Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: K-11/2026-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne Grgić predsjednice vijeća, suca Mirka Ljubičića kao člana vijeća, sudaca porotnika Željka Todorovića, Sandre Viljevac, te Ivane Ivošević kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Nađ, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog RL zbog kaznenog djela iz članka 111. toč. 3. KZ/11 u vezi sa čl. 34 KZ/11 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku KO-DO-6/2026 od 9. ožujka 2026. nakon javnih rasprava održanih 28. svibnja, 29. lipnja, 15. srpnja, 20. srpnja i 22. srpnja 2026., u nazočnosti Marine Vrcan zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, optuženog RL i njegovog branitelja Drage Ačimovića, odvjetnika iz Osijeka, u zamjeni za Hrvoja Krivića, odvjetnika iz Osijeka, dana 24. srpnja 2026. objavio je, a dana 22 srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Optuženi RL OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani R, MBS [matični broj subjekta], sin DL i TL, rođene D, rođen **.**.1977. u [adresa], Republica Srbija, s prebivalištem u [adresa], selo Lukićevo, Republika Srbija, državljanin Republike Srbije, sa završenom osnovnom školom, fizičkog radnika, nezaposlenog, nema ishodovanu radnu dozvolu za rad u Republici Hrvatskoj, uzdržava se od povremenih radova, oženjenog, bez djece, bez imovine u Republici Hrvatskoj ili Republici Srbiji, vojsku služio u Prištini 1996./1997, nalazi se u istražnom zatvoru od 22. listopada 2025.,

k r i v  j e

I/ što je:

1.) dana 22. listopada 2025. oko 5,00 sati, u dvorištu obiteljske kuće u [adresa], tijekom verbalnog sukoba sa suprugom EL, kada je izašla u dvorište u nakani da je liši života, uzeo iz kuće krojačke škare duljine oštrice 9,5 cm i pošao za njom, pa kada ju je sustigao, srušio ju na tlo, prevukao joj kapuljaču preko glave i rukom je gušio zamahujući škarama prema njoj, uspjevši je i unatoč njezinom otporu škarama više puta ubosti u tijelo, uslijed čega je EL zadobila ubodnu ranu u gornjoj trećini desne nadlaktice u regiji ramenog zgloba duljine 1 cm, ubodnu ranu u gornjoj trećini lijeve nadlaktice u regiji ramenog zgloba duljine 1 cm te ubodnu ranu duljine 1 cm na lijevom prsištu u regiji donjih rebara, dok je uslijed pada na tlo zadobila još i ranu razderotinu na glavi tjemeno-zatiljno desno duljine 2,5 cm, koje ozljede su lake naravi, ali u dovršenju djela nije uspio budući da nije zahvaćen niti jedan vitalni organ.

II/ dakle, s namjerom da ubije blisku osobu poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva,

pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po članku 111. točka 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona

III/ te se optuženi RL na temelju čl. 111. točke 3. u vezi s člankom 34 KZ/11 i uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 ( šest ) GODINA.

IV/ Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom RL u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2025. pa nadalje.

V/ Na temelju članka 68 KZ/11 optuženom RL izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora

VI/ Na temelju članka 76. stavak 1. i 4. KZ/11 optuženom RL izriče se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust. Na temelju članka 76. stavak 2. KZ/11 nadležno tijelo za probaciju će odmah nakon izlaska počinitelja iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. KZ/11.

VII/ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi RL u cijelosti se oslobađa od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, a isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-6/2026 od 9. ožujka 2026 g., optužen je okrivljeni RL zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po članku 111. točka 3. u vezi s člankom 34. KZ/11.

2. Optuženi SL, očitujući se o optužnici izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje za koje se tereti optužnicom.

3. U dokaznom postupku reproducirana je DVD snimka ispitivanja svjedoka-oštećene EL s dokaznog ročišta od 19. studenog 2025. (list 132-133), te je pročitan zapisnik s dokaznog ročišta od 19. studenog 2025. o provođenju dokazne radnje ispitivanja ošt. EL sa DVD snimkom ispitivanja (list 132-133)

3.1. Uz suglasnost stranaka, na temelju čl. 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Borisa Dumenčića od dana 14 srpnja 2026..g. koji je vještačenje proveo na okolnost utvrđenja zdravstvenog stanja svjedoka CL, radi pristupa raspravi i davanja iskaza .(list 518-519 spisa).

3.2. Obzirom da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da svjedok nije sposobna za pristup i sudjelovanje na sudskim raspravama, na temelju čl. 431. stavka 1. točke 2. u svezi članka 431 stavka 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka CL od 24. studenog 2025.g. u Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, PP Đakovo (list 156-158)

3.3. Neposredno je ispitan stalni sudski vještak sudske medicine dr.sc. Boris Dumenčić (list 430 spisa), vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Požgain (list 485-487 spisa), vještak psihijatar dr. med. Zoran Čavajda,(list 489-490 spisa), vještak psiholog doc. dr. sc. RLV, spec. klin. psih (list 524-525 spisa), te su pročitani pisani nalazi i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr.sc. Borisa Dumenčića,(list 134-135 spisa), vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Požgaina,(list 172-183 spisa), vještaka psihijatra dr.med. Zorana Čavajde, (list 219-240 spisa) i vještaka psihologa doc. dr. sc. RLV (list 188-217 spisa).

Neposredno na raspravi, ispitan je svjedok dr. psihijatar UL.

3.4. Uz suglasnost zastupnika optužbe i obrane pročitani su i pregledani materijalni dokazi u spisu i to: zapisnik o očevidu broj 511-07-23-KU-306/25 od 22. listopada 2025. (list 9-12), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 22. listopada 2025. (list 14), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-07- 13-KU-206/25 od 22. listopada 2025. (list 15-16), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 22. listopada 2025. (list 17), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-07-20-KU-306/25 od 22. listopada 2025. (list 18-19), medicinska dokumentacija na ime okr. RL od 22. listopada 2025. (list 22), medicinska dokumentacija na ime ošt. EL od 22. listopada 2025. (list 31-33), službena zabilješka PU osječko-baranjske, II. PP Osijek o dojavi od 22. listopada 2025. (list 34), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 22. listopada 2025. (list 47),zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-07-23-KU-306/25 od 22. listopada 2025. (list 48-49), izvadak iz matice vjenčanih sa ovjerenim prijevodom (list 50-52),zapisnik o oduzimanju predmeta broj 511-07-02-25-349/8-25 od 23. listopada 2025. (list 99), bolnička prijava KBC Osijek od 22. listopada 2025. (list 110),otpusno pismo KBC-a Osijek, Klinike za psihijatriju na ime ošt. EL (list 136-138), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić“, Službe bioloških i kontaktnih vještačenja od 22. siječnja 2026. (list 268-276).

3.5. Uz suglasnost zastupnika optužbe i obrane optuženika pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju je zastupnica optužbe dana 29. lipnja 2026.g. predala u spis i to: posebno izvješće II PP Osijek sa obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Đakovo sa zapisničkom izjavom oštećene EL kao privitak Izviješću. (list 493-496 spisa).

3.6. Jednako tako pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju je branitelj optuženika na raspravi od dana 29 lipnja 2026.g. predao u spis i to: medicinska dokumentacija Zatvora u Osijeku - Ambulante -pregledi optuženika po spec. psihijatru, dr. med ŽL i to ambulanti list od 31. listopada 2025., od 22. siječnja 2026., od 27. veljače 2026., od 19. ožujka 2026. ( list 497-498 spisa)

3.7. Uz suglasnost zastupnika optužbe i obrane optuženika, pročitan je i pregledan podnesak obrane od dana 17. srpnja 2026.. Pročitane su izdvojene poruke s DVD medija pod nazivom „Izdvojeni sadržaj“ i to poruke iz mapa: „ [adresa], „ [adresa] T“, „ IL“ i „ ČL“( list 558-572 spisa).

3.8. Reproduciran je DVD medij na kojemu je pohranjen izdvojeni sadržaj o pretrazi uređaja-mobilnog telefona Honor crne boje, o čemu je sastavljeno Izviješće o pretrazi uređaja II PP Osijek broj:511-07-23-KU-306/25 od 19. veljače 2026.g.( list 294 spisa).Izvršen je pregled mapa: „ [adresa], „Marina [adresa]“, „ ČL“ " IL".Pročitan je Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU Osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije, Kriminalističko-obavještajne službe, Klasa:NK-214-17/26-04/4 Urbroj:511-07-19-26-34 i to Zapisnik o pretrazi mobilnog uređaja Honor crne boje, sa preklopnom futrolom zelene boje, te pridruženih digitalnih korisničkih računa (Messenger, Facebook, WhatsApp, Viber, Instagram i dr.) od 11. veljače 2026.g. (list 287-293 spisa /3) i Izvješće PU osječko baranjske II PP Osijek broj 511-07-23 KU-306/25 od 19. veljače 2025 o pretrazi uređaja i to mobilnog uređaja Honor crne boje, sa preklopnom futrolom zelene boje, te pridruženih digitalnih korisničkih računa (Messenger, Facebook, WhatsApp,) i drugih, koji su instalirani na navedenom uređaju (list 295-296/3).

3.9. Prije završetka dokaznog postupka, pročitan je izvadak kaznene evidencije od 23 listopada 2025.g., (list 65-66 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije, od 23. listopada 2025.g. (list 58-59 spisa).

Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik LL.

4. Temeljem čl. 421. st. 1. toč. 2. i toč. 4. ZKP/08 odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za pribavom medicinske dokumentacije o liječenju oštećene EL iz travnja 2025. godine i to dokumentacije iz bolnice u [adresa], te za pribavom podatka od Njemačke policije i to od policijske postaje Kreispolizeibehorde Oberbergischer Kreis, Polizeiwache Wipperfurth o prijavljivanju optuženog od strane oštećene i to za pokušaj ubojstva u gradu Lindlar-Horpe. Vijeće je ocijenilo da izvođenje naprijed navedenih dokaza ne bi pridonijelo utvrđenju činjenice da je oštećena neistinito prijavila okrivljenika za ovaj inkriminirani događaj, te da nije sposobna valjano, istinito i objektivno iskazivati o predmetnom događaju. O inkriminaciji okrivljenika u ovom postupku sud odlučuje nakon i na temelju brižljive ocjene dokazne snage i vjerodostojnosti svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza u ovom postupku. Također, okolnosti u odnosu na koje obrana predlaže izvođene predmetnih dokaza (sposobnost valjanog i istinitog iskazivanja), već su utvrđene u postupku i to provođenjem kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećene iz kojeg proizlazi da je oštećena sposobna valjano i objektivno svjedočiti o proživljenim događajima koji su predmet ovog postupka, te da nije uočena sklonost konfabuliranju (nalaz vještaka psihologa).

4.1. Vijeće je ocijenilo da ni pribava medicinske dokumentacije iz bolnice u [adresa] nije važna za utvrđivanje činjenice o zdravstvenom stanju oštećene i u vezi s tim sposobnosti vjerodostojnog iskazivana. Ovo iz razloga što je zdravstveno stanje oštećene utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem, iz kojeg također proizlazi da isto ne utječe na sposobnost vjerodostojnog iskazivanja o okolnostima proživljenog događaja (nalaz vještaka psihijatra). Također, vijeće je ocijenilo i da da bi prihvaćanje naprijed navedenih dokaznih prijedloga obrane dovelo i do znatnog odugovlačenja postupka.

4.2. Temeljem čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za provođenje novog psihijatrijskog vještačenja optuženika. Vještak dr. Ivan Požgain u nalazu i mišljenju iznio je svoj zaključak o zdravstvenom (psihofizičkom) stanju optuženika, te je prilikom usmenog iskaza imao na uvidu medicinsku dokumentaciju - ambulantne listove zatvora u Osijeku. Vještak je u usmenoj dopuni iskaza procijenio, te argumentirano pojasnio da opisivana psihopatološka zbivanja na posljednja dva nalaza dr. ŽL, ipak pripadaju kliničkoj slici posttraumatskog stresnog poremećaja, te da nema elemenata koji bi kod njega ukazivali na postojanje težeg duševnog poremećaja iz shizofrenog spektra. Nakon uvida u medicinsku dokumentaciju - ambulantne listove - u usmenoj dopuni, vještak utemeljeno zaključuje da tijekom vještačenja optuženika nije bilo nikakvih elemenata koje bi ukazivale na teži duševni poremećaj iz shizofrenog spektra. Slijedom toga, vijeće je ocijenilo da provođenje novog vještačenja nije važan dokazni prijedlog, jer isto ne bi pridonijelo utvrđenju novih činjenica, odnosno drugačijeg psihofizičkog stanja optuženika, obzirom da je vještak prilikom usmenog iskazivanja imao na uvidu medicinsku dokumentaciju-ambulantne listove pregleda opt. po dr. ŽL, u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja kojeg je izradio koristeći sve potrebne metode te pravilima struke.

4.3. Temeljem čl. 421. st. 1. toć. 2. ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se pribavi podatak o vremenu koje je psihijatar dr. Ivan Požgain proveo u zatvoru prilikom pregleda optuženika radi izrade nalaza i mišljenja. Obrana je to predlagala budući je optužba stavila primjedbu na svjedočki iskaz psihijatra dr. ŽL upirući da nije imao dovoljno vremena postaviti dijagnozu optuženiku, te da su se pitanja odnosila na dijagnostički tretman. Vijeće je ocijenilo da isto, ne bi pridonijelo utvrđivanju činjenica koje su bitne za odluku u ovom postupku, što će nastavno biti i obrazloženo.

5. Analizirajući sve provedene dokaze u postupku, odvojeno i u međusobnoj svezi, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi RL ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, zbog čega je optuženika za isto proglasio krivim.

6. Iznoseći obranu na raspravi, optuženi RL je iskazao da se tog dana 22. listopada 2025., on ustvari morao braniti od oštećene. Vikend pred predmetni događaj oštećena mu je poslala poruku da je promijenila lokot i da on spava gdje god zna. Veće prije toga došlo je do verbalne prepirke, ona je od njega zahtijevala svaki dan da joj stavi na stol 50 – 70 eura, ucjenjivala ga je na taj način, morao je šutiti, a ona je išla okolo i zabavljala se na svoj način. Večer prije događaja obavijestio ju je da je ostao bez posla, bio je kod kuće, ona je očekivala da je na poslu i došla je kući sa jednim od svojih prijatelja, a taj prijatelj kad je vidio da je on kod kuće, otišao je bez riječi. Tu večer prije bio je opet totalni kaos, njezino ponašanje je bilo najgore, a pod tim misli psovanje, vrijeđanje, udaranje, ponižavanje. Nakon svađe, otišao je spavati, ona je šutnula krevet di je on spavao i izvukla je nož kojim mu je već jednom prijetila da ga može s njim ubiti jer je ona luda i da neće odgovarati ni dana. To jutro, ona je rekla da se ide naći sa prijateljem E i da ide vratiti radnu odoru, odnosno stvari sa posla i onda je ponovno došlo do verbalne prepirke, odnosno svađe za svađom. Rekla je da joj mora stvoriti 50 eura da bi ona mogla ići popiti kavu sa prijteljem E i sebi kupiti neke stvari. Ona je otišla, odnosno izašla je, on je krenuo za njom i rekao joj da neće ići nigdje bez njega. Ona je počela govoriti: "nisam ja tvoja sluga, nisam ja tvoja mamica" i ponovno je tražila novce. To se sve događalo u dvorištu ispred kuće, počeli su se hrvati, uzeo joj je škare što je držala u ruci. Škare su bile kod nje u ruci. Pojašnjavajući zašto su te škare bile kod nje u ruci, navodi da je prije toga imala nož, a sada je uzela škare, "pretpostavljate zašto je uzela škare – u negativnom smislu, ona je u tom bunilu spremna na sve i zato je imala škare". Još jednom navodi da je te škare ona imala u ruci. Kako su se hrvali, on joj te škare oteo i htio ju je samo smiriti, pošto ju dobro zna i zna kako je i može smiriti. Pala mu je klapna, više nije mogao izdržati taj pritisak i samo ju je pitao zašto? Desilo se to što se desilo, ona je ustala kao da ništa nije bilo. On je škarama krenuo na nju, ističe da ju je htio samo smiriti, da je znao, bolje bi bacio te škare negdje na stranu, ali u toj se sekundi desilo to što se desilo. On je imao ozljedu na ruci, a ta ozljeda je nastala od njenih škara, tako što je krenula tim škarama na njega. Nakon toga svega, on je njoj pomogao sanirati ozljede hanzaplastom. Rekao je da će zajedno otići do bajera i zajedno zvati hitnu, a on će se otići sam prijaviti u policijsku postaju. Ona je htjela da idu do bajera, da ona od tamo zove hitnu.

6.1. Odgovarajući na postavljena pitanja obrane opt. RL navodi da joj je u tom hrvanju on oteo škare. Pali su na pod i on ju je tim škarama četiri puta ubo. Ozlijedila je i ona njega, osjetio je da je posječeno, odnosno da ima posjekotinu na šaci, odnosno na zglobu. Tim ubodima, on je nju htio smiriti, nije ju htio ozlijediti tim ubodima, bio je isprovociran. Sve mu se skupilo, posebice one njene riječi da ona njega može ubiti, a da neće odgovarati ni dana. To je stalo tako da se ona ustala i otišla u kuću kao da se ništa nije dogodilo. Ona je ležala dolje na travi, dala mu je ruku i on ju je povukao gore da ustane. Optuženik još jednom ponavlja da se sve u njemu skupilo, da ju je iz tog razloga ubo četiri puta, ali nije nastavio jer mu je svega bilo previše i ona se smirila. Bilo mu je previše i svoje krvi koju je vidio na ruci, ali i općenito krvi na njoj, te mu je odmah bilo i žao što se to uopće i dogodilo. Ona je ušla u kuću, počela je prati krv koja je bila na podu, uzela je te škare, obrisala je škare, oprala i bacila škare. Tražio je hanzaplast da joj sanira te ozljede koliko je bilo u njegovoj moći. Dalje je on rekao da trebaju zvati hitnu i da trebaju zvati policiju. Ona je rekla da će hitnu zvati sa bajera. Zajedno su otišli do bajera i od tamo je zvala hitnu, a hitna je zvala policiju. Sa bajera je direktno otišao u policiju, nije čekao hitnu već je odmah otišao kako bi se prijavio i rekao što je napravio.

6.2. Odgovarajući na postavljena pitanja zastupnika optužbe navodi da se događaj dogodio u dvorištu ispred kuće. Oštećena je prva izašla iz kuće, on je izašao za njom da popije kavu i popuši cigaretu. Nakon toga je ona rekla da se ide naći sa prijateljem E, čemu se on usprotivio. Ona je već bila odjevena i spremna za odlazak iz kuće. Još jednom navodi da mu je pala klapna i pod tim pojašnjava da mu se sve skupilo i to iz razloga što je jako dugo trpio njezino neprimjereno ponašanje prema njemu. Kad mu je pala klapna, on se u tih par minuta ne može sam sjetiti točno svog ponašanja, kao da je došlo do „prekida filma“ te kad se osvijestio, onda je vidio što je napravio. Bio je na njoj i na njoj je vidio krv – to je vidio kad se osvijestio. Ona je ležala, on je bio iznad nje. U tom trenutku, škare su bile kod njega, oteo joj je škare iz ruke. Škare joj je oteo kada je vidio da je i on posječen. Ubode joj je, misli zadao u ramena, jedan dolje u predjelu rebara, a jedan ubod u glavu (pokazuje prstom na dio glave bočno). U trenutku dok je bio nad njom, ona nije ništa govorila. Ona je fizički od njega jača, pogotovo kad ju uhvati taj napad. Valjali su se po zemlji, malo je ona bila na njemu, a malo on na njoj, tako ju je uspio svladati. Nadalje navodi da se ipak sječa nekih dijelova tog događaja, da nije baš da se svega ne sječa. Pojašnjava da je ona njemu izričito naredila da on ide, a da će ona sama zvati hitnu kod bajera, jer je htjela reći da ju je neki prolaznik napao. U policiji je rekao da je on napao oštećenu i da ne moraju više tražiti počinitelja, a pretpostavio je da ga traže, jer su dva puta policajci u autu prošli pored njega i išli su prema bajeru. Nije se vračao na mjesto događaja iako je vidio da policija ide tamo, iz razloga što je odlučio sam otići u policiju i prijaviti se. Iskreno se kaje, jako mu je žao zbog ovoga svega, što se to dogodilo. Jako uplašio i to prvi put u životu, jer je njene prijetnje shvatio ozbiljno. Kad je uzela škare i kad je počela da vitla, onda je to shvatio ozbiljno.

7. Usporedbom obrane optuženog RL i činjeničnog opisa optužbe, u postupku nije sporno da se inkriminirani događaj dogodio u dvorištu obiteljske kuće, u [adresa]. Nije sporno da je oštećena toga jutra izašla iz kuće u dvorište, jer se zaputila van, te da je između optuženog RL i oštećene EL prvotno došlo do verbalnog sukoba. Nije sporno ni da je optuženi RL oštećenu ubadao škarama u tijelo

7.1. Sporna je dinamika radnji koja je prethodila događaju, kao i dinamika radnji optuženika i oštećene u središnjem događaju i poslije njega. Optuženik navodi da je oštećenu 4 puta ubo, dok se optužbom tereti za tri ubodne rane. Optuženik misli da joj je ubode zadao u ramena, jedan dolje u predjelu rebara, a jedan ubod u glavu (pokazuje prstom na dio glave bočno), dakle "misli", pa tako o mjestu uboda ne iskazuje sa sigurnošću. Tako je dakle sporan i broj uboda, točna regija tijela, te način i intenzitet uboda (sila zamaha, otvoreni ili zatvoreni krakovi škara). Kad je u pitanju dinamika događanja koja je prethodila središnjem događaju, sporno je da li je optuženik, kako navodi u jednom dijelu svoje obrane, izašao van "popiti kavu i zapaliti cigaretu", dakle mirno izašao van za oštećenom ili je, suprotno tome, kako također navodi u jednom dijelu obrane krenuo za žrtvom i rekao joj da neće ići nigdje bez njega, dakle ljutito, u napadu ljubomore, pošao za oštećenom, prethodno uzevši krojačke škare iz kuće.

7.2. Sporno je da li je ozljeda na optuženom i to posjekotina na desnom zapešću veličine 0,5x1 cm uz blagi otok desne šake, nastala uslijed napada ošt. EL na njega ili je nastala kao posljedica otpora i obrambene reakcije oštećene, kojeg je pružala prilikom napada optuženika na nju. Naime optuženi u obrani više puta ističe da je škare uzela oštećena EL, da je ona njega prva napala, da joj je prilikom hrvanja oteo škare iz ruke i to kada je vidio da je i on posječen. Navodi da ga je oštećena EL prva ozlijedila, odnosno da je napadu na nju, prethodio napad oštećene na njega, čime osporava uz dinamiku i intenzitet događaja, te sud zaključuje da time upire i da je on od sebe otklanjao istodoban, odnosno neposredno prijeteći napad oštećene, odnosno da je postupao u nužnoj obrani. Dakle ističe postojanje i opravdavajućih razloga. Optuženik ne spori da, nakon što je on prvi ozlijeđen i nakon što je oteo škare, on škarama krenuo na oštećenu, da joj je zadao više ubodnih rana, no više puta ističe da ju je htio samo smiriti, da ju nije htio ozlijediti tim ubodima, čime osporava i svoju namjeru.

7.3. U postupku je bila sporna dakle i namjera postupanja optuženog RL, odnosno da li je svojim postupanjima kritične zgode htio usmrtiti svoju suprugu-žrtvu EL ili ju je, kako više puta navodi u svojoj obrani, htio samo "smiriti", bez namjere da joj nanese ozljede, odnosno da ju usmrti. Obrana osporava da je optuženik imao čvrstu odluku ubiti oštećenu, jer nakon što su ušli u kuću nije nastavio napad, nije joj pokušao zadati nove ozljede, niti je poduzimao bilo kakve radnje koje bi upućivale na odlučnost da dovrši ono što mu se optužbom stavlja na teret . Ističe da su okolnosti nakon događaja nespojive s tvrdnjom optužbe o postojanju čvrste i odlučne namjere usmrćenja.

7.4. Obrana osporava i da bi se u konkretnom slučaju radilo o dovršenom pokušaju, upirući da je sporno što je optuženik želio postići, jer nakon događaja u dvorištu nije došlo do nastavka napada u kući, te je sporno i da li je optuženik poduzeo sve radnje da bi ostvario smrt oštećenice.

7.5. Optuženi u svojoj obrani, vise puta ističe da mu je inkriminiranog događaja "pala klapna", te da se on se u tih par minuta ne može sam sjetiti točno svog ponašanja, te svoje stanje opisuje "kao da je došlo do prekida filma“, te kad se osvijestio, onda je vidio što je napravio. Dakle optuženi tim navodima osporava i svoju svijest (mogućnost razmišljanja)i dovodi u sumnju svoju ubrojivost u trenutku napada na oštećenu .

8. Obranu optuženika sud je prihvatio samo u pogledu nespornih činjenica, dakle u dijelu u kojem isti ne spori da je prvotno došlo do verbalnog sukoba i da je oštećenoj škarama zadao ubodne rane. Sporne činjenice sud je utvrdio ocjenjujući vjerodostojnost obrane opt. RL, dovđenjem iste u svezu prvenstveno sa iskazom svjedoka ošt. EL, svjedoka CL, svjedoka dr. ŽL, koji su komparirani sa nalazima i mišljenjima provedenih vještačenja, posebice sa sudsko-medicinskim vještačenjem, biološkim vještačenjem, tragovima izuzetim prilikom očevida, potom kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem oštećene, psihijatrijskim vještačenjem optuženika, reproduciranim izdvojenim sadržajem sa mobitela optuženika, te ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu.

9. Iz iskaza svjedoka, žrtve EL proizlazi da se napad dogodio u južnom predgrađu grada u baraki gdje živi, odnosno gdje je zajedno živjela s optuženikom. Toga jutra, 22. listopada 2025.g., dogodile su se ljubomorne scene, ona je krenula vratiti radnu robu-uniformu u firmu gdje je radila, čemu se optuženik usprotivio, navodeći da ne ide nigdje bez njega. Dalje navodi da je onda optuženi krenuo za njom i počeo je taj napad. U mraku nije vidjela da on ima škare. Srušio ju je na pod (pokazuje kako je zamahivao škarama) , te navodi da je bilo kao u horor filmovima, da je optuženi glumio onog "luđaka" ĐL (film petak 13-ti), da je to bio horor, horor film uživo. Nije brojala, jako puno puta ju je ubo, ruke su joj bile sve plave, otečene, gurao ju je, nabio joj je kapuljaču, davio ju je, nije došla do zraka da viče pomoć. Dalje navodi, da nije samo, da ju je ubadao, nego ju je i davio, opisuje to kao užas, horor. Zvala je pomoć, no navodi da ju nitko ne može čuti jer živi u šumi gdje žive duše nema, te nema koga zvati tamo u pomoć, živi na pustari. I mobitele joj je oduzeo da ne može zvati pomoć, sve joj je oduzeo cijelu torbicu s mobitelima.

9.1. Odgovarajući na pitanja ponavlja da je izašla iz kuće sa torbom stvari i rekla da mora ići u grad, da ide obilaziti stare prijatelje. Optuženik se tome usprotivio i počeo je pljuvati po njenim najboljim prijateljima. Nije joj dao da ode i napao ju je. Ponavlja da ju je gurnuo dolje na pod, te opisuje da joj je sjeo nogama na pluća, da joj je zdrobio pluća i davio ju, te škarama "onaj rad" (pokazuje kako je zamahivao škarama) ko iz filma ĐL. Danima je imala još te slike pred očima, te kad prođe pored tog travnjaka nije mogla pogledati na to mjesto di ju je napao. Opisuje da joj se gadi to sve skupa gledati, al eto nekako prođe da ne pogleda, jer ju prisjeća na luđaka. Navodi da se to dogodilo u njenom dvorištu, pred garažom, pred šupom di drži bicikle.

9.2. Odgovarajući na pitanje kako je započeo napad iskazuje da joj je optuženik prišao i počeo se derati, galamiti ko idiot na nju ," neš ti nigdje bez mene, želim danas provesti cijeli dan s tobom, „na što je ona rekla da ne želi s njim. Gurnuo ju je, srušio ju, opisuje da je jači od nje i da ju je iz čista mira srušio, te da je znala da će ju napasti, da bi pobjegla na bajer. Na upit kakve je ozljede zadobila pokazuje ožiljak kod lijevog ramena, ožiljak s desne strane ispod ramena. Navodi da je dobila ožiljak na glavi - dugački rez, pokazuje na glavu s desne strane gore, pokazuje ožiljak s lijeve strane dolje na stomaku, ožiljak s lijeve strane na stomaku dolje. Zbraja ožiljke, te navodi da ima 4, 5 ožiljaka. Na upit u koje dijelove tijela ju je ubo, navodi :glavu, ramena, rebra s obje strane. Nije se mogla pet dana dići iz kreveta i savit se od bolova. Opisuje da je sve bilo u šljivama i u boli, da je sve šivano. Na daljnji upit odgovara da joj je prilikom napada govorio da je ovakva - onakva, kurva, krava, glupača, budala, "neš ti tako samnom ja sam vojnik". Ne sjeća se dal joj je išta psovao, od šoka se puno toga se ne sjeća. Mislila je da je gotova, da je mrtva, da je nema više. Napad je trajao jedno 6-7 minuta, nije prestajao ,iako je rekla, molila za milost, nije prestajao. Ponavlja da je to bio horor film petak 13-ti ĐL (glumac). Škare su njezine, opisuje ih kao krojačke škare, velike, metalne, špicaste i jako oštre, dosta dugačke i špicaste kao nož. U iskazu ponavlja da je htjela vratiti robu, da je krenula, no da joj optuženik nije dozvolio da ide do firme, rekao joj je da neće nigdje bez njega. Prilikom napada se osjećala šokirano, prestravljeno, mislila je da se udrogirao, da ga je došla žuta minuta, da ga je PTSP opalio, al ovaj put na 100 posto, tako da možda nije ni znao šta radi.

9.3. Navodi da su nakon napada ušli u kuću, da je ona rekla da joj zove hitnu, a da je optuženik rekao da joj ne treba hitna, da to nije to ništa, na što je ona rekla, "kako nije ništa, mišić joj se vidi, krvari iz glave ko luda", te opisuje "nemoš zaustaviti". Navodi da je optuženik viko" ne ideš ti, nećeš zvati hitnu, ne treba tebi šivanje ne ideš ti nikud", da je htio da iskrvari i da umre, da je to bila njegova posljednja želja očito, da ona iskrvari, da umre. Sama si je sanirala ozljede, flastere metala. Pokazuje gdje je izrezana, te navodi da se još i ožiljak vidi, da joj je prst bio otečen. Opisuje da ju je svu živu izbo, te kak su se trgali sa škarama, ima i ožiljak na prstu (pokazuje na prst), te pojašnjava da je svud bila u krastama. Pokazuje na ruku, te navodi da se još kvrga osjeti. Ožiljak je kod tetovaže i tu ima cijelu kvrgu i tu ju je ubo, al to nije šivano jer nije toliko velika ozljeda, al navodi da ju je bolilo ajme, da je sva u šljivama bila. Navodi da je ozljede, koje ona nije vidjela nešto malo sanirao on, no da je većinu ona i onda mu je rekla da mora ići, a on kako hoće, da radi šta hoćeš. Veći dio odjeće koju je imala na sebi je skinula, no ne zna točno od šoka, obukla je čistu duksu da ne ide u krvavom puloveru, periku je skinula i oprala, stavila je novu. Nadalje pojašnjava da je škare ona malo oprala, jer joj se gadi gledati krv, čak i vlastitu krv ne može vidjeti, zato je sve oprala. I po podu je bilo krvi i po zavjesi, to je sve skinula i bacila u vrećicu za pranje.

9.4. Nadalje, u iskazu navodi da je otišla sama prema jezeru Bajer. Optuženik ju je kao pratio, tobože glumio da ide raditi kao da ima alibi da on to nije napravio, da nije kod kuće, da ga ne zateknu tu. Zvala je hitnu , morala je priznati tko ju je napao, došla je i policija, mislila je zašto da ga skriva, nije drugo zaslužio, nego da trune iza rešetaka, ko i svaki koji to napravi. Sjela je na klupu takva krvava i zvala si hitnu pomoć i to je to. Na ponovni upit da li je za vrijeme napada u bilo kojem trenutku imala škare, odgovara :"ne, ne, ne, to je on lagao da je ona njega prva napala, što nije istina“. Lagao je da je ona kao prva napala, a to zna jer je dobila izvještaj od policije na kojem piše tko je šta rekao i šta je bilo, u koliko sati, zato zna da je lagao, jer je pročitala njegovu izjavu, a zna istinu kako je zapravo bilo. Na kraju iskaza navodi da sve što je rekla je istina, da nema šta lagati. Na upit dal ju je netko priredio za svjedočenje, odgovara izričito ne ( ne, ne, ne)

10. Oštećena EL, predmetni događaj u bitnom istovjetno opisuje i prilikom poziva hitne pomoći, pregleda u bolnici, te prilikom davanja izjave u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Đakovo. Navodi da je napadnuta, da je izbodena nožem, te i prilikom pregleda u bolnici i pri davanju izjave u Zavodu za socijalni rad, istovjetno opisuje napad, govoreći da ju je poznata osoba-optuženik srušila na pod, te joj zadala više uboda škarama u tijelo.

11. Iskaz oštećene EL sud je cijenio vjerodostojnim budući o odlučnim činjenicama iskazuje jasno, uvjerljivo, iskreno i vrlo slikovito, te njezin iskaz ima potvrdu i u drugim izvedenim dokazima u postupku. Sumnja u vjerodostojnost njezinog iskaza, na što je obrana upirala, među ostalim i zbog njezine duševne bolesti, otklonjena je uz druge provedene dokaze i kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem, kako će nastavno biti obrazloženo. Obranu optuženika u odnosu na sporne činjenice, sud ne prihvaća kao kao vjerodostojnu i istinitu, jer je u suprotnosti sa rezultatima provedenog dokaznog postupka, neuvjerljiva je i po ocjeni suda usmjerena na izbjegavanje, odnosno umanjenje kaznene odgovornosti, što se također dalje obrazlaže.

12. Analizirajući iskaz oštećene i obranu optuženika, sud nalazi da je obrana optuženika u nekim dijelovima podudarna sa iskazom oštećene. Suglasno proizlazi da je prvotno došlo do verbalnog sukoba između istih, da se inkriminirani događaj dogodio u dvorištu kuće- barake u kojoj su živjeli. Iskaz je suglasan i oko toga da je optuženi zadao oštećenoj ubodne rane. Otprilike istovjetno opisuju i regije tijela gdje je oštećena zadobila ubodne rane ( oba ramena, područje rebara, glava), no njihovi se iskazi razilaze u dinamici događaja koji je prethodio napadu, te dinamici i intenzitetu samog napada. Njihovi se iskazi razilaze oko bitnih detalja i nakon središnjeg događaja.

12.1. Naime, oštećena navodi da se toga jutra zaputila naći s prijateljima i vratiti radnu odjeću u firmu u kojoj je radila. Proizlazi da se spremila i krenula iz kuće u dvorište, no da joj je optuženi to branio, da je htio ići s njom u firmu, da joj nije dopuštao nalazak s prijateljima, čemu se ona verbalno usprotivila. Ti su navodi oštećene čak djelomično podudarni i s navodima optuženika koji ne spori da je oštećena toga jutra htjela ići vratiti radnu odoru. Oštećena navodi da mu je rekla da se ide naći s prijateljima, a i iz iskaza optuženog proizlazi da mu je oštećena spominjala prijatelje, odnosno, točnije, rekla mu je da se ide naći s prijateljem E. Navode optuženika da je izašao van "popiti kavu i zapaliti cigaretu", dakle da je mirno izašao van za oštećenom sud nije prihvatio kao uvjerljive i istinite. Naime, upravo optuženi u dijelu svoje obrane drugačije opisuje dinamiku svog ponašanja, navodeći da je krenuo za oštećenom i da joj je rekao da neće ići nigdje bez njega, čemu se, kako proizlazi iz iskaza oštećene, ona usprotivila. Optuženi ne spori ni da je oštećena prva izašla iz kuće, te da je već bila spremna i odjevena za odlazak, no više puta ističe da je škare u rukama imala oštećena. Upravo su ti navodi optuženika iz kojih proizlazi da je oštećena bila spremna i odjevena za odlazak iz kuće, vraćanje radne odore u firmu i nalazak s prijateljem, nespojivi sa tim, da bi oštećena sa sobom u dvorište ponijela škare. Dok optuženi navodi da ga je oštećena prva napala škarama koje je uzela iz kuće i zadala mu prva ozljedu, nakon čega joj je on oteo škare iz ruku, iz iskaza oštećene proizlazi da je optuženi uzeo škare iz kuće, krenuo za njom u dvorište, sustigao ju, srušio na tlo, nabio joj kapuljaču na glavu, gušio ju, sjeo na nju, te zamahivao škarama nad njom, te ju unatoč njezinom otporu, uspio više puta ubosti.

12.2. Analizirajući te navode optuženika i oštećene, sud zaključuje da je životno i logično da je optuženik u napadu ljubomore, zgrabio najbliži oštri predmet iz kuće- krojačke škare, krenuo za oštećenom, sustigao ju u dvorištu, srušio na tlo i zadao ubodne rane škarama. Oštećena slikovito, živopisno i uvjerljivo opisuje ponašanje optuženika prilikom napada, navodeći da joj nije dao da ode, da ju je gurnuo dolje na pod, nabio joj kapuljaču, sjeo nogama na pluća, zdrobio joj je pluća . Prilikom davanja iskaza, rukama opisuje kako je optuženik zamahivao škarama, događaj poistovjećuje sa horor filmom, a ponašanje optuženika kao u horor filmu Petak 13-ti.Prilikom napada, optuženik joj je govorio uvredljive riječi. Napad je trajao jedno 6-7 minuta, nije prestajao, iako je molila za milost. Prilikom napada osjećala se šokirano, prestravljeno, te je mislila da je gotova, da je mrtva, da je nema više. Iz ovih navoda oštećene proizlazi da je intenzitet napada bio velik, a dinamiku i intenzitet napada kako ga opisuje oštećena potvrđuju i drugi dokazi- tragovi izuzeti očevidom , nalaz biološkog, te sudsko-medicinskog vještačenja, što će nastavno biti obrazloženo.

12.3. Nadalje, povezujući i analizirajući obranu optuženika i iskaz oštećene, o dinamici njihovog ponašanja nakon inkriminiranog događaja, nesporno je da su nakon događaja ušli u kuću. Oštećena navodi da si je sanirala ozljede flasterima, te ne spori da joj je ozljede, kako navodi, nešto malo, pomogao sanirati i oštećeni. Skinula je veći dio odjeće koju je imala na sebi. Skinula je i oprala periku, oprala je krv sa poda, skinula zavjese na kojima je bilo krvi i bacila ih prat, te je oprala škare. To je suglasno i navodima optuženika koji također opisuje da je oštećena nakon inkriminiranog događaja sanirala ozljede u čemu joj je i on pomogao, da je prala krv koja je bila na podu, te oprala škare, a njihove navode u bitnom potvrđuju i tragovi izuzeti očevidom te rezultati biološkog vještačenja, što će nastavno biti obrazloženo. Oštećena je pozvala hitnu sa jezera Bajer ( što je nedaleko od kuće), no dok oštećeni navodi da joj je on rekao da trebaju zvati hitnu i policiju, iz iskaza oštećene proizlazi da joj je optuženik rekao da joj nije ništa i da joj ne treba hitna. Dok optuženi navodi da su zajedno otišli do jezera Bajer, od kuda je oštećena zvala hitnu, a hitna policiju, suprotno tim navodima optuženika, oštećena navodi da je sama otišla prema bajeru, dok ju je optuženi kao pratio i glumio da ide raditi da ima alibi da nije on to napravio, da nije kod kuće i da ga ne zateknu. Suprotno tome, optuženik pak, pojašnjava da je oštećena njemu izričito naredila da on ide, a da će ona sama zvati hitnu kod bajera, jer je htjela reći da ju je neki prolaznik napao. Pojašnjava da je pretpostavio je da ga traže, jer su dva puta policajci u autu prošli pored njega i išli su prema jezeru Bajer. Nije se vračao na mjesto događaja, iz razloga što je odlučio sam otići u policiju i prijaviti se. Analizirajući te navode optuženika i oštećene, sud kao nesporno prihvaća da se optuženik otišao sam prijaviti na policiju. No cijeneći dinamiku ponašanja optuženika (dva puta policajci prošli pored njega, ne vraćanje na mjesto događaja), sud ocjenjuje da je optuženik iako svoju prijavu predstavlja kao odlučnu, ipak oklijevao oko prijavljivanja, no na isto se odlučio, tek je oštećena otišla do jezera Bajer, te od tamo nazvala hitnu i prijavila napad. Nesporno je i da su nakon inkriminiranog događaja, optuženik i oštećena bili u kući, da je oštećena sanirala ozljede u čemu joj je pomogao oštećeni, da je čistila krv, prala škare. No, ponašanje optuženika i oštećene, nakon inkriminiranog događaja, na što posebno upire obrana u postupku, ne isključuje , a niti ublažava namjeru optuženika da usmrti oštećenu. To što optuženik nije nastavio s napadom i nije oštećenoj pokušao zadati nove ozljede ne otklanja situaciju dovršenog pokušaja, što će se kasnije obrazložiti. Također, to što joj je optuženik u manjoj mjeri pomogao sanirati rane, po ocjeni suda nisu okolnosti koje upućuju da je optuženik dragovoljno odustao od daljnjeg izvršenja, što se također kasnije obrazlaže .

13. Povezujući tragove izuzete očevidom i rezultate provedenog biološkog vještačenja proizlazi da je u tragovima krvi pronađenih na tamnoplavoj majici s kapuljačom s natpisom „Gap“ i u tragovima krvi na prednjici desne nogavice plavih traper hlača (omot 7) utvrđen DNA profil osobe muškog spola koji se podudara s DNA profilom opt. RL. Molekularno-genetskom analizom tragova krvi s donjeg dijela prednjice sive majice kratkih rukava (omot 8) utvrđen je miješani DNA profil u kojem dominira DNA profil opt. RL, a preostali utvrđeni aleli podudaraju se s DNA profilom ošt. EL. Riječ je o odjeći koju je nosio optuženik, pa je prihvatljivo i očekivano, obzirom na ozljede koje je zadobila oštećena i ozljedu desne šake koju je zadobio optuženik, da se na odjeći optuženika nalaze tragovi njegove krvi i tragovi krvi oštećene, te to po ocjeni suda, ne dovodi u sumnju dinamiku napada kako ga opisuje oštećena.

13.1. U spornim tragovima krvi s ručnika (omot 4) utvrđen je isti DNA profil osobe ženskog spola koji se podudara s DNA profilom oštećene EL, što povezujući s tragovima očevida ( izuzet plavo bijeli ručnik s tragovima krvi), potvrđuje oštećene da je oštećena brisala svoju krv, proizlazi ručnikom.

13.2. Molekularno-genetskom analizom traga krvi s vatiranog štapića (omot 1) utvrđen je DNA profil okr. RL, dok je molekularno-genetskom analizom traga krvi s vatrenog štapića (omot 2) utvrđen miješani DNA profil u kojem dominira

DNA profil ošt. EL, a preostali utvrđeni aleli podudaraju se s DNA profilom okr. RL. Dakle, na tepihu koji se nalazio na travnatoj površini dvorišta, pronađene kapljice krvi pripadaju opt. RL, dok u sasušenim lokvama krvi koje su ostale na travnatoj površini predmetnog dvorišta dominira DNA profil ošt. EL, a preostali utvrđeni aleli podudaraju se s DNA profilom opt. RL.

13.3. Molekularno-genetskom analizom tragova krvi s oštrice škara (omot 7) utvrđen je miješani DNA profil u kojem dominira DNA profil ošt. EL, dok se preostali utvrđeni aleli podudaraju s DNA profilom okr. RL. Dakle na oštricama škara u tragovima krvi dominira DNA profil koji pripada oštećenoj EL, dok je, kako proizlazi u manjoj količini pronađen DNA profili opt. RL, što odgovara navodima oštećene da je ubadana škarama, a što ne spori ni optuženik. Manji tragovi krvi na oštrici koji pripadaju optuženiku, ne dovode u sumnju dinamiku napada kako ga opisuje oštećena, jer je i optuženik zadobio ozljedu šake, pa je prihvatljivo da su tragovi krvi u manjoj količini ostali od njegove ozljede.

13.4. U tragovima krvi na dršci škara (omot 7) pronađen je DNA profil osobe muškog spola koji se podudara s DNA profilom opt. RL. Dakle, na dršci škara nisu pronađeni DNA profili koji pripadaju oštećenoj EL, što potvrđuje navode oštećene da je optuženik uzeo i držao škare, te da ona niti u jednom trenutku predmetne škare nije imala u rukama. To što su na dršci škara pronađeni tragovi krvi s DNA profilom opt. RL, također ne dovodi u sumnju dinamiku napada kako ga opisuje oštećena, jer je oštećeni zadobio porezotinu desne šake, pa je po ocjeni suda neizbježno da su na dršci škara, koje je on držao, ostali tragovi krvi s DNA profilom optuženika.

13.5. Dakle, provedeni očevid i molekularna analiza tragova krvi, potvrđuju navode oštećene da je do napada na nju došlo u dvorištu ispred kuće, na način da ju je optuženik srušio na tlo obzirom da su u perici koju je nosila oštećena pronađeni tragovi sasušene trave, a u sasušenim lokvama krvi koje su ostale na travnatoj površini u dvorištu, prevladava krv oštećene EL. Uslijed pada, oštećena je zadobila ozljedu glave, što uz medicinsku dokumentaciju i nalaz vještaka (što će biti nastavno obrazloženo) potvrđuju i sasušene lokve krvi u kojima dominira krv oštećene EL. Na oštrici škara pronađeni su u većoj količini tragovi krvi oštećene, što nesporno potvrđuje da je oštećena predmetnim škarama zadobila ubodne rane. U tragovima krvi koji su pronađeni na dršci škara pronađena je samo krv optuženog RL, što nesporno potvrđuje navode oštećene da ona nije ni u jednom trenutku držala predmetne škare, a pobija navode optuženika da je škare uzela oštećena i prva ga napala, te mu nanijela ozljedu. Upravo krv optuženika koja je ostala od ozljede šake koju je on zadobio, potvrđuje da je škare držao samo on, jer se na dršci škara uopće ne nalaze tragovi krvi oštećene.

14. Nadalje, navode oštećene, posebice dinamiku događaja, kako ga u iskazu opisuje oštećena EL, uz tragove izuzete očevidom i biološko vještačenje, potvrđuje nalaz i mišljenje, te iskaz sudskomedicinskog vještaka doc. dr.sc Borisa Dumenčića.

15. U osnovnom nalazu i mišljenju od 17 studenog 2025.g., vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić temeljem medicinske dokumentacije na ime oštećene EL iznosi mišljenje da je oštećena EL u inkriminiranom događaju zadobila ranu razderotinu na glavi tjemeno-zatiljno desno koja se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda, koja je najvjerojatnije nastala padom i kontaktom stražnjeg djela glave s horizontalnom ili vertikalnom plohom. Zadobila je ubodne rane na lijevom i desnom ramenu koje se kvalificiraju i pojedinačno i u svom zbroju kao lake tjelesne ozljede. Iz mišljenja proizlazi da takve ozljede nastaju ubadanjem oštrog mehaničkog sredstva, te su mogle su nastati ubadanjem vrha metalnih krojačkih škara, silom slabom do srednje jakog intenziteta. Ubodna rana na lijevom prsištu kvalificira se kao laka tjelesna ozljeda i mogla je nastati ubadanjem vrha metalnih krojačkih škara silom slabog do srednje jakog intenziteta. U slučaju da su ubodi bili naneseni silom jakog intenziteta, ostvarile bi se realne mogućnosti za nanošenje teških tjelesnih ozljeda na ramenima, a ubodna rana na lijevom prsištu je mogla rezultirati osobito teškim pa čak i smrtonosnim posljedicama.

15.1. Iz nalaza za optuženog RL proizlazi da je optuženik dopraćen u pratnji policije dana 22. listopada 2025.g. na vađenje krvi, bez većih tegoba s prisutnom posjekotinom na desnom zapešću veličine 0,5 - 1 cm uz blagi otok desne šake. Optuženik kod pregleda navodi da je zadobio udarac šakom u područje gornje čeljusti lijevo. Iz mišljenja proizlazi da posjekotina na desnom zapešću i otok desne šake čine jednu cjelinu i da se tako cjelovita ozljeda kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Ozljeda je najvjerojatnije nastala povlačenjem oštrice mehaničkog sredstva pod desnom zapešću silom slabog intenziteta. Ozljeda je mogla nastati samoozljeđivanjem ili djelovanjem druge osobe. Iskaz optuženika da je „zadobio udarac šakom u gornju čeljust lijevo“ ne može se tumačiti kao ozljeda u sudskomedicinskom smislu iz razloga što se liječničkim pregledom na licu nisu utvrdile nikakve tjelesne ozljede.

15.2. Prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi, vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić u odnosu na ozljedu optuženika koja je utvrđena pregledom, pojašnjava da se radi o posjekotini na zapešću veličine 0,5 - 1 cm s blagim otokom, te je ozljeda, kako i u pisanom nalazu navodi mogla nastati samoozljeđivanjem, ali isto tako i obrambenom reakcijom optuženika. Kad je u pitanju predmetna ozljeda, navodi da je moguće da je ista nastala uslijed samoozljeđivanja na način da je oštećena svojom reakcijom izazvala da škare nanesu ozljedu zapešća optuženog u aktu kod odguravanja i obuzdavanja napada na sebe. Vještak smatra vjerojatnim da je ozljeda na zapešću optuženog nastala obrambenom reakcijom oštećene. Obzirom na ozljede optuženika koje su minimalne ozljede, vještak je mišljenja da u ovoj situaciji nije prethodio napad oštećene na optuženika jer ozljede koje su na optuženiku, po njegovom mišljenju, nisu obrambene ozljede koje bi mogle nastati uslijed napada oštećene. Obzirom na distribuciju i težinu tjelesnih ozljeda kod oštećene i optuženog, smatra vjerojatnijim da je optuženi škarama napao i ozlijedio oštećenu, a da je ozljedu na desnom zapešću zadobio tijekom ozljeđivanja oštećene i obrambenim reakcijama same oštećene.

15.3. Pojasnio je i da su krojačke škare pogodno sredstvo za nanošenje osobito teških i smrtonosnih ozljeda, te da je snaga zamaha škarama u pravcu lijevog prsišta bila jakog intenziteta da bi se tada ostvarile realne mogućnosti za nastanak osobito teške, čak i smrtonosne ozljede. U medicinskoj dokumentaciji nisu evidentirane tjelesne ozljede na vratu oštećene koje bi prema iskazu oštećene nastale gušenjem. Pojašnjava da to međutim ne isključuje da je došlo do hvatanja za vrat oštećene dlanovima i prstima optuženog, međutim taj stisak nije bio dovoljnog intenziteta da bi se pojavila tjelesne ozljede. Odgovarajući na pitanje iz kojeg razloga u konkretnom slučaju nije došlo do smrtonosnog ishoda, navodi da bi teška tjelesna ozljeda ili smrtni ishod nastao u slučaju da je prodor oštrice škara bio dublji tj. da je došlo do ozljede vitalnih organa u prsištu. Pojašnjava da dublji prodor oštrice škara nije realiziran iz nekoliko mogućih razloga ili je primarna snaga zamaha škarama bila slabog do srednje jakog intenziteta, a isto tako je moguće da je snaga zamaha bila jakog intenziteta, ali da je oštećena svojim obrambenim reakcijama i odguravanjem ruku optuženog unatoč snažnom zamahu, spriječila dublji prodor škara.

15.4. Obzirom na ozljede koje su nastale kod oštećene, vještak je mišljenja da su krakovi škara prilikom djelovanja optuženika prema oštećenoj bili spojeni i to na temelju ubodnih ozljeda koje su bile duljine 1cm. Odgovarajući na upit obrane, navodi da po medicinskoj dokumentaciji nije izrekom navedena dubina prodora oštrice, ali je dubina opisana. Na desnoj nadlaktici odnosno desnom ramenu ubod je dopirao do mišića, na lijevoj nadlaktici odnosno ramenu ubod je dopirao do mišićne ovojnice, a na lijevom prsištu do rebara. Iskazao je, da je sve to u granici od 0,5 do 10mm, ali također, isto ovisi o konstituciji. Pojasnio je da u sudskom medicinskom smislu ubodne rane nemaju širinu iz razloga što se ubod mjeri na način da se zidovi rane spoje i mjeri se samo duljina. Kad su u pitanju oštrice škara, pojašnjava da neovisno o tome što nije vidio fotografije ozljeda, da je vidio fotografiju škara, te s obzirom na to i s obzirom na opis ozljeda, mišljenja je da su krakovi škara bili skupljeni, ali ne isključuje mogućnost da su i bili razdvojeni.

15.5. Odgovarajući na upit obrane, iskazao je da ostaje kod svih navoda iz svog iskaza kao i kod toga da ne može isključiti mogućnost da su ozljede na optuženiku eventualno mogle nastati i obrambenom reakcijom optuženika. Pojasnio je da se u sudsko medicinskom smislu intenzitet sile kojom je ozljeda nanesena određuje i prema sredstvima nanošenja ozljede i prema morfološkim karakteristikama same ozljede. Kod oštrih predmeta tipa noževa ili škara također se dubina prodora oštrice određuje prema mehaničkim karakteristikama vrha i oštrice sredstva i prema dubini prodora vrha oštrice u tkivu. Lake tjelesne ozljede koje ozljeđuju debljinu kože tako nastaju snagom slabog intenziteta. Ukoliko je došlo do prodora oštrice kroz sve slojeve kože, tada bi intenzitet bio slab do srednje jak, ukoliko je oštrica prodrla u tjelesne šupljine tada bi se radilo o snazi srednje jakog intenziteta, a ukoliko bi se ozlijedili organi tjelesne šupljine tada bi se radilo o snazi srednje do jakog intenziteta. Navodi da do ozljede vitalnih organa nije došlo, moguće iz razloga što sila zamaha nije bila jačeg intenziteta i što je oštećena svojom obrambenim reakcijama spriječila ozljeđivanje vitalnih dijelova tijela. Na upit obrane vještak je iskazao da u konkretnim slučaju nema foto dokumentacije ubodnih rana, no da ostaje pri svom nalazu i mišljenju, te da mu je za isti bila dovoljna medicinska dokumentacija i fotografija sredstva kojem su ozljede nanesene.

16. Obrana je stavila primjedbu da je vještačenje nedostatno iz razloga što je trebao biti napravljen foto elaborat rana žrtve, te je isticala da je to uobičajena procedura u istim ili sličnim kaznenim predmetima. Obrana je isticala da je opće poznato da se uvidom u izgled rana, može doći do informacija o primjerice kutu uboda, debljini sredstva kojim je počinjeno kazneno djelo, te se može zaključiti dinamika događaja, odnosno kretanje sudionika. Iz razloga što to nedostaje, obrana smatra da je u tom smislu nemoguće da vještak u cijelosti odgovori na pitanja. Nakon primjedbe, vještak je ostao kod svog mišljenja i iskaza, te pojasnio da se foto elaborat ne radi kod otvorenih rana, te da mu je za nalaz i mišljenje, kao i usmeni iskaz bila dostatna medicinska dokumentacija i fotografija sredstva-škara kojim su ozljede nanesene.

16.1. Unatoč primjedbi obrane, sud ocjenjuje da je vještak doc. dr. sc. Boris Dumenčić svoj nalaz sačinio savjesno, uvažavajući sve raspoložive podatke iz medicinske dokumentacije, lokaciju i opis ozljeda, te je argumentirano, nepristrano i stručno iznio svoje mišljenje o mehanizmu nastanka ozljeda kod oštećene i optuženika , sili zamaha kao i kvalifikaciji ozljeda. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i njegov iskaz na raspravi.

17. Povezujući nalaz i mišljenje vještaka s tragovima koji su izuzeti očevidom, biološkim vještačenjem, iskazom oštećene, ali i dijelom obrane optuženika , nesporno je utvrđeno da je oštećena zadobila ubodnu ranu u gornjoj trećini desne nadlaktice u regiji ramenog zgloba duljine 1 cm, ubodnu ranu u gornjoj trećini lijeve nadlaktice u regiji ramenog zgloba duljine 1 cm, te ubodnu ranu duljine 1 cm na lijevom prsištu u regiji donjih rebara, te i ranu razderotinu na glavi tjemeno-zatiljno desno duljine 2,5 cm.

17.1. Obzirom da optuženi u svojoj obrani misli da je osim u ramena i u predjelu rebara, ubod oštećenoj zadao i u glavu (u dio glave bočno) , te oštećena također suglasno navodi da ju je optuženik osim u ramena i rebra, ubo i u glavu, a iz nalaza vještačenja proizlazi da ozljeda na glavi nije ubodna rana, sud je radi utvrđenja nastanka ozljede na glavi oštećene, analizirao navode oštećene i optuženika te ih povezao za tragovima očevida i nalazom biološkog i sudskomedicinskog vještačenja.

17.2. Dakle, dok iz iskaza oštećene i optuženika proizlazi da je optuženik zadao oštećenoj ubodnu ranu i u glavu, iz nalaza vještaka proizlazi , da nije riječ o ubodnoj rani, već o ozljedi koja je najvjerojatnije nastala padom i kontaktom stražnjeg djela glave s horizontalnom ili vertikalnom plohom. Vještak dakle zaključuje da je najvjerojatnije nastala padom, pa tako ne isključuje ni mogućnost da je nastala i na drugi način. No, u konkretnom slučaju, nesporno je da nije riječ o ubodnoj rani, pa povezujući i analizirajući navode optuženika (misli da je zadao i ubod u glavu) i oštećene , sud zaključuje da je optuženik uslijed napada, uboda i zamahivanja u regiji gornjeg dijela tijela u neposrednoj blizini glave, škarama vjerojatno dotaknuo - okrznuo i glavu oštećene, što je oštećena zbog stanja šoka u kojem je nesporno bila, subjektivno doživjela, kao ubod u glavu. Kako je nesporno da nije riječ o ubodnoj rani, povezujući nalaz vještaka sa tragovima očevida i biološkim vještačenjem (tragovi sasušene krvi na travi koji u većem dijelu pripadaju oštećenoj, te komadi sasušene trave u vlasištu perike), sud je prihvatio nalaz vještaka prema kojemu je rana razderotina na glavi tjemeno-zatiljno desno duljine 2,5 cm, nastala padom i kontaktom stražnjeg djela glave oštećene s horizontalnom ili vertikalnom plohom.

17.3. Iskaz vještaka potvrđuje i navode oštećene da ju je optuženik i gušio, budući je vještak pojasnio da to što na vratu oštećene nisu uočeni tragovi, ne isključuje da je došlo do hvatanja za vrat oštećene dlanovima i prstima optuženog, no taj stisak nije bio dovoljnog intenziteta da bi se pojavila tjelesna ozljeda.

17.4. Nadalje, povezujući nalaz vještaka s iskazom oštećene, tragovima očevida, biološkim vještačenjem i obranom optuženika, koji ne spori da je ubode zadavao škarama, nesporno je da su ozljede - ubodne rane nastale ubadanjem oštrog mehaničkog sredstva - u konkretnom slučaju krojačkih škara. Dakle, sredstvo kojim su nanesene ozljede, nije sporno. Riječ je o krojačkim škarama, duljine oštrice 9,5 cm. Vještak je pojasnio da su krojačke škare pogodno sredstvo za nanošenje osobito teških i smrtonosnih ozljeda, te je mišljenja, a obzirom na ozljede koje su nastale kod oštećene, da su krakovi škara prilikom djelovanja optuženika prema oštećenoj bili spojeni. Iako vještak ne isključuje mogućnost da su krakovi škara bili razdvojeni, kod vještaka jasno preteže mišljenje da su krakovi škara bili spojeni. To zaključuje na temelju ubodnih ozljeda koje su bile 1 cm. Svoj zaključak dodatno pojašnjava time što u sudskom medicinskom smislu ubodne rane nemaju širinu iz razloga što se ubod mjeri na način da se zidovi rane spoje i mjeri se samo duljina, pa u konkretnom slučaju proizlazi da je neodlučno što u medicinskoj dokumentaciji nije izrekom navedena dubina prodora oštrice, obzirom da je dubina opisana. (na desnom ramenu ubod je dopirao do mišića, na lijevoj nadlaktici odnosno ramenu, ubod je dopirao do mišićne ovojnice, a na lijevom prsištu do rebara).

17.5. Dakle, vještak je jasno i argumentirano otklonio prigovor obrane. Neovisno o tome što u konkretnom slučaju nema foto dokumentacije ubodnih rana, obzirom da je je vidio fotografiju škara, te s obzirom na opis ozljeda, vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju, te argumentirano obrazlaže da mu je za isti bila dovoljna medicinska dokumentacija i fotografija sredstva kojem su ozljede nanesene, te sud prihvaća da su u konkretnom slučaju krakovi škara bili spojeni.

17.6. Nadalje, iako vještak ne isključuje mogućnost da je ozljeda optuženika (posjekotina na zapešću veličine 0,5 - 1 cm s blagim otokom) mogla nastati samoozljeđivanjem ili obrambenom reakcijom optuženika, vještak više puta tijekom svog iskaza navodi kako smatra vjerojatnim da je ozljeda na zapešću optuženika nastala obrambenom reakcijom oštećene, prilikom odguravanja i obuzdavanja napada na sebe. Dakle, ozljede na optuženiku, po mišljenju vještaka su minimalne ozljede, a obzirom na distribuciju i težinu tjelesnih ozljeda kod oštećene i optuženika, kod vještaka preteže mišljenje da u konkretnoj situaciji nije prethodio napad oštećene na optuženika. To obrazlaže time što ozljede koje su na optuženiku, po njegovom mišljenju nisu obrambene ozljede koje bi mogle nastati uslijed napada oštećene, te smatra vjerojatnijim da je optuženi škarama napao i ozlijedio oštećenu, a da je ozljedu na desnom zapešću zadobio tijekom ozljeđivanja oštećene, uslijed obrambenih reakcija same oštećene(odguravanjem ruku optuženog unatoč snažnom zamahu).Dakle, vještak svojim obrazloženim mišljenjem jasno i argumentirano otklanja sporne navode optuženika da je njegovoj reakciji-napadu na oštećenu, prethodio njezin napad na njega.

17.7. Kad je u pitanju snaga zamaha, vještak navodi da je primarna snaga zamaha škarama bila slabog do srednje jakog intenziteta, no ostavlja mogućnost i da je snaga zamaha bila i jakog intenziteta, ali da je oštećena svojim obrambenim reakcijama i odguravanjem ruku optuženika unatoč njegovom snažnom zamahu, spriječila dublji prodor škara. Dakle, kad je u pitanju sila zamaha iz osnovnog nalaza proizlazi da je sila zamaha bila slabog do srednje jakog intenziteta, te su ubodne rane zadane silom slabog do srednje jakog intenziteta. U usmenom iskazu navodi da je moguće da je sila zamaha bila i jakog intenziteta, ali da je oštećena svojom obrambenom reakcijom unatoč snažnom zamahu, spriječila dublji prodor oštrice škara i nastanak smrtne posljedice. Kako kod vještaka nesporno preteže mišljenje da je ozljeda na šaci optuženika nastala uslijed obrambene reakcije oštećene (odguravanjem ruku optuženika), sud zaključuje da je sila zamaha u konkretnom slučaju bila jakog intenziteta, no proizlazi da je oštećena svojim otporom i obrambenim reakcijama, oslabila silu zamaha, te time spriječila dublji prodor škara i ozljeđivanje vitalnih dijelova tijela, posebice u području lijevog prsišta, gdje bi se, da je prodor škara bio dublji ostvarile realne mogućnosti za nastanak osobito teške, čak i smrtonosne ozljede. Povezujući dakle to da je ozljeda na optuženiku posljedica obrambene reakcije oštećene, sud nalazi utvrđenim da je sila-snaga zamaha bila jakog intenziteta, ali da je oštećena svojim otporom, oslabila silu zamaha, (te su ubodne rane zadane silom slabog do srednje jakog intenziteta), time spriječila dublji prodor oštrice škara, ozljeđivanje vitalnih organa, posebice u regiji lijevog prsišta i smrtonosni ishod.

18. Naime, optuženik u dijelovima svoje obrane navodi da je bio na oštećenoj, da je ona ležala , a da je on bio iznad nje, te ne spori da su u tom trenutku škare bile kod njega. Oštećena slikovito opisuje ponašanje optuženika, koje je doživjela kao u horor filmu. Opisuje njegovo zamahivanje prema njoj, svoj strah i šok. Iz iskaza oštećene proizlazi da je pružala otpor optuženiku, da je kako navodi" mislila da je gotova, da je mrtva, da je nema više , da je molila za milost", što govori da je intenzitet napada na nju bio velik. Optuženik je zamahivao škarama i napad vršio u gornji dio tijela oštećene, sjedeći na njoj. Povezujući to s mišljenjem vještaka , po ocjeni suda proizlazi nedvojben i nesporan zaključak da je sila zamaha bila jakog intenziteta, no da je oštećena svojim otporom i obrambenom reakcijom, oslabila silu zamaha, te spriječila dublji prodor škara i ozljeđivanje vitalnih organa, posebice u regiji lijevog prsišta.

19. Povezujući nalaz i mišljenje vještaka, tragove koji su izuzeti očevidom, rezultate biološkog vještačenja iz kojeg proizlazi da je na oštrici škara pronađena veća količina tragova krvi oštećene EL, dok je u tragovima krvi na dršci škara pronađena samo krv optuženika, nesporno proizlazi da, škare ni u jednom trenutku nije držala oštećena, te da napadu optuženika na oštećenu , nije prethodio njezin napad, kako to optuženik u obrani više puta ističe. To potkrepljuje i činjenica da je oštećena bila spremljena i obučena za odlazak van (vraćanje uniforme i nalazak s prijateljem), pa je i neživotno da bi sa sobom nosila škare. Sud zaključuje da je optuženik tijekom verbalnog sukoba u napadu ljubomore izašao za oštećenom u dvorište, pri tome uzeo krojačke škare iz kuće, sustigao ju, srušio na tlo, zamahivao škarama prema njoj , te ju je uslijed njezinog otpora i obrambene reakcije, uspio više puta ubosti u tijelo. Da napadu optuženika na oštećenu nije prethodio njezin napad, potvrđuje i ozljeda na šaci, koja je nastala uslijed obrambene reakcije oštećene, jer je oštećena svojim otporom, spriječila dublji prodor škara i ozljeđivanje vitalnih organa, posebice u regiji lijevog prsišta, a tako i nastanak smrtonosne posljedice. Time je nesporno otklonjena i situacija nužne obrane i prekoračenja nužne obrane, jer je naprijed analiziranom dinamikom događaja nesporno utvrđeno da u konkretnoj situaciji nije prethodio napad oštećene na optuženika, niti se optuženik branio od oštećene, odnosno odbijao od sebe istodoban napad oštećene.

20. U postupku je provedeno i kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje oštećene po vještacima psihologu doc. dr. sc. RLV, spec. klin. Psih. i psihijatru dr. med Zoranu Čavajdi.

20.1. Iz nalaza psihologijskog vještačenja ošt. EL proizlazi da kod oštećene nije uočena sklonost konfabuliranju, samo blaža sugestibilnost, te da je ukupna mjera sugestibilnosti oštećene kao mogućeg svjedoka prosječna. Intenzitet emocionalnih smetnji je umjeren do izražen, ali ne dovodi u pitanje sposobnost valjanog iskazivanja. Oštećena je osoba s ispodprosječnom neverbalnom inteligencijom, blaže izraženim kognitivnim smetnjama (pažnja, odgođeno pamćenje, izvršne funkcije), emocionalnom nestabilnošću i nezrelošću s posljedičnim poteškoćama socijalne prilagodbe, te aktualnom hipomanom simptomatologijom u sklopu bipolarnog afektivnog poremećaja. Unatoč navedenom, ošt. je sposobna valjano iskazivati pred sudom. Formalno-strukturalna i sadržajna analiza izjave oštećene pred vještakom psihologom, sukladno kriterijima istinitosti (CBCA) i Check liste za procjenu valjanosti izjave (SVA), ukazuje da je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati o proživljenim događajima koji su predmet ovog postupka. Trenutačno se kod oštećene ne uočavaju klinički značajni znakovi dramatizacije vezani uz proživljene događaje koji su predmet ovog postupka.

20.2. Ispitana u postupku, vještak klinički psiholog doc. dr. sc. RLV, odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe, pojašnjava da izostanak PTSP-a kod oštećene ne znači da prijavljeni događaj nije bio traumatski, već samo da u vrijeme vještačenja nisu bile prisutne smetnje potrebne za postavljanje navedene dijagnoze. Odgovarajući na pitanja obrane, pojašnjava da sam podatak da su njezine neverbalne sposobnosti ispodprosječne, govori o smanjenoj sposobnosti percepcije određenih elemenata iz okoline, ali ne i na potpunu nesposobnost percepcije. U konkretnom slučaju oštećena je bila afektivno povišena, impulzivna što je utjecalo i na stil izlaganja sadržaja i pred vještacima, a i pred sudom (uvidom u snimku) Pojasnila je da njezine osobine mogu utjecati na način komunikacije, reagiranje u sukobima i rješavanju interpersonalnih konflikata. Odgovarajući na pitanje predsjednika vijeća, pojasnila je da navedene okolnosti predstavljaju čimbenike koji zahtijevaju oprez pri procjeni, ali da ni jedna od njih sama za sebe, niti njihov zbroj ne znači da osoba nije sposobna valjano iskazivati, te je zbog toga provedena sveobuhvatna psihologijska procjena. Integracijom psihijatrijske dokumentacije u psihologijsko vještačenje, utvrđeno je da unatoč psihijatrijskoj ranjivosti ostaju očuvani kapaciteti za opažanje, pamćenje i reprodukciju proživljenih događaja, te nije utvrđeno da bi psihopatologija kompromitirala njezinu sposobnost i valjanost iskazivanja.

21. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja oštećene, po dr. med Zoranu Čavajdi proizlazi da se kod ošt. EL radi o teškoj duševnoj bolesti – Bipolarnom afektivnom poremećaju koji je karakteriziran ekstremnim promjenama raspoloženja, energije i sposobnosti funkcioniranja, a koje se izmjenjuju između faza manije/hipomanije (povišeno, euforično raspoloženje, visoka energija) i depresije (sniženo, očajno raspoloženje, niska energija). Radi se o neadekvatno reguliranoj težoj duševnoj bolesti-Bipolarnom afektivnom poremećaju sa značajnim promjenama na planu ličnosti, nedostatkom uvida u vlastitu bolest i potrebu za liječenjem u komorbiditetu s vjerojatno graničnom strukturom ličnosti. Kod oštećene su primjetne kronične promjene na planu ličnosti, emocija, sposobnosti planiranja, organizacije i adekvatnog funkcioniranja, no nije značajnije oštećena mogućnost pamćenja i reproduciranja proživljenih nedavnih događaja što uz ostale elemente, pobliže objašnjene u psihologijskom vještačenju, ne utječe na sposobnost valjanog iskazivanja, odnosno vjerodostojnost svjedočenja. Oštećena konzistentno, kronološki i s puno detalja opisuje kritični događaj što upućuje na vjerodostojno iskazivanje o okolnostima proživljenog događaja. Obzirom na psihičku bolest i afekciju emocionalne sfere, nemogućnost adekvatne procjene emocionalnih relacija, slabije emotivno rezoniranje, stihijsko, impulzivni i emocijama kontrolirano ponašanje vještak je mišljenja je kako, pod određenim okolnostima, oštećena može biti sklona sugestivnim utjecajima drugih osoba. Vještak zaključuje kako su kod oštećene bili prisutni simptomi akutne reakcije na stresni događaj, no bez elemenata koji bi upućivali na simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, odnosno težih, dugotrajnijih psihičkih smetnji posljedično samom događaju.

21.1. Ispitan u postupku, odgovarajući na pitanja obrane vještak je pojasnio da je imao dokumentaciju koja je vidljiva samo u bolničkom informacijskom sustavu – bis sustav, a unutar kojega je vidljiva samo dokumentacija iz klinike za psihijatriju KBC Osijek, te nema informacija da je ista eventualno liječena u drugim dijelovima Hrvatske. Iskazao je da iz navoda oštećene proizlazi da je bila hospitalizirana u bolnici u Zrenjaninu, no ni o tome nema medicinske dokumentacije. Vezano za upit o eventualnoj agresiji, odgovorio je kako se u fazama maničnog raspoloženja sukladno općim obilježjima bolesti mogu očekivati smanjena kontrola impulsa, dezenirano ponašanje, ponašanje uvjetovano afektom, uz smanjenu kritičnosti i uvid prema takvom ponašanju, a što sve ovisno o kontekstu i pojedinim situacijama može rezultirati i agresivnim ponašanjem. S druge strane, teži depresivni otkloni mogu za posljedicu imati agresivno ponašanje prema samom sebi. Jednako kao i za fizičko agresivno ponašanje, vrijedi i za moguće verbalno agresivno ponašanje, odnosno psihičko agresivno ponašanje. Odgovarajući na pitanje predsjednika vijeća iskazao je da prema njegovom mišljenju eventualna sklonost sugestivnim utjecajima drugih osoba u ovom konkretnom slučaju ne znači smanjenu vjerodostojnost, sposobnost iskazivanja ili ne vjerodostojnost. U konkretnom slučaju, oštećena nije bila pod ničijim sugestivnim utjecajem. Navodi da ne bi dovodio u direktnu vezu ponašanje oštećene nakon predmetnog događaja sa samom bolešću kao općenitim obrascem ponašanja takvih bolesnika. Obzirom da se radi o osobi kod koje su posljedično bolesti prisutne kronične promjene na planu ličnosti, emocija, sposobnosti planiranja, organizacije i adekvatnog funkcioniranja, drugim riječima radi se o osobi kod koje su kao posljedice bolesti nastupila oštećenja i propadanje njene same ličnosti gdje je ponašanje zapravo trajno obilježeno bolešću, pojasnio je da stoga niti njena reakcija na traumatski događaj nije „uobičajena“. Mišljenja je kako njeno ponašanje nakon događaja ne umanjuje sposobnost ili vjerodostojnost iskazivanja, nego da je posljedica navedenih kroničnih promjena.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka i to vještaka psihologa doc. dr. sc. RLV, spec. klin. psih. i psihijatra dr. med Zorana Čavajde, i njihove iskaze-usmene dopune. Isti su napravljeni sukladno pravilima struke, opsežni su, jasni, detaljni, te argumentirano i jasno obrazloženi.

23. Obrana je upirala da je vjerodostojnost iskaza oštećene, među ostalim dovedena u sumnju i teškom duševnom bolešću i smetnjama u kontroli ponašanja. No suprotno tvrdnji obrane, osnovnim nalazom i mišljenjem, te usmenim iskazom, vještak psiholog je nedvojbeno i argumentirano potvrdila da je oštećena sposobna i općenito, ali i o konkretnom događaju valjano i istinito iskazivati. Utemeljeno je pojasnila da okolnosti prisutne kod oštećene (koje je vještak utvrdila i koje su opisane u nalazu i mišljenju), ni jedna od njih sama za sebe, niti njihov zbroj, ne znači da oštećena nije sposobna valjano iskazivati. Integracijom psihijatrijske dokumentacije u psihologijsko vještačenje utvrđeno je da unatoč psihijatrijskoj ranjivosti ostaju očuvani kapaciteti za opažanje, pamćenje i reprodukciju proživljenih događaja, te nije utvrđeno da bi psihopatologija kompromitirala njezinu sposobnost i valjanost iskazivanja. To potvrđuje i vještak psihijatar koji jasno zaključuje da je oštećena sposobna vjerodostojno iskazivati o proživljenim događajima. Eventualna sklonost sugestivnim utjecajima drugih osoba u ovom konkretnom slučaju ne znači smanjenu vjerodostojnost, sposobnost iskazivanja ili ne vjerodostojnost, a u konkretnom slučaju oštećena nije bila pod ničijim sugestivnim utjecajem. U konačnici, vještak psihijatar zaključuje i da ni njeno ponašanje nakon događaja ne umanjuje sposobnost ili vjerodostojnost iskazivanja, nego da je posljedica navedenih kroničnih promjena. Dakle, vještačenjima je nedvojbeno otklonjena sumnja da oštećena zbog svog teškog duševnog poremećaja-bipolarnog afektivnog poremećaja nije sposobna valjano i vjerodostojno iskazivati o konkretnom događaju , te vještačenja potvrđuju i da nije bila pod ničijim utjecajem.

24. Prihvaćajući nalaze i mišljenja i vještaka psihijatra i vještaka psihologa, sud je kao nevažan i odugovlačeći odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi medicinska dokumentacija o liječenju oštećene EL iz travnja 2025. godine i to dokumentacija iz bolnice u Zrenjaninu, te da se pribave podaci od Njemačke policije o prijavljivanju optuženika od strane oštećene i to za pokušaj ubojstva u gradu Lindlar- Horpe. Pribava naprijed navedenih dokaza ne bi pridonijela utvrđenju činjenice da je oštećena neistinito prijavila okrivljenika za ovaj inkriminirani događaj, te da je na dokaznoj radnji ispitivanja nevjerodostojno iskazivala o inkriminiranom ponašanju okrivljenika, kao što je već obrazloženo. (toč. 4 i 4.1). Sposobnost valjanog, objektivnog i istinitog iskazivanja o ovom događaju, utvrđene je u postupku i provedenim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem, te proizlazi da zdravstveno stanje oštećene ne utječe na sposobnost valjanog iskazivanja, odnosno vjerodostojnost svjedočenja o okolnostima proživljenog događaja, te da ni ponašanje oštećene nakon događaja ne umanjuje sposobnost ili vjerodostojnost iskazivanja, nego da je posljedica navedenih kroničnih promjena.(nalaz vještaka psihijatra).

25. Od personalnih dokaza, u postupku, izveden je dokaz čitanjem iskaza svjedoka CL, majke oštećene koja sukladno nalazu sudsko-medicinskog vještaka, kako je naprijed obrazloženo, zbog zdravstvenog stanja nije bila sposobna pristupiti raspravi. (toč. 3.2.).

25.1. Svjedok CL navodi da su se njezina kćer EL i RL upoznali putem društvenih mreža tijekom ljeta 2024., kada je RL radio u Njemačkoj. Njezina kćer je tada živjela u Osijeku gdje je došao i RL da bi potom oboje otišli u Njemačku gdje su bili do Nove Godine, nakon čega su otišli za Srbiju u jedno mjesto kod Zrenjanina gdje su se vjenčali. Kada ju je kčer posjetila u Podgorju Bračevačkom, rekla joj je da RL nije normalan i da ima PTSP. Njezina kćer EL joj je pričala kako ju RL maltretira i da se odlučila vratiti kod nje u Podgorje Bračevačko. U [adresa] s EL došao je i RL, da bi potom RL otišao za Bosnu gdje je navodno našao posao, a njezina kćer je nakon kratkog boravka kod nje otišla za Osijek. Ona je odjavila njegov boravak u policiji, tako da se isti više ne bi vraćao. Nakon [adresa], RL otišao je za Srbiju, da bi zatim ponovno otišao kod EL u [adresa] gdje su zajedno živjeli dok ju on nije izbio predmetnom događaju ne zna ništa, samo je sretna što je njezina kćer dobro .Unuka joj je rodila i kad je bila u Osijeku vidjeti unuku došla je i EL. Pitala ju je što se desilo, a ista joj je rekla da su se posvađali i nije joj htjela više ništa pričati o tom događaju, a ona nije inzistirala.

25.2. Iako nije odlučan u vezi samog inkriminiranog događaja, jer o događaju koji se zbio 22. listopada 2025.g, svjedok nema saznanja, sud je prihvatio iskaz svjedoka CL kao vjerodostojan i istinit. Riječ je o majci oštećene, no sud ocjenjuje da je svjedok iskazivala iskreno i nepristrano. Njezin je iskaz sud cijenio kao kontrolni dokaz u odnosu na navode oštećene i optuženika o njihovom o ranijem životu.

25.3. Majka EL u bitnom potvrđuje navode oštećene koji se odnose na njihov život prije inkriminiranog događaja. Iz iskaza oštećene i svjedoka CL suglasno proizlazi da su optuženi i oštećena zajednički živjeli u Njemačkoj, Srbiji, te potom u Hrvatskoj - Osijeku, što ne spori ni optuženik. Majka oštećene potvrđuje da je njihov odnos bio i prije problematičan, obilježen nasilnim ispadima optuženika, o čemu joj je govorila oštećena. Oštećena navodi da ju je optuženik psihički zlostavljao svaki dan, što je prijavljivala u Njemačkoj, ali i policiji u Osijeku, jedno dva-tri puta. Osim navoda oštećene o psihičkom i fizičkom nasilju o kojem se žalila i svojoj majci, o istom nema potvrde u materijalnoj dokumentaciji. Brak je prethodno trajao oko jedne godine, što optuženik ne spori, a potvrđuje i ovjereni prijevod izvatka iz matične knjige vjenčanih na hrvatskom jeziku, iz čega proizlazi da su opt. RL i ošt. EL dana 27. travnja 2025. sklopili brak u mjestu Ečka (Zrenjanin) u Republici Srbiji. Iz iskaza optuženika također proizlazi da je njihov odnos bio problematičan, da su njihovi odnosi bili narušeni, te se u obrani žali na ponašanje oštećene. On navodi da ga je oštećena vrijeđala, ucjenjivala, udarala, ponižavala , da je od njega tražila novce, da je pravila probleme u Njemačkoj, te da je u Zrenjaninu bila fizički nasilna prema njegovoj majci i sestri. Ne spori da je često dolazilo do verbalnih sukoba. Pojašnjava da nije napuštao bračnu zajednicu, jer se trudio popraviti njihov odnos, te se nadao da će biti bolje. U vezi oštećene navodi da ona zapravo nije niti loša osoba, ali to što ne uzima terapiju dovodi do takvog njenog ponašanja.

26. U postupku su pročitane i reproducirane izdvojene poruke oštećene s DVD medija koje se nalaze u mapama „Marina Novi“, „Marina [adresa]“, „ IL“ i „ ČL“ a koje je oštećena slala optuženiku.

26.1. Pročitane su i reproducirane poruke iz mape "Marina Osijek" i to poruka od 24. srpnja 2025.:„Svinja ostaje svinja hahaha, evo bon mi upravo stigao od svalera blago meni sada s njim hahaha“, poruka od 25. srpnja 2025.: „Mamicu ti jebem ciganstursku ja znas, godicete kad dodjem u srbiju ja gotovi ste…“, poruka od 16. listopada 2025.: „Pizda ti materina usrana, hvala na parama za izlazak govno si ad odo po pare kod sualera jebse“ , poruka od 17. listopada 2025.: „Koje to jedi govna od papige“ , poruka od 17. listopada 2025.: „Pokupi svoje prnje sa sanelinog stola, moj lokot i kluc tam stavi,i gubi mi se iz zivota gdje god znaš jer ce te prebit moj decko,bok“,poruka od 17. listopada 2025.: „…konju debeli, hahaha…“, poruka od 17. listopada 2025.: „Ako me doceka neka steta i svinjac na kuci i duoristu,platit ces cistace i smetlare hahaha,a one opuske ti saljemsad caci na grob nek jedu hbhaha“.

26.2. Pročitana je i reproducirana poruka iz mape „Marina Novi“ i to poruka od 20. listopada 2025. :„Sta bi te zvala nefališ mi hahaha nisam te zemlja jahahaj“.

26.3. Pročitane su i reproducirane poruke iz mape „ ČL“ i to poruka od 6. siječnja 2025.: „Bice kako ja hocu ili gotovo nikako jel ti jasno konjino slonska“ ,poruka od 6. siječnja 2025.: „Sretno u kurvRluku daboga ti kurac ta odgrizla hahhahahha“ ,poruka od 18. listopada 2025.: „Lokot vrčaj sve u kompletu jer si mrtav, gore je moj najdraži privjesak koji sam sama pravila.“

26.4. Pročitane su poruke iz mape „Sanja Fenix“ i to poruka od 18. listopada 2025., „Kak si ušo ako si sta rzbio ubili te“ , poruka od 18. listopada 2025.: „Mogu j novifecko vidiš da te nelazem,ti nisi za mene više zao k je….moš život u gradumom ali dalje od mene kuzis“, poruka od 18. listopada 2025. : „On me dolazi u ponnece da te vidi jer ga jebem za dvajst EU avki put tako smo imćs.“

26.5. Reprodukcijom mape „Sanja Fenix" nisu uočene poruke od 18. listopada 2025. sadržaja: „Kak si ušo ako si sta rzbio ubili te“ ,poruka od 18. listopada 2025. sadržaja: „Mogu j novifecko vidiš da te nelazem,ti nisi za mene više zao k je….moš život u gradumom ali dalje od mene kuzis“, poruka od 18. listopada 2025. sadržaja: „On me dolazi u ponnece da te vidi jer ga jebem za dvajst EU avki put tako smo imćs.“

26.6. Branitelj je smatrao dostatnim što su u dokaznom postupku pročitane predmetne poruke iz mape "Sanja Fenix", a koje on prilikom pregleda sadržaja DVD medija uočio u predmetnoj mapi. Nije tražio da se vrši pregled svih 50 tisuća stranica koje su izdvojene na DVD mediju.

26.7. Zastupnica optužbe stavila je primjedbu u odnosu na poruke koje nalaze u mapi "Sanja Fenix", a obzirom da izvršenom reprodukcijom nije pronađen sadržaj istih. Iako se te poruke nisu pronašle prilikom reproduciranja mape " IL",obzirom da su poruke u postupku pročitane, sud ih je prihvatio kao dokaz u postupku. .

27. Pročitane i pregledane poruke, potkrepljuju navode optuženika da je i pred sam događaj bilo verbalnih sukoba između optuženika i oštećene, da je, kako to optuženik u obrani navodi došlo do svađe i da je ponašanje oštećene, kako proizlazi iz njegovog iskaza bilo neprimjereno (navodi: psovanje, vrijeđanje, ponižavanje, udaranje), no sud to nikako ne cijeni i ne prihvaća kao razlog koji bi ublažio ili eventualno opravdao njegovo inkriminirano ponašanje i umanjio njegovu kazneno - pravnu odgovornost.

27.1. Poruke kojim obrana ukazuje na ponašanje oštećene, potkrepljuju navode vještaka psihijatra prema kojem je kod optuženika došlo do kumulacije frustracija uslijed ponašanja oštećene, što sud promatra u okviru olakotnih okolnosti što se kasnije obrazlaže.

28. Povezujući sadržaj poruka, navode optuženika, sa navodima oštećene EL i svjedoka CL o njihovom prijašnjem životu, sud zaključuje da je njihov odnos i prije bio narušen i problematičan. Kako navodi o prijašnjem nasilnom ponašanju optuženika prema oštećenoj, osim u iskazu majke oštećene , nemaju potvrdu u još nekom personalnom ili materijalnom dokazu, eventualno ranije zlostavljanje nije kao nesporno utvrđeno, pa sud isto nije cijenio kao kvalifikatorno obilježje ovog kaznenog djela. Oštećena boluje od teške duševne bolesti-bipolarnog afektivnog poremećaja uslijed kojeg je njezino funkcioniranje otežano, kako se to detaljno opisuje u nalazima vještaka, no to nikako ne ublažava inkriminirano ponašanje optuženika i ne umanjuje njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

29. Primjenjujući odredbe materijalnog prava na utvrđene i ranije izložene činjenice, nedvojbeno je da je su opt. RL i ošt. EL u bračnoj zajednici, te je stoga oštećena EL kao supruga optuženika u odnosu na njega bliska osoba u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11.

30. Analizom izvedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi da je u provedenom dokaznom postupku neprijeporno utvrđeno da je između optuženika i oštećene prvotno dolazi do verbalnog sukoba, da oštećena EL, unatoč protivljenju optuženika kreće van iz kuće naći se s prijateljem i vratiti radnu odjeću. Optuženik u ljutnji i napadu ljubomore uzima iz kuće najbliži oštri predmet krojačke škare, izlazi za oštećenom u dvorište, sustiže ju i započinje napad na način da ju ruši na tlo, guši ju, zamahuje škarama prema njoj, te ju unatoč njezinom otporu uspijeva više puta ubosti škarama u tijelo. Zadaje joj ubodne rane i to u gornjoj trećini desne nadlaktice u regiji ramenog zgloba duljine 1 cm, u gornjoj trećini lijeve nadlaktice u regiji ramenog zgloba duljine 1 cm te ubodnu ranu duljine 1 cm na lijevom prsištu u regiji donjih rebara. Napadu optuženika, nije prethodio napad oštećene, a smrtonosni ishod je spriječen jer je oštećena svojim otporom i obrambenom reakcijom, spriječila dublji prodor škara i ozljeđivanje vitalnih organa, posebice u regiji lijevog prsišta -donjih dijelova rebara. Stoga slijedi zaključak da su u optuženikovom postupanju inkriminirane zgode ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11, koje je ostalo u pokušaju jer je moguća tragična posljedica spriječena jer nisu zahvaćeni vitalni dijelovi tijela, zbog otpora kojeg je pružala oštećena.

31. Obrana optuženika osporava da je riječ o dovršenom pokušaju, no po ocjeni suda, optuženi je poduzeo sve radnje koje je prema svojoj namjeri smatrao potrebnim za ubojstvo žrtve. Koristio je predmet koji može dovesti do smrtonosnog ishoda, bio je usmjeren na vitalne dijelove tijela, a smrt nije nastupila zbog okolnosti koje su neovisne o njegovoj volji, odnosno iz razloga što zbog otpora i obrambene reakcije oštećene nisu zahvaćeni vitalni organi. Za dovršeni pokušaj nije nužno da ozljeda bude trenutačno smrtonosna, već da je radnja bila podobna za usmrćenje. Radnje optuženika, uzimanje škara iz kuće, izlazak za oštećenom u dvorište, obaranje na tlo, zamahivanje škarama prema području gdje su vitalni organi, zadavanje uboda u ramena, u prsište u području rebara, gušenje žrtve, odgovaraju radnjama koje su podobne za usmrćenje, pa je tako po ocijeni suda u konkretnom slučaju, predmetno kazneno djelo dovršeno u trenutku uboda u regije tijela i to kako oba ramena tako i u regiji lijevog prsišta, gdje su vitalni organi, a do smrtne posljedice nije došlo, unatoč jakoj sili zamaha koja je, kako proizlazi, uslijed otpora i obrambene reakcije oštećene oslabila, pa su ubodi zadani silom slabog do srednje jakog intenziteta, pa nisu zahvaćeni vitalni dijelovi tijela. Ponašanje optuženika i oštećene nakon počinjenog dijela, (boravak u kući, pomaganje u saniranju ozljeda i tek nakon toga poziv i prijava oštećene), na što obrana upire, po ocijeni suda, ne mijenja kvalifikaciju pokušaja i izravnu namjeru. Obrana upire da je optuženik, obzirom na dinamiku događanja nakon napada mogao dovršit djelo, no po ocjeni je suda predmetno kazneno djelo dovršeno u trenutku uboda u regije tijela , gdje su vitalni organi. Za dovršeni pokušaj nije nužno da ozljeda bude trenutačno smrtonosna, već da su radnje optuženika bile podobne za usmrćenje, što je konkretni slučaj, a posljedica nije nastupila iz razloga izvan njegove volje-otpora oštećene i jer nije zahvaćen niti jedan vitalni organ, posebice u regiji lijevog prsišta, što je po ocjeni suda nesporno dokazano, kako je naprijed obrazloženo.

32. Optuženik ne spori da je bio isprovociran, da mu se sve skupilo jer je, kako pojašnjava, jako dugo trpio neprimjereno ponašanje oštećene prema njemu, te navodi da ju je iz tog razloga ubo četiri puta, ali nije nastavio jer mu je svega bilo previše i ona se smirila. Bilo mu je previše i svoje krvi koju je vidio na ruci, ali i općenito krvi na njoj, te mu je odmah bilo i žao što se to uopće i dogodilo. To je stalo tako da se ona ustala i otišla u kuću, kao da se ništa nije dogodilo. Navodi da je oštećena ležala dolje na travi, da mu je dala mu ruku i on ju je povukao gore da ustane. Naprijed navedenim, kao i upiranjem na ponašanje oštećene nakon napada , obrana ističe i da je optuženik mogao usmrtiti oštećenu da je htio. No sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba o dobrovoljnom odustanku iz članka 35. KZ/11 na koje aludira optuženik u iznesenoj obrani. U konkretnom slučaju, kao što je već naprijed navedeno i obrazloženo, riječ je o dovršenom pokušaju, jer je djelo dovršeno u trenutku uboda u regije tijela gdje su vitalni organi, radnje optuženika bile su podobne za usmrćenje, a posljedica nije nastupila iz razloga izvan njegove volje.-otpora oštećene i jer nije zahvaćen niti jedan vitalni organ.

33. U konkretnom se slučaju ne bi moglo raditi niti o dovršenom pokušaju s dobrovoljnim odustankom, jer optuženik nije dobrovoljno odustao od dovršenja djela, odnosno nije spriječio nastupanje posljedice. Da bi se eventualno radilo o dobrovoljnom odustanku kod dovršenog pokušaja, počinitelj mora spriječiti nastupanje posljedice i ta odluka mora biti donesena slobodno. Time što je optuženik bio u kući sa oštećenom nakon događaja i u manjoj joj mjeri pomogao sanirati ozljede, nije spriječilo nastupanje smrtne posljedice. Smrtna je posljedica u konkretnom slučaju, unatoč jakoj sili zamaha, spriječena otporom oštećene i jer nisu zahvaćeni vitalni dijelovi tijela, dakle nije nastupila zbog okolnosti koje su neovisne o njegovoj volji. Optuženi od dovršenja djela nije odustao svojom voljom, a nije ni sam spriječio nastupanje posljedice. Posljedica je unatoč jakoj sili zamaha spriječena otporom oštećene, te nije nastupila jer nije zahvaćen ni jedan vitalni organ, što je bilo neovisno o volji optuženika. Pomaganje u saniranju ozljeda, te zajednički boravak u kući nakon događaja, pa je kako obrana upire, optuženik imao dovoljno vremena za dovršiti djelo, ne dovodi u pitanje njegovu izravnu namjeru u trenutku napada i dovršeni pokušaj bez dobrovoljnog odustanka, osim zbog razloga koji su naprijed obrazloženi i zbog intenziteta napada, broja uboda i lokacije uboda-što se nastavno obrazlaže.

34. Optuženik osporava da mu je namjera bila ubiti oštećenu, te u obrani navodi da je ubodima htio oštećenu smiriti, da ju nije ju htio ozlijediti tim ubodima. Ti navodi optuženika neprihvatljivi su i nespojivi s inkriminiranim radnjama. Optuženik je, kako to i sam navodi bio isprovociran, dakle u napadu ljubomore, uzeo je sredstvo koje je nedvojbeno podobno za nanošenje smrtonosnih ozljeda. Kad je sustigao oštećenu, srušio ju je na tlo, sjedio na njoj, gušio ju, zamahivao škarama prema oštećenoj i to skupljenim krakovima škara prema gornjoj regiji tijela gdje se nalaze vitalni organi. Zadao joj tri ubodne rane, dvije u ramena, jednu u području lijevog prsišta-regiji donjih rebara, gdje se nesporno i općepoznato nalaze vitalni organi (srce, pluća i dr.). Oštećena kao mjesto uboda spominje i glavu, a to u obrani navodi i oštećeni, no kako je naprijed obrazloženo, sud nalazi utvrđenim da je ozljedu na glavi oštećena zadobila padom, no to ne isključuje da je oštećenik zamahivao škarama i u području glave, kako je u dijelu činjeničnog utvrđenja obrazloženo. Oštećena je pružala otpor, te unatoč jakoj sili zamaha, koja je, kako proizlazi oslabila zbog obrambene reakcije oštećene ( te su ubodi zadani silom slabog do srednje jakog intenziteta),nije zahvaćen niti jedan vitalni organ, pa iz tog razloga nije nastupila smrtonosna posljedica. Dakle, povezujući intenzitet napada (obaranje na tlo, gušenje, zamahivanje, silu zamaha, 3 ubodne rane) i ubadanje u regiju tijela gdje se nalaze vitalni organi, po ocjeni suda nedvojben je zaključak da je optuženik postupao s izravnom namjerom da usmrti oštećenu, što se nije dogodilo zbog otpora oštećene. Optuženik uzima sredstvo podobno za nanošenje teških i po život opasnih ozljeda i izlazi za oštećenom koja je već izašla u dvorište , iz čega sud zaključuje da se ne bi moglo raditi ni o situacijskom deliktu nego da je optuženik s namjerom da oštećenu liši života uzeo sredstvo podobno za nanošenje teških i po život opasnih ozljeda. Njegovi navodi da ju je htio samo smiriti neprihvatljivi su i nespojivi s intenzitetom napada (silom zamaha) i lokacijom uboda, pa su stoga i neistiniti i usmjereni na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Oštećena je uslijed napada molila za milost, mislila je da je " gotova", bila je u šoku, prestravljena, te ponašanje optuženika opisuje kao u horor filmu, dakle kao izrazito nasilno i agresivno, što svakako potvrđuje da je intenzitet napada na nju bio izrazito velik. Dakle, optuženik je poduzeo sve radnje koje neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju, a glede subjektivnog odnosa optuženika prema inkriminiranom djelu, utvrđeno je da je optuženik postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, pri čemu je bio svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje. Zaključak o postojanju svijesti o protupravnosti učinjenog kod optuženika, dodatno je potkrijepljena provedenim psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, dakle bio svjestan značenja (u smislu zabranjenosti) učinjenog i mogao upravljati svojim postupcima, premda u bitno smanjenom stupnju. Slijedom sveg naprijed navedenog i obrazloženog, sud ocjenjuje da za njegovo postupanje nije postojao niti jedan razlog isključenja protupravnosti (opravdavajući razlog) na što je obrana također upirala. Utvrđeno je da napadu optuženika, nije prethodio napad oštećene na njega, odnosno optuženik nije od sebe odbijao istodoban ili izravno predstojeći napad oštećene, pa tako nesporno otklonjena i situacija eventualne nužne obrane i prekoračenja nužne obrane, na što je obrana također upirala.

35. U odnosu na ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv, iako bitno smanjeno. Optuženik u svojoj obrani osporava svoju svijest (mogućnost razmišljanja) i dovodi u sumnju svoju ubrojivost. Naime, u svojoj obrani, optuženik više puta ističe, da mu je inkriminiranog događaja "pala klapna", te da se on, u tih par minuta ne može sam sjetiti točno svog ponašanja, kao da je došlo do „prekida filma“. Kad se osvijestio, onda je vidio što je napravio. Ne spori da je bio na oštećenoj i da je na njoj vidio krv, no pojašnjava da je to je vidio kad se osvijestio. Dakle, optuženi tim svojim navodima osporava svoju svijest i dovodi u sumnju svoju ubrojivost u trenutku napada na oštećenu, no u svojoj je obrani sam sebi kontradiktoran, obzirom da istovremeno u obrani opisuje da je škarama krenuo na oštećenu, da joj je zadao više ubodnih rana. Navodi i otprilike gdje joj je zadao ubode (misli u ramena, jedan dolje u predjelu rebara, a jedan ubod u glavu - prilikom iznošenja obrane, pokazuje i prstom na dio glave bočno), čak se sjeća da oštećena u trenutku dok je bio nad njom, nije ništa govorila. Dakle, nasuprot navodima da se ne sjeća napada, on navodi broj ubodnih rana, regije tijela gdje ih je zadao (pokazuje i rukom), te se sjeća i da bio nad oštećenom i da ona u tim trenucima nije ništa govorila. Stoga navode optuženika da se ne sjeća svoga postupanja, sud nije prihvatio kao vjerodostojne i istinite, obzirom da je optuženi, kako je naprijed razloženo, oprečan u svojim navodima. U jednom dijelu obrane čak i sam priznaje da se ipak sječa nekih dijelova tog događaja, da nije baš da se svega ne sječa.

36. Sumnja u eventualnu neubrojivost optuženika na koju obrana upire, otklonjena je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika po vještaku dr Ivanu Požgainu. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da se kod optuženog radi premorbidno o poremećaju ličnosti (sklonost agresivnom ponašanju, niža frustracijska tolerancija, nedostatak jasnijeg životnog koncepta, slaba anticipacija posljedica svojih postupaka) i posttraumatskom stresnom poremećaju kao posljedici izloženosti ratnoj psiho traumi. U nalazu i mišljenju, opisivani su simptomi PTSP-a kao repetitivni simptomi vezani za psiho traumu (košmarni snovi s ratnim sadržajima) i izbjegavajuće ponašanje u odnosu na proživljena psiho traumatska iskustva. Imajući u vidu opisanu psihopatologiju kod optuženog, potom njegovu dugotrajniju izloženost frustracijama vezanim za ponašanje oštećene i njezinu psihopatologiju, kod okrivljenog je kritične zgode došlo do provale miješanih negativnih emocija, s dominacijom srdžbe i bijesa, ali moguće i straha uslijed ponašanja oštećene. Imajući u vidu prethodno izneseno, vještak je mišljenja da je optuženik RL in tempore criminis mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, ali su te njegove sposobnosti zbog gore navedenih okolnosti bile bitno umanjene.

36.1. Ispitan u postupku, vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja. Vještaku je predočena medicinska dokumentacija zatvora u Osijeku i to ambulantni listovi -pregledi optuženika po spec. psihijatru, dr. med ŽL i to ambulanti list od 31. listopada 2025., od 22. siječnja 2026., od 27. veljače 2026., od 19. ožujka 2026.Iz te medicinske dokumentacije proizlazi da je optuženik nakon provedenog vještačenja, pregledan u zatvoru po dr. psihijatru ŽL dana 22. siječnja 2026., 27. veljače 2026., i 19. ožujka 2026.g.Nakon uvida u predočene mu ambulantne listove, vještak je iskazao da priložena medicinska dokumentacija u nekim dijelovima odudara od njegovog nalaza i mišljenja, budući da zatvorski psihijatar na nalazu od 27. veljače 2026., spominje prethodno postojanje slušnih halucinacija, a koje su navodno bile prisutne i u vrijeme pregleda. Isto tako je navedeno da su razlozi hospitalizacije u Njemačkoj bile teže psihotične epizode halucinacijama i paranoidnošću. Na vještačenju je optuženi govorio da je bio liječen u Njemačkoj radi PTSP-a. U posljednjem nalazu se navodi da optuženi ponovno spominje halucinatorna zbivanja vezano za boravak na ratištu. Vještak je u iskazu napomenuo da se u prva dva nalaza, dakle od 31. listopada 2025. i 22. siječnja 2026., takva psihopatologija uopće ne spominje. Procjenjuje da opisivana psihopatološka zbivanja na posljednja dva nalaza ipak pripadaju kliničkoj slici posttraumatskog stresnog poremećaja, te da nema elemenata koji bi kod optuženika ukazivali na postojanje težeg duševnog poremećaja iz shizofrenog spektra, a što sugeriraju dva posljednja nalaza zatvorskog psihijatra. Vještak je u odnosu na opisnu psihopatologiju kod optuženika ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i kod zaključka da i nadalje postoji opasnost od ponavljanja dijela i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju-ambulantne listove.

36.2. Na upit obrane iskazao je, da s obzirom na ono što je on ustvrdio tijekom vještačenja, da kod optuženika nije bilo nikakvih elemenata koje bi ukazivale na teži duševni poremećaj iz shizofrenog spektra. Pojasnio je da na prvom pregledu i medicinskoj dokumentaciji nedostaje dijagnoza PTSP-a iako sadržaj nalaza implicira ovaj poremećaj, dok se kasnije u veljači, pojavljuju šifre poremećaja ličnosti i suspektnog psihotičnog poremećaja tj. shizofrenije. Na upit zastupnika optužbe u odnosu na dijagnozu F20 In obs, a što se odnosi na opservaciju mogućeg postojanja shizofrenije, odgovara da je takva radna dijagnoza postavljena na osnovu iskaza optuženika da ima i da je imao halucinatorna doživljavanja, te je pojasnio da u samom nalazu nedostaje onaj ključni dio, a to je psihički status koji aktualno procjenjuje psihičke funkcije osobe s posebnim osvrtom na one psihičke funkcije koje su posebno oštećene kod shizofrenih poremećaja kao što su kognicija, afektivni život, mišljenje, aktualni doživljaj realiteta itd. Navodi da niti u jednom od ovih zatvorskih nalaza, praktički nema opisanog psihičkog statusa, a što je ključna točka psihijatrijskog pregleda. Pojasnio je da se i u odnosu na terapiju vidi da je praktički ista terapija prisutna od listopada 2025., pa do posljednjeg nalaza u ožujku 2026., a koja uključuje kombinaciju dva antipsihotika u niskim dozama, to su kvetiatin 100mg/dan i flufenazin 2mg/ dan s tim da je na posljednjem nalazu kvetiapin i isključen. Potvrdio je, da to je terapija i za shizofreniju, no i pojasnio, da ukoliko bi se radilo o akutnim simptomima što impliciraju i ovi nalazi, da bi se svakako očekivale i znatno više doze ovih lijekova. Morao je napomenuti da se ovakvi lijekovi često propisuju i kod drugih psihijatrijskih poremećaja pa i kod PTSP-a.

37. Obrana je stavila primjedbu na nalaz i mišljenje i usmenu dopunu vještačenja, navodeći da je vještačenje nedostatno s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja prileže uz spis. Predlagala da se pozove i ispita kao svjedok dr. UL, a na okolnost utvrđivanja dijagnoze za okrivljenika, kako bi se nakon toga moglo utvrditi stvarno stanje, odnosno potreba za dopunom nalaza i mišljenja ili eventualno novim vještačenjem. Ističući da je postojeća medicinska dokumentacija dostatna, optužba se u konačnici se suglasila da se pozove i kao svjedok ispita i doktor UL, koji je dokazni prijedlog, sud prihvatio.

38. Svjedoku dr. psihijatru ŽL predočeni su ambulantni listovi od 31. listopada 2025., od 22. siječnja 2026., od 27. veljače 2026., od 19. ožujka 2026., te je nakon uvida u iste, pojasnio dijagnoze koje se navode u nalazu od 27. veljače 2026.. Među ostalim navodi da je F43.1 posttraumatski stresni poremećaj, F20 in-obs, je šifra šizofrenije, a in-obs znači da je optuženik u promatranju. Svjedok je zaključio da bi se kod optuženika moglo raditi o dijagnozi šizofrenije na temelju toga što je optuženik naveo da ima slušne halucinacije i da je bio hospitaliziran u Njemačkoj više puta i na duže vrijeme. Pojasnio je da mu je prilikom pregleda (27.veljače 2026) optuženik rekao da je imao osjećaj da su svi protiv njega, da ima slušne i vidne halucinacije, strahove i dr.

38.1. Odgovarajući na pitanja obrane navodi da kad je u pitanju šifra F20, odnosno šifra šizofrenije da je istu stavio na temelju svog osobnog trenutnog pregleda i anamnestičkih podataka koje je dobio od pacijenta. Po njegovim bi se kriterijima moglo raditi o dijagnozi paranoidne shizofrenije. Na upit predsjednice vijeća odgovara da nije imao medicinsku dokumentaciju za optuženika, te je zaključak dao na temelju anamneze i osobnog pregleda. Pojasnio je, da je imao samo dva alata i to anamnezu (ono što mu je pacijent rekao) i osobni pregled. Na prijedlog zastupnika optužbe svjedoku je predočen-pročitan dio nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivana Požgaina, prema kojem: „Zaključno u dijagnostičkom smislu, kod okrivljenog se radi o premorbidno poremećaju ličnosti i posttraumatskom stresnom poremećaju kao posljedici izloženosti ratnoj psiho traumi i izbjegavajuće ponašanje u odnosu na proživljena psiho traumatska iskustva. „Svjedoku je predočen-pročitan i dio iskaza vještaka dr. Ivana Požgaina s rasprave od dana 29. lipnja 2026.g.:„Potrebno je napomenuti da se u prva dva nalaza, dakle od 31. listopada 2025., i 22. siječnja 2026., ovakva psihopatologija uopće ne spominje. Mogu procijeniti da opisivana psihopatološka zbivanja na posljednja dva nalaza ipak pripadaju kliničkoj slici posttraumatskog stresnog poremećaja te da nema elemenata koja bi kod njega ukazivali na postojanje težeg duševnog poremećaja iz shizofrenog spektra, a što sugeriraju dva posljednja nalaza zatvorskog psihijatra. Stoga, u odnosu na opisnu psihopatologiju kod optuženika ostajem u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Na upit obrane vještak pojašnjava da s obzirom na ono što je on ustvrdio tijekom vještačenja optuženika da nije bilo nikakvih elemenata koje bi ukazivale na teži duševni poremećaj iz shizofrenog spektra.“ Nakon što je svjedoku predočen dio nalaza vještaka, svjedok nije želio komentirati nalaze i mišljenja vještaka, ističući da je ovdje pozvan u svojstvu svjedoka, a ne u svojstvu vještaka. Odgovarajući na upit zastupnika optužbe svjedok je naveo da je do dijagnoze F20 došao na temelju psihijatrijskog pregleda i na temelju dobivenih anamnestičkih podataka. Nakon njegove dijagnoze F20 promijenila se terapija na način da je povećana doza antipsihotika, te su uvedeni i novi lijekovi. Pojasnio je, da je nakon što je postavljena dijagnoza F20, povećana terapija, te da je u jednom trenutku jedan lijek isključen iz razloga što je uveden jači – potentniji – moderniji lijek sa jačim djelovanjem, te su uvedena i dva antidepresiva.

39. Zastupnik optužbe stavio je primjedbu na iskaz svjedoka u djelu gdje je on u suprotnosti sa provedenim vještačenjem iz razloga što zatvorski psihijatri kako je doktor i sam rekao imaju vrlo ograničeno i kratko vrijeme za pregled i obradu pacijenata u zatvoru. Nakon primjedbe, svjedok je u cijelosti ostao kod svojih navoda, te dodao da se prilagođava sustavu te da vrši pregled pacijenata u vremenu koji mu je u sklopu zatvorskog sustava omogućen.

40. Analizirajući iskaz svjedoka dr. FL, odvojeno i u međusobnoj svezi s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. Ivana Požgaina, sud ne nalazi da je svjedok iskazivao neistinito, no po ocjeni suda iskaz svjedoka, kad je u pitanju dijagnoza , odnosno psihofizičko stane optuženika u vrijeme počinjenja djela, ne preteže zaključku i mišljenju vještaka dr. psihijatra Ivana Požgaina, koji je vještačenje proveo sukladno pravilima struke, koristeći sve potrebne "alate-mehanizme", jasno ga i detaljno usmeno izložio, te zaključuje da se kod optuženog radi premorbidno o poremećaju ličnosti i posttraumatskom stresnom poremećaju kao posljedici izloženosti ratnoj psiho traumi. Vještak za svoj zaključak daje jasne argumente i po ocjeni suda snažno ga, dostatno i utemeljeno obrazlaže. Nakon uvida u ambulante listove, daje argumentirano, jasno i konkretno obrazlaženje zašto i nadalje ostaje kod svog zaključka da se kod optuženog ne bi radilo o dijagnozi F 20 iz schizofrenog spektra, već kako je u nalazu i mišljenju zaključio poremećaju ličnosti (premorbidno) i posttraumatskom stresnom poremećaju kao posljedici izloženosti ratnoj psiho traumi. Usmenim obrazloženjem na raspravi, vještak, po ocjeni suda nedvojbeno otklanja mogućnost da bi se kod optuženog moglo raditi o dijagnozi iz shizofrenog spektra, odnosno o dijagnozi F20.

40.1. Naime, svjedok- psihijatar dr. UL, navodi da bi se kod optuženika moglo raditi o dijagnozi paranoidne shizofrenije, no po ocjeni suda to nedostatno pojašnjava, budući je do zaključka došao temeljem samo dva alata i to anamneze (onog što mu je pacijent rekao) i osobnog pregleda. Vještak dr. Ivan Požgain navodi da niti u jednom od zatvorskih nalaza nema opisanog psihičkog statusa, a što je ključna točka psihijatrijskog pregleda. Kad je u pitanju dijagnozu F20 In obs, što se odnosi na opservaciju mogućeg postojanja shizofrenije, pojašnjava, da u samom nalazu nedostaje onaj ključni dio, a to je psihički status koji aktualno procjenjuje psihičke funkcije osobe , s posebnim osvrtom na one psihičke funkcije koje su posebno oštećene kod shizofrenih poremećaja kao što su kognicija, afektivni život, mišljenje, aktualni doživljaj realiteta itd. Tim jasnim pojašnjenjem daje argumentiran i čvrst odgovor zašto u konkretnom slučaju dijagnoza zatvorskog psihijatra ne preteže nad dijagnozom koja je utvrđena nakon provedenog vještačenja. Nadalje, svjedok UL navodi da se nakon njegove dijagnoze F20 promijenila terapija na način da je povećana doza antipsihotika, te su uvedeni i novi lijekovi na način da je jedan lijek isključen iz razloga što je uveden jači lijek sa jačim djelovanjem, te su uvedena i dva antidepresiva. Nasuprot tome, vještak dr. Ivan Požgain pojašnjava i da se kad je u pitanju terapija vidi da je prisutna praktički ista terapija od listopada 2025., pa do posljednjeg nalaza u ožujku 2026., a koja uključuje kombinaciju dva antipsihotika u niskim dozama, (kvetiatin 100mg/dan i flufenazin 2mg/ dan), s tim da je na posljednjem nalazu kvetiapin i isključen. Potvrđuje da to jeste terapija i za shizofreniju, no pojašnjava da ukoliko bi se radilo o akutnim simptomima što impliciraju i ovi nalazi, da bi se svakako očekivale i znatno više doze ovih lijekova. Ističe da se ovakvi lijekovi često propisuju i kod drugih psihijatrijskih poremećaja pa i kod PTSP-a. Dakle, vještak je argumentirano i dostatno pojašnjava da ni terapija koja je nakon pregleda od dana 27. veljače 2026 propisana optuženiku, ne ukazuje da bi se radilo o poremećaju iz shizofrenog spektra, odnosno da bi se kod optuženika moglo raditi o dijagnozi paranoidne shizofrenije.

41. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz vještaka koji je jasno i argumentirano , nakon uvida u ambulantne listove i dopunio svoj nalaz i mišljenje. Vještak je po ocjeni suda nedvojbeno otklonio okolnost na koju je upirala obrana, da bi se kod optuženika moglo raditi o dijagnozi F20 In obs, a što se odnosi na opservaciju mogućeg postojanja shizofrenije. Naime, sud prihvaća da je riječ o "radnoj dijagnozi", koja se odnosi na opservaciju -promatranje mogućeg postojanja shizofrenije. F20 je šifra šizofrenije, in- obs -znači da je optuženik u promatranju, kako je pojasnio i sam svjedok. Sud uzima u obzir da se na prva dva nalaza, dakle od 31. listopada 2025., i 22. siječnja 2026., koji su pregledi bliže inkriminiranom događaju, ovakva psihopatologija uopće ne spominje. Obzirom da ni u jednom od zatvorskog nalaza, pa tako ni u nalazu od 27 veljače 2026.g. nema opisanog psihičkog statusa što je ključna točka psihijatrijskog pregleda, da ni propisana terapija na ukazuje da bi se radilo o poremećaju iz shizofrenog spektra (nisu propisane veće doze lijekova , te je riječ o terapiji koja se propisuje i kod drugih psihijatrijskih poremećaja pa i kod PTSP-a. ), sud zaključuje da u konkretnom slučaju dijagnoza zatvorskog psihijatra ne preteže nad dijagnozom koja je utvrđena nakon provedenog vještačenja., te u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je nalaz izradio i usmeno dopunio sukladno pravilima struke, koristeći sve potrebne "alate" , sadrži i "psihički status optuženika", a što je, kako je vještak pojasnio, ključna točka psihijatrijskog pregleda. Povezujući osnovni nalaz, mišljenje i usmenu dopunu vještaka, sa navodima obrane optuženika da se ne sjeća svog ponašanja, da je došlo do "prekida filma", čime osporava svoju svijest i dovodi u sumnju svoju ubrojivost u trenutku napada na oštećenu, dok istovremeno u obrani opisuje napad (navodi broj ubodnih rana, otprilike mjesta uboda, sjeća se da je bio nad oštećenom i da u tim trenucima nije ništa govorila), sud obranu optuženika i u tom dijelu ocjenjuje neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

42. Slijedom sveg naprijed navedenog, sud je, kako je to i naprijed obrazloženo pod toć.4.2 i 4.3, odbio prijedlog obrane da se pribavi podatak o vremenu posjete psihijatra dr. Ivana Požgaina prilikom pregleda optuženika, te za provođenje novog vještačenja, kao nevažne dokazne prijedloge, obzirom da je vještak usmenom dopunom, prilikom koje je imao na uvidu ambulantne listove o pregledu optuženika, nedvojbeno isključio da bi se kod optuženika moglo raditi o postojanju težeg duševnog poremećaja iz shizofrenog spektra. Sud ocjenjuje da nalaz i mišljenje vještaka ima jaču dokaznu snagu od iskaza svjedoka dr. ŽL, te se kod optuženika radi premorbidno o poremećaju ličnosti i posttraumatskom stresnom poremećaju, te da je u vrijeme počinjenja djela mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, ali su te njegove sposobnosti bile bitno umanjene.

43. Dakle, nema sumnje da je opt. RL u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, dakle bio je svjestan značenja (u smislu zabranjenosti) učinjenog i mogao je upravljati svojim postupcima, premda u bitno smanjenom stupnju, pa uz naprijed navedena utvrđenja o ostvarenju objektivnih elemenata terećenog kaznenog djela, sud nedvojbeno utvrđuje da je optuženi kriv za počinjenje kaznenog djela, da je s namjerom da ubije žrtvu- BLsvoju suprugu koja mu je u smislu čl. 87 st 9 KZ/11 bliska osoba, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenih djela teškog ubojstva, čime je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju , opisano i kažnjivo po članku 111. točka 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, za koje ga je proglasio krivim.

44. Prilikom, izbora vrste i mjere kazne, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, a osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojeg je djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život optuženika, njegove osobne i imovinske prilike, njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, kao i odnos prema žrtvi i trud da nadoknadi štetu, a kako je to propisano čl. 47. KZ/11.

44.1. Iako je optuženik kazneno djelo počinio s namjerom i bio svjestan da su njegova djela zabranjena, pri čemu ne postoji niti jedan opravdavajući razlog, sud je kao olakotno cijenio činjenicu što je prilikom počinjenja kaznenog djela optuženik bio smanjeno ubrojiv i to bitno, a upravo je to okolnost koja smanjuje krivnju i stoga izaziva manji prijekor. Iako je optuženik kritične zgode bio bitno smanjeno ubrojiv, sud nije našao da bi zbog toga optuženiku sukladno čl. 26. KZ/11 trebalo ublažiti zakonom propisanu kaznu ispod zakonskog minimuma nego je navedenu činjenicu cijenio kao olakotnu okolnost.

44.2. Kao olakotnu okolnost, sud je cijenio i što je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kod optuženika došlo do kumulacije frustracija uslijed ponašanja oštećene. Vještak zaključuje, a imajući u vidu opisanu psihopatologiju kod optuženog, potom njegovu dugotrajniju izloženost frustracijama vezanim za ponašanje oštećene i njezinu psihopatologiju, da je kritične zgode došlo do provale miješanih negativnih emocija kod optuženika , s dominacijom srdžbe i bijesa, ali moguće i straha uslijed ponašanja oštećene. To potkrepljuju i pročitane, odnosno reproducirane poruke koje je oštećena slala optuženiku (toč. 26 - 26.7, 27.1).Povezujući pročitane i reproducirane poruke, sa nalazom i mišljenjem vještaka, sud prihvaća da je kod optuženika došlo do kumulacije frustracija uslijed ponašanja oštećene kako to vještak zaključuje, što je sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

44.3. Sud uzima u obzir i da je optuženik barem u manjoj mjeri, nakon događaja, oštećenoj omogao sanirati ozljede, pa povezujući to s tim što je izrazio i žaljenje zbog cjelokupnog događaja, sud ocjenjuje da ti navodi nisu samo deklaratorne prirode, već se može izvesti zaključak o uvidu u pogibeljnosti ovog kaznenog djela i samokritičnost oko vlastitog ponašanja.

44.4. Prema nalazu vještaka psihologa, kod oštećene se trenutačno ne uočavaju klinički značajni znakovi traumatizacije vezani uz proživljene događaje, što je suglasno i s mišljenjem vještaka psihijatra koji pojašnjava da su kod oštećene bili prisutni simptomi akutne reakcije na stresni događaj, no bez elemenata koji bi upućivali na simptome posttraumatskog stresnog poremećaja. Stoga, kao olakotnu okolnost sud je cijenio da i pored izuzetne pogibeljnosti ovog kaznenog djela, u konkretnom slučaju za oštećenu EL nisu nastupile trajne i teške posljedice.

44.5. Sud je cijenio što optuženik, prema izvatku iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije, nije do sada bio osuđivan niti prekršajno kažnjavan, što znači da je njegov raniji život bio usklađen s pravnim poretkom.

44.6. Olakotnim je svakako cijenjena činjenica da je kazneno djelo teškog ubojstva ostalo u pokušaju, što sukladno članku 34. stavku 2. KZ/11. predstavlja zakonsku osnovu za blaže kažnjavanje.

44.7. To što se optuženik u konačnici sam prijavio za počinjenje djela, na što je obrana upirala, sud nije prihvatio kao olakotnu okolnost. Sud ocjenjuje dvojbenom njegovu odlučnost oko prijave, obzirom da je to učinio tek kad je shvatio da ga je oštećena prijavila, a u policiji, gdje je sam došao, uhićen je tek po proteku više sati od počinjenja djela i nakon što je za njim raspisana potraga. Također navodi oštećene, (morala je priznati tko ju je napao, došla je i policija, mislila je zašto da ga skriva, nije drugo zaslužio, ko i svaki koji to napravi), ali i optuženika (ona je njemu izričito naredila da on ide, a da će ona sama zvati hitnu kod bajera, jer je htjela reći da ju je neki prolaznik napao) ukazuju da je oštećena htjela optuženika i zaštititi, iz čega također proizlazi da njegova odlučnost oko prijave nije bila jasna i čvrsta odmah po počinjenju djela, već je to učinio tek kada ga je oštećena prijavila.

44.8. Kao otegotnu okolnost, sud je cijenio stupanj krivnje, odnosno da je kazneno djelo na štetu supruge optuženik počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, dakle, želio je usmrtiti suprugu i išao za time da to i ostvari, a u izvršenju kaznenog djela pokazao izraženu upornost i visok stupanj kriminalne volje.

45. Cijeneći sve naprijed izložene olakotne i otegotne okolnosti, te da je djelo ostalo u pokušaju, što predstavlja zakonsku osnovu za ublažavanje, sud je opt. RL za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34 KZ/11 i uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 ( šest) godina.

46. Imajući u vidu sve naprijed utvrđene činjenice, vijeće je mišljenja da će kaznom zatvora u trajanju od 6 ( šest ) godina, u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednosti kažnjavanja. Jednako tako, ovako izrečenom kaznom će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svog postupka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što je počinio, kako bi se osvijestio da nikome nije dopušteno pokušati oduzeti tuđi ljudski život kao najvišu Ustavom zaštićenu kategoriju ovoga društva. Takvom kaznom će se nadalje upozoriti i ostali građani da se klone sličnih ponašanja te će na taj način po ocjeni ovog suda, u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana odredbom članka 41. KZ/11.

47. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. ŠL sud je u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2025. pa nadalje, a kako je određeno u izreci ove presude.

48. Budući je u postupku utvrđeno da je optuženik terećeno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine ili više, počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da kod optuženika postoji visoka razina opasnosti da bi mogao i u budućnosti, vezano za svoju psihopatologiju počiniti slično ili teže kazneno djelo, te vještak psihijatar smatra da se kod njega stječu uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja, sud je sukladno članku 68. KZ/11 opt. RL izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja sukladno članku 68. stavku 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

49. Budući da je optuženi LL proglašen krivim za učin namjernog kaznenog djela i to teškog ubojstva u pokušaju za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina, to mu je na temelju članka 76. stavak 1. i 4. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od jedne do tri godine koja će se izvršavati pod uvjetom da optuženiku ne bude odobren uvjetni otpust s izdržavanja kazne, a provodit će je nadležno tijelo za probaciju. Sud nalazi da je, za slučaj da ova kazna bude u potpunosti izdržana bez odobrenja uvjetnog otpusta, potrebno nadzirati optuženika, kako puštanjem na slobodu ne bi počinio novo kazneno djelo

50. Obzirom da žrtva -oštećena EL nije postavljala imovinskopravni zahtjev, sud o istom nije odlučivao.

51. Odlučujući o troškovima postupka, sud je opt. RL .na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. točke 7. ZKP/08. Optuženik je bez prihoda, nema ishodovanu dozvolu za rad u RH, pa tako niti stalnog zaposlenja. Prije počinjena kaznenog djela uzdržavao se povremenim poslovima, nema imovine ni u R. Hrvatskoj , ni u R. Srbiji, dakle nema ni primanja, niti imovine iz koje bi mogao podmiriti nastale troškove, te bi obvezom naknade troška bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Osijek, 24. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća-sudac

Mirna Grgić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08.

Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika žalbu može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a optuženik i branitelj žalbu mogu podnijeti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. (čl. 463. st. 2. ZKP/08, rješenje broj K-11/2026-68 od 24. srpnja 2026). Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. ŽDO u Osijeku na broj: KO-DO-6/2026

2. Optuženi RL, putem Zatvora u Osijeku

3. Branitelj optuženika, Hrvoje Krivić, odvjetnik iz Osijeka

Nakon pravomoćnosti:

1. Ošt. EL, [adresa] i [adresa], Južno predgrađe

2. Uprava za zatvorski sustav i probaciju - Probacijska služba