REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-404/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja IRĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupan po punomoćnicima ŽR, dipl. iur. i KR, mag. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, od 26. veljače 2026., poslovni broj: Pn- 552/2016-147, 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika Klinički bolnički centar Split, uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, od 26. veljače 2026., poslovni broj: Pn-552/2016- 147, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Predmet se dodjeljuje u rad drugom sucu pojedincu Općinskog suda u Splitu.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 64.488,36 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koji teku od 2. prosinca 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.“

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; - dalje: ZPP), posebno ukazujući na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.1 U žalbi navodi da je u predmetnom postupku donesena presuda i rješenje od 28. siječnja 2026., poslovni broj: Gž-872/2024-5, kojom je pod točkom II 2.) ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 2. prosinca 2021., poslovni broj: Pn -552/2016- 97 i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2024., poslovni broj: Pn-552/2016, pod točkama II izreke u odnosu na rješenje o troškovima parničnog postupka, te da je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Međutim da je prvostupanjski sud ponovio istu povredu ZPP-a zbog koje je prethodna odluka bila ukinuta, da pobijano rješenje ne sadrži jasne, konkretne i provjerljive razloge o kriteriju prema kojem su određeni bodovi, primijenjenoj Tarifi, vrijednosti boda, razlozima priznavanja više od četiri podneska, razlozima priznavanja pune nagrade za ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari, razlozima nepriznavanja razmjernog uspjeha stranaka, da je sud trošak samo paušalno priznao bez konkretne analize svake pojedine radnje, te zaključuje da takvo obrazloženje ne omogućuje ispitivanje pravilnosti odluke i da predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer odluka nema razlog a o odlučnim činjenicama.

2.2. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosudio tužiteljima čak 64.488,36 eura, obzirom da im je za svaku radnju dosudio po 1330 bodova, iako da im je do povećanja VPS-a trebao obistiniti po 768 bodova, a nakon povećanja po 1116 bodova i to samo za obrazložene podneske i ročišta na kojima se raspravljalo. Navodi da je sud neosnovano dosudio trošak za 6 podnesaka jer je Tbr. 8. Tarife propisana naknada za 4 podneska , da tužiteljima ne pripada naknada za sastav podnesaka od 3. travnja 2017. i 3. studenog 2020., da sud nije primijenio Tbr. 9/2 za trošak zastupanja na ročištu od 2. srpnja 2018., niti Tbr. 9/5 Tarife za trošak zastupanja na ročištima od 22. travnja i 14. lipnja 2021., a napose da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uspjeh u sporu pri čemu smatra kako uspjeh tužitelja u sporu iznosi 78%, a njegov uspjeh da iznosi 22%.

2.3. Predlaže da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način naveden u žalbi, podredno da se ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Obzirom da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije postupio po uputama iz ukidbene odluke ovog suda, na što osnovano žalitelj ukazuje u žalbi, u ovom žalbenom postupku i dalje je sporna pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka.

6. Naime, rješenjem ovoga suda od 28. siječnja 2026., poslovni broj: Gž-872/2024- 5, ukinuta je odluka o parničnom trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da iz obrazloženja nije bilo razvidno primjenom koje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je izvršen obračun troškova, po kojim tarifnim brojevima su pojedine radnje vrednovane, za koje radnje je trebala biti priznata puna, a za koje umanjena nagrada, koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice, te na koji način je utvrđen uspjeh stranaka u sporu.

6.1. Stoga je naloženo prvostupanjskom sudu da vodeći računa o žalbenim navodima stranaka (vezanim uz parnične troškove) i uputi iz odluke ovoga suda pobliže navedenoj pod točkom 19. obrazloženja vezano uz točku 8.4. obrazloženja, donese novu pravilnu i zakonitu odluku, međutim iz sadržaja spisa i pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud nije postupio sukladno navedenoj drugostupanjskoj odluci, iako je ta uputa drugostupanjskog suda (po svom sadržaju i svrsi) činila prvostupanjski sud dužnim da raspravi sva sporna pitanja (članak 377. stavka 2. ZPP-a), odnosno da utvrdi činjenice odlučne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja o troškovima parničnog postupka.

6.2. Time je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 377. stavka 2. ZPP-a, što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, slijedom čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 377. stavka 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud formalno je donio novu odluku o troškovima parničnog postupka, ali u obrazloženju pobijanog rješenja samo nabraja pojedine procesne radnje i broj bodova koji za njih priznaje, bez navođenja pravne osnove takvog obračuna, odnosno Tarife koju je primijenio, bez označavanja primijenjenih tarifnih brojeva, bez označavanja vrijednosti predmeta spora, bez obrazloženja zbog čega pojedine radnje smatra potrebnima za vođenje postupka, bez obrazloženja priznaje li za pojedina ročišta i podneske punu ili umanjenu nagradu, te bez obrazloženja o uspjehu stranaka u sporu i primjene mjerodavnog stavka odredbe članka 154. ZPP- a, vezano uz čega ovaj sud ističe da pogrešno žalitelj navodi da uspjeh tužitelja u sporu iznosi 78%, to obzirom da konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 112.814,39 eura, a dosuđen im je iznos od 107.505,47 eura, što znači da uspjeh tužitelja iznosi 95%, a tuženika 5%, a što može predstavljati razmjerno neznatan neuspjeh u smislu članka 154. stavka 5. ZPP-a osobito ako zbog tog dijela tuženiku nisu nastali posebni troškovi.

7.1. Kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o navedenim odlučnim činjenicama , niti je iz istog moguće ispitati pravilnost dosuđenog parničnog troška , prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Posebno valja istaći i da je prvostupanjski sud pri ponovnom odlučivanju za iste procesne radnje dosudio trošak u znatno većem iznosu nego u ranijoj odluci, pri čemu nije naveo niti jednu odlučnu činjenicu niti pravni razlog koji bi opravdao takvu razliku. Sama činjenica drukčijeg konačnog obračuna ne predstavlja obrazloženje odluke. Prvostupanjski sud nije samo propustio obrazložiti odluku, već nije niti objasnio zašto je promijenio vlastiti prethodni obračun.

8.1. Naime, ostalo je neobrazloženo zbog čega je za iste procesne radnje koje su već bile predmet odlučivanja u presudi od 2. prosinca 2021. i dopunskoj presudi od 15. svibnja 2024., sada dosuđen trošak od 64.488,36 eura, iako je prethodno bio dosuđen trošak u iznosu od 39.684,12 eura. Sud nije naveo niti jednu okolnost zbog koje je došlo do povećanja troška za čak 24.804,24 eura, pa odluka ni u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Napose se ukazuje prvostupanjskom sudu, a obzirom da je u pobijanom rješenju od 26. veljače 2026., zatezne kamate na parnični trošak dosudio od dana donošenja presude tj. od 2. prosinca 2021., da u situaciji kada drugostupanjski sud ukine odluku o parničnom trošku zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te vrati predmet prvostupanjskom sudu da ponovno odluči samo o trošku, da se tada smatra da ukinuta odluka nije proizvela pravne učinke, pa niti u pogledu dospijeća obveze plaćanja troška , tako da obveza naknade troška nastaje tek novim rješenjem kojim je trošak ponovno dosuđen, slijedom čega kamate na dosuđeni parnični trošak teku od dana donošenja odluke kojom je trošak konačno dosuđen, odnosno od dana novog rješenja o trošku, a ne kako je to pobijanim rješenjem odlučeno.

10. Kako prvostupanjski sud nije otklonio ukazane nedostatke zbog kojih je prethodna odluka o troškovima parničnog postupka ukinuta, te obzirom da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega ima nedostataka zbog kojih ponovno nije podobno za ispitivanje u žalbenom postupku, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan je postupiti po uputama ovog drugostupanjskog suda na način ranije obrazložen u ovome rješenju, odnosno u bitnome tako što će za svaku priznatu stavku parničnog troška jasno naznačiti pravnu osnovu njezina dosuđenja (primijenjenu Tarifu i tarifni broj), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, obrazložiti zbog čega je pojedina radnja bila potrebna za vođenje parnice, navesti priznaje li se puna ili umanjena nagrada i iz kojih razloga, obrazložiti način utvrđivanja uspjeha stranaka , te omogućiti provjeru cjelokupnog obračuna dosuđenog parničnog troška , dakle donijeti će obrazloženu i na zakonu osnovanu odluku.

12. Obzirom na činjenicu da prvostupanjski sud niti nakon prethodne odluke ovog drugostupanjskog suda kojom je ukinuta odluka o troškovima parničnog postupka, nije otklonio nedostatke na koje je bio izričito upozoren, nego je ponovno donio odluku koja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih nije moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost, ovaj sud ocjenjuje da će se svrha ponovnog postupka učinkovitije ostvariti ako se predmet dodijeli u rad drugom sucu pojedincu, pa je na temelju članka 371. ZPP-a, odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Slavonski Brod, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec