REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1812/2025-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženu LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu i 3. tuženika FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I – III tuženika, dana 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženicima ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], LJ iz [adresa] te KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.900,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 8. svibnja 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Svaka stranka snosi svoj trošak.

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

I Tuženici ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], LJ iz [adresa] te FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužni su o svom trošku, po pravomoćnosti ove presude, istu objaviti na internetskim stranicama Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, zatim u prvom sljedećem broju tiskanih izdanja, Slobodne Dalmacije, Glasa Slavonije i Novog Lista, te na internetskim portalima (www.glas- slavonije.hr, www.net.hr, www.srednja.hr, www.tportal.hr, www.telegram.hr i www.glasistre.hr) u cijelosti i bez komentara.

II Za iznos od 4.063,00 eur.

III Za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.900,00 eur od 7. svibnja 2020. godine do 8. svibnja 2020. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici dana 10.2.2020. godine u Zagrebu iz sjedišta Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja na adresi [adresa] u priopćenju za javnost pod naslovom „Priopćenje: Osrednjost odlikuje osrednjost“, koje su razaslali medijima i objavili na internetskoj stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u povodu dodjele tužitelju odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom ZJ od strane Predsjednice ona ga je dodijelila osobi za koju bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije.“ “(…) već je nekoliko puta javno komunicirana činjenica da je g. CJ nezakonito zaposlen na Sveučilištu, odnosno Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, jer je prešao starosnu dob od 70 godina iza koje mu, sukladno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i odluci Ustavnog suda, nije dozvoljeno dalje raditi.“ „Umjesto da bude uzor u poštivanju zakonitosti i važeća pravna pravila primijeni na sebe (…), za njega je režiran i nezakonito proveden postupak produljenja radnog odnosa kao da je navršio 65.-u, a ne 70.-u godinu života. Postavlja se pitanje može li i smije li se odlikovati osoba koja očigledno nezakonito postupa...“ (...) neetičnost na Sveučilištu u režiji je bivšeg profesora etike...“ Prava osobnosti uređena su odredbama čl. 19. ZOO-a pa je tako u st. 1. propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Ako dođe do povrede nekog od prava osobnosti, oštećenik može zahtijevati naknadu neimovinske štete koja se u tom slučaju dosuđuje u obliku pravične novčane naknade. Postupanjem opisanim u toč. I ove tužbe tuženici su grubo povrijedili prava osobnosti tužitelja na način da su isti grubo narušili čast, ugled, dostojanstvo i ime tužitelja jer su iznošenjem opisanih neistinitih i klevetničkih tvrdnji stvorili negativnu sliku o tužitelju čime je isti pretrpio neimovinsku štetu. Odredbom čl. 1100. st. 1. propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pravična novčana naknada ima ponajprije kompenzacijsku i preventivnu, a zatim i satisfakcijsku funkciju. Ista će biti dosuđena samo ako su ispunjene sve osnovne pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu (štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost) te ukoliko težina povrede i sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje iste. U konkretnom slučaju izjave tuženika predstavljaju štetnu radnju jer se radi o neistinitim navodima da je tužitelj vrsni i kreativni istraživač u području institucionalizacije akademske korupcije, da je isti nezakonito zaposlen na Sveučilištu, da očigledno nezakonito postupa te da se neetičnost na Sveučilištu događa „u režiji“ tužitelja. Privatni tužitelj je zaposlen na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (sada: Fakultet hrvatskih studija) u skladu s pravnim propisima koji uređuju navedeno područje te isti ne postupa nezakonito, a čime se ne može dovoditi u pitanje odlikovanje za znanstvena postignuća kao i etično postupanja privatnog tužitelja. Valja napomenuti kako je privatni tužitelj prorektor Sveučilišta u Zagrebu, redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i voditelj znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku. Isti je prije svega znanstvenik s bogatom znanstveno–nastavnom te stručnom i javnom djelatnosti u sklopu koje je obnašao i funkciju ministra znanosti u Vladi demokratskog jedinstva. Svrstavanje privatnog tužitelja u kontekst akademske korupcije, nezakonitog postupanja i neetičnosti krajnje je maliciozan način da se obezvrijedi njegovo javno djelovanje kao i njegova znanstvena postignuća i stručnost. Za osobite zasluge za znanost i njezino promicanje u Hrvatskoj i svijetu predsjednica Republike Hrvatske dodijelila je 30.1.2020. privatnom tužitelju odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom ZJ na temelju zakonski propisanog postupka i Poticaja koji je Državnom povjereništvu za odlikovanja i priznanja RH dostavilo Hrvatsko bioetičko društvo i u kojem su navedene zasluge za koje je predložena dodjela odlikovanja. Šteta koja je nastala tužitelju očituje se u duševnoj boli odnosno povredi duševnog zdravlja, ugleda, časti, dostojanstva i imena tužitelja. S obzirom da su kod tužitelja ovakvim izjavama tuženika izazvani osjećaji neugode, nezadovoljstva, frustracije ljutnje i srama, čime mu je poremećen dotadašnji duševni mir, to je razvidno kako je istome tuženikovim postupanjem počinjena šteta. Štetni učinci tuženikova postupanja potencirani su s obzirom na okolnosti 1) da je tuženik neistinitim navodima obezvrijedio ukupni životni doprinos privatnog tužitelja, 2) da je doveo u pitanje vjerodostojnost aktualnog obnašanja odgovornih i zahtjevnih dužnosti redovitog sveučilišnog profesora, prorektora Sveučilišta i voditelja znanstvenog centra izvrsnosti, te 3) da je to učinio u trenutku javnog odavanje priznanja privatnom tužitelju dodjelom najvišeg državnog odlikovanja za postignuća u području znanosti. Štetni učinci potencirani su nadalje činjenicom da su izjave tuženika kojima se insinuira nezakonito, koruptivno i neetično postupanja privatnog tužitelja plasirane u brojne medije s velikim stupnjem dostupnosti i posjećenosti, čime su iste izašle iz sfere akademske zajednice i postale dostupne najširem krugu ljudi. Činjenica da se tuženik nije zadovoljio samo postavljanjem priopćenja na mrežnu stranicu Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja nego ga je istodobno razaslao velikom broju medija svjedoči o stupnju malicioznosti u postupanju tuženika. Kako su navedenu štetu tužitelju uzrokovale upravo opisane izjave tuženika, neupitno je postojanje uzročno– posljedične veze između istih izjava i štete učinjene tužitelju. Nedvojbeno je kako su predmetne izjave objektivno podobne prouzrokovati navedene negativne emotivne reakcije te su podobne dovesti u pitanje čast, ugled dostojanstvo i ime u profesionalnom okružju i u očima šire javnosti svake osobe pa tako i ovdje tužitelja. Protupravnost navedenih izjava proizlazi iz kršenja odredbe čl. 19. ZOO-a koja propisuje da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti. Navedeno pravno pravilo povrijeđeno je štetnom radnjom štetnika, ovdje tuženika. Iz svega navedenog razvidno je da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu. Izjave tuženika kojima se insinuira nezakonito, koruptivno i neetično postupanja privatnog tužitelja plasirane su u široki krug s velikim stupnjem dostupnosti i posjećenosti. Tako su navedene izjave tuženika objavili tiskani mediji Slobodna Dalmacija, Novi list, Glas Slavonije te internetski portali www.glas-slavonije.hr, www.net.hr, www.srednja.hr, www.tportal.hr, www.telegram.hr i www.glasistre.hr. Svi navedeni tiskani mediji i internetski portali, kojima je upućen zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije, to su i učinili uz iznimku tiskanog izdanja Novog lista. Odredbom čl. 1099. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati da se na trošak štetnika objavi presuda. Pravo objave presude poseban je oblik popravljanja štete koji oštećenik može zahtijevati i kumulativno s drugim oblicima naknade štete. S obzirom da su tuženici iznijeli netočne informacije o tužitelju u priopćenju koje je razaslano medijima i objavljeno na internetskim stranicama Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja čime su postale dostupne široj masi, te da isti ustraju u iznošenju takvih tvrdnji, to se zahtjev tužitelja da se ova presuda po njezinoj pravomoćnosti objavi o trošku tuženika u 3 gore navedene tiskovine, na 6 gore navedenih internetskih portala te na internetskoj stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u cijelosti ukazuje kao opravdan i osnovan. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka odluči kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška.

2. Prvotuženik i drugotužena u odgovoru na tužbu ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. Sporno priopćenje od dana 10. veljače 2020. godine objavljeno je na internet domeni www.nsz.hr u ime i za račun pravne osobe Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (dalje: „NSZVO“). Tuženici su na kraju spornog priopćenja potpisani kao predstavnici nadležnih tijela i zaposlenici NSZVO, i to 1. tuženik kao glavni tajnik, 2. tuženica kao voditeljica pravne službe i 3. tuženik kao predsjednik Velikog vijeća NSZVO. Sukladno čl. 1062. ZOO-a pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija. Sukladno čl. 6. st. 1. Statuta NSZVO „Tijelo Sindikata čini jedan ili više članova koji imaju određene ovlasti, prava i odgovornosti prema ovomu Statutu“. Sukladno čl. 11. Statuta NSZVO ostvarivanje svojih ciljeva NSZVO između ostalog provodi informativnom aktivnošću i utjecajem na javno mnijenje. Jedan od glavnih ciljeva NSZVO iz čl. 7. Statuta NSZVO je zaštita profesionalnih interesa članova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, zalaganje za svestrano unapređenje djelatnosti, zalaganje za primjenu međunarodnih obrazovnih i istraživačkih standarda u području specifičnih profesionalnih prava, zalaganje za deontološki kodeks i sudjelovanje u kreiranju obrazovne i znanstvene politike. S obzirom da su svi gore navedeni ciljevi NSZVO povrijeđeni odlikovanjem tužitelja od strane predsjednice Republike Hrvatske Redom Danice hrvatske s likom ZJ, Predsjedništvo NSZVO je sukladno čl. 99. st. 5. NSZVO odlučilo da nadležna tijela NSZVO trebaju u skladu s čl. 11. Statuta javno reagirati i protiviti se takvom odlikovanju, a posebno jer su tako tražili i pojedini članovi NSZVO i cijela akademska zajednica. Sukladno čl. 80. st. 1. Statuta NSZVO „Veliko vijeće je političko i najviše tijelo Sindikata (…)“. Uzimajući u obzir da je 3. tuženik FJ sporno priopćenje potpisao kao predsjednik Velikog vijeća, tj. u svojstvu najvišeg tijela NSZVO, onda je primjenom čl. 1062. st. 1. ZOO-a u odnosu na 3. tuženika tužitelj promašio pasivnu legitimaciju. Sukladno čl. 118. st. 1. Statuta NSZVO „Tajništvo Sindikata je izvršno i upravljačko tijelo Sindikata“, dok sukladno čl. 119. istog Statuta Tajništvom upravlja glavni tajnik. Uzimajući u obzir da je 1. tuženik sporno priopćenje potpisao kao glavni tajnik tj. u svojstvu izvršnog i upravljačkog tijela NSZVO, onda je primjenom čl. 1062. st. 1. ZOO-a u odnosu na 1. tuženika tužitelj promašio pasivnu legitimaciju. Iz sadržaja spornog priopćenja jasno proizlazi da i 1. i 3. tuženik djeluju u svojstvu nadležnih tijela NSZVO. Odredbom čl. 1062. st. 2. ZOO-a propisano je da ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj trebao tužbeni zahtjev postaviti protiv pravne osobe, tj. prema NSZVO, jer je isto priopćenje izdano od strane nadležnih tijela koja su obavljala svoju službenu dužnost sukladno čl. 11. Statuta NSZVO. Sukladno čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („ZOO“) za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac, osim ako postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, s time da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno. Za razliku od 1. i 3. tuženika, 2. tuženica nije u spornom priopćenju navedena u svojstvu tijela NSZVO, već kao voditeljica pravne službe, a koja služba se nalazi unutar tijela Tajništva. Tužitelj nije tužbu podnio protiv NSZVO kao poslodavca koji snosi primarnu odgovornost, dok tuženici nisu imali niti izravnu niti neizravnu namjeru povrijediti prava osobnosti tužitelja, već su postupali isključivo kao zaposlenici i odgovorne osobe nadležnih tijela NSZVO unutar okvira sindikalne djelatnosti NSZVO utvrđene odredbama Statuta NSZVO. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir da je sporno priopćenje objavljeno na službenoj internet stranici NSZVO te da je pisano isključivo u svrhu informativne aktivnosti i utjecaja na javno mnijenje u svrhu ostvarenja Statutom utvrđenih ciljeva NSZVO, tužitelj je podnošenjem tužbe protiv fizičkih osoba promašio pasivnu legitimaciju temeljem čl. 1061. i 1062. ZOO-a. Tuženici osporavaju da bi tužitelju objavom spornog priopćenja bila povrijeđena prava osobnosti i da bi mu nastala neimovinska šteta. Tužitelj je u historijatu tužbe specificirao četiri dijela spornog priopćenja za koja tvrdi da predstavljaju štetnu radnju. U prvom spornom dijelu teksta istaknuto je da je predsjednica RH odlikovanje dodijelila tužitelju za kojeg bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač u području institucionalizacije akademske korupcije. Predmetni dio teksta ne predstavlja niti uvredu, niti klevetu niti bilo koji drugi oblik vrijeđanja nečijeg imena, dostojanstva, časti ili ugleda. NSZVO kao sindikat u sustavu znanosti i visokog obrazovanja ima ustavno, zakonsko i statutarno pravo da javno upire na problem akademske korupcije u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Tužitelj kao javna osoba na visokoj dužnosti Sveučilišta u Zagrebu kao i predsjednica Republike Hrvatske u okviru svog javnog posla moraju prihvatiti pravo trećih osoba da javno kritiziraju njihov rad i postupanje, te da takva javna kritika rada javnih dužnosnika ima svoju društvenu svrhu i zakonsko opravdanje. Sporan dio teksta temelji se na: poznavanju prilika u akademskoj zajednici o djelovanju tužitelja; opće-poznatoj činjenici postojanja akademske korupcije u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja; činjenici da tužitelj obnaša visoke javne dužnosti na Sveučilištu u Zagrebu i da je obnašao javne dužnosti u državnoj upravi. U spornom dijelu teksta NSZVO u suštini utvrđuje i konstatira stvarnu i istinitu činjenicu da „bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač u području institucionalizacije akademske korupcije“. Dakle, NSZVO u odnosu na tužitelja ovom rečenicom predmetnog dijela teksta ne iznosi bilo kakav vlastiti vrijednosni sud o tužitelju, već iznosi činjenicu da zaposlenici i dužnosnici NSZVO-a imaju neposredna saznanja od svojih članova i drugih članova akademske zajednice, da se tužitelja prije svega prepoznaje i opisuje kao vrsnog istraživača u području institucionalizacije akademske korupcije, dok s njime uopće ne povezuju pojmove izvrsnog istraživača ili izvrsnog znanstvenika. Tužitelj je u akademskim krugovima prije svega poznat kao prorektor Sveučilišta u Zagrebu koji je zadužen za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju, a ujedno i kao bivši ministar znanosti, tehnologije i informatike u Vladi demokratskog jedinstva Republike Hrvatske 1991. –1992. Tužitelj je u akademskoj zajednici i široj društvenoj javnosti osobito poznat i po činjenici da je 1995. godine odlukom tadašnjeg rektora zagrebačkog sveučilišta prof. dr. sc. HJ smijenjen s pozicije voditelja Hrvatskih studija pri čemu su razlozi smjene bili „privatizacija Hrvatskih studija, njihovo ‘zatvaranje’ u fakultet i potpuno kontroliranje, uključujući i upitne financijske transakcije“. Tužitelj je u akademskoj zajednici poznat i kao osoba koja je bila zadužena za pravni preustroj sveučilišnog centra Hrvatskih studija u Odjel Hrvatski studiji i u konačnici Fakultet Hrvatskih studija. Cjelokupan proces su pratili opravdani prigovori zainteresiranih dionika u sustavu, zaposlenika Hrvatskih studija pa i NSZVO-a da se radi o nezakonitom postupku promjene pravnog oblika s obzirom da za osnivanje Odjela nisu bili ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te da postupak vodi tužitelj s mjesta prorektora Sveučilišta u Zagrebu koji je bio u eklatantnom sukobu interesa s obzirom na svoj historijat odnosa s Hrvatskim studijima kao sastavnicom sveučilišta i pojedinim zaposlenicima Hrvatskih studija. Prvi prijedlog tužitelja u postupku preustroja Hrvatskih studija je bio de facto ukidanje upisnih kvota za studij filozofije na Hrvatskim studijima, a time i ukidanja Odjela za filozofiju na kojem su bili zaposleni četvero zaposlenika koji su 2011. godine Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, tadašnjem poslodavcu tužitelja, podnijeli etičku prijavu protiv tužitelja, koja je sadržavala navode koji su u pitanje dovodili utemeljenost stjecanja viših znanstvenih i znanstveno-nastavnih zvanja tužitelja i protiv kojih je tužitelj na navedenoj osnovi vodio sudske sporove, koje je pravomoćno izgubio. Po etičkoj prijavi četvorice znanstvenika Filozofski fakultet nije postupao od 2011. godine sve do 2017. godine, kada je nadležno Etičko povjerenstvo sveučilišta donijelo mišljenje kojim je utvrdilo pojedine etičke propuste tužitelja. Gore navedene činjenice navele su niz članova akademske zajednice koji su i članovi Sindikata na zaključak da je neizravan cilj transformacije Hrvatskih studija bio naškoditi zaposlenicima koji su podnijeli etičku prijavu protiv tužitelja na način da se radna mjesta tih osoba ukinu. Ako su pretpostavke tih zaposlenika točne, tada je nesporno da je tužitelj nedozvoljeno iskoristio svoju poziciju prorektora zagrebačkog sveučilišta da bi iz osobnih interesa nanio štetu skupini zaposlenika koji su svojom etičkom prijavom doveli u pitanje zakonitost stjecanja znanstvenih zvanja, a time i napredovanja po radnim mjestima tužitelja. S druge strane, tužitelj nije niti u akademskoj niti u široj javnosti poznat kao znanstvenik bioetike niti kao filozof, posebno jer tužitelj nema niti značajnih niti poznatih znanstvenih radova, a niti ima drugih društveno korisnih znanstvenih zasluga niti dostignuća, što je notorna i općepoznata činjenica. Naprotiv, za istaknuti je da je protiv tužitelja na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu vođen postupak provjere zakonitosti stečenih znanstvenih odnosno znanstveno - nastavnih zvanja radi okolnosti da je u napredovanjima višekratno koristio iste znanstvene rezultate, odnosno da prilikom napredovanja nije ispunjavao propisane uvjete za izbor u viša znanstvena odnosno znanstveno-nastavna zvanja. U daljnjoj proceduri je o nalazu stručnog povjerenstva Filozofskog fakulteta odlučivao nadležni Matični odbor društveno-humanističkog područja čiji je predsjednik prof. dr. sc. TJ, ujedno osoba koja je kao član stručnih povjerenstava odlučivala o ispunjenosti uvjeta prilikom svakog napredovanja tužitelja, i koji se prilikom odlučivanja nije izuzeo, a što predstavlja eklatantan sukob interesa predsjednika nadležnog Matičnog odbora. Sve gore navedene okolnosti mnoge članove NSZVO kao i sam NSZVO navodi na zaključak o postojanju nedozvoljenih utjecaja i pritisaka na tijela koja bi trebala nepristrano odlučivati, a u interesu ostvarivanja osobnih koristi. Korupcija u hrvatskom javnom sektoru utvrđena je službenim izvješćem Ujedinjenih naroda u suradnji s Ekonomskim institutom iz Zagreba iz 2011. godine, a u kojem se primjerice navodi da je u posljednjih 12 mjeseci čak 18% hrvatskih građana bilo posredno ili neposredno izloženo korupcijskom iskustvu s javnim službenikom. Javni službenici su i osobe zaposlene u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, jer taj sustav, kao i akademska zajednica, pripada sustavu javnih službi. Stoga ni hrvatska akademska zajednica nije imuna na korupciju, a koja pojava se naziva tzv. akademskom korupcijom. U prosincu 2016. godine Agencija za znanost i visoko obrazovanje je javnosti objavila Smjernice UNESCO-a za međunarodnu praksu upravo u pogledu borbe protiv akademske korupcije. U srpnju 2012. godine Sveučilište u Zagrebu je sastavilo izvještaj koji se tiče i akademske korupcije, te je na str.18. istog utvrđen visok postotak nepotizma; U rujnu 2018. godini Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) je izdao priručnik o korupciji u kojem je jedna od zasebnih točaka upravo korupcija u obrazovanju, te se navodi kako takav oblik korupcije može dovesti do snižavanja ugleda cijelog sustava visokog obrazovanja neke zemlje. U 2019. godini Transparency International utvrdio je da Hrvatska nazaduje u borbi protiv korupcije. U odnosu na činjenicu da tužitelj obnaša visoke javne dužnosti na Sveučilištu u Zagrebu i da je obnašao javne dužnosti u državnoj upravi, tuženici ističu da je tužitelj uz svoje znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora obnašao i niz drugih javnih dužnosti u području znanosti, i to: 1991.–1992. godine obnašao je dužnost ministra znanosti, tehnologije i informatike u Vladi demokratskog jedinstva Republike Hrvatske; 2000.–2003. godine bio je potpredsjednik Bioetičkog povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za praćenje genetski modificiranih organizama; 2008. - 2013. godine bio je član Vijeća za GMO Vlade Republike Hrvatske; od 2014. godine do danas obnaša dužnost prorektora Sveučilišta u Zagrebu za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju; od 2019. ujedno i Povjerenik za znanost na Fakultetu hrvatskih studija. Uzimajući u obzir sve gore navedene opće poznate činjenice i navedene dužnosti koje je tužitelj obnašao ili još uvijek obnaša, NSZVO je u svojem priopćenju istaknuo da je tužitelj poznat kao osoba koja je vrlo vješta i iskusna glede kadrovskih i organizacijskih pitanja, pa da je u tom smislu poznat i kao istraživač u području institucionalne akademske korupcije. NSZVO niti jednom riječju nije implicirao niti insinuirao da bi tužitelj osobno bio upleten u bilo kakvu koruptivnu radnju niti da bi inače bio sklon korupciji. Tužitelj kao visoko rangirani dužnosnik Sveučilišta u Zagrebu, zadužen upravo za kadrovska i organizacijska pitanja, se u svakom slučaju, po prirodi svog posla, mora baviti i problemima akademske korupcije. U tom pogledu je sporni navod NSZVO-a činjenično točan. S druge strane, činjenica da neka osoba istražuje korupciju se ne može smatrati uvredom ili klevetom. Uvredljiva ili klevetnička izjava bila bi tvrdnja ili insinuacija da netko učestvuje u korupciji ili podupire koruptivno ponašanje, a takvu tvrdnju NSZVO nikad nije javno objavio. Okolnost što su neki mediji senzacionalistički preformulirali navod NSZVO o tome da bi tužitelj bio poznat po akademskoj korupciji nije u uzročnoj vezi sa spornim dijelom predmetnog priopćenja. NSZVO se u cijelosti ograđuje od takvih medijskih objava i takvih implikacija ili insinuacija. U drugom i trećem spornom dijelu teksta istaknuto je da je već nekoliko puta u javnosti javno komunicirana činjenica da je tužitelj nezakonito zaposlen na Sveučilištu, odnosno Hrvatskim studijima, jer je prešao starosnu dob od 70 godina iza koje mu nije dozvoljeno dalje raditi, te da bi tužitelj umjesto takvog ponašanja trebao drugima biti uzor i poštovati pozitivna pravna pravila. Sporni navod o NSZVO je prije svega - činjenično točan jer je u javnosti doista više puta komunicirana činjenica da je tužitelj nezakonito zaposlen na Sveučilištu, odnosno Hrvatskim studijima, zbog prelaska starosne dobi od 70 godine. Uz navedene medijske objave, o nezakonitosti zapošljavanja osoba poput tužitelja nakon prelaska 70 godine prethodno se javno očitovalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja u 2016. godini, ustvrdivši da takvo zapošljavanje nije zakonito. Uz sve navedeno, Ustavni sud Republike Hrvatske je dana 18. srpnja 2014. godine donio odluku br. U-I-5578/2013, U-I-3633/2014 kojom je utvrđeno da osobama poput tužitelja, odnosno redoviti profesorima na visokim učilištima koji su dana dan 30. srpnja 2013. godine bili u trajnom zvanju radni odnos prestaje kad navrše 70 godina. Slijedom navedenog, NSZVO je u svojstvu sindikata koji djeluje u području znanosti i visokog obrazovanja imao pravni interes i obvezu prema svojim članovima, kao i prema svim ostalim članovima akademske zajednice Republike Hrvatske te cjelokupnoj javnosti, da ukaže na činjenicu da je predsjednica Republike Hrvatske odlikovala osobu koja je nezakonito zaposlena nakon 70. godine života. Na sumnju u postojanje akademske korupcije članovi NSZVO i njegovi članovi osobito upozoravaju kada su u pitanju nezakonita zapošljavanja na sveučilištima. Sustav zapošljavanja ustrojen je na način da nadležno ministarstvo dostavlja ukupni (zbirni) koeficijent za godišnje zapošljavanje na sveučilištima kojeg onda sveučilišta raspodjeljuju po sastavnicama. Taj proces zapošljavanja i raspodjele dobivenih koeficijenata je toliko netransparentan da ni sami članovi Senata nemaju uvid u podatke koliko je i kojih radnih mjesta Sveučilište odobrilo pojedinim sastavnicama. Procesi zapošljavanja osobito su netransparentni na Hrvatskim studijima na kojima je od 2016. godine na jednak (ili manji) broj studenata kao i 2016. godine zaposleno više od 50 osoba pri čemu su pojedina zapošljavanja bila osobito sporna, a u vezi čega je NSZVO u više navrata i putem požurnica tražio nadležno ministarstvo provedbu upravnog nadzora. Zapošljavanja su bila provođena bez unaprijed propisanih kriterija i bez stvarne potrebe, a među zaposlenima na taj način je i sam tužitelj koji je istovremeno na poziciji najodgovornije osobe na sveučilištu u pogledu navedenog pitanja jer je prorektor za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju. U četvrtom spornom dijelu teksta navodi se opće društveni vrijednosni sud NSZVO o tragičnoj situaciji u državi i sustavu znanosti i visokog obrazovanja u kojima vladaju mediokriteti i neetično postupanje. Neetičnost tužitelja kao bivšeg profesora etike očituje se u činjenici da je nezakonito zaposlen iako je navršio 70 godina života, a usporedno s time prima odlikovanje od predsjednice Republike Hrvatske za osobite zasluge u znanosti iako je po svim kriterijima znanstvene izvrsnosti osrednji znanstvenik u javnosti poznat kao prorektor Sveučilišta u Zagrebu zadužen za kadrovska pitanja i organizaciju. U kontekstu svega navedenog, citirani sporni navod „(…) neetičnost na Sveučilištu u režiji je bivšeg profesora etike…“ ne predstavlja povredu tužiteljevih prava osobnosti. Tuženici smatraju da NSZVO svojim priopćenjem iz gore navedenog razloga nije povrijedio tužiteljeva prava osobnosti u smislu čl. 19., 1099. i 1100. ZOO-a, a da u svakom slučaju sve okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Trećetuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost, osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova tuženiku. Iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da tužitelj nije zadovoljan sadržajem priopćenja koje je za javnost dao Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja u Zagrebu, dana 10.02.2020. godine. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući se radi o priopćenju Nezavisnog sindikata a ne tuženika, budući je priopćenje dano u ime i za račun navedenog Sindikata a ne osobno tuženika. Tuženik ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza. Tuženik čini nespornim sadržajem priopćenja Nezavisnog sindikata od 10.02.2020. a koje je dano sukladno ciljevima, načelima i zadacima Sindikata, koji su artikulirani su u članku 7., 8. i 9., a za potrebe ovog postupka ističu se zaštita akademskih sloboda, autonomije sveučilišne i znanstvene zajednice, a osobito zalaganje za punu slobodu istraživanja i podučavanja; zalaganje za primjenu međunarodnih obrazovnih i istraživačkih standarda, konvencija i preporuka u području specifičnih profesionalnih i radnih prava zaposlenih u znanosti i visokom obrazovanju; zaštita svih sindikalnih i socijalnih prava, te zalaganje za neprijepornu primjenu međunarodnih radnih standarda, konvencija i preporuka, osobito onih koji uključuju slobodu udruživanja, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk; podrška borbi protiv nezakonitoga djelovanja, prekoračenja ovlaštenja, zloupotreba položaja, nemoralnoga postupanja i kriminala u društvu, a osobito u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Ostvarivanje svojih ciljeva, a poglavito zaštite materijalnih i socijalnih interesa članstva Sindikat provodi, između ostalog, informativnom aktivnošću i utjecajem na javno mnijenje. Imajući u vidu navedeno, tuženik kao član i kao osoba koja predstavlja Sindikat, sukladno svojim obvezama i dužnostima, reagirao je priopćenjem koje predstavlja javnu kritiku odluke bivše predsjednice države da se tužitelju dodijeli visoko odlikovanje. Tuženik kao član i zastupnik tijela sindikata upoznat je sa stanjem na Sveučilištu u Zagrebu, koje ima niz otvorenih problema, koje nije u mogućnosti pratiti moderne svjetske trendove razvoja sveučilišta, a osobito u smislu da se Hrvatski studiji već duže vrijeme u medijima prezentiraju kao mjesto brojnih problema, kao žarište sukoba između onih koji imaju namjeru studije i Sveučilište u Zagrebu koristiti isključivo za vlastite ambicije, te onih koji zahtijevaju razvoj studija i sveučilišta na način kako je to zaista proklamirano u ciljevima i zadaćama Sveučilišta u Zagrebu. U javnoj kritici tuženika nema navoda koje bi tužitelj mogao tumačiti drugačije nego kao jaku, oštru, kritiku sindikata koji se bavi razvojem i zaštitom visokog obrazovanja. Povijesno gledano, ali de facto i de iure, sindikat ima legitimno pravo koristiti niz mogućnosti za ostvarenje svojih ciljeva, od prosvjeda, štrajkova, javnog prozivanja i pozivanja, te u toj sindikalnoj „borbi“ često se koriste konstrukcije koje nisu ugodne onome kome su upućene, ali to ne znači automatski, ili po redovitom tijeku stvari, da se radi o povredi prava osobnosti. Tužitelj je javna osoba, isto kao i tuženik, te se u međusobnom profesionalnom djelovanju međusobno susreću, ovaj put, na suprotnim stranama. Kada neka osoba dobije javno odlikovanje, tada ta osoba ne može legitimno zahtijevati od svih osoba da poštuju taj čin, a osobito da bi sindikat bio obvezan prihvatiti kao pozitivnim svako odlikovanje koje se dodjeljuje osobama iz znanosti i visokog obrazovanja. Položaj ljudi koji predstavljaju sindikat je poseban, što proizlazi iz čl. 43. i 59. Ustava RH koji svakom jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom Članak 38. Ustava RH jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Imajući u vidu navedeno, tužitelj i tužba nisu dokazali da bi u javnom priopćenju postojala povreda prava osobnosti, odnosno tužba ničim ne dovodi u pitanje tvrdnju tuženika da se u ovom slučaju radi o javnoj kritici postupanja predsjednice države u izboru osobe koja bi iz reda znanosti trebala biti odlikovana tim odlikovanjem. Tuženik, kao sindikat, uvjereni su da je to odlikovanje trebalo pripasti nekom drugom, a ne tužitelju, te da je predmetno odlikovanje poslalo pogrešnu poruku i sliku, produbivši još više sve nestabilnosti, nesigurnosti i polemike oko rada Hrvatskog studija. Kako je moguće da je Hrvatski studij Sveučilišta u Zagrebu, u kojem radi tužitelj, već dugi niz godina izvor različitih negativnih pojavnosti, te da se predsjednica države odlučuje izabrati baš znanstvenika sa tog problematičnog studija. To je kritika, to je ukazivanje ne nelogičnosti, to je javno prozivanje, ali to nije povreda prava osobnosti kako to pogrešno tužba navodi i zaključuje. Sindikat i njegov zastupnik, ovdje tuženik, ne smije biti izložen građanskom progonu radi iznošenja kritika za ono što se događa u visokom obrazovanju. Tužitelj ima obvezu dokazati, a što nije, da je postupanje tuženika prešlo granice van svake razumne mjere, da bi se mogla uspostaviti odgovornost, a što ovdje svakako nije slučaj. Tužitelj uopće nije ni glavni dionik kritike, već je to bivša predsjednika gđa CJC, potom samo sveučilište, a tek onda tužitelj. Javno priopćenje tek daje djelomičnu genezu javnih priopćavanja vezano za Hrvatski studij i tužitelja, kao argumentaciju kritike odluke predsjednice. U javnom medijskom prostoru tužitelj je više puta izložen kritikama od brojnih novinara i nakladnika, u puno gorem kontekstu nego što je prezentiran u predmetnom priopćenju kojeg je potpisao tuženik. Dakle, tuženik tek prenosi ono što su drugi rekli za tužitelja, prenosi činjenicu da tužitelj sa 70 godina želi imati aktivni radni status, zaključujući kako od tog napora tužitelja da zadrži posao imao samo on korist, a ne i Sveučilište u Zagrebu. Na takvo mišljenje Sindikat i njegovi članovi imaju pravo. Kritika ukazuje na netransparentnost odnosa tužitelja sa Sveučilištem u Zagrebu, što također može biti javno rečeno od strane sindikata. Zaključno, tužba ničim nije dokazala da bi tuženik u svojstvu predstavnika Sindikata u svojoj kritici prešao granicu koja van svake sumnje dovodi do povrede prava osobnosti tužitelja. Sud mora voditi računa o slobodi mišljenja sindikata, mora voditi računa da je tužitelj javna osoba, te mora voditi računa da je za Hrvatski studij u javnim medijima kontinuirano pisano u negativnom kontekstu. Sud mora voditi računa da je kritika usmjerena prvenstveno na bivšu predsjednicu države, gđu CJC, te da u postupanju tuženika nije bilo povrede prava osobnosti, već se radi o pokušaju senzibilizirati javnost oštrom i nedvosmislenom kritikom, koja kritika ima svoje uporište i osnovanost, te je u okvirima legitimnog ponašanja Sindikata i osoba koje ga zastupaju. Tuženik osporava osnov i visinu naknade neimovinske štete, te se u cijelosti osporavaju svi činjenični navodi tužbe, iz razloga što smatra da navedena šteta u tužbi uopće nije nastala, niti je mogla nastati, a osobito se ističe da bi navedena kritika iz predmetnog priopćenja bila od bilo kakva utjecaja na socijalni, profesionalni i privatni integritet tužitelja. Osim samih pukih apstraktnih navoda u tužbi, ne iznosi se niti jedna relevantna činjenica iz koje bi proizlazila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Stoga se osporava uzročna veza između predmetnog priopćenja tuženika i poremećaja tužitelja u njegovom socijalnom, profesionalnom ili privatnom statusu, te se osporava da bi neimovinska šteta kod tužitelja uopće nastala. Čak i da sud utvrdi povredu prava osobnosti, ZOO zahtjeva da težina povrede i okolnosti slučaja budu takvi da opravdavaju dosudu novčane naknade štete. Imajući u vidu da povrede prava osobnosti nije ni bilo, za zaključiti je da ne postoji ni težina povrede ni okolnosti slučaja koji bi opravdali dosudu novčane naknade. Osporava se također visina naknade štete, budući bitno odstupa od uobičajene sudske prakse. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priopćenje za javnost, uvid u ispis priopćenja objavljenog na stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja od 10.2.2020., iskaz stranaka, uvid u presliku poticaja za dodjelu odlikovanja Republike Hrvatske od 27.6.2019., uvid u statut Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, presliku izvatka i zapisnika od 3-3-2020., zapisnici s ročišta i priležeći podnesci, presuda Visokog Trgovačkog suda RH Pž-2585/24, odluka Ustavnog suda RH U-5578/2013.

5. Među strankama je nesporno da je dana 10.2.2020. u Zagrebu Nezavisni Sindikat znanosti visokog obrazovanja u priopćenju za javnost pod naslovom "Priopćenje: Osrednjost odlikuje osrednjost“, koje su razaslali medijima i objavili na internetskoj stranici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u povodu dodjele tužitelju odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom ZJ od strane Predsjednice Republike Hrvatske, sporna je pasivna legitimacija tuženika, sporno je da li su neistiniti navodi kako slijedi "ona ga je dodijelila osobi za koju bi mnogi poznavatelji prilika u akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije.“ “ već je nekoliko puta javno komunicirana činjenica da je g. CJ nezakonito zaposlen na Sveučilištu, odnosno Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, jer je prešao starosnu dob od 70 godina iza koje mu, sukladno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i odluci Ustavnog suda, nije dozvoljeno dalje raditi.“ „Umjesto da bude uzor u poštivanju zakonitosti i važeća pravna pravila primijeni na sebe, za njega je režiran i nezakonito proveden postupak produljenja radnog odnosa kao da je navršio 65.-u, a ne 70.-u godinu života. Postavlja se pitanje može li i smije li se odlikovati osoba koja očigledno nezakonito postupa...“ "neetičnost na Sveučilištu u režiji je bivšeg profesora etike...“, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u sporno priopćenje od 10.2.2020. objavljeno na Internet domeni www.nsz.hr sud je utvrdio da su tuženici na kraju spornog priopćenja potpisani kao predstavnici nadležnih tijela i zaposlenici Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. 1. tuženik kao glavni tajnik, 2. tužena kao voditeljica pravne službe i 3. tuženik kao predsjednik velikog vijeća Nszvo.

7. Prema odredbi čl. 1062 ZOO-a pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju il u vezi s obavljanjem svojih funkcija.

8. Uvidom u statut NSZVO čl. 6 st. 1 tijelo sindikata čini jedan ili više članova koji imaju određene ovlasti, prava i odgovornosti prema ovom statutu.

9. Prema odredbi čl. 11 navedenog statuta ostvarivanje svojih ciljeva NSZVO između ostalog provodi informativnom aktivnošću i utjecajem na javno mijenje. Prema čl. 7 navedenog statuta zaštita profesionalnih interesa članova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, zalaganje za svestrano unaprjeđenje djelatnosti, zalaganje za primjenu međunarodnih obrazovnih i istraživačkih standarda u području specifičnih profesionalnih prava, zalaganje za deontološki kodeks i sudjelovanje u kreiranju obrazovne i znanstvene politike. S obzirom da su navedeni ciljevi Sindikata povrijeđeni odlikovanjem tužitelja od strane predsjednice Republike Hrvatske, predsjedništvo navedenog Sindikata je prema odredbi čl. 99 st. 5 navedenog statuta odlučilo da nadležna tijela trebaju u skladu s čl. 11 statuta javno reagirati i protiviti se navedenom odlikovanju jer su tako tražili pojedini članovi Sindikata i cijela akademska zajednica.

10. Sporno priopćenje je prvotuženik potpisao kao glavni tajnik u svojstvu izvršnog i upravljačkog tijela ovog Sindikata, drugotužena je potpisala kao voditeljica pravne službe, a koja se služba nalazi unutar tijela tajništva. Trećetuženik je potpisao sporno priopćenje kao predsjednik Velikog vijeća u svojstvu najvišeg tijela navedenog sindikata.

11. Uvidom u izvadak iz zapisnika od 3.3.2020. razvidno je da se radi o zapisniku sa sjednice Malog vijeća nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a na kojoj sjednici je Malo vijeće potvrdilo odluke predsjedništva sindikata i odluke u vezi javnog istupa sindikalnih tijela vezano za odlikovanje tužitelja od strane predsjednice Republike Hrvatske. Sukladno čl. 80 st. 1 navedenog statuta Veliko vijeće je političko i najviše tijelo navedenog sindikata, trećetuženik sporno priopćenje potpisao je kao predsjednik Velikog vijeća. Sukladno čl. 118 st. 1 navedenog statuta navedenog sindikata tajništvo sindikata je izvršno i upravljačko tijelo sindikata, a prema čl. 119 istog statuta tajništvom upravlja glavni tajnik, prvotuženik je sporno priopćenje potpisao kao glavni tajnik. Drugotužena je voditeljica pravne službe, a koja služba se nalazi unutar tijela tajništva stoga sukladno čl. 118 st. 1 navedenog statuta sindikata ona se nalazi unutar tijela tajništva koje je izvršno i upravljačko tijelo navedenog sindikata.

12. Drugostupanjski sud se očitovao u svom ukidnom rješenju navodeći da su tuženici pasivno legitimirani u ovom postupku te prvostupanjski sud treba utvrditi postoji li odgovornost tuženika za štetu zbog povrede prava osobnosti tužitelja.

13. Tuženici su osporavali postojanje takve pretpostavke pozivom na oslobađajuću prvostupanjsku presudu Općinskog Kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-840/2020 od 27. listopada 2025. godine kojom su tuženici oslobođeni optužbe za klevetu i uvredu. Protupravnost u smislu građanskog instituta odgovornosti za štetu nije istovjetna protupravnosti u smislu kazneno-pravne odgovornosti, odnosno da bi tuženici odgovarali za štetu tužitelju, a nije nužno da isti kazneno-pravno odgovaraju za kaznena dijela uvrede ili klevete. Stoga pitanje postojanja kaznene odgovornosti tuženika nema značaj prethodnog pitanja u ovom sporu.

14. U svom iskazu I tuženik navodi da je priopćenje za javnost sačinjeno, odnosno donese se zaključak da se sačini najprije priopćenje za javnost, a koji je zaključak donijelo predsjedništvo a malo vijeće je podržalo da se donese zaključak. Ne može se sjetiti koji je točno, tko je sastavio tekst, ali ja sudjelovao u nastanku toga teksta. Sudjelovala je i pravnica koja se zove LJ. Ne može se sjetiti točno dinamike kako je nastao tekst jer je to bilo prije godinu i nešto dana, a inače ima puno posla u sindikatu. Više ljudi sastavlja i priopćenje za javnost bitno je na koji dio se odnosi da li na pravni dio, politički dio ili drugo, ne može točno reći koja su imena. Za pitanja koja se odnose na politiku, on sastavlja. Predsjednik velikog vijeća je vidio navedeni prijedlog i prihvatio ga je i odobrio, ovdje III tuženik. Potpisao je navedeno priopćenje kao glavni tajnik. Članovi predsjedništva sindikata i malog vijeća su bili: prof. dr. NJ, kao predsjednik sindikata, potpredsjednik sindikata dr. EJ. Predsjedništvo sindikata je odlučilo da se treba objaviti navedeno priopćenje oko odlikovanja tužitelja, a sve što je trebalo biti rečeno, je napisano u priopćenju. Prema njihovom Statutu je dužnost da objave navedeno priopćenje jer se radi o akademskim pravima i slobodama, koje moraju biti zakonite. Malo vijeće ne odlučuje da li će se nešto priopćiti za javnost nego samo se izjašnjavaju da li je to u skladu sa njihovom politikom sindikata, jer kao nije onda su odgovorni za navedeno priopćenje za javnost. Zna su ih podržala sva nadležna tijela sindikata što su objavili navedeno priopćenje. Navedeno priopćenje je stav i mišljenje svih članova sindikata. Nije bilo vremena da se konzultira članstvo pa su odlučili članovi malog vijeća drugo članstvo ih je podržalo nakon priopćenja. Na sudovima se odlučuje po dokazima, a što se tiče priopćenja za javnost na sudu i znanosti odlučuje se prema dokazima, a u politici što se tiče ovoga odlučuju mnijenje članova. Navodi da je upoznat da je širom razvijena akademska korupcija. Upoznat je manje, više sa svim funkcijama koje je tužitelj obavljao u sustavu znanstvenog visokog obrazovanja. Kao visoki čelnik pretpostavlja da je tužitelj znao za akademsku korupciju. Zna da je tužitelj bio ministar 90-tih godina, prorektor, sveučilišta u zadnjem, razdoblju 6,7 godina. Kao prorektor tužitelj je bio zadužen za nastavu. Opće je poznato da je tužitelj nezakonito radio i nakon 70-te godine, zapošljavao ljude iznad 65 godina, kršio odluku Vlade o zapošljavanju ljudi iznad tih godina umjesto da je zapošljavao mlađe ljude, bio je bitan na utjecaj za kadroviranje na sveučilištu u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu vodili su se protiv njega 2 postupka, i to za etičko povjerenstvo i drugi postupak oduzimanja nezakonitog stečenog zvanja. Isti navodi da vjeruje svojim članovima u odnosi na kritički stav prema tužitelju, i zato je na malom vijeću glasao za. Na pitanje pun. I i II tuženika, da li po saznanju svjedoka tužitelj glasao za dobivene znanstvene zasluge, svjedok odgovara, misli da on nema tih zasluga da bi dobio odlikovanje. Stručni ljudi su mu članovi, objasnili da je tužitelj bio nezakonito zaposlen, a i sada je nezakonito zaposlen i zato je to prihvatio, potpisao i napisao. Vidi se neetičnost kod tužitelja iz razloga što je morao poštivati Zakone a bio je zaposlen i nakon 70-godine utjecao je na to jer je bio drugi čovjek sveučilišta a i po meni najjači, ravnopravan po utjecaju prvom čovjeku sveučilišta i po pričanjima drugih stručnjaka on je toga mišljenja, ne može to dokazati ali tu su sve indicije i njegovo mišljenje. Misli i misle i to svi članovi da je akademska korupcija, privilegija, trgovina utjecaja, promocija, pozicija, jedino nema veze sa plavim kovertama, jer se tu novci ne dijele nego pozicija, a ima i reflekse na novce indirektno jer kako nezakonito netko radi, oni koji izdvajaju porez iz plaće indirektno plaćaju tog čovjeka. Rektorat sveučilišta, misli da potiče adem. korupciju jer ne poduzima nikakve korake da bi se to riješilo. Poduzimali su određene korake i propitivali se što se tiče rektorata sveučilišta da li poduzimaju određene korake, a radi akademske korupcije. Imao je utjecaja i rektor što se tiče zapošljavanja tužitelj nakon 70 godine jer je on to potpisivao i odlučivao. Min. znanosti i obrazovanja je bilo protiv toga da se nakon 70-godine rade osobe, a Ministarstvo ga je skinulo što se tiče plaće, jer plaća ne ide od poreznog obveznika i navedenih sredstva. Vidi se neetičnost tužitelja, jer kada je dekan Filozofskog trebao dobiti dozvolu da radi nakon 70 godine, tužitelj je bio protiv toga. 2013. je Ustavni sud donio odluku da ljudi u akademskoj znanosti ne mogu raditi nakon 70 godine u stalnom radnom odnosu. Reagirali su iz razloga što akademska zajednica, sveučilište mora zakonito raditi, i etično i ne slati površnu poruku mlađim akademskim radnicima. Ne zna da je tužitelja bio kazneno osuđen za neku koruptivnu djelatnost. Na pitanje pun. tužitelja, da li je tuženik podnio kaznenu prijavu ODO, protiv tužitelja radi koruptivnih djela, izjavljuje, nije podnio, a iz razloga jer to ne radi on, nego sindikat. Sindikat je podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja. Na daljnje pitanje pun. tužitelja je li tuženiku poznato da bi protiv tužitelja bila donesena bilo kakva odluka koja je trenutno valjana i na snazi kojom je utvrđeno da bi tužitelj bio neetičan, pun. tuženika prigovaraju tom pitanju i ističu da je neetičnost vrijednosni sud, a koji se ne dokazuje putem suda. Nije mu poznato da postoji bilo kakva odluka da je netko nezakonito zaposlen na Hrvatskim studijima, općenito. Telefonska je bila sjednica predsjedništva oko zaključka za navedeno priopćenje, nije bio sačinjen zapisnik što se tiče telefonskog dijela jer je to bio konzultativni dio. Što se tiče njegovog dijela koje je napisao uz priopćenje za javnost jest: osrednjost odluke, osrednjost i car neetičnosti je prof. etike, nije bilo materijala prilikom konzultacije preko telefona. Na pitanje osobno tužitelja da li su imali ugovor o poticaju za dodjelu odlikovanja, svjedok izjavljuje da ne zna što je poticaj za odlikovanje i da mu to objasni tužitelj. Slabo zna koja procedura se vodi od strane predsjednika odlikovanja. U to vrijeme sindikat je imao 8000 članova. Provedeno je stotine anketa među članovima oko navedenog mišljenja, nije bilo pisanih anketa među članovima. Ne može se sjetiti koliko je bilo vremena od dodjele odlikovanja, pa do njihove reakcije. Navodi što se tiče slučaja C, pretpostavlja da se nigdje nije izuzelo što se nije vidljivo iz dokumenata, a i na senatu. Misli prorektori nemaju pravo glasa na senatu. Ne zna, ali pretpostavlja da da, su akademskoj korupciji su i neki članovi njegovog sindikata.

15. U svom iskazu II tuženica navodi da je I-tuženik dobro obrazložio u svom iskazu, kako je došlo do priopćenja za javnost, priopćenje je donijeto i ona je sudjelovala u izradi priopćenja za javnost kao zaposlenik sindikata i to ne znači da to predstavlja da je to njen osobni stav. Navodi da je povod navedenog priopćenja za javnost je bilo odlikovanje tužitelja do strane predsjednice za osobiti doprinos znanosti područje filozofije i bioetike. Dobar dio njihovih članova smatra da ne postoji razlog da bi se tužitelju dodijelilo odlikovanje osobito članovi znanstvenog područja koji se bave istim područjem i koji su meritorni procijeniti njegov doprinos razvoju za isto. Priopćenje za javnost je donijeto dan nakon što je odlikovan od strane predsjednice i to je bila odluka predsjedništva, koju je ona informirana i dobila je nalog da počne raditi na tekstu za priopćenje za javnost. Dan nakon odlikovanja 3,4 člana su telefonski kontaktirala sa njom i tražili da li će sindikat na neki način reagirati što je sindikat i učinio. Bilo je prigovora i prije članova sindikata na nezakonitost stanja na Hrv. studiju od strane tužitelja da je bio on odgovoran za to stanje. Na nezakonitost ustroja hrvatskih studija i protustatutarno zapošljavanje. Sindikat može priopćiti kada se radi o nezakonitim radnjama ili protustatutarnim radnjama u odnosu na rad na sveučilištu, to je jedan od način da bi javnost bila upoznata. Prenijeli su kako se mišljenje akademske zajednice i navedeno priopćenje nije odnosilo na klevetničke izjave protiv tužitelja da bi mu se narušio čast i ugled nego je to bilo mišljenje dijelova akademske zajednice. Sindikat je imao dužnost reagirati na primanje odlikovan za osobite zasluge za područje filozofije jer je tužitelj se zalagao da se ukine odnosno dio ukine upisne kvote za studij filozofije za na Hrvatskim studijima a koji je 2013/14 u akreditacijom postupku ocijenjen najboljim studijem filozofije u RH. Osnivač i a i počasni predsjednik Hrv. bio etičkog društva ovdje je tužitelj, a koji je dao poticaj i u čije je ime njegov predsjednik prof. SJ dao poticaj za odlikovanje. Što se tiče napredovanja tužitelja, bitno je koliko se znanstvenih radova objavio u određenim znanstvenim listama a najviše znanstvenih radova tužitelja je objavljeno u listu Filozofska istraživanja a kojima je glavni urednik bio tužitelj u odnosno najdužem razdoblju. Vezano za to se ističe da je Ministarstvo znanosti 2013. upozoravalo na objavu tzv. sam izdatak što predstavlja pojavu u akademskoj zajednici da glavni urednici ili članovi uredništva znanstvenih časopisa objavljuju svoje radove u tim časopisima a koje i uređuju temeljem kojih napreduju na znanstvenim razinama. Dok je tužitelj bio gl. urednik filozofskih istraživanja da je bio jedna od najutjecajnijih prilikom odlučivanja o objavi određenih znanstvenih radova, a iz tog su postupka bili isključeni prema vlastitim izjavama članovi redakcije filozofska istraživanja, što znači da su neki ljudi stjecali radna mjesta i napredovanja na temelju objave navedenih znanstvenih radova. Članovi su čak izjavili da neki radovi čak nisu bili ni recenzirani. Navodi da je priopćenje u ime sindikata znanosti dano kao javna kritika neetičnog postupanja predsjednice RH tadašnje koja je kao studentica sveučilišta javno odlikovala profesora Č koji je u to vrijeme bio prorektor sveučilišta na kojem je ona studirala, ujedno time je on aodlikovala i osobu koja je zapravno javno izjavljivala da je zaslužna za njen prvi poslovni angažman u Min. znanosti dok je bio Ministar znanosti 1991. godine. Priopćenje sindikata je i javna kritika djelovanja profesora Č na poziciji prorektoa javnog sveučilišta, a budući da je na to sveučilištu bio zadužen za poslove organizacije i kadrovske poslove koji su po naravi stvari u fokusu sindikata. Svoje dužnosti je prema mišljenju sindikata i njegovih članoiva na toj prerektorskoj poziciji obavljao na način da je pridonosio jednom stvaranju percepcije postojanja netransparentnih i neetičnih procedura na sveučilištu u Zagrebu i jedan osjećaj nepovjerenja članova sindikata prema načinu na koji on obavlja svoje poslove. Njihovi članovi su ih upozoravali vrlo često da je za vrijeme dok je on bio na poziciji preorektoa za organizaciju i kadrovske poslove porastao broj netransparentnih i u biti, a često nezakonitih postupanja u odnosu na koje prorektor nije učinio ništa da ih spriječi, a u nekima od njih je i osobno sudjelovao odnosno izravno ili neizravno ih je omogućio. Tu sindikat prije svega misli na slučajeve produkljenja radnih odnoia kada za to nisu bili ispunjeni uvjeti ili neproduljenja radnih odnosa kada su se morali produljiti, zaustavljanja preocesdura nezakonitosrt zapošljavanja, netrenspranetnih provedbi javnih natječaja, nejasnih pravila financiranja sastavnica sveučilišta, uvjetovanja njihovih financiranja podrškom upravi sveučilišta, stvaranja sustava nagrađivanja napredovanjima, promocijama i nagradama bez jasnih kriterija i po diskrecijskoj ocjeni. Profesor L je kao prorektor sveučilišta imao ključnu u ulogu transformaciji Hrv. studija iz centra u odjel, a potom kasnije i u fakultet. On je tu ključnu ulogu preuzeo na sebe iako je bio prema mišljenju naših članova u očitom sukobu interesa jer je već u jednom navratu 1995. godine radi nepravilnosti smijenjen od tadašnjeg rektora HJ iz uprave tadašnjeg Centra, nadalje on je kao prorekto i dalje bio zaposlenik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koji je Fakultet po sadržaju svojih studijskih programa konkurentna ustanova Hrv. studijima. Također u to vrijeme na Hrv. studijima bilo je zaposleno 4 znanstvenika filozofa koji su protiv prof. F nadležnim tijelima podnijeli etičke prijave vezane za nedostatke odnosno nepravilnosti u postupcima koji su provedeni radi izbora prof. L u pojedina znanstvena zvanja, odnosno radna mjesta i u vezi kojih prijava je prof. L protiv tih znanstvenika vodio sudske sporove. Jedna od prvih inicijativa prof. L koji je poduzeo u ime sveučilišta kao prorektor bila je zalaganje ili predlaganje da se upisna kvota na studiju filozofije na Hrv. studijima na kojim su bili zaposleni ovih 4 znanstvenika podnositelja prijave smanji na nulu što znači da se taj studij na Hrv. studijima ukine to je predlagano iako je u postotku akreditacije provedene 2013. odnosno 2014. studij filozofije na Hrv. studijima od agencije za znanost visokog obrazovanja ocijenjen kao najkvalitetniji studij filozofije u Hrvatskoj. Ukidanje tog studija obrazlagano je postojanjem paralelizama više istovjetnih studija na sveučilištu pa je jedan od njih bilo potrebno ugasiti, međutim u donošenju te odluke koji će te studij ugasiti sveučilište u Zagrebu uključujući prof. L očito nije bilo vođeno kriterijem kvalitete jer onda ne bi donosili odluku da se gasi najbolje ocijenjen studij filozofije nego neki drugi nego očito nekim drugim neobjektivnim razlozima, a koje su njihovi članovi povezivali upravo s činjenicom da su na tom studiju zaposleni i prijavitelji prof. L. Od ukidanje studija odustalo se pod pritiskom studenata i sindikata međutim u narednom razdoblju počevši od 2017. nadalje na Hr. studijima uz provođena masovna zapošljavanja, tu mislim da je u vrlo kratkom vremenu zaposlen jako veliki broj ljudi, a da pritom za to nisu postojane zakonske i statutarne pretpostavke, naime samo u jednom razdoblju 2017. zaposleno je 33 nove osobe, a da prethodno na Hrv. studijima nisu donijeti niti novi studijski programi da bi se znalo uopće zašto se zapošljavaju ljudi niti što će oni tamo raditi niti je bila ispunjena za to osnovna statutarna pretpostavka, naime sukladno tada važećem statutu Sveučilišta u Zagrebu, pretpostavka za raspisivanje javnog natječaja za izbor u zvanje odnosno na radno mjesto jest da je prethodno na sveučilištu odnosno njegovoj sastavnici donijet opći akt kojem je predviđeno radno mjesto u odnosu na koje se javni natječaj raspisuje, a na koji akt prethodno suglasno mora dati Senat sveučilišta. U trenutku tih zapošljavanja, a i dugo poslije toga takav akt na Hrv. studijima nije postojao odnosno nije donesen. To čini ta zapošljavanja izravno protivno statutu i tada važećem Zakonu. U odnosu na ta zapošljavanja prorektor L na poziciji prorektora za organizaciju i kadrovski razvoj nije učinio ništa da bi takva nepravilna zapošljavanja spriječio, a niti na poziciji odgovorne osobe za transformaciju Hrv. studija nije učinio ništa da se donese takav jedan pravilnik koji bi bio pretpostavka zakonitog zapošljavanja tih osoba takvo zapošljavanje se nastavio i dalje sve do 2019. Na sve te nepravilnosti kontinuirano su ih upozoravali njihovi članovi osobito mladi znanstvenici kojima nisu produžavani ugovori o radu odnosno nisu im omogućena prilika da budu izabrani na docentska radna mjesta nego su u velikom broju napuštali Hrv. studije, a na mjesto njih su na Hrv. studijima su zapošljavane osobe i nakon što su navršile 65 godina života što je i dobna granica nakon koje znanstvenici u pravilu odlaze u mirovinu. Te osobe koje su zapošljavane ili mnoge od tih osoba na Hrv. studijima bile su u profesionalnih i osobnim relacijama sa prof. L primjerice prof. K i prof. Z koji je na Hrv. studije prešao sa sveučilišta u Splitu kojemu nakon 65 godine nije htjelo produljiti radni odnos međutim na Hrv. studijima mu je ne samo taj radni odnos produljen nego je prethodno i zasnovan zakonski uvjet da bi se nekome produljio radni odnos nakon 65 godine jest da mora postojati potreba nastavka sudjelovanja ili rada u nastavi. U odnosu na taj prijelaz prof. H se postavlja pitanje kako je moguće iskazati potrebu nastavka rada u nastavi u odnosu na nastavnika koji nikada u nastavi prethodno na tom sveučilištu nije sudjelovao. Iz takvih i sličnih situacija naši članovi su imali jaki dojam da se procedure zapošljavanja, napredovanja i produljenja radnih odnosa ne odvijaju transparentno, etično i u skladu sa zakonskim propisima. Vezano za netransparentan nastavak rada iza 65 godine života njihovi su nas članovi posebno upozoravali na situaciju samoga profesora L, naime njemu je radni odnos produljen i nakon 70 godine života kada to po zakonskim propisima više nije bilo moguće, a budući da je on 2013. bio prof. u trajnom zvanju i slijedom odluke Ustavnoga suda ukinute su odredbe u odnosu na njega koje bi mu omogućavale da nastavi radni odnos poslije 70 godine. To da radni odnos prof. L nakon 70 godine nije više bio moguć nije samo mišljenje sindikata znanosti nego je i mišljenje Min. znanosti ali i samog sveučilišta u Zagrebu, a s kojim mišljenjima je prof. L kao prorektor za kadrovski razvoj sveučilišta sigurno mora biti upoznat, naime u gotovo identičnom slučaju umirovljenja prof. C koji je u vrijeme kada je navršio 70 godina života bio na poziciji Dekana Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagreba, sveučilište u Zagrebu je u obrazloženju zašto on ne može nastaviti rad na toj poziciji zaključilo kako rad prof. koji su bili u trajnom zvanju 2013. nakon navršenja 70 godine više nije zakonski moguć. U to vrijeme umirovljenja prof. C, prof. L je također bio prorektor. tu su članovi sindikata postavili putanje kako je moguće da na isti način nije postupano u situaciji prof. L. Sindikat znanosti je u priopćenju naveo rečenicu kako bi mnogi članovi akademske zajednice rekli da prof. L je prvenstveno dobar istraživač u području institucionalizacije akademske korupcije. Ova konstatacija objektivno ne predstavlja potvrdu bilo čije časti i ugleda jer biti istraživač u području akademske korupcije nije ništa pogrdno ili ništa što bi moglo naštetiti časti i ugledu budući da se područjem akademske korupcije bavi mnogo istraživača, ono što je sindikat htio poručiti takvom jednom rečenicom bez bilo kakve namjere da bilo koga vrijeđa ili kleveće jest dati jednu opravdanu kritiku na način rada prof. L kao prorektora sveučilišta u Zagrebu i pojasniti javnosti da u akademskoj zajednici zapravo i postoji jedna raširena neg. percepcija rada i djelovanja prof. L koja je utemeljena na primjerima koje je i ranije navela i radi čega je mnogim članovima akademske zajednice koji su i članovi sindikata jednostavno neprihvatljivo da se prof. L odlikuje. Mnogi njihovi članovi kao i sam sindikat smatra da je s obzirom na svo djelovanje prof. L, a naročito u vrijeme dok je bio prorektor da je javnosti poslana pogrešna poruka na koju je trebalo javno reagirati. Je li vam sindikat kao poslodavac dao nalog i odluku da morate objaviti takvo priopćenje ? Tuženik odgovara odluku da se objavi priopćenje donijelo je predsjedništvo sindikata, a neposredno nakon toga ju je prema proceduri propisanoj statuom sindikata potvrdilo malo vijeće sindikata kao za to nadležno tijelo. Imate li saznanja o tome tko je predsjednici Rh dao prijedlog za imenovanje tužitelja? Koliko je meni poznato taj prijedlog je dao prof. SJ u ime Hrv. dioetičnog društva i ono što je njoj poznato za gosp. SJ da je on bivši asistent prof. L, odnosno da je zajedno sa prof. L uređivao ili surađivao u uređivanju dva bitna filozofska časopisa u kojem su obojica njih objavili gotovo sve svoje znanstvene radove na temelju kojih su kasnije i ostvarivali svoja napredovanja odnosno promocije vezano za to već negdje 2013. poznato joj je da je ministar znanosti tadašnji dao jednu kritiku akademskoj zajednici apostrofirajući tzv. samoizdate i to su radovi koji su objavljeni u časopisima čiji su glavni urednici odnosno članovi uredništva i autori tih radova koji se na taj način objavljuju. Na pitanje ima li saznanja da bi protiv tužitelja ikada bio vođen postupak radi oduzimanja znanstvenog zvanja? Zna da su na Filozofskom fakultetu sveuč. u Zagrebu protiv prof. L vođen etički postupak po prijavi nekoliko znanstvenika iz područja filozofije koji su zapravo smatrali da je prof. L u trenutku izbora u pojedina zvanja i na radna mjesta nije ispunjavao uvjete za izbor, a da su članovi povjerenstva koji su za njega u tu svrhu napisali pozitivno izvješće namjerno zanemarili tu činjenicu te su podnijeli pozitivno izvješće u trenutku kada za to nisu bile ispunjenje pretpostavke. Zna i da se na Filozofskom fakultetu u vezi prof. L vodio postupak za oduzimanje znanstvenog odnosno i nastavnog zvanja. Ima li saznanja da je Min. znanosti i obrazovanja donijelo bilo kakve konkretne odluke glede nezakonitog zaposlenja tužitelja? Koliko je njoj poznato njemu je 2021. od strane min. znanosti ukinuto financiranje radnog mjesta iz državnog proračuna radi toga što nastavaka rada nakon 70 godine nije zakonit. Na posebno pitanje pun. 3. tuženika da li je potpisala navedeno priopćenje, ako da u kojem svojstvu, te da li je time postupala protivno statutu? Navodi da ga je potpisala kao zaposlenik sindikata znanosti po nalogu glavnog tajnika. Na pitanje pun. tužitelja je li joj poznato da postoji bilo kakva odluka nadležnih tijela da netko nezakonito zaposlen na Hrv. studijima? Navodi da joj je poznato da je vezano za to na Hrv. studijima bio drž. inspektorat međutim nije vidjela konačnu odluku i nije sigurna da je taj postupak inače završen. Nije joj poznato ali zna da je sindikat znanosti vezano za nezakonito zapošljavanje podnio kaznenu prijavu drž. odvjetništvu. Zna da je na Fil. fakultetu od njihovog etičkog povjerenstva donesena odluka kojom su neki od postupaka prof. L oglašeni neetičnim međutim ne zna da li je u kojem daljnjem postupku stavljeno izvan snage i zna da je vezano za postupak oduzimanja znanstvenog znanja donesena odluka na Fil. fakultetu kojima se znanstveno zvanje prof. L oduzima, međutim da bi ta odluka bila konačna nju mora prihvatiti i nadležni matični odbor. Poznato joj je da nadležni matični odbor nije potvrdio tu odluku Fil. fakulteta međutim da je u donošenju te odluke na matičnom odboru kao predsjednik matičnog odbora sudjelovao prof. TJ, a koji je osoba koja je istodobno sudjelovala u postupku izbora prof. L u znanstveno zvanje čiju pravilnost je Fil. fakultet osporavao. Koliko zna nije oduzeto tužitelju znanstveno zvanje. Predsjedništvo je operativno tijelo koje o svojim odlukama ne donosi pisano odluke, a može se utvrditi razgovorom sa članovima. Na pitanje tužitelja kada je bila sjednica malog vijeća na kojem je potvrđeno to o čemu ne postoji zapisnik predsjedništva sindikata? Sjednica je održana 3.3.2020. Na pitanje tužitelja kada je ta kaznena prijava podnesena protiv tužitelja? Navodi de je negdje 2020. godine nakon što su o istom pitanju višekratno obavijestili sveučilište u Zagrebu, nadležno Ministarstvo znanosti kojim su tražili upravni nadzor. Na pitanje tužitelja koji je bio ishod kaznene prijave drž. odvjetništvu? U tijeku su izvidi. Na pitanje tužitelja može li navesti jedno istraživanje koje je on proveo kao znanstveni fenomena akademske korupcije? Ne može, ne zna. Koliko joj je poznato odlikovanje je dobio za rad u području filozofije i etike. Navodi da ona osobno nije kompetentna određivati odnosno procjenjivati da li je tužitelj osrednji znanstvenik ali postoje javno dostupni pokazatelji znanstvene uspješnosti svakog znanstvenika kao i tužitelja, pa primjerice taj zaključak su donijeli na temelju podatka da primjerice tužitelj u 35 godina znanst. rada ima objavljeno 103 znanst. rad od čega 210 citata pri čemu mu je hindeks odnosno pokazatelj citiranosti 6, za usporednu znanstvenici kao što su iz istog područja znanosti T ŽJ, ŽJ, N E imaju po 250 radova, 1005 citata, a hindeks 15, 70 radova, 737 citata, hindeks 14, 320 radova, 470 citata hindeks 10, a jedan od naših najboljih filozofa DJ u gotov upola kraćoj karijeri od tužitelja ima 60 znanstvenih radova, 453 citata i hindeks, ti podaci su vađeni 2020. prilikom sastavljanja priopćenja. Jasno je da postoji brojni parametri po kojim se mogu ocijeniti znanstvene izvrsnost znanstvenika međutim mi se referirano na google skolar u kojem postoje još dodatni parametri po kojem se također ocjenjuje kvaliteta znanstvenika, po tim parametrima tužitelj ne bi bio svrstan u najelitnije znanstvenike. Na pitanje tužitelja koji su to parametri osim citiranosti? Po tim parametrima koje je navela ocjenjivali su znanst. vrijednost tužitelja. Na pitanje tužitelja da li je upoznata sa poticajem za dodjelu odlikovanja o ovome o kojem govore? Pročitala ga je još jednom. Navodi da je naknadno objavljeno, a nakon navedenog njihovog priopćenja. Na pitanje tužitelja zašto prije pisanja priopćenja nije zatražila poticaje iz ureda predsjednika? Navodi da su imali dovoljno argumenata. U vrijeme sastavljanja priopćenja postojali su pritisci članova da se reagira na odlikovanje koje nije bilo prihvatljivo međutim poticaj za dodjelu odlikovanja u to vrijeme nije bio javno dostupan tim više nikome nije bilo jasno zašto bi prof. L bio prikladan kandidat za odlikovanje. Navodi da priopćenje nema nikakve veze za poticajem.

16. U svom iskazu III tuženik navodi da su iskazi 1. i 2. tužene bi bili istovjetni kao i njegov iskaz s tim da u dijelu u kojem je 1. tuženik naveo nadležnost prorektora prof. L tužitelja u rektoratu sveučilišta u Zagrebu nije bila precizna jer je prorektor nadležan za organizaciju i kadrovska pitanja na sveučilištu u Zagrebu. Da li je sporno priopćenje dao u vlastito ime ili u funkciji koju je obnašao u sindikatu i koju je funkciju obnašao u sindikatu. U trenutku pisanja priopćenja bio je predsjednik velikog vijeća sindikata znanosti što je najodgovornija funkcija u sindikatu za provedbu politike i komunikaciju te politike prema nadležnim tijelom javnosti, je osobno imao potrebu izaći sa priopćenjem potpisao bi se imenom i prezimenom. Potpisao se je funkcijom predsjednika vijeća, a bio je obvezan provesti odluku predsjedništva sindikata pri čemu je sadržaj priopćenja potvrdilo malo vijeće sindikata. Naglašava da je prilikom objave iz ureda predsjednice o nagradama bio veliki broj poziva članova sindikata koji su iskazivali nezadovoljstvo tom nagrdom i oni sud zastupajući interese njihovih sindikata morali izaći s tim priopćenjem. Da li je prilikom davanja priopćenja došlo do povrede s njihove strane bilo zakona, bilo statuta ili drugih pravilnika? Ne samo da nije bilo povreda nego je to bila obveza i po znanstvenoj politici sindikata znanosti po deklaracijama koje su na Saboru sindikata donesene u vezi s korupcijom, a posebno je potaknuta brojnim pozivima sindikata i nezadovoljstvom članova da se reagira priopćenjem. Da li je u opisu rada sindikata i djelovanje protiv korupcije u akademskoj zajednici? U temeljima njihovih akata i politike sindikata je transparentan rad i protivljenje svim oblicima zloupotrebe položaja i ovlasti pa onda i korupcije. U opisu posla prorektora nadležnog za organizaciju i kadrovska pitanja bi borba protiv korupcije trebala biti najistaknutija u odnosu na sve druge prorektore. Nikada nije čuo ni za jedan takav slučaj i on je sam sveučilišni profesor, ima 60 godina života i za 5 godina ima u planu otići u mirovinu bez produljenja do 70 godina koje je bilo nezakonito. Da li mu je poznato koliko je članova sindikata kontaktiralo tijela sindikata vezano za sporno priopćenje i što je bila poruka tih članova prema tijelima sindikata? Ne može sa ovim odmakom vremena precizan broj reći, ali i njega osobno su mnogi kontaktirali a i ostale kolege iz predsjedništva i tajništva sindikata isto tako jer je po prirodi stvari uvijek bio informiran o ovakvim događanjima, ta brojka je svakako jedna od najvećih u odnosu na uobičajene aktivnosti u akademskoj zajednici ili u prijevodu da i nisu htjeli, morali su to objaviti iako stoje iza svega. Na pitanje pun. tužitelja odlučuje li malo vijeće hoće li se nešto priopćiti za javnost? Malo vijeće provodi politiku sindikata, a predsjednik velikog vijeća koji je u funkciji predsjednika malog vijeća je operativno realiziran. U skladu s iskazom 2. tužene malo vijeće je obaviješteno o priopćenju i dalo je potpunu podršku njegovom sadržaju. Na pitanje tužitelja da li se osobno smatra kompetentnim da ocjenjujete etičnost njegovog postupanja? Navodi da ovdje nije pitanje njega kao osobe jer je on predsjednik velikog vijeća i on je nastupao u ime organizacije. Na pitanje tužitelja zašto je dao ostavku 9 mjeseci nakon što je potpisao navedeno priopćenje? Navodi da njegova ostavka nema nikakve veze sa priopćenjem.

17. U svom iskazu tužitelj navodi da me je Odluka o dodjeli odlikovanja reda Danice hrvatske s likom ZJ za osobite zasluge za znanost dodijeljena svečano 4. veljače 2020. godine. Ovo odlikovanje želi naglasiti da je specijalizirano samo za znanost i da mu nije dodijeljeno za njegovo političko djelovanje kao ministar znanosti ili upravljačko djelovanje kao prorektora na sveučilištu u Zagrebu. Dodjela odlikovanja regulirana je zakonom o državnim odlikovanjima i priznanjima te pravilnikom o državnim odlikovanjima i priznanjima. Ti akti propisuju postupak donošenja odluke o dodjeli odlikovanja. Odlikovanje može biti dodijeljeno na 2 načina: na inicijativu predsjednika Republike ili na prijedlog povjereništva za državna odlikovanja i priznanja, u ovom slučaju odlikovanje je dodijeljeno na prijedlog povjereništva. Povjereništvo je tijelo sa velikim autoritetom jer su u njemu zastupljeni svi segmenti javnog života. Na čelu povjereništva tradicionalno je predsjednik akademije znanosti i umjetnosti u ovom slučaju bio je to akademik OJ. Kada se odlikovanje dodjeljuje na prijedlog povjereništva onda je potrebno da poticaj za odlikovanje dođe od nekog od ovlaštenih predlagača. U ovom slučaju poticaj za odlikovanje podnijelo je Hrvatsko bioetičko društvo. U poticaju su na 15 stranica pobrojane i obrazložene zasluge za razvoj i promicanje znanosti na temelju čega je predložena dodjela odlikovanja. U tjedan dana nakon svečane dodjele 10. veljače 2020. troje članova NZVO uputile su priopćenje po naslovom "osrednjost odlikuje osrednjost" uputili su to priopćenje članovima sindikata preko postavljanja na mrežnu stranicu ali i na široj javnosti upućivanjem na 130 medijskih adresa. Sadržaj ovog priopćenja je bio u cjelini uvredljiv, ponižavajući i omalovažavajući u odnosu na tužitelja pa čak i za predsjednicu države. Akterij ove kvazi sindikalne akcije bilo je troje tuženika u tom, dakle niti jedno tijelo sindikata nije donijelo odluku o slanju o izradi slanju a posebice ne o sadržaju ovog priopćenja to je vidljivo iz potpisa priopćenja. U potpis priopćenja navedeni su FJ kao predsjednik velikog vijeća, ČJ kao glavni tajnik i LJ kao voditeljica pravne službe. Da je to donijelo neko tijelo sindikata onda bi to djelo bilo potpisano predsjednikom tog tijela ili svim članovima tog tijela. Tuženici navode da je tu odluku donijelo predsjedništvo malog vijeća sindikata. Predsjedništvo malog vijeća sindikata definirano je kao ad hoc radno tijelo i sastoji se od 3 člana: Predsjednika sindikata, predsjednika velikog odnosno malog vijeća sindikata i zamjenika predsjednika sindikata i zamjenika predsjednika velikog vijeća sindikata, u ovom slučaju to su bili:

NJ, predsjednik sindikata, MJ, zamjenik predsjednika i FJ, predsjednik velikog odnosno malog vijeća sindikata. U potpisu priopćenja naveden je samo jedan od članova tog predsjedništvA, a mogla su biti navedena sva 3 člana ili jedan član koji bi to potpisao u ime predsjedništva malog vijeća sindikata. Iz toga proizlazi da ovo priopćenje nije donijelo niti jedno tijelo sindikata nego skupina istomišljenika koji su odlučili napakostiti tužitelju. Pri tome su zloupotrijebili infrastrukturu i pozicije koje imaju u sindikatu. Premda je sadržaj ovog priopćenja u cijelosti uvredljiv, ponižavajući i omalovažavajući tužba je ograničena na nekoliko klevetničkih tvrdnji koje govore o korumpiranosti o očiglednom nezakonitom postupanju i neetičnosti tužitelja. Ovako sročeno priopćenje imalo je ogroman štetni utjecaj na ugled i dostojanstvo tužitelja u profesionalnom, javnom i osobnom pogledu. Za njega je to bio neviđeni šok koji je izazvao uznemirenost, očaj, nesanicu, dugotrajnu napetost i smetnje u profesionalnom i obiteljskom životu. Morao je gledati i slušati primjedbe iz svog neposrednog profesionalnog okružja, morao je gledati depresiju među članovima obitelji među kojima su 2 studenata. Ti štetni učinci su bili posebno potencirani sa više faktora, prvi je faktor da su klevetničke tvrdnje iz priopćenja dovodile u pitanje ne jedan dio njegovog života nego ukupnost njegove znanstvene i javne karijere, drugi je faktor da je u to vrijeme obnašao dužnost prorektora sveučilišta u Zagrebu što je dovelo u pitanje vjerodostojnost obnašanja te dužnosti, treći faktor je bilo da j eto učinjeno u trenutku javnog odavanja priznanja dodjelom najvišeg državnog odlikovanja za postignuća u području znanosti i 4 faktor koji je imao posebnu težinu je tvrdnja da je tužitelj režiser neetičnosti na sveučilištu i to kao profesor etike, naglašava da je cijeli život bio profesor upravo etike. Daljnji faktor potenciranog štetnog djelovanja ovog priopćenja sastoji se u stupnju malicioznosti i agresivnosti kampanje kojom je ono plasirano u javnost, priopćenje su objavili 3 tiskana medija i 6 internetskih portala na što je uputio demanti na sve te adrese, svi mediji su uredno objavili demantij osim Novog lista koji je to mora učiniti prije 3 tjedna po presudi ŽS u Velikoj Gorici. Želio bi naglasiti da su ključni argumenti za dodjelu ovog odlikovanja bio poticaj Hrvatskog bioetičkog društva te da s druge strane tuženici kao podnositelji priopćenja taj dokument uopće nisu uzeli u obzir tako je 1. optuženi izjavio u iskazu da uopće ne zna što je to poticaj, dok je 2. optužena navela da priopćenje nema nikakve veze s poticajem što je u osnovi točno ali je trebalo imati veze s poticajem. Svako preispitivanje odluke o odlikovanju može se temeljiti samo na preispitivanju sadržaja poticaja i eventualno procedure u kojem je odlikovanje dodijeljeno. Želi još naglasiti da sadržaj ovog priopćenja nije moguće dovesti u vezu sa misijom sindikata u koje je više decenija i sam bio član od praktično osnivanja, jer se ne odnosi na gospodarski i profesionalni položaj zaposlenika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Na pitanje pun. 1. tuženika u odnosu na navod iz tužbe da bi tužitelj bio vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije, jeli se ikada bavio ikakvim istraživanjem korupcije? Tužitelj iskazuje da se nikada nije bavio u znanstvenom smislu korupcijom. Tužitelj navodi da kada je bio prorektor sveučilišta u Zagrebu bavio se prorektor za organizaciju međusveučilišnom suradnjom i kadrovski razvoj što definira moje poslove na sveučilištu. Jeli se u okviru tih poslova prorektora bavio brigom i nadzorom radi sprječavanja korupcije kadroviranja? Tužitelj iskazuje da bavljenje korupcijom nije bilo u ni u kom pogledu u njegovoj nadležnosti. Je li bio upoznat s objavom agencije za znanost i visoko obrazovanje o korupciji u visokom obrazovanju kao prorektor? Tužitelj odgovara da kao prorektor nije bio upoznat sa time niti se je s time bavio. Je li bio upoznat sa priručnikom instituta za razvoj i međunarodne odnose o sprečavanju korupcije u visokom obrazovanju? Tužitelj navodi da je čuo za taj priručnik i bavljenje njime nije bilo u njegovom zaduženju. Navodi da ga nije ni pročitao. Zašto ga je povrijedilo da ga se proziva istraživačem korupcije? Povrijedilo ga je stoga što to nije bila tvrdnja da se je kao znanstvenik bavio tim problemom nego je iz formulacije koja je utužena i rečenice koja poslije toga slijedi jasno da se time htjelo reći da je on korumpirana osoba, a ne da je istraživač korupcije. Drži li da bi inače bilo nečasno baviti se istraživanjem korupcije? Ne misli. On je to shvatio kao tvrdnju da je on osobno korumpiran, a ne da istražuje korupciju. Je li mu poznato prije obrade ovog spornog priopćenja da bi se u nekim medijima pisalo o tome da je tužitelj bio nezakonito zaposlen na sveučilištu? Tužitelj odgovara da se ne može sada sjetiti za to vremensko razdoblje. Je li mu poznato u bilo kojem vremenskom razdoblju vodio bilo kakav postupak pred Ministarstvom znanosti ili državnim inspektoratom? Poznato mu je da je drž. inspektorat temeljem anonimne prijave istraživao zakonitost njegovog zaposlenja na fakultetu Hrvatskih studija gdje je bio zaposlen 10% radnog vremena i na sveučilištu u Zagrebu gdje je bio zaposlen 90% vremena. U izvješću drž. inspektorata Ministarstvu visokog obrazovanja je navedeno da ni zakonom niti općim aktima sveučilišta nisu propisani posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta prorektora pa u tom dijelu nije bilo osnova za poduzimanje zakonskih mjera iz djelokruga inspekcije rada. Drž. inspektorat je podnio optužni prijedlog prekršajnom sudu za ovaj dio radnog odnosa koji sam imao na fakultetu Hrv. studija, taj optužni prijedlog je prvo odbačen na prekršajnom sudu radi procesnih razloga da bi nakon toga drž. inspektorat podnio novi optužni prijedlog koji je završio presudom Prekršajnog suda od 30. studenog 2022. kojom se tužene pravne osobe za novo nezakonito zapošljavanje oslobađaju od optužbe. Je li se protiv njega ikada vodio na Fil. fakultetu u Zagrebu postupak radi oduzimanja znanstveno nastavnog zvanja. Ne postoji niti jedna valjana i konačna odluka ili presuda bilo kojeg pravosudnog ili etičkog tijelu u kojem bi bila utvrđeno njegovo nezakonito ili neetično postupanje. Postupaka kojim je to osporavano je bilo više, jedan od takvih postupaka je bio postupak na Fil. fakulteta u Zagrebu za oduzimanje nastavno znanstvenog zvanja koji je završio katastrofalno za pokretače tog postupka jer je u konačnoj odluci o tom postupku koji je donio Matični odbor nacionalnog vijeća za znanost i visoko obrazovanje utvrđeno da je izvješće na temelju kojeg se tražilo oduzimanje zvanja napravljeno diletantski i da osnovi predstavlja pamflet. Naravno da je taj prijedlog bio odbijen. Je li mu poznato da ga je prethodno u spornom priopćenju netko u medijima prozivao za tzv. samoizdanje? Tužitelj odgovara da se ne može takvog nečeg sjetiti. Zna li koja je funkcija bila gospodina SJ u Bioetičkom hrvatskom društvu? Tužitelj odgovara da mu je poznato da je bio predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva. Je li bio mentor RJ Tužitelj odgovara da je. Navodi da je sa RJ surađivao dugo i dobro jer se bave istim temama ali da u toj suradnji nije ničega bilo privatnog nego isključivo korektan i profesionalni odnos. CJC, tadašnju predsjednicu poznavao je od njenih studentskih dana i bila je zaposlena u Min. znanosti u vrijeme kada je on bio Ministar znanosti tehnologije i informatike u Vladi demokratskog jedinstva, međutim nije ju on zaposlio nigdje niti je imala ikakvih dugova prema njemu. Uostalom kao što je već napomenuo odlikovanje nije dodijelila na vlastitu inicijativu, za što je imala zakonsku mogućnost, nego na prijedlog povjereništva za odlikovanja i priznanja RH. Da li je imao ulogu u transformaciji Hrv. studija, ako da, da li je točno da je 4 znanstvenika za tog Hrv. studija podnijelo etičke prijave vezane za nedostatke u postupcima koji su provedeni radi izbora tužitelja, da li je točno da je postojala inicijativa da se smjer filozofije ili sam studij Hrv. studija ukine te da li je točno da je 2017. na Hrv. studijima u jednoj godini zaposleni 33 nove osobe, a da nisu bili doneseni studijski programi za te nove ljude? Sva ta pitanja nisu u vezi sa meritorom tužbe ali svejedno je na njih odgovorio. Imao je ulogu u transformaciji Hrv. studija. Nije točno da su 4 znanstvenika sa Hrv. studija, ali je točno da su 4 znanstvenika podnosili kojekakve prijave protiv njega. Ne može se sjetiti niti je vodio evidenciju zaposlenih, ali da ta zaposlenja vršena na temelju akreditacijske preporuke u vrednovanju Hrv. studija naime, akreditacijsko povjerenstvo je utvrdilo da većinu programa na Hrv. studijima izvode vanjski suradnici i dalo je u zadatak da taj propust treba ispraviti zapošljavanjem novih znanstvenika. Da li je tužitelju poznato da profesor C koji je bio na poziciji dekana Fil. Fakulteta u Zagrebu, kada je navršio 70 godina više nije mogao dobiti produljenje zaposlenja kao dekana i što tužitelj misli o tome da je on jedini uspio nakon 70 godine života biti zaposlen? Na ovom pitanju je bio posebno zahvalan jer mu je omogućilo da demantira lažnu tvrdnju u iskazu 2. tužene, bitna razlika između slučaja C i njegovog slučaja produljenja radnog odnosa je u tome što profesor C nije proveo proceduru koja je bila zakonski propisna za produljenje radnog odnosa, a u njegovom slučaju ta je procedura bila provedena. Netočna je tvrdnja da je on jedini bio zaposleni na sveučilištu nakon 70 godine, bio je veći broj takvih slučajeva, navodi primjer ĆJ, profesora s akademije dramskih umjetnosti sveučilišta u Zagrebu koji je produljivao radni odnos u više navrata nego je to bio njegov slučaj, bilo je više takvih slučajeva na Zagrebačkom sveučilištu ali i na drugim sveučilištima, međutim iz određenih razloga za Ministarstvo i medijsku kampanju je bio interesantan samo njegov slučaj i zato je on bio jedini. Želi naglasiti da prema tada važećem zakonu nije bilo nikakvih dobnih ograničenja za sveučilišne profesore koji su izabrani u trajno zvanje, o tome svjedoči i presuda Visokog upravnog suda koja je priložena u spis u kojoj je jasno utvrđeno da ne postoji dobno ograničenje za zapošljavanje profesora u trajnom zvanju jedino što je bilo potrebno da se provedu propisane procedure u kojima se utvrđivala potreba za radom i njihova znanstvena i nastavna izvrsnost.

18. Sud je cijenio iskaz tužitelja istinitim te ga je prihvatio jer je svoj iskaz dao životno, logično s obzirom na meritum stvari, dok iskaze tuženika nije prihvatio jer su u suprotnosti s materijalnim dokazima koji su dostavljeni u spis.

19. Naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na ugled, dobar glas i ime prijeko je društveno potrebna i je li ista razmjerna legitimnom cilju. Važno je postići pravičnu ravnotežu između dva suprostavljena prava istog ranga i to prava slobode izražavanja tuženika s jedne strane koja su prava zajamčena čl. 10. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te s druge strane pravo na zaštitu privatnosti tužitelja koje uključuje i zaštitu prava osobnosti, a koje pravo jamči Ustav RH odredbom čl. 35.

20. Sud je imao u vidu da tužitelj s obzirom na dužnosti koje obnaša, kao javna osoba mora trpjeti i negativnu kritiku svoga rada i da su tuženici imali pravo javno iznosit svoje mišljenje o tužiteljevom radu i izreći svoje nezadovoljstvo činjenicom da je tužitelj za svoj rad i zasluge u znanosti odlikovan redom Danice Hrvatske slikom ZJ, dok konkretne izjave tuženih da je navedeno odlikovanje dodijeljeno osobi za koju bi mnogi poznavatelji prilika u Akademskoj zajednici ustvrdili da je vrsni i kreativni istraživač samo u području institucionalizacije akademske korupcije, te da je tužitelj nezakonito zaposlen na sveučilištu, jer je prešao starosnu dob od 70 godina i postavljanje pitanja može li se i smije lis e odlikovati osoba koja očigledno nezakonito postupa prema mišljenju suda izraženi stavovi prelaze dopuštenu razinu kritike i predstavljaju grubo vrijeđanje tužitelja na profesionalnoj i na osobnoj razini. Tužitelj je prikazan na krajnje negativan način te mu je dovedeno u pitanje ne samo znanstveni rad tužitelja, već i njegov moralni i etički status iz čega proizlazi da sadržaj tih izjava su imale za posljedicu povredu ugleda, časti, dostojanstva imena tužitelja. U odnosu na mišljenje etičkog povjerenstva od 9. srpnja 2018. godine da su tuženici informacije o svim danim izjavama o tužitelju crpili uvidom u navedeno mišljenje. Ustavni sud je dana 8. studenog 2018. godine jednoglasno donio odluku kojom se ustavna tužba usvaja te se ukida pobijano mišljenje etičkog povjerenstva i predmet vraća etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta na ponovni postupak. Navedeno mišljenje etničkog povjerenstva na koje ukazuju tuženici pravno ne egzistira niti proizvodi bilo kakve pravne učinke.

21. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH Pž-2585/2024 potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1615/2021 kojom je naloženo Ministarstvu znanosti i obrazovanja isplatiti ovdje tužitelju iznos od 127.667,84 eur s osnova isplate plaće, obzirom da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu sa Uzimajući u obzir odluku Ustavnog suda RH broj U-5578/2013 kao i navedenu presudu Visokog Trgovačkog suda RH proizlazi da je tužitelj u odnosu na svoju dob, 70 godina života, ostvario uvjete propisane Zakonom da se s istim može sklopiti dalje Ugovor o radu.

22. Sud je utvrdio da su tuženici u priopćenju iznijeli negativne vrijednosne sudove o prethodno iznesenim tvrdnjama tužitelja, a koji bi za tužitelja mogli biti uvredljivi. Izrečenim tvrdnjama u priopćenju tuženici nemaju nikakvih uporišta u činjenicama niti su dokazali iznesene tvrdnje. Sud je odbio tuženike s predloženim dokazima saslušanja svjedoka iz razloga jer je prema provedenim dokazima koje je prihvatio utvrdio činjenično stanje i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, a što navedeni svjedoci nisu relevantni za dokazivanje osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva.

23. Sud je mišljenja da u predmetnom priopćenju je iznesen niz vrlo uvredljivih tvrdnji u odnosu na tužitelja, a koja se ne mogu shvatiti kao općenita kritika sustavu obrazovanja niti kao neprihvaćanje činjenice da je tužitelju dodijeljeno odlikovanje, te je tužitelj proglašen sudionikom akademske korupcije te je prikazan kao osoba koja nezakonito postupa te je prozvan i kao pokretač neetičnog postupanja na Sveučilištu. Tuženici prema navedenom priopćenju nemaju uporišta u činjenicama niti opravdanja u smislu da se radilo o kritici tužitelja na njegov rad. Valja napomenuti kako je tužitelj bio prorektor Sveučilišta u Zagrebu, redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i voditelj znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bio etiku te je prije svega znanstvenik s bogatom znanstveno – nastavnom i stručnom javnom djelatnosti u sklopu koje je obnašao i funkciju ministra znanosti u Vladi demokratskog jedinstva, te svrstavanje tužitelja u kontekst akademske korupcije, nezakonitog postupanja i neetičnosti krajnje je zlonamjeran način da se obezvrijedi njegovo javno djelovanje kao i njegova znanstvena postignuća i stručnost. Tužitelj je zbog tih izjava osjećao šok koji je izazvao uznemirenost, očaj, nesanicu, dugotrajnu napetost i smetnju u profesionalnom i obiteljskom životu, te je morao slušati primjedbe iz svog neposrednog profesionalnog okružja i gledati depresiju među članovima obitelji.

24. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 1045. ZOO-a, odredbom čl. 1046. ZOO-a, odredbom čl. 1049. ZOO-a i odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodeći računa da je tužitelj dokazao sve pretpostavke odgovornosti za nastalu neimovinsku štetu, štetnu radnju, štetnika, uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete, dosudio tužitelju na ime naknade neimovinske štete s naslova duševnih bolova zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo tužitelja pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.900,00 eur, a s ostalim dijelom 4.063,00 eur odbio kao neprimjerenim.

25. Sud je dosudio da zakonske zatezne kamate teku od sljedećeg dana od podnošenja tužbe od 8. svibnja 2020. godine pa do isplate, a prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, jer je danom podnošenje tužbe dospjela obveza od sljedećeg dana od podnošenja tužbe jer je tim danom dospjela obveza tužitelja za potraživanje zakonske zatezne kamate.

26. Odredbom čl. 1099. ZOO-a propisano je da u slučaju prava osobnosti oštećenik može zahtijevat, na trošak štetnika, objavljivanje presude odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda počinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom. Sud je stava da je dosudom iznosa od 3.500,00 eur kao pravične novčane naknade u potpunosti postignuta svrha naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja, stoga je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za objavom presude.

27. Sud je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove jer su u parnici uspjele djelomično.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. 1. i 2. tuženika

3. pun. 3. tuženika