Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-322/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, predsjednici vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Benjak kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog IV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-249/2026-1 od 10. lipnja 2026., nakon javne rasprave održane 24. srpnja 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu UV, okrivljene IV osobno i njenog branitelja Tihomira Rožmarića odvjetnika u Varaždinu, dana 27. srpnja 2026. objavio je, a 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Okrivljena IV, MBS: [matični broj subjekta], kćeri I i U, rođene V, rođene **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], G, državljanka Republike Armenije, sa završenom srednjom školom, nezaposlene, neudane, bez djece, neosuđivana,

kriva je

što je

dana 20. svibnja 2026., oko 09,00 sati, na neutvrđenoj lokaciji u Sesvetama, na temelju dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja ilegalno preveze više stranih državljana na dogovorenoj lokaciji, za neutvrđeni novčani iznos koji je trebala primiti po izvršenom prijevozu, osobnim vozilom marke Opel Insignia, čeških registracijskih oznaka [registarska oznaka] preuzela šest državljana Turske i to osobe po imenu VV, GV, IVP, ZV, ĆV i UVP koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, te ih s namjerom da stignu na svoje krajnje odredište u Francusku Republiku, prevozila kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, sve do mjesta Donji Kneginec, gdje je istoga dana oko 09,40 sati zaustavljena po policijskim službenicima Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin,

dakle, iz koristoljublja omogućila drugoj osobi nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kz711.

II. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 okrivljena IV se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 4 (ČETIRI)

MJESECA

III. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenoj IV se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je okrivljena osuđena izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljena u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeno j IV se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 20. svibnja 2026. pa nadalje.

V. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa člankom 42. KZ/11 okrivljenom IV se

i z r i č e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 70 (STODVADESETPET) DNEVNIH

IZNOSA

U VISINI OD 40,00 (ČETRDESET) EURA, ŠTO IZNOSI 2.800,00 (DVIJETISUĆEOSAMSTO) EURA

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljena je dužna sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

VI. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

VII. Na temelju članka 148. st. 1. stavka Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena IV dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv okrivljene u uvodu citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članka 326. stavka 1. KZ/11.

2. Stranke su se na raspravi suglasile da se postupak provede pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem.

3. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnog akta, okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje ju se tereti optužnicom.

4. U dokaznom postupku, uz ispitivanje okrivljene na raspravi, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njenog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prvog ispitivanja na ODO u Varaždinu, pročitani su, uz suglasnost stranaka, službena zabilješka o postupanju policijskih službenika Policijske postaje prometne policije Varaždin od 20. svibnja 2026., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01504239 i 01504238 uz zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta od 20. svibnja 2026., zapisnik o ispitivanju osumnjičenice IV, uz DVD snimku, po čl. 208.a ZKP/08 od 20. svibnja 2026., zapisnik Županijskog suda u Varaždinu sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka VV od 21. svibnja 2026., zapisnik Županijskog suda u Varaždinu sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka GV od 21. svibnja 2026., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene od 21. svibnja 2026. uz DVD snimku, prometna dozvola za osobno vozilo marke Opel Insignia 2.0, reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije] , kaznena evidencija za okrivljenu.

4.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je sa sigurnošću utvrdio i našao dokazanim da je okrivljena počinla kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članka 326. stavka 1. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude

6. Nesporno je da je okrivljena 20. svibnja 2026. u jutarnjim satima upravljala osobnim vozilom marke Opel Insignia čeških registracijskih oznaka te na području šire okolice Sesveta preuzela i potom prevozila šest stranih državljana, državljana Turske. Također nije sporno da navedene osobe u trenutku policijskog postupanja nisu imale osobne dokumente, kao ni to da je okrivljena zaustavljena od strane policijskih službenika u Donjem Knegincu oko 09,40 sati.

6.1. Sporno je, međutim, je li okrivljena postupala na temelju prethodnog dogovora s nepoznatim osobama u cilju ilegalnog prijevoza stranih državljana iz koristoljublja, odnosno je li bila svjesna nezakonitog statusa prevezenih osoba i imala namjeru omogućiti njihov nedopušteni tranzit prema državnoj granici i dalje prema Francuskoj Republici. Sporno je i postojanje te narav dogovorene naknade, kao i pitanje je li okrivljena postupala s potrebnim stupnjem krivnje za ostvarenje obilježja terećenog kaznenog djela, imajući u vidu njezinu obranu da je smatrala kako obavlja uobičajeni taxi posao prema uputama nalogodavca, bez saznanja o nezakonitosti postupanja do trenutka policijskog zaustavljanja.

7. U obrani koju je iznosila na početku postupka okrivljen je navela da nije povezana ni s kakvom organizacijom, već da je kao Uber vozačica, u vrijeme nezaposlenosti, putem oglasa na Facebooku prihvatila posao vozača uz obećanu naknadu od 3.600,00 eura za tjedan dana rada, s uključenim troškovima smještaja i goriva. Navodi da je kontaktirala osobu po imenu Z, koji joj je davao upute i slao lokacije, pri čemu nikakav ugovor nije sklopljen iako joj je bio obećan. Kritičnog dana dobila je nalog za vožnju, pri čemu joj je za gorivo isplaćen iznos od 80 eura, te je postupajući po dobivenoj geolokaciji došla na mjesto preuzimanja putnika. Dalje navodi da je na toj lokaciji preuzela šest osoba (muškarca, ženu i četvero djece), iako je primijetila da ih je previše, ali je na inzistiranje nalogodavca pristala, uz obećanje dodatne naknade od 600 eura za tu vožnju. Ističe da s putnicima nije mog la komunicirati zbog jezične barijere, ali je uočila da su u lošem stanju, osobito djeca bez obuće, te im je ponudila vodu. Po nalogu Z uključila je i kameru te mu pokazala putnike, nakon čega je zaprimila daljnju rutu kretanja. Tijekom vožnje, na zahtjev putnika, pristala je stati kod trgovačkog centra radi kupnje obuće za djecu, no prije realizacije toga zaustavljena je od strane policije, kada je, kako tvrdi, tek tada saznala da osobe nemaju dokumente i da se radi o nezakonitom prijevozu. Naglašava da je smatrala kako obavlja uobičajeni vozački posao te da je bila samo vozač bez saznanja o nezakonitosti postupanja.

7.1. Prilikom ispitivanja u skladu čl. 208.a ZKP/08 okrivljena nije iznosila obranu i nije odgovarala na pitanja već se branila šutnjom. Dok je u svojoj obrani prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja u ODO Varaždin u bitnome iskazivala kako i na raspravi. Navodi da je zbog zdravstvenih problema i potrebe za zaposlenjem putem Facebook oglasa prihvatila kratkoročni posao prijevoza turista po Europi, za koji je uvjet bio da ima vlastito vozilo. Nakon dogovora s nepoznatim nalogodavcem, koji joj je davao upute putem WhatsAppa, upućena je u Sloveniju, gdje joj je obećana isplata troškova, no za gorivo joj novac nije bio uplaćen pa ga je posudila, dok je primila 50,00 eura za smještaj te je zbog noći i zdravstvenih razloga prenoćila u vozilu. Sljedećeg jutra dobivala je kratke lokacije kretanja, a potom joj je rečeno da treba preuzeti “turiste” zbog kvara drugog vozila. Dolaskom na lokaciju uočila je djecu bez obuće i nepoznate osobe, nakon čega je kontaktirala nalogodavca koji joj je rekao da mora izvršiti zadatak, što je i učinila, navodeći da joj je bilo žao djece. Po njegovom nalogu uključila je kameru prilikom ulaska putnika u vozilo, nakon čega je zaprimila rutu i započela vožnju, pri čemu nije mogla komunicirati s putnicima zbog jezične barijere. Tijekom vožnje pretpostavila je da ih vozi prema Italiji, što joj je osobno odgovaralo, a nakon izlaska s autoceste i dolaska do trgovačkog centra zaustavljena je od strane policije. Tek tada je, kako navodi, shvatila da putnici nemaju dokumente i da se radi o nezakonitoj situaciji. Ističe da je postupala prema uputama nalogodavca, vjerujući da obavlja posao prijevoza turista.

8. Svjedok VV naveo je da je kao državljanin Turske, zajedno sa suprugom i četvero djece, odlučio napustiti Tursku i preseliti se u Francusku zbog financijskih dugova i propalog posla. U Istanbulu je stupio u kontakt s posrednikom koji mu je za 12.000,00 eura za svih šest članova obitelji organizirao put, pri čemu je novac predao unaprijed, a putovanje je započelo legalno, s urednim dokumentima, preko Makedonije, Kosova, Srbije i Bosne, gdje su se određeno vrijeme zadržali. Nadalje je iskazao da su ih iz Bosne dalje prevozile nepoznate osobe, koje su im na jednom mračnom mjestu oduzele osobne stvari i putne dokumente te ih prebacile preko rijeke do ceste, gdje ih je preuzelo drugo vozilo, kojim je upravljala okrivljena. Prepoznao ju je kao vozačicu koja ih je primila na odmorištu uz autocestu, prije ulaska ih snimila ili fotografirala, ponudila im vodu i potom ih prevozila oko 100 kilometara, bez dogovora o dodatnom novcu, jer je cijeli daljnji prijevoz već bio obuhvaćen ranije plaćenim iznosom. Istaknuo je da se s njom sporazumio samo djelomično, da je pratila navigaciju te da nije pokazivala nikakvo čuđenje zbog njihova broja, prtljage ili zahtjeva za vodom, već se ponašala kao osoba koja ih je došla preuzeti radi daljnjeg prijevoza.

8.1. Svjedokinja GV iskazala je da je, zajedno sa suprugom i četvero djece, odlučila napustiti Tursku i otići u Francusku zbog financijskih problema njezina supruga, koji je bankrotirao. Navela je da ona u organizaciji puta nije sudjelovala, ali da je suprug s nekom osobom u Turskoj dogovorio prijevoz do Francuske te da su za cijelu obitelj trebali platiti oko 10.000,00 eura. Krenuli su s urednim putnim dokumentima i osobnim stvarima, najprije avionom za Makedoniju, potom su preko Bosne organizirano prevoženi dalje prema Hrvatskoj. Dalje je navela da su ih iz Bosne do hrvatske granice vozila dva muškarca, a zatim su čamcem prešli rijeku, nakon čega ih je uz cestu preuzelo drugo vozilo kojim je upravljala okrivljena. Vozačica ih je, prema njezinim riječima, prije ulaska fotografirala ili snimila, dala djeci vodu i potom ih vozila s uključenom navigacijom, bez razgovora o novcu ili dodatnom plaćanju. Tijekom vožnje suprug i ona shvatili su da ih vozi prema Italiji, a nakon što je vozačica na odmorištu uočila policiju, više puta je glasno ponavljala da je policija i kružila vozilom po parkiralištu. Svjedokinja je istaknula da su tek tada policijski službenici zatražili dokumente, te da vozačica nije pokazivala iznenađenje zbog njihova prijevoza, već se ponašala kao osoba koja ih je došla preuzeti radi daljnjeg puta.

8.2. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, PPRP Varaždin od 20. svibnja 2026. slijedi da su se policijski službenici dana 20. svibnja 2026. od 07,00 sati nalazili na relaciji D 528 radi sprječavanja nezakonitih migracija i prekograničnog kriminaliteta. U 09,40 sati, u mjestu Donji Kneginec, Ulica grada Lipika 15, vršeći kontrolu vozila i osoba svijetlećom STOP tablicom zaustavljeno je osobno vozilo marke Opel, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koje se kretalo iz pravca NP Varaždin u smjeru Istočne zaobilaznice. Izvršenom kontrolom je utvrđeno da je navedenim vozilom upravljala okrivljena IV dok se na suvozačevom mjestu nalazila jedna muška osoba, a na stražnjem sjedalu jedna ženska osoba i četvero djece, a svi bez dokumenata, državljani Turske. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, osobe su dovedene bez prisile u službene prostorije PP Ivanec.

9. Sud je utvrdio da okrivljena nije osporavala osnovne vanjske okolnosti događaja, odnosno da je kritične zgode upravljala vozilom u kojem su se nalazili strani državljani, te da je vozilo zaustavljeno od strane policije na području Donjeg Kneginca. Isto tako, iz službene zabilješke policijskih službenika proizlazi da je u vozilu okrivljene zatečeno šest državljana Turske bez dokumenata, pa je taj dio činjeničnog supstrata nesporno utvrđen. Sud je nadalje utvrdio da se obrana okrivljene u bitnome svodi na tvrdnju kako je mislila da obavlja uobičajeni vozački posao, odnosno prijevoz turista, te da nije bila svjesna nezakonitosti postupanja do trenutka policijske intervencije. Međutim, takva obrana nije prihvaćena u dijelu koji se odnosi na njezino znanje i svijest o stvarnoj naravi prijevoza, budući da iz iskaza svjedoka VV i GV proizlazi da je prijevoz bio unaprijed organiziran, da su ih prethodni vozači doveli do mjesta preuzimanja, da ih je okrivljena prije ulaska u vozilo snimala ili fotografirala, da im je dala vodu, uključila navigaciju i nastavila vožnju prema dogovorenoj ruti, bez pokazivanja iznenađenja zbog njihova broja ili okolnosti pod kojima su joj predani. Takvi iskazi, u povezanosti sa zatečenim stanjem na mjestu događaja, upućuju na zaključak da je okrivljena bila svjesna da ne prevozi putnike u okviru uobičajenog prijevoza, nego osobe koje su prethodno nezakonito prebačene i koje je trebala dalje prevesti prema krajnjem odredištu.

9.1. Sud je utvrdio i da je obrana okrivljene proturječna u dijelu koji se odnosi na navodni legalni poslovni angažman i kratkotrajni rad preko oglasa, jer se takva verzija ne uklapa u iskaze svjedoka o unaprijed plaćenom organiziranom putu, oduzimanju dokumenata i nastavku prijevoza nakon preuzimanja od strane okrivljene. U vezi s tim, sud je našao dokazanim da je okrivljena postupala kao dio organiziranog lanca prijevoza, a ne kao slučajna vozačica koja je tek naknadno saznala za nezakonitost situacije. Posebno se pri tome ima u vidu da je prema vlastitoj obrani okrivljena za tjedan dana rada trebala ostvariti naknadu od 3.600,00 eura, što je očito iznimno visok iznos za takvu vrstu posla i predstavlja snažan indicij da se nije radilo o uobičajenom prijevozu putnika, već o unosnom i unaprijed dogovorenom prijevozu stranih državljana. Upravo ta visoka novčana naknada, u svezi s ostalim utvrđenim okolnostima, potvrđuje da je okrivljena postupala i iz koristoljublja, budući da je pristala na posao znajući da će za kratko vrijeme ostvariti znatnu imovinsku korist.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljene te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću utvrdio i našao dokazanim da je okrivljena počina kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članka 326. stavka 1. KZ/11, i to tako što je dana 20. svibnja 2026., oko 09,00 sati, na neutvrđenoj lokaciji u Sesvetama, na temelju dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja ilegalno preveze više stranih državljana na dogovorenoj lokaciji, za neutvrđeni novčani iznos koji je trebala primiti po izvršenom prijevozu, osobnim vozilom marke Opel Insignia, čeških registracijskih oznaka [registarska oznaka] preuzela šest državljana Turske i to osobe po imenu VV, GV, IVP, ZV, ĆV i UVP koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, te ih s namjerom da stignu na svoje krajnje odredište u Francusku Republiku, prevozila kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici s Republikom Slovenijom, sve do mjesta Donji Kneginec, gdje je istoga dana oko 09,40 sati zaustavljena po policijskim službenicima Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin . U subjektivnom smislu, sud je utvrdio da je postupala s izravnom namjerom, jer je s obzirom na sve okolnosti preuzimanja putnika, njihov broj, prethodno organizirani transfer, nedostatak dokumenata i način daljnjeg prijevoza morala biti svjesna da se ne radi o uobičajenom prijevozu putnika, nego o nezakonitom prijevozu stranih državljana prema njihovom krajnjem odredištu, a pritom je djelovala i iz koristoljublja.

10.1. Dakle, sud je utvrdio da je okrivljena ostvarila objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela te je istu proglasio krivom, pri čemu njena svijest o protupravnosti niti ubrojivost nisu dovedeni u pitanje, niti pak za njeno postupanje postoje ispričavajući razlozi.

11. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, vodeći računa o stupnju krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 47. KZ/11 vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio držanje okrivljene tijekom postupka u smislu da je svojim sudjelovanjem pridonijela brzom okončanju istog. Nadalje je cijenio okolnost da je okrivljena svojim sudjelovanjem u događaju, iako protupravnom, ipak pridonijela njegovu relativno brzom razrješenju, budući da je njezino postupanje dovelo do toga da se prijevoz zaustavi prije nego što je planirani cilj ostvaren u cijelosti. Sud je uzeo u obzir i njezino postupanje prema prevoženim osobama, osobito činjenicu da je djeci dala vodu, te da je htjela stati u prvu trgovinu kako bi im se kupila obuća i odjeća, iz čega proizlazi da prema njima nije iskazivala grubo ili bešćutno držanje. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio i emocionalni dojam koji je ostavila tijekom postupka, imajući u vidu da je prilikom davanja obrane, kao i u završnom govoru, bila vidno potresena i plakala, što ukazuje na određenu emotivnu opterećenost cijelim događajem.

11.1. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, broj prevezenih osoba, uključujući četvero djece, kao i činjenicu da se radilo o organiziranom i unaprijed pripremljenom prijevozu stranih državljana bez dokumenata preko državnog područja Republike Hrvatske. Otegotno je cijenjena i koristoljubiva pobuda, budući da je okrivljenoj za kratkotrajni posao bila obećana visoka novčana naknada, što upućuje na njezinu spremnost da radi znatne imovinske koristi pristane sudjelovati u protupravnom postupanju. Otegotno je sud uzeo to što je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došla isključivo kako bi počinila kazneno djelo. Imajući sve navedeno u vidu, sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići kaznom koja će dovoljno izraziti društvenu osudu za počinjeno djelo, utjecati na okrivljenu da ubuduće ne čini kaznena djela te djelovati i na druge građane kao upozorenje.

11.2. Imajući u vidu iznesene okolnosti, stupanj krivnje, kao i pogibeljnost djela, sud je okrivljenika za kazneno djelo opisano i kažnjivo po članka 326. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od jedne godine i četiri mjeseca, te je potom okrivljenoj izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će od izrečene kazne zatvora izdržavati sedam mjeseci, a ostatak kazne od devet mjeseci neće se izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

12. Na temelju članka 54. KZ/11. okrivljenoj je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 20. svibnja 2026. pa nadalje.

13. Budući da je okrivljena predmetno kazneno djelo počinila iz koristoljublja sud joj je izrekao sporednu novčanu kaznu od 70 dnevnih iznosa u visini od 40,00 eura, što iznosi 2.800,00 eura. Visina dnevnog iznosa određena je prema okrivljenikovim mogućnostima sukladno članku 42. stavku 4. i 5. KZ/11, navedenu sporednu novčanu kaznu okrivljena je dužna platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavka 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

14. Gore obrazloženim izborom vrste i mjere kazne okrivljenoj će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na nju da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije, vodeći pritom računa o činjenici trenutnog povećanog počinjenja upravo ovakvih kaznenih djela.

15. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

16. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljena je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka, sve s obzirom na njene imovinske prilike te složenost i trajanje kaznenog postupka, a uzimajući u obzir koje okolnosti sud smatra da plaćanje navedenog iznosa neće dovesti u pitanje uzdržavanje okrivljenika i osoba koje je dužan uzdržavati.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-249/2026

2. Okrivljena IV, putem Zatvora u Varaždinu, uz ovjereni prijevod

3. Branitelj okrivljene Tihomir Rožmarić, odvjetnik u Varaždinu