REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-48/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Markač-Greif & Partneri j.t.d. Zagreb protiv tužene GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u [adresa], uz sudjelovanje mlt. MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici CŽ, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 18. lipnja 2026., poslovni broj: P Ob-1283/2025-33, u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja FŽ iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 18. lipnja 2026., poslovni broj: P Ob-1283/2025-33:

- potvrđuje u pobijanoj točki IV izreke,

- preinačuje u pobijanoj točki VII izreke tako da se nalaže tuženici GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudio je:

„ I Stavlja se izvan snage Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 10. travnja 2018. godine koji je odobren ovosudnim rješenjem poslovni broj R1 Ob-996/2017 od dana 22. listopada 2018. godine, te izmijenjen ovosudnom presudom poslovni broj P Ob-465/2020-17 od dana 4. studenoga 2020. godine.

II Zajednička djeca stranaka mlt. MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], stanovati će s ocem FŽ.

III Otac FŽ ostvarivat će djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. MŽ i mlt. ĐŽ i to u pogledu donošenja odluka o zdravlju mlt. djece, obrazovanju, ishođenju osobnih dokumenata te prijave prebivališta, odnosno boravišta na području [adresa].

IV Osobni odnosi majke GŽ s mlt. MŽ i mlt. ĐŽ održavati će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, svake treće subote u mjesecu od 17,00 do 19,00 sati u Obiteljskom centru, Područna služba Grad Zagreb, na adresi [adresa].

Ova mjera izriče se u trajanju od 6 (šest) mjeseci od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

V Nalaže se tuženoj GŽ da za uzdržavanje mlt. MŽ plaća iznos od 95,00 EUR mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2025. godine pa do 18. lipnja 2026. godine, a od 18. lipnja 2026. godine pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 250,00 EUR mjesečno s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uplatama na tekući račun oca FŽ, IBAN: [broj bankovnog računa].

VI Nalaže se tuženoj GŽ da za uzdržavanje mlt. ĐŽ plaća iznos od 95,00 EUR mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2025. godine pa do 18. lipnja 2026. godine, a od 18. lipnja 2026. godine pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 250,00 EUR mjesečno s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uplatama na tekući račun oca FŽ, IBAN: [broj bankovnog računa].

VII Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv točke IV i VII izreke prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud odluku o održavanju osobnih odnosa s majkom donio isključivo na temelju dopunskog prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 27. travnja 2026., dok ostale odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke uopće nije cijenio, zatim da su oba djeteta detaljno opisala dugotrajno narušene odnose s majkom, verbalno i fizičko zlostavljanje, osjećaj zanemarenosti i izričito navela da ne žele ostvarivati osobne odnose s majkom te da je posebna skrbnica navela kako su djeca, sukladno svojoj dobi i zrelosti jasno, dosljedno i argumentirano, bez ikakvog pritiska izrazila svoje mišljenje zbog čega se i sama usprotivila prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

2.2. Navodi da prvostupanjski sud izražena mišljenja djece nije ocijenio, da u obrazloženju nije naveo zbog čega smatra da tako jasno, dosljedno i zrelo izražena volja djece nije odlučna niti zbog čega smatra da bi prisilno uspostavljanje kontakata bilo u najboljem interesu djece pa da pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

2.3. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 86. stavka 3. Obiteljskog zakona i odredbu članka 12. Konvencije o pravima djeteta, da se radi o djeci u dobi od 15 i 17 godina zbog čega je sud bio dužan dati posebno uvjerljive razloge ukoliko odlučuje protivno tako izraženoj volji djece i da je time počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

2.4. Ujedno tužitelj navodi da je prvostupanjski sud potpuno zanemario činjenicu da je stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prethodno, nakon provedene stručne obrade obitelji, zauzeo suprotno stajalište, koje je naknadnom dopunom promijenio, iako nisu nastupile bilo kakve nove odlučne činjenice koje bi opravdale tako značajnu promjenu. Ističe da je prvostupanjski sud navedenu dopunu prihvatio u cijelosti i bez ikakve kritičke ocjene te da pritom nije obrazložio zbog čega prihvaća naknadnu dopunu mišljenja stručnog tima, a odstupa od prvotnog njihovog mišljenja, kao i od mišljenja posebne skrbnice, pa da je opisanim postupanjem počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u svezi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

2.5. U odnosu na parnični trošak tužitelj navodi da je bio primoran pokrenuti postupak radi izmjene ranije odluke o roditeljskoj skrbi zbog neodgovornog ponašanja majke i bitno izmijenjenih okolnosti, pri čemu je u bitnom dijelu uspio u postupku pa da je u takvim okolnostima osnovano potraživao parnični trošak.

