Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-390/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-278/2026-7 od 2. srpnja 2026., u sjednici održanoj 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog CC.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog CC produljio istražni zatvor prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP- a, s time da mu sukladno čl. 131. st. 2. ZKP-a isti može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz čl. 133. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je optuženi CC putem branitelja Zlatka Planinca, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu, a podredno da mu se umjesto istražnog zatvora odrede odgovarajuće predložene mjere opreza iz čl. 98. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-454/2026 od 23. srpnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je sud prvog stupnja u točki 10. obrazloženja osporenog rješenja iznio u dovoljnoj mjeri jasne i određene razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju nužna daljnja primjena istražnog zatvora protiv optuženika u cilju otklanjanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega), slijedom čega ovo žalbeno vijeće ne nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a koja se sugerira predmetnom žalbom.

6. Nije u pravu optuženik niti kada u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, smatrajući da je ona u njegovom slučaju više apstraktne nego konkretne naravi. Naime, ovaj je žalbeni sud u cijelosti prihvatio argumentaciju prvostupanjskog suda koju je u izloženom kontekstu vrlo iscrpno, određeno i okolnosno iznio u točki 8. obrazloženja pobijanog rješenja, a koja ukazuje na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od optuženikova bijega, neovisno o tome što do sada nije osuđivan i ima prijavljeno privremeno prebivalište u [adresa]. Stoga se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj u tom dijelu upućuje na naprijed spomenutu točku iz prvostupanjskog rješenja.

7. Suprotno stavu žalitelja sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih podataka i činjenica osnovano zaključio da blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza, istražni zatvor u domu) u ovom slučaju ne bi bile dovoljno učinkovite u cilju otklanjanja istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a. Prema danim generalijama optuženik je nezaposlena osoba, bez primanja i značajnije imovine, pa je stoga njegova izjava da je spreman na području nadležnog suda iznajmiti stan na razini paušalne, proizvol jne i puke tvrdnje koja kao takva nije uzeta u ozbiljno razmatranje. Valja opetovano ukazati žalitelju da su predložene mjere opreza iz čl. 98. st. 1. t. 1. i 3. ZKP-a (zabrana napuštanja boravišta i obveza redovitog javljanja policiji), kao i istražni zatvor u domu, praktički neprovedivi s obzirom da je preduvjet za njihovu primjenu da optuženik ima prebivalište, boravište ili barem osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj, što konkretno nije slučaj. Što pak se tiče mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 7. ZKP -a (privremeno oduzimanje putne isprave), ona u postojećoj situaciji nije dovoljno sigurna i pouzdana mjera u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, jer je, s obzirom na narav kaznenog djela za koje se optuženik osnovano sumnjiči, a koje se suštinski svodi na krijumčarenje ljudi preko državne granice, realno očekivati da su mu poznati načini ilegalnog prelaska državne granice.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 24. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic