REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pn-97/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik David Salaj, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, koje zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 24. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan platiti tužiteljici iznos od 4.575,70 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. listopada 2021. kao dana dospijeća pa do konačne isplate za period od 8. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak tužiteljici, u iznosu od 946,11 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 2. listopada 2024. ustala tužbom protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi kako je 25. kolovoza 2021. kao vlasnica vozila zaključila s tuženikom policu osiguranja (puno kasko osiguranje) za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], marka i tip vozila: Volkswagen Golf GTI DSG, broj šasije: [broj šasije].

1.1. Dana 3. listopada 2021. da je došlo do štetnog događaja na način da je vozilom u vlasništvu tužiteljice upravljao njezin sin, JA, koji nakon prometne nezgode nije sačekao policiju već se udaljio sa mjesta nezgode, a isti naknadno sam javio policiji i priznao da je on upravljao predmetnim vozilom u trenutku prometne nezgode.

1.2. Dana 6. listopada 2021. tužiteljica je postavila odštetni zahtjev prema osiguratelju, ovdje tuženiku. Tuženik je vansudski odštetni zahtjev tužiteljice ocijenio pravno neosnovanim i isti otklonio pozivajući se pritom na odredbe iz čl. 7/7.1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila za 2021. godinu. Obrazloženje takve odluke tuženika jest da unatoč činjenici da je pri zaključenju police osiguranja za predmetno vozilo ugovoren i otkup alkoholiziranosti, da isti nije primjenjiv u slučaju kada je vozač koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljao vozilom napustio mjesto nezgode, te da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, ako nakon prometne nezgode izbjegne ili odbije podvrgnuti se ispitivanju za utvrđenje prisutnosti alkohola u organizmu. Nakon takvog odgovora tuženika i odbijanja odštetnog zahtjeva kao pravno neosnovanog tužiteljica je putem punomoćnika podnijela prigovor. U prigovoru na odluku tuženika tužiteljica je putem punomoćnika istaknula da odluku o odbijanju odštetnog zahtjeva smatra neutemeljenom i neosnovanom, pozivajući se pritom i na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i drugih sudova.

1.3. Polazeći od odredbe članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sudionici prometne nezgode u kojoj je netko ozlijeđen ili je nastala veća imovinska šteta dužni su o nezgodi obavijestiti najbližu policijsku postaju i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, a takva obveza je ugovorena i odredbama Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska osiguratelja, koji su sastavni dio sklopljenog ugovora o osiguranju. Prema istim Uvjetima osiguranik gubi pravo iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode izbjegne ili odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti (u uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika - pod „G.“ – Isključeni rizici, čl. 7.1. Uvjeta), ili ako odmah nakon prometne nezgode sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola. (čl. 7.2. Uvjeta). Činjenica da se vozač nakon nezgode udaljio s mjesta nezgode ne sačekavši pritom policiju, ne može se cijeniti na način da bi time vozač odbio podvrgnuti se ispitivanju alkoholiziranosti ili da je bio pod utjecajem alkohola. Međutim, u skladu s odredbom iz čl. 942. Zakona o obveznim odnosima, pravovaljani gubitak prava iz osiguranja može se pojaviti kao sankcija zbog povrede propisanih ili ugovorenih obveza do koje je došlo prije nastupa osiguranog slučaja. Ako je osiguranik te obveze povrijedio nakon nastupa osiguranog slučaja, ne može biti sankcioniran time da zbog takvog ponašanja izgubi pravo na osigurninu. Kada pojedine odredbe ugovora o osiguranju, odnosno uvjeta osiguranja predviđaju takvu mogućnost, one se shodno navedenoj odredbi smatraju ništetnima. Da je stav tužiteljice opravdan i pravno utemeljen ukazuje i sudska praksa na koju se tužiteljica pozvala još u prigovoru protiv odluke o odbijanju odštetnog zahtjeva kao neosnovanog. Naime, sukladno pozitivnim propisima RH, i relevantnoj sudskoj praksi, a u vezi napuštanja mjesta prometne nesreće navodimo jedan slučaj iz sudske prakse iz kojeg se može uočiti postoji li, na temelju činjenice da je vozač (ujedno i sudionik prometne nezgodne) napustio mjesto događaja, presumpcija da je on time odbio podvrgavanje alkotestu, ili pak takva presumpcija ne postoji, a što je sve u svezi s direktnom mogućnošću ostvarivanja prava iz automobilskog osiguranja. Riječ je o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Rev 2118/11-2 od 29. travnja 2015. U tom se smislu konkretna okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, tj. da je bio pod utjecajem alkohola, odnosno da je po ovoj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja. Opreza radi, tužiteljica navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni ni odredbe iz Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika - pod „G.“ – Isključeni rizici, čl. 7.2., kojom je propisano da je osiguranik nakon nastanka štetnog događaja dužan osigurati kontrolu vlastite alkoholiziranosti i ako to ne učini smatra se da je u vrijeme nezgode upravljao u alkoholiziranom stanju. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1067/04-2 od 16. studenoga 2005. godine, a koji stav je ponovljen u nekoliko odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa tako i u odlukama broj Rev-405/10-2 i Rev-551/10-2. U tim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno je izražen stav, a koji je izražen i povodom postavljenog pravnog pitanja, da odredbe Općih uvjeta osiguranja koje propisuju obvezu osiguranika da osigura ispitivanje alkoholiziranosti nakon prometne nesreće predstavljaju ništetnu odredbu suprotnu odredbi iz čl. 942. Zakona o obveznim odnosima.

1.4.Tužiteljica smatra da je njezin odštetni zahtjev odbijen neosnovano te da je u konkretnom slučaju upitna jedino pravilna primjena prava budući su sve odlučne činjenice nesporne. Pored navedenog tužiteljica navodi kako pristaje na procjenu štete izrađenu po tuženiku. Zbog svega navedenog tužiteljica predmetnom tužbom predlaže da joj se na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od ukupno 4.575,70 Eur čime bi bila ostvarena pravedna novčana naknada uslijed nastale štete na vozilu sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva do isplate uz naknadu parničnog troška .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je vozilo reg. oz. [registarska oznaka] dana 3. listopada 2021. bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja br. 03068600009219. Tuženik osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Vozač vozila tužiteljice da je pobjegao s lica mjesta nezgode koju je skrivio. Iz potvrde postaje prometne policije Pula razvidno je kako je vozač vozila tužiteljice kažnjen za počinjenje prekršaja iz čl. 176. st. 2. ZSPC koji propisuje da vozači iz stavka 1. toga članka ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima. Tuženik ističe kako, suprotno navodima, tužiteljice, bijeg s lica mjesta nezgode nakon iste nesporno predstavlja izbjegavanje ispitivanja za utvrđivanje prisutnosti alkohola i opojnih droga u organizmu slijedom čega šteta na vozilu tužiteljice nije pokrivena osigurateljnim pokrićem. Također da, nema govora o ništetnosti odredbe tuženikovih uvjeta.

2.1. Naime, Odredba tuženikovih uvjeta nije ništava jer se odredba čl. 942. ZOO-a ne može tumačiti odvojeno od odredbe čl. 296. ZOO-a. Pravno shvaćanje ništetnosti ugovorne odredbe ima utjecaj na tisuće sklopljenih ugovora o kasko osiguranju, budući takve odredbe imaju sva društva za osiguranje u RH koje nude na tržištu osiguranja proizvod kasko osiguranja motornih vozila. Radi se o odredbi koja odražava ugovornu volju društva za osiguranje da ne preuzima rizik isplate osigurnine za slučaj ako je vozač u trenutku osiguranog slučaja upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Također, radi se o odredbi Uvjeta koja primjenom presumpcije utvrđuje pravno relevantnu činjenicu – vozač koji izbjegne provjeru svoje alkoholiziranosti ima se smatrati da je pod utjecajem alkohola. Radi se o ugovornoj presumpciji pravno relevantne činjenice o kojoj ovisi postojanje prava na isplatu osigurnine.

2.2. Nadalje, u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetog u odluci Rev - 701/02 od 09.07.2002. Nadalje, u konkretnom slučaju vozač vozila tužiteljice opstruirao je mogućnost provođenja alkotestiranja, na način da je nakon nezgode, iako je policija bila pozvana, pobjegao s lica mjesta nezgode iako je na licu mjesta nezgode morao ostati po prisilnim normama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojim je ponašanjem svjesno i namjerno spriječio mogućnost kontrole svoje alkoholiziranosti. Takvo ponašanje vozača vozila tužiteljice može se poistovjetiti s pravnim shvaćanjem u presudi VS RH Rev-702/02 po kojem izbjegavanje alkoholiziranosti dovodi do gubitka prava iz kasko osiguranja.

2.3. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.4. Visina štete na vozilu tužiteljice nije sporna.

2.5. Osporava se zatraženi tijek zatezne kamate.

2.6. Osporava se osnovanost zahtjeva s naslova zateznih kamata na potraživane parnične troškove.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa, saslušao svjedoka HA i GA, izvršen je uvid u fotografije, potvrdu MUP-a PU Istarska PP Pula, obavezni prekršajni nalog, presudu ovog suda posl.br. Pp-291/22, zapisnik o očevidu MUP-a, zapisnici o ispitivanju osumnjičenika, službena zabilježba te fotografije (l.102-112 spisa) te očitovanje sa lista 113 spisa, izvid štete, polica kasko osiguranja br. 03068600009219, uvjeti za kasko osiguranje tuženika.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Nesporne su među strankama slijedeće činjenice:

- pasivna legitimacija, odnosno činjenica da je vozilo reg. oz. [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice dana 3. listopada 2021. bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja br. 03068600009219,

- nastanak štetnog događaja 3. listopada 2021.,

- da je vozilom tužiteljice u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljao njezin sin JA koji je uzrokovao nastanak štetnog događaja i napustio mjesto nesreće prije dolaska policije,

- visina tužbenog zahtjeva.

6. Međutim, među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice je li tuženik u obvezi isplatiti štetu po osnovu policom kasko osiguranja br. 03068600009219.

7. Iz police kasko osiguranja broj 03068600009219 utvrđeno je između ostalog da je po njoj izvršena i doplata za posebna osiguranja pa između ostalog i za otkup obveze kontrole alkoholiziranosti. Unatoč tome odbijen je zahtjev za isplatom po toj polici zbog napuštanja mjesta nezgode i presumpcije koja je propisana Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila čl.7/7.1.

8. Uvjetima tuženika za kasko osiguranje cestovnih vozila čl.7/7.1. propisano je kako se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova ako nakon prometne nesreće izbjegne ili odbije se podvrgnuti ispitivanju za utvrđivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka HA koji je bio sudionik predmetne prometne nezgode utvrđeno je da se on svojim vozilom kretao iz pravca Šijanske šume prema zaobilaznici i na dijelu prometnice kod drugog raskrižja pri skretanju u lijevo da je osjetio udarac u stražnji dio svog osobnog automobila. Nije mu poznato tko je osoba koja je upravljala osobnim vozilom koje ga je udarilo, zna samo da je upravljao automobilom bijele boje, možda marke Golf. Nakon naleta na njegovo vozilo, taj automobil da je od udarca odletio u stranu, vozač da se zaustavio, otvorio vrata, ali nije izlazio iz svoga vozila, već da je pogledao prema njemu i zatvorio vrata te se automobilom se nastavio kretati još nekih 30- 50 metara gdje se zaustavio u nekom dvorištu, ostavio vozilo i pješice se udaljio u nepoznatom smjeru. Navedene činjenice da je utvrdila policija. Svjedok tvrdi da nije išao za vozačem niti je to osobno vidio jer je čekao kod svog automobila dolazak policije. Svjedok nije bio u mogućnosti procijeniti u kakvom je stanju bio vozač toga vozila. Pozvao je policiju, koja je došla relativno brzo, a kad je odlazio s lica mjesta vidio je da policija u dvorištu čuva taj osobni automobil koji ga je udario. Nije vidio osobu koja je upravljala vozilom koje ga je udarilo.

9.1. Svjedok JA potvrdio je u svom iskazu da je sudjelovao u prometnoj nesreći i upravljao automobilom u vlasništvu majke kao i činjenicu da je napustio mjesto nesreće prije dolaska policije. Tvrdi da je pobjegao, da se uopće nije zaustavio niti razgovarao s drugim sudionikom nesreće, a kao razlog naveo je činjenicu da se uplašio zbog toga jer je majka tek bila kupila osobni automobil. Kad se ta nesreća dogodila imao je 28 godina, a to da mu nije bila prva nezgoda u životu, imao je i ranije nezgodu s motorom, no tada je bio sačekao dolazak policije. Tvrdi da toga dana nije bio pod utjecajem alkohola, ni ičega drugog, nakon dva dana javio se u policiju jer se osjećao krivim. Na dan nesreće nije se alkotestirao. Nezgoda s motorom dogodila mu se 2017. godine, no tada da je bio sačekao dolazak policije i tada da je također bio kriv za prometnu nesreću. Što se tiče predmetne nezgode tvrdi da je nakon sudara automobil parkirao u susjednoj ulici u dvorištu jedne privatne kuće i nakon toga pješice otišao u Valmade (kvart u Puli) jer da nije htio nikoga vidjeti niti čuti. Majku je prvi put čuo tek dva dana nakon nezgode i da ne zna kad je ona bila na policiji. Upitan da pojasni čega se točno bojao obzirom da to navodim kao razlog zbog čega sam napustio mjesto nesreće, a obzirom na činjenicu da je i prije toga imao prometnu nesreću za koju je također bio kriv, odgovorio je da se baš zbog toga što mu se ponovno dogodila nezgoda koju je skrivio bojao posljedica iako je bila samo materijalna šteta.

10. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je u prometnoj nezgodi 3. listopada 2021. oštećen automobil tužiteljice osiguran na temelju Ugovora o kasko osiguranju sklopljenog s tuženikom (polica kasko osiguranja broj 03068600009219), te da se vozač vozila tužiteljice JA nakon nezgode, u kojoj je nastala imovinska šteta udaljio s mjesta nezgode ne sačekavši dolazak policije.

10.1. Iz police kasko osiguranja broj 03068600009219 utvrđeno je između ostalog da je po njoj izvršena i doplata za posebna osiguranja pa između ostalog i za otkup obveze kontrole alkoholiziranosti i dr.

10.2. Dakle, u ovoj pravnoj stvari po polici kasko osiguranja nije postojala obveza vozača vozila tužiteljice da se podvrgne utvrđivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača jer je izvršen otkup te obveze.

11. Ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza (čl. 942. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.)

11.1. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je stajalište da su ništave odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupa osiguranog slučaja ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti (Rev-1067/04-2 od 16. studenog 2005., Rev-551/2010-2 od 19. siječnja 2011., Rev-405/10-2 od 24. studenog 2010., Rev 163/12 od 4. studenog 2015., Rev-2380/2013 od 4. rujna 2018. Rev- 2118/11 i dr.).

11.2. U skladu s odredbom čl. 942. Zakona o obveznim odnosima pravovaljan gubitak prava iz osiguranja može se pojaviti kao sankcija zbog povrede propisanih ili ugovorenih obveza do koje je došlo prije nastupa osiguranog slučaja. Ako je osiguranik te obveze povrijedio nakon nastupa osiguranog slučaja ne može biti sankcioniran time da zbog takvog ponašanja izgubi pravo na osigurninu. Kada pojedine odredbe ugovora o osiguranju, odnosno uvjeta osiguranja, predviđaju takvu mogućnost, one se shodno navedenoj odredbi smatraju ništetnima.

11.3. U tom smislu se niti okolnost da se vozač JA nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, tj. da je pod utjecajem alkohola, odnosno da je po ovoj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.

12. Visina štete na predmetnom vozilu u iznosu od 4.575,70 EUR među strankama nije sporna.

13. Zbog činjenice da je izvršen otkup obveze vozača vozila tužiteljice da se podvrgne utvrđivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača, odnosno činjenice da je prema odredbi čl. 942. Zakona o obveznim odnosima takva obveza ništetna jer je riječ o povredi ugovorne obveze nastaloj nakon nastupa osiguranog slučaja te da se napuštanje mjesta nezgode ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti, tj. da je vozač bio pod utjecajem alkohola, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Tužiteljica je uspjela u ovoj pravnoj stvari pa joj je temeljem čl. 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) dosuđen parnični trošak. Trošak je odmjeren prema odredbama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). Tužiteljici se stoga priznaju troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1, za zastupanje na pripremnom ročištu 7. travnja 2025. te na ročištima za glavnu raspravu 7. listopada 2025. i 17. lipnja 2026. Tbr. 9/1 – (3x100 bodova), za pristup na ročište 14. studeni 2025. i 10. ožujka 2026. koje je bilo odgođeno Tbr. 9.5. (2x25 bodova) ukupno 450 bodova, što uvećano za vrijednost boda iznosi 900,00 EUR. Osim toga tužiteljici je priznat zatraženi i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 46,11 EUR. Ukupni trošak tužiteljice kojeg je dužan podmiriti tuženik iznosi 946,11 EUR.

U Puli 24. srpnja 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku