Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-362/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaele Dragun, u kaznenom predmetu protiv optuženog MD, zbog kaznenih djela iz čl. 190 st. 2. u svezi sa st. 1., čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u svezi st. 2., sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K- 1217/2025-25 od 4. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog MD i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi MD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st.1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, te kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a činjenično i pravno pobliže opisanih u točki I.I. izreke te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to: za prvo kazneno djelo na temelju čl. 190. st. 2. KZ-a u trajanju od jedne godine, za drugo kazneno djelo na temelju čl. 179.a KZ-a također u trajanju od jedne godine, a za treće kazneno djelo na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je na temelju istih zakonskih propisa i čl. 51. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, s time da mu je na temelju čl. 57. KZ-a izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen od jedne godine izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja u trajanju od tri godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ-a optuženom MD se u bezuvjetni dio jedinstvene kazne zatvora od jedne godine uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 68. KZ-a optuženom MD izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će se izvršavati uz bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme trajanja jedinstvene kazne zatvora izvršavat će se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

1.3. Na temelju čl. 190. st. 8. i čl. 79. st. 2. KZ-a od optuženog MD trajno se oduzimaju predmeti koji su precizirani u točkama VI. i VII. izreke pobijane presude, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP) optuženi MD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.351,40 eura s pojedinačnim iznosima preciziranim u točki VIII. izreke pobijane presude.

2. Protiv te presude je optuženi MD putem braniteljice po službenoj dužnosti Anamarije Šarić Adžić, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u odnosu na kazneno djelo iz točke I. njene izreke (kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a) donese oslobađajuća presuda, a podredno da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se u odnosu na sva kaznena djela pobijana presuda preinači tako da se optuženiku „odrede minimalne kazne za pojedinačna djela, minimalna jedinstvena, te u konačnici skrati bezuvjetni dio kazne zatvora“.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da se predmetna žalba odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-426/2026 od 10. srpnja 2026. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik smatra da u pobijanoj presudi postoji proturječnost između sadržaja iskaza i nalaza i mišljenja angažirane sudske vještakinje te onoga što se u obrazloženju navodi pod tim dokazima, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

7. Valja odgovoriti žalitelju da ovaj modalitet bitne proceduralne povrede na koji se poziva postoji onda kada sud u presudi navodi da je u nekom zapisniku ili ispravi zapisano jedno, a zapravo je navedeno nešto posve drugo, što konkretno nije slučaj, jer je prvostupanjski sud ispravno i korektno reproducirao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanje Batina, a to što je po uvjerenju žalitelja taj sud izveo pogrešne činjenične zaključke iz tog dokaza, ne spada u domenu ove žalbene osnove, već druge – one koja se odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena, dok razmatranjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz obrazloženja predmetne žalbe proizlazi da je ona prvenstveno uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, i to samo u odnosu na kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a činjenično i pravno opisanog u točki I. izreke osporene presude. U tom kontekstu optuženik u žalbi ističe da se pobijana presuda temelji na nalazu i mišljenju sudske vještakinje dr. Sanje Batina koja je ustvrdila da je konzumacija alkohola i psihoaktivnih tvari kod optuženika na razini zlouporabe i da u zatvoru nije imao apstinencijsku krizu, što samo potvrđuje njegovu obranu da konzumira drogu i da je konkretno pronađeni kokain bio za njegovu osobnu uporabu. Osim toga žalitelj upozorava i na iskaze svjedokinja VD i ŽD, koje su potvrdile da optuženik ima problem s konzumacijom droge, a što po njegovoj ocjeni također demantira zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna količina kokaina bila namijenjena za neovlaštenu prodaju.

9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču sporne inkriminacije iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive, logične i argumentirane razloge koji predmetnom žalbom nisu dovedeni u razboritu sumnju.

9.1. Stalna sudska vještakinja za psihijatriju dr. Sanja Batina, čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud opravdano prihvatio kao stručan i vjerodostojan, zaključila je na temelju provedenog vještačenja da optuženik nije ovisnik o alkoholu i drogama te da je konzumacija alkohola i psihoaktivnih supstancija kod njega na dijagnostičkoj razini zlouporabe. Iako je, dakle, optuženik prema pribavljenom stručnom mišljenju očito povremeni konzument alkohola i psihoaktivnih tvari, sud prvog stupnja je na temelju cjelokupnog dokaznog materijala i njegove pravovaljane analize s pravom zaključio da je predmetna količina opojne droge kokain, koju je optuženik kritične zgode neprijeporno posjedovao, bila zapravo namijenjena neovlaštenoj prodaji. U prilog tom zaključku govore dvije bitne indicije: prvo, tragovi kokaina pronađeni su na optuženikovoj digitalnoj vagi za precizno mjerenje; i drugo, konkretna droga ukupne mase 23,83 grama bila je pakirana u dvije PVC vrećice, a što u uzajamnoj čvrstoj i logičnoj povezanosti upućuje na jedini mogući zaključak da je predmetnu količinu kokaina optuženik držao kod sebe s ciljem daljnje neovlaštene prodaje, tim više što je i njegova majka VD izjavila „kako MD duže vrijeme ima problem s drogom, te kako učestalo koristi marihuanu“, a u konkretnom slučaju se radilo o posve drugoj vrsti opojne droge – kokainu.

9.2. Stoga žalba optuženika nije prihvaćena niti iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Budući da se optuženik ne žali zbog povede kaznenog zakona, ovaj je drugostupanjski sud osporenu presudu u tom dijelu ispitao sukladno obvezi iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-a, pri čemu nije našao da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon.

11. Vezano za odluku o djelomičnoj uvjetnoj osudi optuženik u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti i činjenicu da boluje od teške psihičke bolesti, zbog čega mu je u prvom redu potrebno adekvatno psihijatrijsko liječenje, a što mu neće biti moguće pružiti u zatvoru.

12. Kod odabira vrste mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je uzeo kao olakotne okolnosti što je optuženik iskazao žaljenje i kajanje zbog učinjenih kaznenih djela, što se na raspravi ispričao oštećenicama, a tu je ispriku sud prvog stupnja ocijenio iskrenom, čime je izrazio odmak od negativnih posljedica vlastitog ponašanja, te okolnost da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu je otegotnim cijenio pokazanu upornost i bezobzirnost prema članovima svoje obitelji kroz dulji vremenski period (više od godinu dana).

13. Valjanim i kritičkim vrednovanjem naprijed navedenih osnova za odluku o kaznenoj sankciji sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je optuženiku za predmetna kaznena djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora precizirane u točki 1. ovog obrazloženja i zatim ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz istodobnu primjenu instituta djelomične uvjetne osude, koja je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda u svakom pogledu (neuvjetovani i uvjetovani dio kazne, te vrijeme provjeravanja uz uvjetovani dio kazne) primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, zatim da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju i konačno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a. U izloženom kontekstu ne treba izgubiti iz vida da se u ovom slučaju ipak radi o tri kaznena djela u stjecaju, da je kazneno djelo iz čl. 179.a KZ-a optuženik počinio na štetu svoje majke i sestre kroz dulje razdoblje koje premašuje godinu dana i da je sredstvo počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a bio kokain, koji spada u kategoriju težih narkotika, odnosno opojnih droga. Osim toga valja primijetiti da je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u njihovom zakonskom minimumu koji je propisan za svako od tih kaznenih djela, a da jedinstvena kazna zatvora predstavlja logičnu rezultantu pojedinačno utvrđenih zatvorskih kazni. Stoga žalba optuženika niti u tom segmentu nije uvažena.

14. Postupajući u skladu s odredbom čl. 478. ZKP-a, ovaj je žalbeni sud preispitao i odluku prvostupanjskog suda vezano za izrečenu sigurnosnu mjeru iz čl. 68. KZ-a, kao i odluke o oduzimanju predmeta, te je našao da se one temelje na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

15. Slijedom svega izloženog ovaj je drugostupanjski sud stoga na temelju čl. 482. ZKP-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 24. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic