuirano nastavljeno kroz cijelo vrijeme pritvora. Same riječi ispitanika koji navodi da je trpio sramotu, susjedi su zazirali od njega i obitelji, počeo je izbjegavati ljude i njihove poglede, sebi davao snage da pomaže ženi, posjećuje pokćerku, i da njegov malodobni sin koji je u momentu lišavanja slobode imao 3 godine, a on je stajao po strani, ne bi ponovo stradao. Ispitanik je zadnjih 10 godina postepeno zakazivao na svim dnevnim parametrima, obiteljskom i bračnom životu što je prije predmetnog štetnog događaja bilo kompenzirano u granicama njegove socijalne i kulturalne sredine i karakternih osobina.

23. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio stručnim profesionalnim i objektivnim.

24. Predmet spora je, (ostao), kako proizlazi iz spisa, zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog neopravdane osude i neosnovanog uhićenja, pa je o tom zahtjevu trebalo odlučiti kroz odredbe Glave XXX. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06 - u nastavku ZKP/97), koja se primjenjuje po odredbi članka 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25

- u nastavku ZKP), na što i sam tužitelj upućuje u tužbi.

25. Tužitelj se postupajući po odredbi članka 477. stavka 2. ZKP/97, obratio Ministarstvu pravosuđa sa zahtjevom za mirno rješenje spora 18. ožujka 2020. (stranice 39 do 44 spisa), te je navedeno ministarstvo tužitelju ponudilo sklapanje nagodbe na iznos od 18.760,00 kuna (stranice 27 i 28 spisa).

26. Prema članku 476. stavku 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

27. Prema članku 480. stavku 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena,

2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne,

3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne,

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

28. Izvedenim dokazima u postupku ne proizlazi da bi prema tužitelju bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija, te da je kasnije u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, jer je prvostupanjska presuda kojom je tužitelj nepravomoćno proglašen krivim preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-356/18-10 od 7. veljače 2019. na način da je tužitelj oslobođen optužbe. Prema tome, tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude.

29. Kod nesporne činjenice da je tužitelj izvjesno vrijeme proveo u pritvoru, da bi naknadno pravomoćnom presudom bio oslobođen optužbe, tužitelju pripada pravo na naknadu štete po odredbi članka 480. stavka 1. točke 1) ZKP/17, pri čemu je tuženica u obvezi naknaditi tu štetu po pravilima o objektivnoj odgovornosti ukoliko tužitelj dokaže nastanak štete i uzročno - posljedičnu vezu između neosnovanog uhićenja (boravka u pritvoru) i štete čiju naknadu traži u ovom postupku.

30. Člankom 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018), dalje: ZOO, propisano je u st. 1. da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će sud, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

32. U odnosu na potraživanje naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 39.000,00 kuna/ 5.176,19, tužitelju je ista određena sukladno nalazu i mišljenju sudske vještakinje Jadranke Jeličić od 28. rujna 2021, pritom cijeneći i ostale izvedene dokaze, iskaz tužitelja i njegove supruge posebno cijeneći i vrijeme provedeno u pritvoru,. Tuženik je iznio primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje, no nije predlagao novo vještačenje, a sud nije našao razloga za sumnju u vjerodostojnost navedenog nalaza i mišljenja vještaka, posebice nakon iznošenja očitovanja na primjedbe na ročištu za glavnu raspravu. Obzirom da je tužitelj u istražnom zatvoru proveo 65 dana, da je pravomoćno oslobođen optužbe tužitelju pripada naknada neimovinske štete, poradi boravka u istražnom zatvoru. Iz izvedenih dokaza u postupku je utvrđeno da je tužitelj trpio strah na način kako je to obrazložio vještak, a ta činjenica je utvrđena i iz iskaza tužitelja i njegove supruge. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je i radi toga što je tužitelj određeno vrijeme proveo u pritvoru došlo do smanjenja životne aktivnosti, da tužitelj trpi posljedice, koje nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa domovinskim ratom, bolesti njegove sestre, ili u vezi sa ranijim obiteljskim životom tužitelja. Vještak je jasno i nedvosmisleno, u skladu sa svojom profesionalnim zvanjem navela da je tužitelj uslijed lišavanja slobode trpio strah, a i da su duševne boli rezultirale razvojem psihičkog poremećaja kao rezultat psiho traume od postupka lišavanja slobode i boravka u istražnom zatvoru. Logično je da boravak u istražnom zatvoru dovodi do straha, te duševnih boli pojedinca. Utvrđeno je da je uslijed lišenja slobode kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti. Ostale životnu situacije tužitelja vještak je ocijenio kao teže životne okolnosti koje nisu dovele do duševnih smetnji tužitelja i navedeno prihvaća i sud. Vještak je u zaključku nalaza i mišljenja naveo da je tužitelj trpio jedan dan straha srednjeg do jakog intenziteta prilikom lišavanja slobode do izvođenja pred istražnog suca. Po nalazu vještaka, strah je bio srednjeg do jačeg intenziteta kroz cijelo vrijeme istražnog zatvora, s time da je pretežno bio srednjeg intenziteta do blažeg do ukinuća pritvora. Prvih tri tjedna srednjeg do jačeg intenziteta a kasnije srednjeg do slabijeg. Smanjenje životne aktivnosti vještak je ocijenio u iznosu od 15%. Tužitelj ukupno potražuje neimovinsku štetu u iznosu od 39.000,00 kuna/5.176,18 eura. Utvrđeno je da je tužitelj trpio strah i da je kod tužitelja uslijed pritvaranja došlo do smanjenja životne aktivnosti, da mu je neopravdanim lišenjem slobode povrijeđen ugled i čast, njegovo pravo na slobodu. Cijeneći orijentacijske kriterije Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5 i Su-VI-1331/02 i Su-II-1372/02 od 29. studenog 2002. godine sud je tužitelju priznao naknadu u ukupnom iznosu od 4.897,94 eura, pritom imajući u vidu i protek vremena od provođenja vremena u istražnom zatvoru, povećanje troškova života/inflaciju. Ova naknada priznata je samo uslijed činjenice da je tužitelj bio u pritvoru, a pravomoćnom odlukom je oslobođen optužbe. Tužitelju je priznata naknada po vidu pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, i to u skladu sa zahtjevom, jer je tužitelj tražio naknadu u smislu navedenih odredbi ZOO -a, i za duševne boli i za pretrpljeni strah za vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru. ocjenjuje da zatraženi iznos. Orijentacijski iznosi VSRH kojima se sud također vodio prilikom donošenja odluke navedeni su ranije navedenim orijentacijskim kriterijima, pritom imajući u vidu da je i VSRH povisio iznose za 50%, ali je i od tada prošlo šest godina. Kako je tužitelju već pravomoćnom odlukom (Gž- 827/2023-3) priznat iznos od 1.897,94 eura, tužitelju je u ovoj odluci dosuđen daljnji iznos od 3.000,00 eura. Do zatraženog iznos od 5.176,18 eura na ime naknade za neimovinsku štetu zahtjev je odbijen. Zatezne kamate su određene sukladno čl. 1103. ZOO-a, teku od 18. ožujka 2020. godine, podnošenja zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud ocjenjuje da je obzirom na vrijeme provedeno u pritvoru i nastupjele posljedice odmjerena naknada primjerena i da time ne dolazi do neosnovanog bogaćenja tužitelja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. I. i II. izreke presude.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužbeni zahtjev je postavljen u ukupnom iznosu od 55.211,48 kuna/ 7.327,82, ovdje sud ističe da se uzima u omjer i zahtjev za neimovinsku štetu koji je predmetom ponovljenog postupka i zahtjev za imovinsku štetu o kojem je pravomoćno odlučeno). a tužitelj je uspio u sporu u iznosu od, 4.897,94 eura odnosno, 66,84 %. Tuženik je stoga uspio u sporu u 33,16 %. Kad se od postotka uspjeha u sporu tužitelja prema tuženiku 66,84 % oduzme postotak uspjeha tuženika prema tužitelju 33,16 %, preostaje postotak 33,24 %. Stoga je tužitelju priznat trošak u navedenom omjeru, a tuženik je odbijen sa zatraženim troškom postupka. Ovdje sud ističe da bez obzira na činjenicu da je tuženik Republika Hrvatska , da je sud dosudio trošak uzevši u obzir omjer uspjeha, i to zato što je tužitelj bio postaivo i zahtjev za imovinsku štetu, a mogao je pretpostaviti da je imovinsku štetu, ili trošak koji mu je nastao mogao tražiti u okviru ranijih postupaka. Stoga se ne može govoriti da se radi o neravnoteži suprotstavljenih strana. Tu sam stala.

33.1. Tužitelju je priznat zatraženi trošak: trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 250,00 eura, sastav tužbe 250,00 eura, podnesak tužitelja od 21.4.2021, 250,000 eura, trošak vještačenja 530,89 eura, sastav podneska od 2.7.2021. 250,00 eura, pristup na tri ročišta, ukupno 750,00 eura, sastav žalbe 312,50 eura, ukupno 2.593,39 eura, dok je 66,84 od tog iznosa 1.693.66 eura, koji trošak je dužan platiti tuženik tužitelju. Trošak je priznat u skladu s tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr 7,8,9,42, i u skladu s odredbom čl 155.

ZPP-a, jer je priznat potreban trošak.

34. Slijedom iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona, u smislu odr. čl. 325. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

U Bujama – Buie 29. srpnja 2026.

Sutkinja:

Margareta Vivoda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda , a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun., putem e-oglasne ploče,

2. Tuženiku po pun., putem e-oglasne ploče