2.6. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se zabrani održavanje osobnih odnosa majke s djecom, kao i da se tuženica obveže na naknadu troškova parničnog postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u odnosu na istaknute žalbene razloge i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da takve bitne povrede nisu počinjene. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP- a. Prvostupanjski sud je raspravio sve okolnosti odlučne za donošenje zakonite odluke te je na temelju pravilno ocijenjenih izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u svezi članka 8. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je u odnosu na odluku sadržanu u točki IV izreke pravilno primijenio materijalno pravo, dok je žalba tužitelja protiv odluke o parničnom trošku osnovana.

7. Dakle, u žalbenoj fazi postupka sporna je odluka prvostupanjskog suda o načinu održavanja osobnih odnosa tuženice s maloljetnom djecom te odluka o parničnom trošku.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je brak tužitelja i tuženice razveden 22. listopada 2018.,

- da su u braku stranaka rođena zajednička djeca: mlt. MŽ **.**.2009. i mlt. ĐŽ **.**.2020.,

- da su pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: R1 Ob-996/17 od 22. listopada 2018., odobreni Planovi o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. travnja 2018., prema kojima će zajednička djeca stanovati s tuženicom, dogovoreni su osobni odnosi djece i tužitelja te je određena tužiteljeva obveza uzdržavanja,

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P Ob-465/20-17 od 4. studenog 2020. izmijenja odluka R1 Ob-996/17 od 22. listopada 2018. i Planovi o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. travnja 2018., na način da će tuženica u odnosu na zajedničku djecu imati samostalnu roditeljski skrb u odnosu na školovanje, izvanškolske aktivnosti, zdravlje, izlete, pribavljanje osobnih dokumenata te prijavu prebivališta i boravišta unutar [adresa],

- da od 8. ožujka 2025. djeca stanuju u domu tužitelja, na adresi [adresa] i da od tada tužitelj ostvaruje samostalnu i potpunu roditeljsku skrb,

- da iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad proizlazi da je proveden razgovor s maloljetnom djecom te da je mlt. MŽ izjavila da polazi srednju školu, da je tijekom odrastanja bila izložena tjelesnom, ali češće psihičkom i verbalnom nasilju od strane majke i zbog toga majku ne želi vidjeti dok ne prizna što je radila i ne pokaže želju da se promijeni, da je mlt. ĐŽ izjavio da sada uredno funkcionira u srednjoj školi, da je tijekom odrastanja bio izložen tjelesnom i verbalnom nasilju od strane majke, da je razočaran i povrijeđen, da trenutno ne želi susrete s majkom, ali da ima želju s njom porazgovarati te priželjkuje da majka prizna svoje neprimjerene postupke pa bi tada i razmislio o viđanjima,

- da iz zaključka Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da djeca ne žele ostvarivati osobne odnose s majkom, da otac iskazuje o nasilnom ponašanju majke prema djeci, što djeca potvrđuju te predlaže da se osobni odnose djece s majkom odvijaju po dogovoru i želji djece, s obzirom na njihovu dob i obiteljske odnose u kojima se trenutno nalaze,

- da je u Centru za posebno skrbništvo proveden razgovor s maloljetnom djecom, u kojem djeca opisuju nasilničko ponašanje majke prema njima, zatim da je majka mlt. ĐŽ izbacila iz kuće zajedno sa stvarima jer nije mogla izaći na kraj s njim, da je tada iz kuće otišla i mlt. MŽ, da djeca već dugo nemaju kontakta s majkom niti s njom žele kontakte, da im je kod oca dobro, da su s njim sretni i s ocem imaju odnos povjerenja te da izričito navode da majku ne žele vidjeti, slijedom čega Centar predlaže da se uzme o obzir mišljenje mlt. djece koje su djeca verbalizirala jasno, argumentirano i zainteresirano,

- da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Susedgrad 27. travnja 2026. dostavio u spis dopunu mišljenja i prijedlog stručnog tima u odnosu na osobne odnose mlt. djece i majke, na način da se osobni odnosi odvijaju pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Zavod, svake treće suboti u mjesecu od 17 do 19 sati u Obiteljskom centru, Područna služba Grad Zagreb, uz obrazloženje da unatoč tome što djeca iskazuju otpor prema majci, stječe se dojam da su djeca trenutno emotivno opterećena po pitanju odnosa s majkom pa da je, uvažavajući dugoročnu dobrobit oboje djece, potrebno im omogućiti siguran prostor i vrijeme za susrete s majkom s kojom su ranije bili povezani.

9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u najboljem interesu djece omogućiti postupnu obnovu odnosa pod nadzorom stručne osobe, zbog čega određuje način ostvarivanja osobnih odnosa kako je navedeno u točki IV izreke presude.

10. Prvostupanjski sud odluku temelji na dopuni mišljenja i prijedlogu stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prihvaćajući stručnu procjenu da je, unatoč trenutačno izraženom otporu djece prema majci, radi njihove dugoročne dobrobiti potrebno omogućiti postupnu obnovu njihovih međusobnih odnosa u kontroliranim uvjetima.

11. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja, s jedne strane je pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Navedeno pravo djeteta i dužnost roditelja uređeni su Obiteljskim zakonom („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje ObZ) te brojnim međunarodnim aktima, koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

12. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da održava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta, dok Konvencija o kontaktima s djecom („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 7/2008) u članku 4. određuje da dijete i njegovi roditelju imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata pri čemu je potrebno pronaći pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za razvoj, a istovremeno omogućiti djetetu emotivno zbližavanje s roditeljem koji ne živi u obiteljskoj zajednici.

13. Odredbom članka 95. stavka 1. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je stavkom 2. istog članka određeno da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Prema odredbi članka 119. stavka 1. ObZ- a, dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

14. Odredbom članka 124. stavka 1. ObZ-a propisano je da sud može, između ostalog, odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad. Prema stavku 2. u odluci kojom određuje mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud određuje vrijeme te mjesto ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem koje mora biti prikladno za dijete, a može se odrediti i nazočnost drugog roditelja ili druge punoljetne osobe iz članka 120. ObZ-a. Prema stavku 3. mjera iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti samo privremeno, u trajanju do šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

15. Odredbom članka 86. stavka 1. ObZ-a propisano je da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, a prema stavku 2. u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Dakle, mišljenje djeteta se u obiteljskim postupcima uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/2156/2020 od 4. ožujka 2021., točka 23.7.),

16. Jedno od temeljnih načela uređenja obiteljskih odnosa je zaštita dobrobiti prava djeteta. Pravo je djeteta da njegov najbolji interes ima prednost i da se najbolji interes procjenjuje i uzima u obzir prilikom donošenja svih odluka koje se odnose na dijete, pri čemu navedeno načelo valja procjenjivati sukladno konkretnim okolnostima. Iako su maloljetna djeca jasno izrazila protivljenje održavanju osobnih odnosa, očito revoltirana ranijim odnosom s majkom, pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje nije jedini kriterij odlučivanja. Vodeći računa o najboljem interesu djece, kao temeljnom načelu ObZ-a, prvostupanjski sud je imao osnove zaključiti da trenutačno izražena volja djece nije odlučna ako bi njezino bezuvjetno prihvaćanje dugoročno dovelo do trajnog prekida odnosa s majkom, osobito kada iz mišljenja stručnog tima proizlazi da postoji mogućnost postupne obnove odnosa u kontroliranim uvjetima, zbog čega je i stručni tim dostavio dopunu ranijeg prijedloga. Kvalitetan odnos s oba roditelja preduvjet je za odgoj stabilne, odgovorne i emocionalno zdrave osobe pa osnovano prvostupanjski sud stoga zaključuje da će dva sata mjesečno, uz nadzor stručne osobe i u sigurnom prostoru, omogućiti maloljetnoj djeci vrijeme potrebno za uspostavljanje odnosa s majkom, s kojom su ranije bili emotivno povezani.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se tiču uvažavanja mišljenja djeteta, valja navesti da je odredbom članka 86. stavka 2. ObZ-a propisano da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje, biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja, dok se, kao što je naprijed navedeno, mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

17.1. Nesporno je da je u konkretnom slučaju mlt. djeci omogućeno izraziti svoje mišljenje, međutim valja ukazati kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu K.B. i dr. protiv Hrvatske, Zahtjev br. 36216/13 od 14. ožujka 2017. (točka 143.) istaknuo da iako je razvijen standard da se uzmu u obzir stajališta djece, ta stajališta nisu nužno nepromjenljiva i njihovi prigovori, kojim se mora dati odgovarajuća težina, nisu nužno dovoljni da nadjačaju interese roditelja, posebice u pogledu redovnog kontaktiranja s njihovim djetetom. Pravo djeteta da izrazi svoja vlastita stajališta ne bi trebalo tumačiti, tako da se djeci daje bezuvjetno pravo veta. Potrebno je uzeti u obzir i druge odlučne okolnosti radi utvrđivanja najboljih interesa djeteta. Uz to, sud ističe da ti interesi obično nalažu da se djetetove veze s obitelji moraju održavati osim u slučajevima u kojim bi to štetilo zdravlju i razvoju djeteta. Nadalje, Sud navodi da u slučajevima ako bi se odluka temeljila na stajalištima djece koja očigledno ne mogu oblikovati i artikulirati mišljenje o svojim željama, i to zbog sukoba lojalnosti i/ili njihove izloženosti otuđujućem ponašanju jednog od roditelja, takva odluka može biti protivna članku 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, ako nije rezultat cjelovite procjene najboljeg interesa djeteta u konkretnim okolnostima slučaja.

17.2. Dakle, pravo djeteta na izražavanje mišljenja nije isto što i najbolji interes djeteta te je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud osnovano zaključio da poštivanje volje djece da ne žele viđati majku zbog njezinog ranijeg ponašanja nije u njihovom najboljem interesu, osobito imajući na umu da iz njihovih izjava proizlazi kako mogućnost budućih kontakata ne odbacuju potpuno, već je uvjetuju promjenom majčina ponašanja i priznanjem vlastitih pogrešaka, što je onda potrebno omogućiti i majci i djeci, u naprijed navedenim kontroliranim uvjetima.

18. Konačno, valja navesti da je odluka privremenog karaktera u trajanju od 6 mjeseci od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

19. Iz navedenih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tužitelja u odnosu na točku IV izreke prvostupanjske presude odbijena je kao neosnovana te je u tom dijelu prvostupanjska odluka potvrđena.

20. U odnosu na parnični trošak žalba tužitelja je osnovana.

21. Odredbom članka 366. stavak 1. ObZ-a određeno je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

21.1. Naime, iako tužitelj nije uspio sa svim zahtjevima istaknutim u tužbi, u postupku je uspio u njegovom pretežitom i odlučnom dijelu, budući da je izmijenjena ranija odluka o roditeljskoj skrbi, zajednička djeca su povjerena njemu na stanovanje, određeno je da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u opsegu pobijanom tužbom te je tuženici naložena obveza uzdržavanja. Okolnost da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za potpunu zabranu ostvarivanja osobnih odnosa majke s djecom ne predstavlja takav neuspjeh koji opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

21.2. Stoga je vodeći računa o ukupnom uspjehu tužitelja u postupku i okolnostima konkretnog slučaja, valjalo tužitelju dosuditi troškove postupka.

21.3. Na temelju Tbr. 7 točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje Tarifa), tužitelju pripada jednokratna naknada u visini od 200 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak, što iznosi 400,00 eura, a odnosi se na sastav tužbe i podneska od 19. siječnja 2026., kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu te zastupanja na ročištima od 2.prosinca 2025. i 26. veljače 2026. Za svaku daljnju radnju u ovom postupku tužitelju pripada nagrada u visini od 50 bodova, što iznosi 100 eura po radnji i to za: sastav podnesaka od 13. travnja 2026. i od 12. svibnja 2026 te zastupanja na ročištu od 20. svibnja 2026., što iznosi 300,00 eura, kako je pravilno troškovnikom tužitelja postavljeno. PDV iznosi 175,00 eura pa ukupni troškovi koji pripadaju tužitelju iznose 875,00 eura.

21.4. Slijedom navedenog i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku odluku u pobijanoj točki VII izreke i dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 875,00 eura.

22. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio samo u dijelu kojim pobija odluku o parničnim troškovima, dok u odnosu na odluku o osobnim odnosima nije uspio, a uspjeh u odnosu na troškove predstavlja uspjeh u sporednom zahtjevu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

23. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na tužbu jer ta radnja nije bila potrebna za žalbeni postupak.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 24. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić