REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3661/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja JŽ iz [adresa], državljanina Republike Uzbekistan, s boravištem na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/9455, URBROJ: 511-01-212-26-11 od 28. svibnja 2026.

II Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći i za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Republike Uzbekistan, za međunarodnu zaštitu Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je tuženik u obrazloženju rješenja konstatirao kako sigurnosna situacija u Republici Uzbekistan, specifično u [adresa], ne doseže razinu općeg nasilja koja bi opravdavala supsidijarnu zaštitu, pozivajući se na statističke podatke ACLED-a i opće ekonomske pokazatelje. Međutim, tuženik je propustio provesti dubinsku, individualiziranu analizu i sagledati specifičan položaj tužitelja u slučaju povratka u autoritarni sustav kakav postoji u Uzbekistanu. Europski sud za ljudska prava u predmetima imigracijske naravi (npr. M.S.S. protiv Belgije i Grčke, br. 30696/09; F.G. protiv Švedske, br. 43611/11) izričito naglašava da domaća tijela moraju provesti rigoroznu i detaljnu analizu pojedinačnih tvrdnji tražitelja. Oslanjanje isključivo na opće statistike o nezaposlenosti i četiri evidentirana incidenta ne predstavlja ustavno i konvencijski prihvatljivu ocjenu rizika od zlostavljanja iz članka 3. EKZLJ. Postupak pred tuženikom nije proveden u potpunosti u skladu s Direktivom 2013/32/EU o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite. Iz obrazloženja je razvidno da je tuženik minorizirao činjenicu da je tužitelj bio lišen slobode u Nizozemskoj te da je u Europi proveo duže vrijeme pod različitim okolnostima. Umjesto utvrđivanja postojanja kumulativnih učinaka ekonomskog beznađa u kombinaciji s potencijalnim posljedicama povratka deportiranih osoba u Uzbekistan, tuženik je primijenio pojednostavljenu distinkciju između "ekonomskog migranta" i "izbjeglice". Načelo učinkovite sudske zaštite (članak 47. Povelje o temeljnim pravima EU) i sudska praksa EU (npr. predmet C-562/13, J) nalažu da se pravni lijekovi u postupcima povratka moraju tumačiti na način koji jamči da se osoba ne izlaže stvarnom riziku od nečovječnog postupanja. Tuženik je povrijedio obvezu potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja iz članka 8. i članka 51. Zakona o općem upravnom postupku. U obrazloženju nedostaje logična i pravno održiva poveznica između izvedenih dokaza i zaključka o potpunoj sigurnosti tužitelja.

Predlaže provesti dokaz saslušanjem tužitelja.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu i naloži tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, troškove pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno zakonito, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Tijekom upravnog postupka provedene su sve radnje potrebne radi utvrđivanja činjenica, pri čemu su razmotreni navodi tužitelja, izvedeni dokazi te relevantne informacije o zemlji podrijetla, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Neosnovani su navodi tužitelja da tuženik nije proveo individualiziranu procjenu njegova zahtjeva. Suprotno tvrdnjama iz tužbe, prilikom odlučivanja nije se isključivo oslanjalo na opće informacije o sigurnosnoj situaciji u Republici Uzbekistanu, već su iste razmatrane zajedno s osobnim okolnostima koje je tužitelj iznio tijekom postupka. Međutim, iz iskaza tužitelja nije utvrđeno postojanje konkretnih i individualiziranih okolnosti koje bi upućivale na osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik trpljenja ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Tuženik je u skladu s važećim nacionalnim i europskim pravnim okvirom proveo pojedinačnu procjenu zahtjeva te utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje okolnosti koje bi opravdavale priznavanje međunarodne ili supsidijarne zaštite.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući i pravo na besplatnu pravnu pomoć, budući da tužitelj radi i zarađuje više od proračunske osnovice, koja iznosi 441,00 euro za 2026. godinu.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu, na kojoj je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj u kojem je naveo da je zemlju podrijetla napustio jer je u Uzbekistanu jako teško zaraditi novac. On je radio cijeli mjesec, ali je dobivao jako malo novca za svoj rad i nikad nije imao dovoljno da bi mogao preživjeti jedan mjesec s tom plaćom. Imao je svoj biznis sa slastičarstvom, koji mu je propao jer su aparati koje je trebao za posao bili jako skupi, a zarada je bila jako mala i na kraju je bankrotirao. Naveo je da u [adresa] postoji firma koja izdaje dozvole za boravak i rad u Europskoj uniji te je odlučio uz njihovu pomoć doći u Hrvatsku. Naveo je da je dobio posao u građevinskoj firmi u Čakovcu, ali se od malena boji visine, a na tom poslu je morao raditi stalno na visini, a bilo mu je i fizički prenaporno raditi jer je cijeli život radio kao slastičar. Stoga je odlučio otići u Nizozemsku jer tamo ima dosta poznatih ljudi iz [adresa]. Na pitanje šta bi mu se dogodilo povratkom u zemlju podrijetla, izjavio je da neće imati mogućnosti financirati obitelj te da sa svojim zanatom ne može dovoljno zaraditi u Uzbekistanu te bi htio ostati u Hrvatskoj i tu raditi u struci. U Hrvatsku je došao jer je imao radnu dozvolu ali mu je posao bio fizički težak pa je odlučio otići dalje u Europu. Na saslušanju je potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla.

10. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u zahtjevu za međunarodnu zaštitu naveo isključivo ekonomske razloge, a ne strah od proganjanja u smislu članka 20. niti da bi se povratkom u Uzbekistan suočio s ozbiljnom nepravdom u smislu članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25). Dapače, izjavio je da u zemlji podrijetla nije imao problema zbog rasne, nacionalne ili religijske pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, te da u zemlji podrijetla nije bio maltretiran, teroriziran ili fizički zlostavljan od strane vlasti.

11. Prilikom saslušanja u upravnom sporu, na poseban upit Suda koji je razlog napuštanja zemlje podrijetla, navodi da je u Uzbekistanu loša ekonomska situacija te da nije mogao zadržati posao koji je imao, a niti je mogao pronaći drugi posao. Na poseban upit suda što misli da bi mu se dogodilo povratkom u zemlju podrijetla, navodi da se situacija nije promijenila, da se teško može naći posao. On je navikao raditi i jako je dobar radnik, a biti će bez posla ukoliko se vrati. Na poseban upit Suda zbog čega traži azil u Republici Hrvatskoj, navodi da su u Hrvatskoj ljudi jako ljubazni i cijene njegov rad jer je jako dobar radnik i zna jako puno poslova. Izjavljuje da je zaposlen u ANV projekt d.o.o. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. veljače 2025., s plaćom od 1.400,00 eura bruto mjesečno, odnosno od 1.100,00 do 1.300,00 eura neto, u što je uključen i dodatak za prehranu i prijevoz. Plaća najam stana odnosno sobe mjesečno u iznosu od 150,00 eura. Uzdržava troje djece i mjesečno im šaljem 300,00 do 400,00 eura.

12. Kako iz izjave tužitelja proizlazi da tužitelj nije životno ugrožen u zemlji podrijetla već je zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga, a što nije zakonski razlog za odobrenje azila, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. S obzirom na sve utvrđene činjenice, tuženik je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje objektivne okolnosti koje bi upućivale na progon ili ozbiljnu nepravdu, te je pravilno primijenio odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kojima se zahtjev odbija kad se utvrdi da tražitelj ne ispunjava uvjete za azil ili supsidijarnu zaštitu.

14. Budući da tužitelj nije životno ugrožen u zemlji podrijetla i da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga, tužitelj nije izbjeglica već ekonomski migrant, a što nije zakonom i međunarodnim propisima propisan razlog za odobravanje međunarodne zaštite, što je pravilno zaključio tuženik.

15. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima.

16. Prema podacima spisa predmeta i izjave tužitelja na raspravi, tužitelj je zaposlen na neodređeno radno vrijeme prema sklopljenom ugovoru o radu s poslodavcem ANV PROJEKT d.o.o. od 24. veljače 2025., s plaćom od 1.400,00 eura bruto mjesečno uz dodatak na plaću u iznosu od 100,00 eura za prehranu i prijevoz, odnosno, prema njegovoj izjavi od 1.100,00 do 1.300,00 eura neto, u što je uključen i dodatak za prehranu i prijevoz. Prema ugovoru o najmu, zaključenom 18. ožujka 2026., s ugovorenom mjesečnom najamninom od 550,00 eura za trojicu radnika, plaća najamninu za stan, odnosno, prema njegovoj izjavi, plaća sobu u mjesečnom iznosu od 150,00 eura. Izjavljuje da uzdržava troje djece kojoj mjesečno šalje 300,00 do 400,00 eura.

17. Člankom 60. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u prijenosu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

18. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da pravna pomoć iz stavke 1. ovoga članka obuhvaća: 1. pomoć u sastavljanju tužbe, 2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i 3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

19. Prema stavku 3. toga članka Zakona, Upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

20. Sukladno članku 8. stavku 2. točki 1. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15 i 155/22), besplatna pravna pomoć odobrit će se ako ukupna novčana sredstva korisnika i članova njegova kućanstva ne prelaze iznos proračunske osnovice.

21. Prema stavku 7. istoga članka toga Pravilnika, iznos novčanih sredstava koje korisnik izdvaja za troškove smještaja ne uračunava se u iznos iz stavka 2. točke 1. navedenog članka.

22. Prema odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 152/25) proračunska osnovica za 2026. godinu iznosi 441,44 eura.

23. U konkretnom slučaju, nakon što se od mjesečne plaće tužitelja oduzme iznos koji tužitelj izdvaja za troškove smještaja, proizlazi da tužitelju ostaje iznos koji prelazi proračunsku osnovicu, zbog čega nije ispunjen uvjet iz članka 8. stavka 2. točke 1. Pravilnika za odobrenje besplatne pravne pomoći tužitelju.

24. Stoga je, temeljem članka 60. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica

3. U spis