Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-455/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice HC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Kristian Čarapić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog H-abduco d.o.o., OIB 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćik Ivo Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, njezinog punomoćnika i punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se da je ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja H-abduco d.o.o. nad ovršenicom HC određena rješenjem Općinskog suda Rijeka broj Ovr- 443/2020. od 10. srpnja 2020. nedopuštena, te se ukidaju provedene radnje i obustavlja ovrha.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda Rijeka brisanje zabilježbi ovršnog postupka broj Z-16764/10, Z-15656/13, te Z-14988/14, kao i tereta Z-14567/08 od 25.9.2008., temeljenom na ugovoru o kreditu broj 381-30/2008. od 29. rujna 2008. na nekretnini tužiteljice HC k. č. br. [katastarska čestica], suvlasnički dio 15/100, etažno vlasništvo (E4), stan 4 na I. katu, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ko [katastarska općina].

III. Tuženi je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženiku od 125,00 eura (petsto eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka preko 125,00 eura pa do 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. ožujka 2024. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je rješenjem ovog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. – dalje OZ). Tužiteljica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na nju jer je prema ugovoru o kreditu u obvezi vratiti kredit druga osoba, a ne ona. Ukazuje kako je od trgovačkog društva Deus nekretnine d.o.o. kupila nekretninu koja se nalazi upisana u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]. Kupoprodajnu cijenu za stan uredno je isplatila, a ugovor o kupoprodaji je predan na uknjižbu nakon dvije godine. U međuvremenu je trgovačko društvo od kojeg je kupila nekretninu podignulo kredit, a radi osiguranja vraćanja istog upisano je založno i na stanu kojeg je kupila. Nikada da nije dala nikakvu suglasnost za kredit niti u tom smislu potpisala bilo kakvu ispravu. U kupoprodajnom ugovoru da se jamči da stan kojeg kupuje nije opterećen nikakvim teretima. Vlasnik trgovačkog društva koji je podigao kredit je pobjegao, a banka je svoje potraživanje ustupila tuženiku. Osporava tužiteljica i visinu potraživanja tuženika, a ukazuje da ne treba zanemariti i činjenicu da se radi o njezinoj jedinoj nekretnini pozivajući se na pravo na dom. Predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da založno pravo ovlašćuje svog nositelja da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik dužan je to trpjeti. Shodno tome, založno pravo na nekretnini odnosno hipoteka se ne može odvojiti od nekretnine koju opterećuje te kada tražbina osigurana založnim pravom na bilo kojem osnovu prijeđe na drugu osobu, s tom tražbinom prelazi i založno pravo. Ističe kako je banka kao prethodni vjerovnik, a kasnije i sam tuženik, stekao predmetno založno pravo na nekretnini na zakonitoj i valjanoj pravnoj osnovi te djelujući s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga budući da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu prednika tužitelja (tvrtke Deus nekretnine d.o.o.) te na istoj nije postojala bilo kakva zabilježba/predbilježba uknjižbe prava vlasništva trećih osoba. U odnosu na osporavanje visine zatražene ovrhe, tuženik ističe kako je odredbom članka 18. stavak 2. Ugovora o kreditu izrijekom ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da banka visinu i dospjelost tražbina iz ugovora dokazuje izvodom iz svojih poslovnih knjiga, s pečatom i potpisom ovlaštene osobe, te da javni bilježnik na temelju takve isprave stavi na ugovor klauzulu ovršnosti, a kao što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Iz izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja sa stanjem duga na 10. veljače 2020. proizlazi da je po Ugovoru o kreditu broj 391- 30/2008, a radi čije naplate se vodi ovršni postupak, ukupno dugovanje 2.419.858,53 kuna ili 324.895,21 eura. Iznos duga od 1.702.845,02 kuna na 22. svibnja 2014., a koji je naznačen u „Stanju duga na dan u svrhu prodaje potraživanja“ predstavlja visinu duga na dan ustupa predmetne tražbine te je potpuno jasno da je isti povećan za iznos zakonskih zateznih kamata obzirom je ovršni prijedlog podnesen 21. travnja 2020. odnosno 6 godina kasnije, slijedom čega je razumljivo da je i ukupno dugovanje znatno naraslo. Tužiteljica da smatra kako bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe o nepovredivosti doma, odnosno narušene pravične ravnoteže između interesa tužitelja i interesa tuženika iz članka 80.b OZ-a. Tuženik ističe da za procjenu je li narušena pravična ravnoteža između interesa tužitelja i interesa tuženika, sukladno odredbama OZ-a i ustaljenoj sudskoj praksi, teret dokaza da su ispunjene pretpostavke iz članka 80.b je na ovršeniku koji je dužan dostaviti sudu podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost narušavanja pravične ravnoteže, odnosno u parničnom postupku to bi analognom primjenom zakona bilo na teret tužitelja. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem rješenja ovog suda poslovnog broja Ovr- 443/2020-48 od 7. ožujka 2024. (list 4-6 spisa), rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž Ovr-113/2023-2 od 30. siječnja 2024. (list 7-12 spisa), ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 13-17 spisa), ugovora o kreditu (list 18-25 spisa), potvrde ovršnosti (list 26 spisa), ugovora o ustupu tražbine (list 27-35 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga (list 36-37 spis), saslušanjem svjedoka RC (list 5 spisa) i saslušanjem tužiteljice (list 52-53 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet ovog spora jest proglašenje ovrhe koja je određena u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr-443/2020. nedopuštenom. Tužiteljica je upućena na pokretanje ovog postupka i to zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno tužiteljica tvrdi da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6. Provedenim su dokazima utvrđene sljedeće činjenice:

- tužiteljica je 22. rujna 2008. sklopila kupoprodajni ugovor s trgovačkim društvom Deus nekretnine d.o.o. kojim je kupila nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], i to 1/6 dijelova nekretnine koja će odgovarati jednom stanu koji će biti u zgradi koju će prodavatelj izgraditi, a u trenutku sklapanja ugovora ista se nalazi u fazi izgradnje

- trgovačko društvo Deus nekretnine d.o.o. je 23. rujna 2008. sklopilo ugovor o kreditu s Hypo Alpe-Adria-bank d.d., a osiguranje vraćanja kredita jest založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] koja je u suvlasništvu 5/6 trgovačkog društva Deus nekretnine d.o.o. i 1/6 GC

- potvrdom ovršnosti od 18. srpnja 2013. potvrđeno je da je tražbina iz ugovora o kreditu dospjela 1. srpnja 2011.

- založno pravo upisano je u zemljišnim knjigama 25. rujna 2008.

- tužiteljica je uknjižila svoje pravo vlasništva 23. srpnja 2010.

[katastarska općina]

- tuženik je pokrenuo ovršni postupak radi naplate potraživanja osiguranog založnim pravom na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina].

7. Ukazuje se kako je tužiteljica upućena u ovaj postupak iz ovršnog postupka kako bi dokazala da je tražbina tuženika prestala. Međutim, tužiteljica ničim ne dokazuje da je tražbina tuženika prestala. Ona zapravo samo upire u činjenicu da ona nije dužnik tuženika i da nije dala nikakvu suglasnost za opterećenje nekretnine založnim pravom.

8. Člankom 297. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i dugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.

– dalje ZV) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Prema članku 299. stavku 1. ZV-a založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno. Članak 300. ZV-a predviđa da se zalog opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjega vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava.

9. Člankom 120. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

10. Imajući u vidu prethodno citirane zakonske odredbe razvidno je da je tužiteljica kupoprodajni ugovor sklopila 22. rujna 2008., da nije uknjižila svoje pravo vlasništva u odnosu na koje je sklopila pravni posao sve do 23. srpnja 2010. kada je predala sudu zahtjev za uknjižbu. U međuvremenu, točnije 25. rujna 2008. valjano je uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini. Navedeno proizlazi iz ispava koje prileže spisu, a potvrđuje i sama tužiteljica u iskazu, kao i svjedok RC, njezin otac. Dakle, tužiteljica je stekla vlasništvo predmetne nekretnine u trenutku kada je nekretnina bila opterećena založnim pravom pa je sukladno prethodno citiranim odredbama ZV-a dužna trpjeti namirenje tražbine koja je osigurana založnim pravom na toj nekretnini, iako se ne radi o njezinom dugovanju i nije dala nikakvu suglasnost za upis založnog prava.

11. Stoga, a kako tužiteljica ničim ne dokazuje da je tražbina koja je osigurana založnim pravom na nekretnini sada u njezinom vlasništvu podmirena ili prestala na bilo koji način, to ovrha koja se provodi u postupku kod ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-443/2020. nije nedopuštena te je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti.

12. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži i da se brišu zabilježbe pokretanja ovršnih postupaka i teret upisan temeljem ugovora o kreditu, ali kako je iz već prethodno navedenog u obrazloženju ove presude razvidno da je založno pravo valjano upisano, to nema razloga za brisanjem tog tereta, a niti zabilježbi ovršnih postupaka koji se vode u odnosu na predmetnu nekretninu.

13. Tužiteljica se u tužbi pozvala i na pravo na dom. Radi se o pravu propisanom odredbom članka 80.b OZ-a prema kojoj sud može, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

14. Sud je stava kako se tužiteljica na ovo pravo može pozivati u okviru ovršnog postupka, a ne u parničnom postupku koji je pokrenula i u kojem je ograničena razlozima iz odluke ovršnog suda u pogledu pokretanja postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Međutim, sud se mora osvrnuti i na iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da predmetna nekretnina nije nekretnina u kojoj tužiteljica stanuje budući da stanuje u [adresa] i stan je koristila samo ljeti kada je dolazila u Republiku Hrvatsku čime je njezino pozivanje na pravo na dom u potpunosti obeskrjepljeno.

15. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

16. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tužiteljica treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

16.1. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. i 107/2025. – dalje Tarifa) i označenoj vrijednosti predmeta spora od 200,00 eura kojoj nitko nije prigovarao, a koji se sastoji od troška zastupanja na ročištima 2. prosinca 2024. i 9. svibnja 2025. 50,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife), uz PDV 25% na navedene radnje (25,00 eura). Dakle, tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 125,00 eura.

16.2. Odmjereni trošak tužiteljica treba isplatiti tuženiku u roku od 15 dana.

16.3. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku to je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka neosnovan.

Rijeka, 24. srpnja 2026.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice Kristianu Čarapiću, odvjetniku u Rijeci

- punomoćniku tuženika Ivi Vukoviću, odvjetniku u Zagrebu