REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-59/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, zastupan po punomoćniku Miroslavu Lovriću, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Draženki Horvat, odvjetnici u Rabu, te Radovanu Periću, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, od 29. siječnja 2026., poslovni broj: Ovr- 1224/2023-47, 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe ovršenice EN, kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, od 29. siječnja 2026., poslovni broj: Ovr-1224/2023- 47.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nastavlja se provedba ovrhe u predmetnoj ovršnoj stvari određena rješenjem o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovr-5148/2018 od 07. veljače 2019.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice od 5. studenog 2025. za odgodu predmetne ovrhe.“

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je pravovremeno podnijela dvije žalbe u kojima sadržajno ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.1. U prvo podnesenoj žalbi ponavlja navode iz prijedloga za odgodu ovrhe navodeći da je 3. travnja 2025. podnijela tužbu radi utvrđenja ništavim ovdje ovršne isprave tj. Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kao i utvrđenja ništavim Ugovora o ustupu, da bi provedbom ovrhe trpjela teško nadoknadivu štetu, da su ispunjeni uvjeti za odgodu predmetne ovrhe iz razloga pokretanja parnice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu (ovršne isprave), da u predmetnoj nekretnini živi sa obitelji i poziva se na presudu Suda Europske unije u predmetu C-407/2019 (E protiv Addiko Bank d.d.), a napose ističe da ukoliko bi u parničnom postupku bila donesena odluka u njezinu korist, da bi imala samo pravo na naknadu štete koja zaštita da je nepotpuna i nedovoljna u smislu načela djelotvornosti.

2.1.1. Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak ne traži.

2.2. U drugoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio konstatirati da je do neplaćanja duga došlo isključivo krivnjom ovrhovoditelja koji da je svoju tražbinu nerazmjerno uvećao, da bi joj prodajom nekretnine bila nanesena nenadoknadiva šteta, da ovrhovoditelj svojim ponašanjem nastoji spriječiti podmirenje duga obzirom da je odbio potencijalnim kupcima izdati pismo namjere za brisanje prava zaloga u slučaju izvršenja kupoprodaje, čime da je postupao na prijevaran način, da je platila ovrhovoditelju znatno veći iznos od 80.000,00 eura, što bi se trebalo utvrditi vještačenjem isto kao i vrijednost njezine nekretnine.

2.2.1. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se ovrha odgodi za daljnjih 6 mjeseci, da sud obveže ovrhovoditelja da primi svaku njezinu otplatu duga bez pribjegavanja javnoj dražbi u odnosu na njezine nekretnine kako bi se izbjegla za nju naročito velika šteta, te da se vještačenjem utvrdi visina duga i vrijednost predmetne nekretnine. Trošak ne traži.

3. Žalba su neosnovane.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja utvrđeno je da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19; - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, primjenom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; - dalje: OZ). Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje kojim je odredio nastavak ovrhe, te odbio prijedlog ovršenice za ponovnu odgodu ovrhe.

6. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, od 7. veljače 2019., poslovni broj: Ovr-5148/2018, određena ovrha na nekretninama ovršenice, koje rješenje je postalo pravomoćno 17. svibnja 2022., obzirom da su žalbe ovršenice odbijene kao neosnovane rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 2022., poslovni broj: Gž Ovr-2111/2019-3,

- da je povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi vezanim uz prigovor zastare, ovršenica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju parnicu je pokrenula , a koja je okončana donošenjem presude od 25. veljače 2022., poslovni broj: P - 90/2020-49, pravomoćnom 24. svibnja 2022., kojom je odbijen kao neosnovan njezin tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom predmetne ovrhe,

- da je rješenjem od 23. travnja 2024., poslovni broj: Ovr-1224/2023-14, na temelju suglasnog prijedloga ovrhovoditelja i ovršenice, prvostupanjski sud primjenom članka 69. OZ-a, odgodio predmetnu ovrhu na rok do 31. kolovoza 2024.,

- da je rješenjem od 7. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr-1224/2023, predmetna ovrha odgođena na rok od šest mjeseci (to na prijedlog ovršenice radi navodne realizacije prodaje predmetnih etažnih stambenih jedinica putem Agencije) , a kako je navedeni rok protekao, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje kojim je pravilnom primjenom članka 71. stavka 1. OZ-a po službenoj dužnosti nastavio ovrhu, te odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja,

- da je prije isteka roka na koji ovrha odgođena, podneskom od 5. studenog 2025. ovršenica podnijela novi prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da je 3. travnja 2025. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnom ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 301- 146/2024 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kao i utvrđenja ništetnim Ugovora o ustupu tražbine , sve u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ, te pozivajući se na pravo na dom i nastanak nenadoknadive štete ukoliko predmetne nekretnine budu prodane u predmetnom ovršnom postupku,

- da je prvostupanjski sud sukladno članku 65. stavka 2. OZ -a omogućio ovrhovoditelju da se prijedlogu za odgodu očituje,

- da se ovrhovoditelj protivio odgodi ovrhe, u bitnome navodeći da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 65. stavka 1. OZ-a, konkretno da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela teško nadoknadivu štetu, da se ne može pozivati na pravo na dom, da se u ovršnoj ispravi izričito suglasila da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, a što se tiče podnesene tužbe istakao je da ovršenica nije korisnica ugovora iz kreditu, kao i namjenu kredita navedenu u članku 2. istog ,

- da u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud u bitnome navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen između korisnika kredita Usluže zadruge Crikvenica Bribir, a ne ovršenice kao korisnika kredita, pa da njezino pozivanje na Zakon o zaštiti potrošača, potrošačke Direktive EU smatra neosnovanim jer Ugovor o kreditu nije potrošački, a kredit da je odobren za povrat kredita Zagrebačkoj banci d.d. i Privrednoj banci d.d., te radi uređenja turističkih apartmana i dogradnje garaže, pa da prema tome navedene nekretnine služe za turističke svrhe iznajmljivanja apartmana, tako da se ne može govoriti o stambenim jedinicama te stoga ne predstavljaju dom ovršenice, koja prebiva na drugoj adresi u [adresa], a ne u Crikvenici gdje se nalaze predmetne nekretnine, nadalje da se ovršenica ne može pozivati na pravo na dom jer se u Ugovoru o kreditu-ovršnoj ispravi izričito suglasila da će radi namirenja određene tražbine ovrhovoditelj moći zatražiti prodaju predmetnih nekretnina, te napose da je ovršenica u Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa i podmirenju duga sklopljenim sa ovrhovoditeljem 8. travnja 2024. učinila nespornim visinu duga u iznosu od 662.589,03 eura, te da je temeljem istog platila dio duga u iznosu od 80.000,00 eura, pa je ovrhovoditelj dostavio izvadak iz poslovnih knjiga na dan 1. prosinca 2025. na iznos potraživanja od 618.825,62 eura, tako da se ne može govoriti o nesrazmjeru između vrijednosti pojedinih etažnih jedinica i iznosa cjelokupnog duga ,

- da je prvostupanjski sud zaključio da nije ispunjena subjektivna kumulativna pretpostavka, konkretno da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu, a parnica koju je ovršenica pokrenula radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave da ne sprječava da se ovrha nastavi i da se ovrhovoditelj namiri prodajom predmetnih nekretnina, slijedom čega je odbio prijedlog za odgodu ovrhe, te odlučio kao u točki II. izreke pobijanog rješenja .

7. Navedena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer se temelje na priloženim dokazima koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, o čemu pobijano rješenje sadrži jasne i razumljive razloge, pa se žalbeni navodi ovršenice ne mogu prihvatiti kao pravno utemeljeni jer protivno proizlazi iz stanja predmetnog spisa.

8.1. Odredbom članka 65. stavka 1. točke 1. -11. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke).

8.1. Dakle, da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan moraju kumulativno biti ispunjene i objektivna i subjektivna pretpostavka, dok iz predmetnog spisa, ne proizlazi da su te pretpostavke kumulativno ispunjene, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud uz obrazloženje koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud, pa ga radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja nije potrebno ponovno navoditi.

9. Kako se za odgodu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a kada se govori o šteti pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće, pri čemu ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ali je dužan dostaviti dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a u konkretnom slučaju ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu (a na potrebu odgode ovrhe zbog sprječavanja nasilja nije se niti pozivala), pri čemu valja navesti da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, ovaj sud zaključuje da prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe nije osnovan.

9.1. Podredno valja navesti i da je nesporno da ovršenici provedbom ovrhe trpe štetu budući je ovršni postupak sam po sebi tegoban, kao i da tijekom istog valja paziti na dostojanstvo i pravo ovršenika (članak 6. OZ-a), međutim u konkretnom činjeničnom supstratu nema dokaza iz kojih bi bilo učinjeno vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za ovršenicu nastupila upravo takva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta , posebno ako se uz to uzmu u obzir i imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenice da u postupku protuovrhe namiri svoju eventualnu tražbinu od ovrhovoditelja.

10. Ovaj sud suglasan je sa shvaćanjem prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti prijedlog za odgodu pozivanjem na ustavno i konvencijsko pravo na dom.

10.1. Naime, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024, zaključeno je da se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga o ovršenik do tada nije mogao istaknuti, a koje opravdane razloge u konkretnom slučaju ovaj sud ne nalazi.

10.2. Nadalje valja uzeti u obzir da je ovršenica kao založni dužnik, nesporno s prednikom ovrhovoditelja sklopila Ugovor o kreditu broj 301-146/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnim nekretninama od 20. kolovoza 2004., te se izričito suglasila da se zasnuje založno pravo na nekretninama na kojima je određena ovrha radi osiguranja novčane tražbine prednika ovrhovoditelja, Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (koji je kao cedent svoju tražbinu prenio na ovrhovoditelja kao cesionara Ugovorom o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014.), pri čemu je Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa i podmirenju duga sklopljenim sa ovrhovoditeljem 8. travnja 2024. priznala osnovu i visinu tražbine, sredstva osiguranja tražbine i prijenos tražbine na ovrhovoditelja, tako da se ne može s uspjehom pozivati na pravo na dom u situaciji kada je založno pravo ugovoreno kao instrument osiguranja kredita, jer je time svjesno raspolagala svojim vlasničkim pravom i pristala na posljedice neispunjenja obveza, uključujući prodaju nekretnina u ovršnom postupku.

10.3. Budući da se predmetna ovrha provodi u zakonom propisanom postupku temeljem raspolaganja ovršenice davanjem u zalog predmetne nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom, postupanje prvostupanjskog suda sukladno je odredbi članka 8. stavka 2. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02 i 1/06, 2/10,13/17), te u ovoj fazi postupka nema potrebe provoditi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U- III- 2551/2015 od 7. srpnja 2015.).

10.4. Osim toga, predmet ovrhe nije samo jedna nekretnina, već devet zasebnih etažnih cjelina, stambenih jedinica u naravi apartmana koje ovršenica prodaje trećim osobama, što proizlazi iz priloga uz žalbu, a u prijedlogu za odgodu ovrhe iako se poziva na pravo na dom, uopće ne navodi u kojoj od njih navodno živi s obitelji, te napose na adresi predmetne nekretnine u Crikvenici niti nema prijavljeno prebivalište, već je prijavljena na adresi [adresa], slijedom čega ovaj sud zaključuje da prijedlog za odgodu ovrhe pozivanjem prava na dom, nije osnovan.

11. Činjenica što je ovršenica radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu i Ugovora o ustupu tražbine, podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja kao tuženika i njegovog prednika, istu ne stavlja u povoljniji položaj vezano uz prijedlog za odgodu ovrhe, jer kao što je već ranije navedeno, predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je između Uslužne zadruge Crikvenica Bribir, kao korisnika kredita (a ne ovršenice) i prednika ovrhovoditelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ovršenica u konkretnom pravnom odnosu ne djeluje kao potrošač već kao osoba koja poduzima radnje s ciljem ostvarivanja gospodarske djelatnosti , zbog čega nema pravo na zaštitu koje bi joj pripadalo da ima status potrošača.

12. Žalbeni navodi ovršenice da je ovrhovoditelj kriv što nije podmirila dugovanje, da je dug naznačen u previsokom iznosu, da ovrhovoditelj želi na njezinu štetu ostvariti nepripadnu imovinsku korist, ne proizlaze iz stanja spisa, niti su od značaja za predmetnu odluku obzirom na sve prethodno navedeno, već su prema ocjeni ovog suda rezultat opće poznate činjenice da je ovršni postupak tegoban za svakog ovršenika, pa tako i za ovdje ovršenicu, ali je nužan kako bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoja prava.

13. Slijedom navedenog na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, valjalo je žalbe ovršenice odbiti kao neosnovane, potvrditi pobijano rješenje, te odlučiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec