REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-2510/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivana Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko banke d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po Iris Šanjug odvjetnici iz društve R i Šanjug, radi utvrđenja , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. lipnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužitelja Ivana Adžića, odvjetnika iz Zagreba, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 166-29/2005, sklopljenog dana 4. travnja 2005. između prednika tuženika HYPO ALE-ADRIA-BANK d.d. kao banke i tužitelja RZ kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da predniku tuženika plati naknadu za obradu kredita, dakle članak 5. Ugovora kojim je ugovoreno da se prilikom isplate kredita odbijaju od iznosa kredita troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno;

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenju pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor, a tužiteljici kao korisnici kredita, isplatio iznos od 98.100,00 CHF prema srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Člankom 5. Ugovora određeno je prije isplate kredita da se odbijaju troškovi obrade kredita u iznosu od 1,25 % jednokratno što od ukupnog iznosa kredita iznosi 5.865,15 KN. Tužiteljica smatra da je tuženi nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita. Tužiteljica se poziva na Zakon o zaštiti potrošača. Smatra da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja . Poziva se na odredbe iz Zakona o obveznim odnosima i predlaže da sud usvoji zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnov, no ne stavlja prigovor na visinu, ističe prigovor potrošača, ističe prigovor zastare, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, saslušana je tužiteljica ,izvršen je uvid u otplatni plan.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužiteljici isplatiti kredit od 98.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. U čl. 5 predmetnog ugovora je vidljivo da se prilikom obrade kredita jednokratno naplaćuje 1,25% jednokratno od iznosa kredita naknada, tzv. ulazna naknada prilikom prvog korištenja kredita.

10. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

11. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužiteljice je osnovan.

12. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljičinog zahtjeva te koje je to troškove tuženi imao prilikom ugovaranja kredita, niti je o tome obavijestio tužiteljicu. Iz ovoga proizlazi da je tuženi proizvoljno odredio visinu ulazne naknade, a o kojoj se kao što je već rečeno nije pregovaralo.

14. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugorova jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenima za veći broj ugovora koje je jedna ugovorna strana predložila drugoj ugovornoj strani, ugovor po principu uzmi ili ostavi.

15. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužitelja povrat iznosa koji je banka naplatila zbog naplate tzv. ulazne naknade a koju odredbu je sud u ovom postupku utvrdio ništetnom jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženi vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništene odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora radi čega zastara još nije ni počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. god).

16. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

17. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.

18. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati.

19. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

20. Ovdje se također trebaju primijeniti odredbe čl. 9. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je implementirana u čl. 96 Zakona o parničnom postupku kao i odredba u kojoj je propisano da u slučaju ugovora u kojem je potrošaču sve ili određene odredbe nudi u pisanom obliku iste moraju biti jasne i razumljive.

21. Sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je podigla kredit radi kupnje stana u kojem i danas živi. Bila je zaposlena u Konzumu. Imala je redovitu plaću i kredit je mogla podići u švicarskim francima. Nisu joj nudili kredit niti u jednoj drugoj valuti. Ona je otplaćivala kredit. U ugovoru se ništa nije moglo mijenjati niti pregovarati. Nitko joj nije objasnio što znači ulazna naknada ,osim da je taj kredit najbolji za nju. Još uvijek otplaćuje kredit.

22. Sud vjeruje iskazu tužiteljice jer je životan , logičan i istinit.

23. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude, te su kamate dosuđene temeljem odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eura, ročište 21.10.2025. 200,00€, podnesak 10.10.2025. 200,00 €, ročište 21.4.2026. 200,00 € ročište 18.6.2026. 200 €, ročište za objavu 100,00 € odnosno ukupno 1.100,00 €. . Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.375,00 €.

U Zagrebu, 27. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. stranaka